Izložba Trešnjevka – prostor i ljudi otvorena 29. studenog 2017. godine u Muzeju grada Zagreba, a koju su posjetitelji imali priliku razgledati do 25. veljače 2018. godine, dio je višegodišnjeg, interdisciplinarnog projekta Zagrebački kvartovi autora i voditelja Kristiana Strukića. Pokrenut 2009. godine, ono što ovaj projekt čini zanimljivim jest pristup istraživanju zagrebačkih kvartova koji s jedne strane uključuje osobna iskustva stanovnika, a s druge prikaz ekonomskih i socijalnih struktura i njihovih posljedica na Zagreb i njegove kvartove. Takav interaktivni pristup koji obuhvaća i mikro- i makrorazinu nudi zanimljiv i slojevit pogled na povijest zagrebačkih kvartova te uopće na povijest i procese promjena u 19. i 20. stoljeću. Iz navedenog projekta tako su do sada proizašle već tri izložbe koje tematiziraju tri zagrebačka kvarta: Pola stoljeća Trnskog – priča jedna generacije (2009.), Zagrebačka Dubrava – od predgrađa do grada (2012.)  te Maksimir – povijest i kvartovski simboli (2014.), a nakon izložbe o Trešnjevci u pripremi je i izložba Trnje – prostor i ljudi koja bi se trebala otvoriti u ožujku ove godine.

Koncept izložbe, koji potpisuju Kristian Strukić i Goran Arčabić, te dizajn koji je osmislila Nikolina Jelavić Mitrović, doista uspješno dočaravaju i povijest i sadašnjost Trešnjevke u cjelini, ali i njezinih sastavnih dijelova. Izložba je podijeljena na nekoliko tematskih cjelina koje obuhvaćaju urbanizaciju i arhitekturu Trešnjevke, modernizaciju prostora, trešnjevačku kroniku do kraja i nakon Drugog svjetskog rata, poseban dio o Savi i velikoj poplavi koja se dogodila 1964. godine u Zagrebu te temat o Savskoj cesti kao razdjelnici Trnja i Trešnjevke. Svaka od tih tematskih cjelina prikazana je detaljno, uz obilje informacija, fotografija, isječaka iz starih trešnjevačkih novina, videomaterijala i eksponata. Posebno su interesantne i tzv. postaje koje su posvećene svakom od distinktivnih dijelova ove gradske četvrti, na kojima se uz promatranje fotografija tih naselja mogu čuti svjedočanstva i životna iskustva njihovih stanovnika. Glasovi tih ljudi, poznata Trešnjevačka balada Zvonka Špišića koja odzvanja prostorijom te činjenica da je izložba smještena u jednu omanju prostoriju u potkrovlju Muzeja grada Zagreba stvaraju “domaću” atmosferu. Drugim riječima, posjetitelj doista ima dojam da vidi i čuje i sadašnjost i prošlost jednog kvarta.

Kako su naveli sami autori, izložbom su nastojali “kompleksno ‘zaroniti’ u povijest prostora današnjih gradskih četvrti Trešnjevka sjever i Trešnjevka jug” te pokazati “proces modernizacije koji se različitim ritmom i intenzitetom odvija od druge polovine 19. stoljeća do danas” te koji “prati stalne mijene životnih okolnosti” u tim kvartovima. I doista, ono što predstavlja jednu od najzanimljivijih karakteristika ove izložbe i što pokazuje zaista kvalitetan spoj između mikro- i makrorazine jest činjenica da se ti procesi i promjene vrlo jasno ocrtavaju kroz ove temate, odnosno kroz cijelu izložbu.

Drugim riječima, opći tokovi povijesti s kraja 19. i početka 20. stoljeća jasno se vide na primjeru povijesti jednog kvarta, od urbanizacije do svakodnevice. Tako slike starih urbanih planova, tvornica te radničkih kućica i naselja jasno pokazuju procese proletarizacije stanovništva te industrijalizaciju s početka 20. stoljeća. Trešnjevka je tada bila radničko naselje na samoj periferiji grada, s lošim uvjetima za život i manjkom javnih usluga i sadržaja za radničke obitelji, što je dovodilo do čestih štrajkova. Stvaranje radničkog geta na prostoru današnje Trešnjevke izravna je posljedica Prvog svjetskog rata i rasta cijena najma stanova u centru Zagreba, zbog čega je radno i siromašno stanovništvo dolazilo na jeftine i neuređene parcele trešnjevačkog predgrađa. Iako su gradske vlasti 1930-ih godina radile na modernizaciji i poboljšanju infrastrukture na Trešnjevci, često su to radile nevoljko, a i nisu pratile stvarne potrebe stanovništva. Problemi s kojima se radništvo na Trešnjevci tada susretalo tako se najbolje vidi u njihovim novinama koje su izložene na izložbi – u Glasu Trešnjevke kao “glasilu malog čovjeka”. Te su novine, pokrenute u međuratnom razdoblju 1932. godine, bile legalno glasilo Komunističke partije i radničkog pokreta s Trešnjevke te su se bavile svim društvenim, ekonomskim i kulturnim pitanjima koja su se radništva izravno doticala.

S druge strane, fotografije, urbani planovi i eksponati za Trešnjevku jug jasno pokazuju procese započete od kraja Drugog svjetskog rata nadalje. Planska izgradnja kako stambenih tako i javnih prostora, opća modernizacija, razvoj prometnica i povezivanje Trešnjevke u cjelini, svjedoči o bumu i poboljšanju uvjeta života koje je socijalizam donio sa sobom. Prikaz Trešnjevke sjever i Trešnjevke jug tako zapravo donosi prikaz ranog kapitalizma u Hrvatskoj te kasnijeg razvoja socijalističkog društvenog uređenja. A u skladu s procesima započetima devedesetih godina koji traju sve do danas, na izložbi je moguće vidjeti i neke probleme suvremene Trešnjevke – primarno potpuno neplansku izgradnju stambenih i poslovnih objekata većinom vođenu privatnim interesom. Izložba se tako istovremeno osvrće i na dalju povijest kvarta, ali i na njegovu sadašnjost.

S obzirom na sadržaj ove izložbe i na interes koji je ona pobudila, zanimljivo ju je smjestiti u kontekst sve jačeg povezivanja ljudi na lokalnoj razini, od manjih gradova i mjesta pa do gradskih četvrti u većim gradovima. U tom je smislu zanimljiv moment suradnika koji su ovu izložbu potpomogli. Kako autori navode, entuzijasti i institucije koji djeluju na Trešnjevci aktivno su sudjelovali u kreiranju sadržaja, među kojima je i projekt Mapiranje Trešnjevke te Centar za kulturu Trešnjevka. Pod vodstvom Vanje Radovanovića i Saše Martinović Kunović te uz sudjelovanje brojnih suradnika i volontera, taj se projekt već nekoliko godina provodi na području Trešnjevke i bavi se otkrivanjem njezinih osobitosti i (skrivene) povijesti, pri čemu je otvoren prema svim zainteresiranima.

Ova izložba, dakle, nije izložba o nekoj velikoj povijesnoj ličnosti ili pak o onome što se u javnosti percipira kao “velika” povijesna tema koja se kao gotov proizvod pruža zainteresiranim posjetiteljima, već je to izložba nastala “odozdo”, uz aktivno sudjelovanje stanovnika Trešnjevke i svih onih koji Trešnjevku naprosto vole. Izložba Trešnjevka – prostor i ljudi tako predstavlja primjer povezivanja zajednice okupljene oko nekog zajedničkog interesa te njihov izravan utjecaj na stvaranje kulturno-edukativnog sadržaja u okviru muzeja kao institucije. Prema riječima samih autora, takva praksa stvaranja izložbe “doprinosi otvaranju i povezivanju Muzeja s građanima”.

Međutim, ono što je zanimljivo i što ovakvom tipu kulturnog sadržaja daje još dublji aspekt jest širi kontekst sve jačih procesa političke aktivacije na lokalnoj razini, odnosno okupljanja stanovnika pojedinih kvartova ili manjih mjesta oko zajedničkih problema i prepreka, u svrhu poboljšanja uvjeta života ili opće borbe za interese zajednice. Od borbe za plažu Zlatni rat u Bolu na Braču, kojoj smo mogli svjedočiti ljetos, preko borbe protiv betonizacije velikog parka na zagrebačkoj Savici, do borbe za očuvanje zelene zone na Grbavici na Trešnjevci kroz Inicijativu Samoborček – sve je više takvih primjera okupljanja lokalnog stanovništva i njihova političkog organiziranja.

Usporedno s takvim oblikom političke organizacije na mikrorazini možemo promatrati i pokretanje projekata i općenito povećanje interesa za osobitosti, povijest i naslijeđe pojedinih kvartova ili mjesta. Sve to svjedoči trendu sve jačeg povezivanja ljudi u mjestima stanovanja i trendu njihove sve jače participacije kako u stvaranju kulturnog sadržaja, tako i u političkim pitanjima koja ih direktno dotiču u njihovu svakodnevnom životu. Možemo se onda ponadati kako će takvi procesi u prostorima stanovanja samo još više jačati te kako će međusobno povezivanje i solidarnost kako stanovnika Trešnjevke, tako i drugih kvartova i mjesta, uroditi daljnjim zajedničkim aktivnostima, kako kulturnim, tako i političkim. U tome svakako može pomoći i očuvanje sjećanja na povijest pojedinih kvartova, pogotovo na momente iz te povijesti koje su obilježili borba, solidarnost i međusobno organiziranje njihova stanovništva.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izložba Fotografija industrije rezultat je suradnje Katedre za fotografiju Studija snimanja Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na projektu Muzeja grada Zagreba Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive. Obogaćivanje muzejskog fundusa suvremenim fotografijama dokumentarne i umjetničke vrijednosti te pružanje prilike mladim autorima za izlaganje polazišni su motivi suradnje dviju ustanova. U skladu s ciljevima Projekta, izložbom se nastoji utjecati na percepciju industrijskog naslijeđa kao dijela lokalne, nacionalne i univerzalne baštine, dijela europskog identiteta i važnog segmenta razvoja ljudske civilizacije.

Izložba je otvorena do 21. listopada.

U drugom dijelu izlaganja bit će riječi o stanju, perspektivama i načinima upravljanja industrijskim nasljeđem na primjeru triju zaštićenih povijesnih cjelina i pojedinih objekata u gradu Zagrebu, jednom od vodećih industrijskih centara na jugoistoku Europe u 20. stoljeću.

Analiza povijesne i graditeljske vrijednosti objekata tekritička interpretacija planova njihove prenamjenedetektira “slabetočke” i ukazuje naopće probleme uvrednovanju, zaštiti i korištenju potencijala industrijskognaslijeđa.

Goran Arčabić diplomirao je povijest,  hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu pohađa poslijediplomski studij povijesti. Zaposlen je kao kustos u Muzeju grada Zagreba. Profesionalni interesi i područja djelovanja: ekonomska i socijalna povijest, povijest rada, zaštita i prenamjena industrijske baštine. Autor je više studijskih izložbi, a radove objavljuje u znanstvenoj i stručnoj periodici. Član je Međunarodnog komiteta za zaštitu industrijske baštine – TICCIH i Međunarodnog vijeća muzeja – ICOM.

Početak je u 19 sati.