Nova koncertna izvedba Raj na zemlji Aleksandra Stojkovića (Goribor) u suradnji s Alenom i Nenadom Sinkauzom donosi poetsko-glazbeno putovanje koje se gradi na prethodnoj glazbeno-scenskoj suradnji Malo je dovoljno, nastavljajući time ono što su započeli 2012. godine u MM centru. Ondašnje glazbeno-scensko djelo Malo je dovoljno nastalo je u produkciji Teatra &TD i Muzičkog salona Kulture promjene, te se izvodilo narednih pet sezona.

Ponovno okupljanje ovog kreativnog autorsko-izvođačkog trija pod imenom Još gori donosi novo umjetničko putovanje u kojem je kao i prošlog puta za tekst i glas zadužen Aleksandar Stojković ST, a Sinkauzi za glazbene pejzaže.

Ulaz na program je besplatan, a više detalja pronađite ovdje.

My Boyfriends Who Have Never Met je queer performans glazbenika Jasmina Mahmića, producenta poznatog pod aliasima Fiume i Le Chocolat Noir. MBHHNM je glazbena polu-improvizacija sa sintesajzerima i sekvencerom te vokalom uživo, koja prati projekciju video kolaža trojice performera. Video uradci performera koji dolaze s tri kontinenta su izmanipulirani te prilagođeni željama producenta koji ih stavlja u svoje okrive i kreira svoju stvarnost, izlažući ih umjetnoj interakciji. To je daljnje virtualno produbljivanje odnosa, inicijalno površnih i fizičkih kao rezultat žudnje, te njihova metamorfoza u ljubav i prijateljstvo. Poliamorija na daljinu, ali i propitkivanje koliko ta udaljenost čini te odnose gotovo pa idealnima, uz duže ili kraće ograničeni fizički kontakt.

Ulaz je slobodan, no dobna granica za sudjelovanje u programu je 16+ godina.

Više informacija počitajte ovdje.

Jasmin Mahmić poznat je kao producent pod aliasima Le Chocolat Noir i Fiume, i aktivno djeluje na queer glazbeno-producentskoj sceni. U sklopu cjelogodišnjeg programa Treći Proces Mahmić će predstaviti performans naziva My Boyfriends Who Have Never Met. Riječ je o polusatnoj glazbenoj improvizaciji sa sintesajzerima, sekvencerom i vokalom. Nakon performansa publika će imati priliku nastaviti druženje uz glazbu.

Više detalja možete pronaći ovdje.

 Jasmin Mahmić poznat je kao producent pod aliasima Le Chocolat Noir i Fiume i aktivno djeluje na queer glazbeno-producentskoj sceni. U sklopu cjelogodišnjeg programa Treći Proces Mahmić će predstaviti performans naziva My Boyfriends Who Have Never Met. Riječ je o polusatnoj glazbenoj improvizaciji sa sintesajzerima, sekvencerom i vokalom. Nakon performansa publika će imati priliku nastaviti druženje u dvorištu Rojca uz glazbu.

Ulaz na performans se ne naplaćuje.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Program Expanded Cinema otvara glazbeno-filmski performans Split Second umjetničkog trojca koji čine francuska glazbenica Christine Abdelnour Sehnaoui na alt-saksofonu, francuski glazbenik Ryan Kernoa na električnoj gitari i talijansko-francuski vizualni umjetnik Stefano Canapa na trostrukoj 16mm projekciji. Pred publikom izvođači istražuju odnos slike i zvuka u međusobnoj interakciji i improvizaciji. Glazba koja povremeno podsjeća na zvučne tehnike minimalističke ili rock glazbe zapravo ne nalikuje ničemu već poznatom. Sastavljena je od višestrukih frekvencija, pulsacija i interferencija različitih harmonija što stvara specifičan dojam otkucaja. Zvuk zaposjeda prostor zasićen slikom, a gledatelj biva uhvaćen u prostor.

Program prve večeri nastavit će se uz kišu audiovizualnih meteora pod nazivom Space Noise (3D) u izvedbi člana žirija 9. Festivala FPS, japanskog autora Takashija Makina. Sliku i zvuk Space Noisea potpisuje sam Takashi Makino. U performansu se ukršavaju dvostruka 16 mm i HD videoprojekcija. Videoslika i celuloidni zapis prekrivaju isto platno tvoreći novu sliku, a tu očaravajuću vizualnu kakofoniju upotpunjava suprotstavljanje buke i zvuka. Aktivacijom dimne mašine otkriva se novi prostor ispunjen duginim bojama, a dojam trodimenzionalnosti postignut je upotrebom posebnog filtra. Space Noise premijerno je izveden u programu Mind the Gap na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, a u Zagreb nam stiže s nedavnog gostovanja u Manili. Takashi Makino bučan je filmaš nove generacije japanskih nezavisnih redatelja. Proizvodi apstraktne, uranjajuće i organske slike koje nerijetko prati zvuk vrhunskih glazbenika. Dvostruki je laureat 25 FPS-a, 2009. i 2011.

Drugu dionicu programa Expanded Cinema otvara (SHIFT), audiovizualni šou uživo nizozemskog dvojca Optical Machines koji čine Rikkert Brok, čija su specijalnost projektori, izvori svjetlosti i optičke leće te Maarten Haalmans, glazbenik i inženjer elektrotehnike posebno zainteresiran za analogne sintesajzere. Optical Machines koriste svjetlosnu mašinu kućne izrade kako bi stvorili apstraktnu igru svjetlosti, pri čemu zvuk nastaje u interaktivnoj igri s intenzitetom svjetlosti. Tipična scena za izvedbe dvojca Optical Machines nalikuje na razigrani laboratorij u kojem sudjeluje i publika.

Program Expanded Cinema zaključit će audiovizualni koncert RISC (ReducedInstrumentSetConcert). Riječ je o glazbeno-zvučnom performansu koji izvode austrijski eksperimentalni DJ i turntablist Dieter Kovačič, poznatiji pod umjetničkim imenom dieb 13 i Billy Roisz, jedna od najistaknutijih figura austrijske eksperimentalne scene, čiji radovi vrlo uspješno objedinjuju glazbu i analogni video. RISC je reducirana i tehnički unaprijeđena verzija njihova projekta NTSC (NotTheSameColour) iz 2010. u kojem niz međusobno spojenih kamera, monitora, gramofona i sintesajzera omogućuje korištenje zvučnog signala kao izvora slike i obratno, videosignala kao izvora zvuka. Proizvod tih neobičnih spojeva, buka, ujedno je i omiljeni materijal dieba 13 i Billy Roisz. Buka u slici, buka u zvuku, buka od koje obično bježimo i buka koja nastaje u međuprostorima (između dva televizora ili dva radija) pa obožavatelji njihov zajednički rad uspoređuju s istraživanjima oca video umjetnosti Nam June Paika iz 1960-ih.

Izvor: 25fps / Fotografija: Makino Takashi