Europsku uniju otpočetka oblikuje kritički nastrojeno i konstruktivno civilno društvo. No, uz organizacije i mreže na europskoj razini, postoji i civilno društvo koje nije primarno vezano uz nju već uz konkretne aktivnosti na lokalnoj razini. Lokalne inicijative imaju potencijal postati socijalne inovacije koje istovremeno generiraju društvenu promjenu i transformaciju lokalnih i nacionalnih institucionalnih okvira koji mogu biti rašireni diljem Europe. Ovo osobno uključivanje, vođeno osjećajem odgovornosti za zajedničko dobro, povećava solidarnost među građanima i održivost samog društva.

CitizensLab je konkretna prilika osnaživanja tih aktera, produbljivanja lokalnog utjecaja njihova rada i povezivanja u europski pokret. Projekt CitizensLaba provodi berlinska organizacija MitOst u suradnji sa Zakladama Mercator i Robert Bosch te Europskom kulturnom fondacijom (ECF). Mreža je otvorena inicijativama iz zemalja članica Europske unije i Turske: građanima uključenim u lokalne incijative i organizacije civilnog društva, predstavnicima lokalnih vlasti (donositeljima odluka, vijećnicima ili administratorima), nacionalnim ili nadnacionalnim organizacijama te društvenim poduzetnicima.

CitizensLab je prilika da lokalni akteri promjene stvore novu europsku mrežu. Cilj je mreže ojačati i povezati aktivne građane iz svih područja koji su predani radu u svojim lokalnim zajednicama, koji rade na pronalasku inovativnih rješenja za probleme na koje nailaze u svojim susjedstvima, bilo kao volonteri ili u svom poslu. Ako ste aktivni u poljima ljudskih prava, socijalne inkluzije, obrazovanja, migracija, održivog razvoja, kreativne ekonomije, razrješenja sukoba, zdravlja, kulture, medija, te time doprinosite povećanju sudjelovanja građana u demokratskim praksama, prijavite se za inicijalni sastanak mreže u Berlinu u lipnju 2016. 

Prvi će sastanak položiti temelje mreži u kojoj će se susresti i povezati aktivni građani. Razmjena znanja i učenje od sebi jednakih ojačat će kvalitetu i utjecaj njihovog rada u lokalnoj zajednici. Ova europska mreža također može poslužiti da poveća utjecaj na procese donošenja odluka i politika na različitim razinama. Do trideset lokalnih aktera promjene bit će pozvano na sastanak u Berlinu, a postati jedan od njih možete putem prijave koja je otvorena do 18. travnja.

U srijedu, 25. veljače, Prijedlog zakona o referendumu naći će se u prvom čitanju u Hrvatskom saboru. Prijedlogom je određeno da se na referendumu ne mogu donositi odluke koje bi ugrozile vrednote ustavnog poretka propisane Ustavom RH i odluke suprotne načelu nadređenosti pravnih akata Europske unije, dok se na lokalnom referendumu ne mogu donositi odluke koje bi bile suprotne Ustavu, pravnim aktima EU i zakonu. S obzirom da se “ugroza” ustavnih vrednota može različito tumačiti, što su pokazali održani referendum o ustavnoj definiciji braka i nedopušteni “referendum o ćirilici”, svakako će i nadalje kao nadležna instanca za odlučivanje o tim pitanjima ostati Ustavni sud, osim u slučaju lokalnog referenduma za koji je propisano da će o tome odlučivati središnje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu i regionalnu samoupravu. 

Pravo odlučivanja na referendumu, prema Prijedlogu, imaju svi hrvatski državljani s navršenih 18 godina koji imaju opće i jednako biračko pravo, bez obzira na njihovo prebivalište u Republici Hrvatskoj ili kojoj drugoj stranoj državi. Također, i građanima drugih država članica Europske unije omogućeno je sudjelovanje na lokalnom referendumu, pod uvjetima propisanima zakonom.   

Hrvatski sabor će raspisati državni referendum ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj, no Prijedlog zakona ne određuje o kojoj se brojci niti kojem popisu birača radi. Prijedlogom je predviđeno da Sabor zatraži od Ustavnog suda utvrđenje točnog broja potpisa te će se u tekst obrazloženja Konačnog prijedloga zakona uvrstiti i ta odluka Suda. Inače, Ustavni je sud, odlučujući o tome jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma povodom inicijative Birajmo zastupnike imenom i prezimenom, utvrdio da se “pod ‘ukupnim brojem birača u Republici Hrvatskoj’ ima smatrati ukupan broj punoljetnih hrvatskih državljana s prebivalištem u Republici Hrvatskoj upisan u evidenciju birača, kao dio registra birača, na dan koji je određen za prvi dan prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, prema stanju na taj dan u 00:00 sati”. Za očekivati je da se Ustavni sud povodom zahtjeva Sabora pozove na ovu, već donesenu odluku.

S obzirom da je Ustavom Republike Hrvatske još od 2010. utvrđen jedinstveni kriterij da se na referendumu odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu, sada se ista odredba upisuje u Zakon. Ipak, za lokalni je referendum postavljen dodatni uvjet da ta većina iznosi najmanje jednu trećinu upisanih birača u popis birača u jedinici lokalne odnosno regionalne samouprave.

Također, ovim Prijedlogom propisuju se uredi državne uprave i sustav e-Građani kao mjesta za izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma. Za usluge izrade informatičkog sustava za prikupljanje i obradu potpisa, za usluge informatičke podrške i druge materijalne troškove, bit će potrebno iz državnog proračuna izvojiti oko 4 milijuna kuna. Uoči sutrašnje saborske sjednice, GONG je upozorio da će prikupljanje potpisa u uredima državne uprave, zbog kratkoće radnog vremena i nedostupnosti građanima, generirati nove probleme: “Obaveza dolaska u instituciju radi potpisivanja referendumske inicijative može, ovisno o postavljenom pitanju, djelovati nelagodno na birače, osobito kad se primjerice prikupljaju potpisi za sporno političko pitanje ili opoziv lokalnog čelnika što može dovesti do nedozvoljenih pritisaka na birače. Mogućnost potpisivanja putem sustava e-Građani može ublažiti ograničenja prikupljanja potpisa u uredima državne uprave, ali takav način do sad nije testiran i ne može služiti kao alternativa, nego isključivo kao nadopuna prikupljanju potpisa na fizičkim lokacijama. Stoga je potrebno vratiti referendum građanima na ulice i trgove uz definiranje na kojim mjestima se ne bi smjeli prikupljati potpisi. U suprotnom bi službenici bili zatrpani učestalim referendumskim inicijativama bez izgleda za uspjeh kao izrazom nezadovoljstva građana”.

Također, GONG ističe da je za kvalitetno uređenje referendumskih pravila potrebno promijeniti Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu kako bi se smanjio broj potrebnih potpisa, odredili uvjetu za valjanost odluke na referendumu, primjerice, uvođenjem instituta kvoruma potvrđivanja te kako bi se primjereno uredila procedura prethodne provjere ustavnosti referendumskog pitanja prije prikupljanja potpisa. 

Poseban je dio Prijedloga zakona posvećen medijima čiji su nakladnici dužni prilikom praćenja i predstavljanja referendumske aktivnosti i referendumske promidžbe jamčiti novinarsku neovisnost, profesionalnost i stručnost, dosljedno poštivanje novinarskoga kodeksa te posebno temeljnog načela slobode izražavanja, vodeći se pri tome interesima javnosti. Posljedica ovakvog uređivanja referendumske aktivnosti i referendumske promidžbe bit će promjena Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Sociolog i politolog Srđan Dvornik na ovogodišnjoj je Zelenoj akademiji održao interaktivno predavanje Politička dimenzija građanskog angažmana, na kojem je prikazao mogućnosti političkog domašaja raznih građanskih inicijativa i kritički razmotrio specifičnosti djelovanja aktera izvan institucionalne strukture političkog sistema.

Počevši s konstatacijom da je politika u zadnje vrijeme postala “prljava” riječ Dvornik se u svojem predavanju prvo posvetio definiciji iste, ističući ulogu političke države u odlučivanju oko spornih pitanja nekog društva, potom obradivši pitanja društvene moći i moći države. Istaknuo je i važnost javne sfere u kojoj se individualni interes ili problem mora prevesti u javni da bi pridobio smisao.

Nakon kratke politološke početnice, Dvornik se posvetio temi civilnih aktera koji nemaju gotovo nikakvu političku moć. Istaknuo je da je u aktivističkom djelovanju presudna upornost jer javnost ne doživljava epifaniju preko noći, dok je metoda “prvog šamara”, tj. snošenja kazne za doticanje nekog tabua, ponekad jedini način za probijanje leda i prekidanje šutnje. Ključnim je ocijenio stjecanje podrške javnosti koja se dobiva poopćivim argumentima, posebno u slučajevima zaštite vrijednosti neobuhvaćenih političkim i ekonomskim interesima. Kao opasnosti u aktivističkom djelovanju izdvojio je korištenje populizma kao alata za pridobivanje pristaša i premještanje interesa aktivista od javnih ka privatnima uslijed, primjerice, velikog uspjeha i medijske eksponiranosti. Dvornik je zaključio da gorljivi aktivisti često zaboravljaju da cilj u koji zdušno vjeruju moraju obrazložiti javnosti kao i svi drugi akteri javne sfere.

Dvadesetak posjetiteljica i posjetitelja predavanja ispunilo je i anketu u kojoj su morali zaokružiti do tri društvena problema koji ih najviše brinu i odabrati stranku za koju će glasovati na sljedećim parlamentarnim izborima. Rezultati ankete su se uglavnom podudarali s rezultatima recentnih istraživanja Pulsa i GFK, pa su prva mjesta zauzeli neefikasna vlada, siromaštvo i korupcija. Za razliku od hrvatskog presjeka, na ovoj se ljestvici, kako se i očekivalo zbog profila posjetitelja, visoko našao i problem nedovoljne zaštite ljudskih prava. Većina anketiranih na predavanju nije znala za koju će stranku glasati na predstojećim izborima.

Dvornikovo predavanje dalo je, na razini uvoda, koristan prikaz mogućnosti aktivističkog djelovanja, no zbog vremenskog ograničenja rasprava je tek načeta. 

Foto: Mirela Šavrljuga