U najavnom tekstu istaknuto je kako Vrištanja predstavljaju “izbor radova iz višegodišnjeg ciklusa Kate Mijatović u kojem umjetnica istražuje vrisak kao primordijalni izraz postojanja, otpora i unutarnjeg oslobađanja. Radovi započinju 2007. videima spontanog dječjeg vrištanja, nastalima u poslijeratnoj Baranji, gdje je vrisak shvaćen kao afirmativni impuls života, ‘čista radost življenja’. Od 2009. ciklus se nastavlja kroz seriju performansa Djevojački zborovi, realiziranih na brojnim lokacijama u Hrvatskoj. U njima skupine djevojaka izvode jednokratan, snažan krik koji djeluje kao iznenadni rez u svakodnevici: zvuk koji prekida misao, priziva budnost i otvara prostor neočekivane energije. Vrisak postaje simbol oslobađanja od društvenih konvencija, ali i svojevrsni signal transformacije.”

Kata Mijatović je vizualna umjetnica. Od 2005. do 2019. voditeljica je Galerije AŽ u UO Atelijeri Žitnjak. Sudjeluje u organizaciji Baranjske umjetničke kolonije u razdoblju od 2005. do 2010. Članica je umjetničke grupe PLEH. 2013. godine sudjelovala je na 55. Venecijanskom bijenalu, s projektom Između neba i zemlje.

Više informacija pronađite ovdje.

Ovom prilikom bit će predstavljena publikacija projekta, koja donosi pregled metodologije, procesa i refleksija nastalih tijekom radionica u Sisku. Iz najave: “Publikacija dokumentira rad koji povezuje umjetnost, znanost i zajednicu, naglašavajući važnost brige o tlu kao brige o zajednici. Papir omota na kojem je publikacija otisnuta nosi u sebi sjeme, ali i pitanje izbora. Hoće li ostati u rukama čitatelja kao trag ili će biti posuđen zemlji da nikne u novi život”. Na ovaj način, autori_ce publikacije omogućile su čitateljima_cama da sudjeluju u malom činu aktivizma.

U predstavljanju publikacije sudjeluju: autorica projekta Ivana Tkalčić, ravnateljica Gradske galerije Striegl Alma Trauber i voditeljica projekta Društvena banka sjemena (ZMAG) Dunja Zbiljski.

Više detalja pronađite ovdje.

U petak, 12. svibnja program otvara pop-up izložba ručno rađene keramike i stakla, koju prati prezentacija rada Živog Ateljea DK. U subotu slijedi radionica gong fu dijeljenja čaja, kuharska radionica i piknik. Program u nedjelju, 14. svibnja zatvara radionica pričanja.

Tijekom prošlih godina članice kolektiva Žene ženama u Živom Ateljeu DK izrađuju keramiku. Nekima je to potpuno novo iskustvo i nova vještina koju su prigrlile. Objekti su napravljani od mješavine različitih glina, uključujući lokalne divljih gline i glazure. Dio keramičkih kreacija funkcionalno su prilagodile za kinesku gong fu tehniku dijeljenja/pripremanja čaja koju su upoznale kroz radionice programa Lutajuće umjetnosti-Akademije čaja.

Sudionici sisačke radionice imaju priliku isprobati i naučiti kako koristiti gong fu set za čaj (cha shi), iskusiti različite vrste kineskog čaja, družiti se uz razgovore o povijesnom, sociološkom, duhovnom i umjetničkom putovanju čaja i ljudi svijetom i upoznati žene koje u Zagrebu izrađuju čajno posuđe od mješavine komercijalne i divlje, lokalne gline te prirodnih glazura.

Radionica gong fu čaja je interaktivna i iskustvena, a za sudjelovanje je potrebna prijava. Detalje vezane uz prijavu i satnicu događanja potražite na poveznici.

Pojekt Bez granica: Žene ženama, razgovor o keramici, čaju i staklu provodi se kroz mrežu Clubture i program Clubture-HR programska razmjena i suradnja.

Osim serije online razgovora Nakon potresa koji kroz razmjenu iskustava i perspektiva za cilj imaju poticanje šire i inkluzivnije javne rasprave o posljedicama potresa, Galerija Striegl predstavila je i novi format pod nazivom The Viewing Room / Soba za gledanje. U sklopu ovog programskog koncepta u tjednom ritmu predstavljaju se suvremeni hrvatski umjetnici i umjetnice koje djeluju u polju filma, videa i animacije. Za izbor programa zaslužan je Marko Tadić, predavač na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i diplomirani slikar čija umjetnička praksa uključuje kolaže, animirane filmove, crteže i instalacije.

U prvom tjednu predstavljen je rad multimedijalne umjetnice Ane Hušman, i to filmovima Soba za dan (2018), Volim te, Ines (2017) i Skoro ništa (2016) koji su se mogli pogledati na web i Facebook stranici Galerije. Slijedio ju je Vladislav Knežević kojeg Tadić predstavlja s tri kratkometražna eksperimentalna filma: Binary Pitch (2013), A.D.A.M. (2014) i Dokument Parakozmik (2018).

Treća autorica čiji rad čiji rad gledatelji imaju priliku vidjeti iz udobnosti vlastite sobe je Hrvoslava Brkušić, svestrana umjetnica koja se u svojoj praksi izražava kroz audio instalacije, izvedbe uživo, film i video. U sklopu Sobe za gledanje predstavlja se njen film Planine (2018), kratki film u kojem se na formalnoj i tematskoj razini isprepliću različite autorske preokupacije.

Polazište rada su pronađeni dijapozitivi filmske tvrtke Zora film, koja se pedesetih godina prošlog stoljeća bavila proizvodnjom obrazovnih filmova. Iz fotografskog materijala snimljenog u mnogim krajevima svijeta Brkušić bira prizore planinskih krajolika koje potom složenim postprodukcijskim procesima pretvara u pokretne slike, svojevrsnu “psihogeografiju” koja gledatelje vodi “kroz različita, na momente intenzivna unutrašnja stanja”.

Film je dostupan do 28. ožujka na online platformama Gradske galerije Striegl.

Park skulptura u sisačkom naselju Caprag, radničkom naselju sisačke Željezare, predstavlja važan trag suživota umjetnosti i rada koji se razvijao u okolici tog nekadašnjeg industrijskog giganta. Koloniju likovnih umjetnika Željezare Sisak osnovali su radnici i djelovala je od 1971. do 1990. godine, a među suvremenim umjetnicima_ama koji istražuju njezino nasljeđe nalaze se beogradski umjetnik i umjetnica Vladan Jeremić i Rena Rädle. Njihovoj Abecedi Željezare, projektu koji, riječima autora, “referencu ima u ne tako davnoj prošlosti zajedničkog stvaranja između radnika i umjetnika”, posvećena je istoimena publikacija koju je nedavno izdala Gradska galerija Striegl. 

Knjiga je posvećena Marijanu Crtaliću, sisačkom umjetniku koji je preminuo krajem 2020. godine. Crtalić je bio ključna ličnost za revitalizaciju kulturne baštine Željezare i Siska, dugogodišnji suradnik Galerije Striegl te začetnik i organizator Festivala Željezara, manifestacije u čijem se okviru održala prva intervencija Abecede. Upravo je Crtalićeva intervencija Kulturni stalker, osmišljena kao šetnja bivšim proizvodnim pogonom i podsjetnik na prošlost sisačke industrije, Rädle i Jeremića uvela u temu kojoj su se u Abecedi posvetili. 

Projekt Abeceda Željezare započeo je 2015. godine, i u svojoj je prvoj inkarnaciji uključivao niz prostornih intervencija u park skulptura u Capragu te izradu znakovnog sustava, svojevrsnog kôda sastavljenog iz njihovih estetskih odrednica. Intervenciji, koju je u okviru Festivala Željezara organizirao kustoski tim Galerije Miroslav Kraljević, prethodilo je istraživanje zapisa iz sisačkog arhiva, kao i intervjui s kreatorima kulturne politike Željezare – bivšim radnicima tog postrojenja i kulturnim radnicima koji su osmišljavali programe Kolonije likovnih umjetnika.  

Uz vizualnu dokumentaciju, publikacija uključuje promišljanja Abecede i Željezare, ali i općenito umjetničkih intervencija u “tešku” industrijsku baštinu. Voditeljica Galerije Striegl i povjesničarka umjetnosti Alma Trauber u predgovoru objašnjava kako se Abeceda može tumačiti kao primjer performativnog materijalizma u kojemu umjetnici ukazuju “na načine ponovnog reaktiviranja i prepoznavanja značenja sadržanih u umjetničkim djelima (skulpturama) van ideološkog konteksta unutar kojeg su nastala”. Rädle i Jeremić su, nastavlja, razvili kôdove koji mogu postati dio vokabulara primjenjivog na druge postindustrijske kontekste i sredine, što su potvrdile i kasnije izložbe i intervencije u drugim gradovima s industrijskom prošlošću. 

Dio publikacije je i tekst Umjetnička transformacija postindustrijskog (g)rada Sanje Potkonjak, koja iz antropološke vizure promišlja transformaciju postindustrijskog urbaniteta na primjeru Siska. Autorica Abecedu, ali i druge umjetničke akcije u Željezari povezuje s “etnografskim obratom” u umjetnosti, objašnjavajući kako je riječ o umjetničkim istraživanjima koji generiraju antropološke uvide te u svoj pristup uključuju senzibiliziranost za probleme zajednice u kojoj se djeluje i koju se istražuje. 

Uz kraće zapise kustosica Sanje Sekelj, Ane Kovačić i Lee Vene, Marijana Crtalića i samih umjetnika, izdanje uključuje i prijevod Biografije stvari ruskog pisca Sergeja Tretyakova, svojevrsni manifest protiv odvajanja umjetnosti od rada. Dizajn publikacije potpisuju Sven Sorić i Tajana Čeko.

Abeceda Željezare u elektronskom obliku je besplatno dostupna ovdje. Moguće je naručiti i tiskano izdanje uz donaciju za obnovu Galerije Striegl, čiji je prostor u potresu oštećen i trenutno nije funkcionalan. Donacije je moguće uplatiti na adesu Galerije (Gradska galerija Striegl, S.S. Kranjčevića 9, 44000 Sisak, OIB: 49249580525). Broj računa za uplatu je HR7924070001839100007, uz poziv na broj HR68 7765-49249580525. Upite za tiskano izdanje moguće je poslati poslati putem maila. 

Izložba Tijelo na mreži bavi se percepcijom organskih tijela u kontekstu tehnologije koja ih reproducira i kako se takva percepcija mijenja dodavanjem različitih slojeva digitalne obrade. Veća iluzija proizvedena tehnologijom omogućava potpuno uranjanje i prožimanje s tehnologijom, ne ostavljajući mjesta za potreban odmak. Stoga izložba inzistira na grešci, promatrajući je kao osnovu za refleksiju i kao mjesto procjepa koje razotkriva tehnološku pozadinu slike. Rad Vedrana Glige i Marte Stražičić ukazuje na središnje mjesto tehnologije koja obilježava krajnju formu tijela na mreži, ali i način njegove reprezentacije.

Za razliku od iluzornog digitalnog tijela koje naoko teži savršenstvu, glitch se postavlja kao njegova suprotnost u namjernom naglašavanju greške i nesavršenosti. Predstavljena računalna grafika uzoraka fantastičnog bestijarija i botaničkih isječaka pretvorena je u isprepletenu interakciju između organskog i mašinskog. Ljudsko je tijelo na jednak način podređeno obradi i tretirano kao digitalni objekt.

Marko Tadić predstavit će se novim izložbenim konceptom sastavljenim od niza maketa, umanjenih izložbenih paravana, radova na papiru, foto grattagaea i projekcija namijenjenih da svakog posjetitelja uvuku u sadržaj izložbe shvaćene kao medij i kao visoko individualizirani i specifični kontekst:

“Možda nas zato niti ne treba čuditi da izložba, kao i artefakti koje promatra i izokreće Marko Tadić zapravo vraćaju promatrača u doba ‘nevinosti’ izložbenih forma, vrijeme pedesetih i šezdesetih godina, kada se izložba ustoličava kao specifično mjesto razmjene estetskog iskustva i izvođenja umjetnosti kao takve. Vraća nas u vrijeme kada se ponovno povjerovalo u autonomiju umjetnosti i izgradilo medijske specifičnosti. Iz ove današnje kakofonije, skoro je to nostalgičarski uopće otvoriti kao sadržajno poglavlje. No, upravo to umanjivanje izložbene dimenzije unutar izložbe ukazuje na gotovo ironijski pomak unutar ovog nostalgičarskog predznaka. Moderna vremena, njezini jezici, strukture i postavke crvena su nit prema koliko tolikoj stabilnosti makete i baze jedne strukture u izgradnji”, napisala je u predgovoru Ivana Meštrov.

Marko Tadić je rođen 1979. godine u Sisku. 2001. godine diplomirao je filozofiju i sociologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu te 2003. godine diplomirao je na Accademia Delle belle Arti di Firenze u Italiji. Iza sebe ima brojne nagrade, samostalne i grupne izložbe te filmografiju.

Izložba je otvorena do 16. siječnja.

Marijan Crtalić rođen je 8. svibnja 1968. godine u Sisku. Multimedijski je umjetnik. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. godine. Izlagao je samostalno i skupno na izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nagrade T-HT/MSU, Zagreb 2010., nagrade publike Fibula film festivala, Sisak, 2009., 26. Salona mladih, Zagreb i AICA-e na 36. Zagrebačkom salonu, 2001., nagrade 1. Salona mladih Siska, 2000. Živi i radi u Zagrebu i Sisku.

Izložba će biti otvorena od 1. do 19. kolovoza u sisačkoj Gradskoj galeriji Striegl.