Načelno prepoznavši rizike koji predstavljaju GPAI modeli, nadležni Europski ured za umjetnu inteligenciju započeo je opširne konzultacije u koje su bili uključeni znanstvenici, nezavisni stručnjaci, radne skupine, pružatelji usluga, pripadnici civilnog društva i nositelji digitalnih i autorskih prava. Iako sam Kodeks neće biti pravno obvezujući za pružatelje usluga, usklađenost s njime smatrat će se “pretpostavkom sukladnosti” s propisanim obvezama dok se ne donesu opširniji i detaljniji zakoni o UI.

No treći nacrt tog Kodeksa, koji bi trebao pomoći usklađivanju s Aktom, naišao je na glasne kritike široke koalicije u koju su uključena i krovna europska umjetnička strukovna udruženja, koja pak upozoravaju na manjkavu zaštitu autorskih i radnih prava u kontekstu korištenja generativne umjetne inteligencije. A kako je ulazak tih sustava u mainstream doveo je do pojave novog i unosnog tržišta, pružatelji usluga – odnosno tehnološke kompanije – i sami su investirani u ovaj pokušaj regulacije i potencijalnog postavljanja šireg pravnog presedana.

Budući da GPAI sustavi već sada izazivaju veliku zabrinutost u polju umjetnosti, kulture i kreativnog rada, jasna je potreba definiranja granica i pravila kojih se tvorci tih sustava moraju pridržavati prilikom njihova “hranjenja” i treniranja. Da za konstruktivne kritike nacrta Kodeksa zakonodavac možda i nema sluha potvrdilo je otvoreno pismo koje supotpisuje trideset osam organizacija autora, izvođača i drugih nositelja prava, među kojima se ističu Europska federacija novinara (EFJ), Europsko vijeće pisaca (EWC) i Europsko udruženje vijeća književnih prevodilaca (CEATL), koje su u suradnji s još dvanaest organizacija prve istupile protiv trećeg nacrta Kodeksa.

U kraćim crtama, potpisnici u otvorenom pismu kritiziraju uporabu “neobvezujućeg jezika” u pogledu obveza pružatelja usluga, općenitu neusuglašenost nacrta s Europskim zakonom o autorskim pravima i samim Aktom o umjetnoj inteligenciji te netransparentnost pri navođenju koji se sadržaj upotrebljava za treniranje UI sustava. Sve u svemu, čini se da EU trenutačnim nacrtom Kodeksa igra opreznu igru kako ne bi antagonizirala (velike) tehnološke kompanije, nauštrb onih čiji je rad najugroženiji trenutačnim principom razvoja takvih sustava. 

Budući da je treniranje velikih jezičnih modela poput ChatGPT-ja nemoguće bez konzumacije ogromnih količina sadržaja, uputa da bi pružatelji trebali poduzeti “razumne korake” da se ne upotrebljavaju piratizirani sadržaji razumljivo izaziva zabrinutost potpisnika otvorenog pisma, koji u zaključku iznose kako bi i nikakav kodeks bio bolji od manjkava trećeg nacrta.

Sa svime time na umu, vrijedilo bi podsjetiti na aktualne prakse koje idu u prilog toj zabrinutosti, poput nedavnog saznanja da je Meta za treniranje svog UI sustava upotrebljavala piratizirani sadržaj s popularnog LibGena, snižavanja cijena rada i prakse post-editinga u prevodilačkim djelatnostima, kao i najava tržišnog plasmana književnih tekstova i književnih prijevoda koji su nastali upotrebom generativnih UI sustava. 

Iako bi završna verzija Kodeksa dobre prakse trebala biti predstavljena u svibnju, kad će Europska komisija odlučivati hoće li doći do njegove implementacije u kolovozu ove godine, trenutačni raspad komunikacije između bitnih aktera podcrtava koliko je važno adresirati pitanje osnovnih radnih uvjeta, same naravi kreativnog i umjetničkog rada i intelektualnih prava u budućnosti koja će zasigurno biti obilježena sve rasprostranjenijom upotrebom umjetne inteligencije.

Tekst je nastao u sklopu projekta Come Together koji sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa. Stavovi izraženi u tekstu ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu.