U performansu RAPE TRANSFER – Anything but my Body, Pierre-Alexandre Savriacouty bavi se željom i tjelesnošću, te njihovim odnosima spram doživljene traume u kojoj tijelo postaje “zid, svjetiljka, drvo, sićušni djelić otpada; bilo što, bilo što u blizini, osim samog sebe.

Um ne pokušava samo preživjeti: pokušava se prenijeti u predmete, u arhitekturu, u materijale oko sebe. Istovremeno umjetnik i muza, štovatelj i oltar, žrtva i krvnik, subjekt stavlja svoje tijelo na kušnju i eksternalizira uljeza koji ga nastanjuje kroz obred prijelaza u kojem se spajaju mezopotamski demon Pazuzu, kanopske posude egipatskih balzamera i garažni bendovi 2000-tih”, istaknuto je u predgovoru Matthieua Jacqueta.

Pierre-Alexandre Savriacouty je francusko-madagaskarski umjetnik rođen 1993. godine. Njegova se praksa vrti oko ranjenih, svetih ili odbačenih materijala – betona, katrana, stajaće vode, vatre, drevnih pigmenata – koji se koriste kao posude sjećanja. Njegove skulpture djeluju kao psihička sidra, iznoseći skrivene glasove na površinu.

Izložba i performans nastali su u sklopu međunarodne umjetničke rezidencije u svibnju 2026. u Garaži Kamba.

Ovim projektom obilježava se 50 godina od rada Ovo nije moj svijet Željka Jermana te otvara prostor za promišljanje problema s kojima se danas suočava mlada kulturna scena. Poziv je namijenjen umjetnicama i umjetnicima svih medija koji kroz svoj rad žele odgovoriti na pitanje: Je li ovo moj svijet?. Na prijavu se posebno potiču autori_ce čiji radovi izlaze izvan klasičnog galerijskog prostora poput intervencija u javnom prostoru, tiskovina, digitalnih i uličnih umjetnosti te gerilski pristupi.

Odabranim izlagačima_cama osigurani su tehnička podrška, dio troškova prijevoza, medijska vidljivost i honorar. Prijave se vrše putem online formulara, a za dodatne informacije možete se javiti na e-mail adresu jeliovomojsvijet@gmail.com.

Prijave su otvorene do 31. svibnja.

Mithat Can Demir je umjetnik koji se bavi instalacijom, crtežom i zvukom. Njegov rad često proizlazi iz osobnih iskustava i istraživanja psiholoških stanja, kombinirajući tekstualne, vizualne i zvučne elemente kako bi stvorio atmosferske prostorne instalacije.

“U 2025. godini gradonačelnik Istanbula Ekrem İmamoğlu uhićen je samo nekoliko dana prije početka kampanje za nadolazeće predsjedničke izbore na kojima je trebao biti glavni protukandidat aktualnom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu. To je dovelo do ujedinjenja oporbe diljem političkog spektra i vala prosvjeda koji se nisu stišali do danas. Mithat Can Demir promatrao je te događaje izdaleka, dok je policija sve snažnije udarala na mnoge mlade prosvjednike.

Ti prosvjedi, baš kao i prosvjedi u Gezi Parku 2013. godine, predstavljaju erupciju kontinuiranog društvenog pokreta u Istanbulu. Prosvjedi variraju u opsegu, ali uvijek traju, a kako vlast postupno uništava demokratske institucije i zloupotrebljava svoju moć, tako i otpor ponovno prisvaja svoje pravo na uporabu sile. Osvrćući se na svoje iskustvo stečeno tijekom života u Istanbulu, Can Demir nastoji pridonijeti sigurnosti svojih suboraca, ali izlažući svoj rad odlazi i dalje od onoga što je prvotno namjeravao”, istaknuo je Gregor Sirotić Marušić u predgovoru.

Sreća drugih je umjetnički projekt zasnovan na proučavanju snova i odusustva. Kako ističu autorice popratnog teksta, Buga Kranželić i Marija Kamber, “u njezinom je radu nesvjesno ono što je čovječnije i ono što je ranjivo, ali i iskreno, ljudski i neograničeno hladnim razvojnim otuđivanjima kojima se svakodnevno okružujemo, u kojima pretjerana individualnost postaje kult sebičnosti.

Mjesta rasta i osnaživanja zajednice, kao što su škole, kvartovski parkovi, zdravstveni sustav i drugi postaju punktovi koji trebaju služiti sreći i dobrobiti pojedinca, a ne grupe. Kata Mijatović želi istaknuti kako pojam sreće sve više poprima etičku dimenziju; njezina potraga postaje prirodno pravo pojedinca, a ne zajednice”.

Kata Mijatović, multimedijska umjetnica, studirala je slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Firenci, a potom je nastavila studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Aktivno izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu. Na 55. Venecijanskom bijenalu (2013.) sudjelovala je kao predstavnica Hrvatske s projektom Between the Heaven and the Earth, pod kustoskim vodstvom Branka Franceschija. Preispitivanje odnosa između svjesnog i nesvjesnog, između vidljivog vanjskog svijeta i nevidljivih unutarnjih mentalnih prostora glavna je tema umjetničke prakse Kate Mijatović.

Više detalja o izložbi pronađite ovdje.

Riječ je o kratkometražnom animiranom filmu koji je prikazan na lokalnim i međunarodnim festivalima animiranog filma, a bavi se temom zajednice fikcijskih stvorenja. U ovom radu autorica je “iz režijske perspektive pristupila kao eksperimentu, budući da gledateljima daje mogućnost da sami odaberu način na koji će promatrati film -hoće li pogled zadržati na jednome mjestu ili će pratiti kretanje likova koji pokreću radnju”, istaknula je Lana Udovičić.

Sunčana Brkulj je režiserka animiranih filmova s adresom u Zagrebu. Iza sebe ima nekoliko kratkih filmova koji su ostvarili uspjeh na svjetskim festivalima, a kroz radove propituje okvire medija animiranog filma te ih širi na eksperimentalni kolaž i animirane instalacije za galerije. Koristeći humor, magiju i tihi apsurd kao narativne alate i pritom spajajući ručni rad i digitalne tehnike, kroz male i simbolične svjetove osvrće se na stanje našeg vlastitog.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

Program se realizira pod vodstvom Ive Supić Janković, umjetnice i osnivačice Planeta, Mihaele Zajec, kustosice i producentice u Garaži Kamba i umjetnice Lane Đurđek. Ovim projektom se aktivira zajednica studenata umjetničkih i srodnih disciplina kroz radionički program, s ciljem zajedničkog istraživanja i kreativne interpretacije teme putem različitih medija. Tema ovogodišnjeg izdanja glasi: Stvaranje svjetova – Pripadanje.

Prijaviti se mogu učenici_e ŠPUD-a, studenti_ce Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti, Odsjeka za povijest umjetnosti, Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, Studija dizajna i Tekstilno-tehnološkog fakulteta te drugi zainteresirani.

Radionice se održavaju 14.,15., 21. i 28. ožujka u popodnevnim satima, s druženjem i predstavljanjem rezultata radionice 10. travnja u prostorima Garaže Kamba i Planeta.

Prijave se vrše putem maila garaza.kamba@gmail.com do 11. ožujka.

Ova izložba rezultat je komunikacije organizatora_ica i umjetnika koji su prije četiri godine, kada je inicijalno bila dogovorena njihova izložba, prestali odgovarati na mailove. Ovim formatom, John Miličić i Svan Matica Radulović odgovaraju na neuspješnu komunikaciju.

Kako pojašnjavaju umjetnici, “isprika je ionako ceremonija koja se odveć lako daje i prihvaća, uobličena u formalnu komunikaciju kako bi se izbjegla bilo kakva neugodna iskrenost. Koristimo razne oglasne prostore, izrađujemo predmete, uljepšavamo galeriju kako bi izbjegli generičku formalnost ispričavanja, svoju iskrenost želimo dokazati pristupom.

Draga Kamba, iako znamo da prošlost ne možemo mijenjati, prihvati ovu izložbu kao zalog za budućnost u koju ulazimo obnovljenog povjerenja jedni prema drugima. Ako i ne prihvatiš ispriku, drago nam je da će ova intervencija barem otvoriti prostor za diskurs problema koji obrađujemo.”

Više detalja o izložbi pročitajte ovdje.

Kolektiv Goblin Fermentations inspiraciju za umjetnički rad crpi iz imaginativnih svjetova srednjeg vijeka i raznih ideja o distopiji. Njihova praksa obilježena je pitanjima o ekološkim katastrofama, odnosu čovjeka i okoliša te mogućnošću njihove kohabitacije u budućnosti.

“Kroćenjem prirode i suzbijanjem svoga straha pretvorili smo naš svijet u domenu gdje nema mjesta za prirodu” čemu dodato doprinose i “anorganske tvari koje štete organskom svijetu”, stoji u predgovoru. Umjetnička instalacija u Kambi donosi uvid u svijet “fantastičnih stvorenja – Goblina”, čiju audio podlogu potpisuje Ivor Krešić.

Goblin Fermentations nastao je početkom 2023. godine na relaciji Berlin-Zagreb. Kolektiv ima samo jednu svrhu, građenje imaginarnog svijeta pod nazivom G0BL1N_F3RM3N74T10NS. Projekt je u konstantnom procesu evolucije i ekspanzije, kroz hibridni post-humanistički metaverzum inspiriran primitivnim formama, srednjovjekovnim motivima, eko hororom, te folklorom.

U popratnom tekstu, autorica Dora Lučić navodi da je umjetnica u svom radu “inspirirana Gilliamovim distopijskim ambijentima”, te da u radu Tunel, rupa, cijev polazi iz prakse “svakodnevne arheologije”, gdje istražuje “fragmente stvarnosti koji izranjaju na površinu kada im pristupimo znatiželjom, intuicijom i osjetilnom pažnjom”. Instalacija od ventilacijskih cijevi se tako “transformira u metafore paralelnih svjetova”, gdje objekti nisu samo materija, već čine dio “nevidljivih mreža koje određuju kako prostor, tako i tijelo”.

Ružica Dobranić (1989.) u svom umjetničkom radu kreće od sjećanja i priča koje ne slijede linearan tijek, već stvaraju različite oblike, labirinte i strukture. Kroz crtež, objekte, prostorne instalacije i ambijente istražuje teme skrivenog i potisnutog. Uz samostalni umjetnički rad, bavi se ilustracijom, scenografijom i pedagoškim radom.

Pei-Han Lin je multidisciplinarna umjetnica čija umjetnička, istraživački orijentirana praksa obuhvaća slikarstvo, video, skulpturu, tekstil, zvuk, instalaciju i 3D printanje. Njezin rad istražuje politiku, identitet i sjećanje, spajajući analogne i digitalne metode kako bi istaknula teme ekološke pravde i kulturne baštine.

Kako navodi autorica popratnog teksta, Jasmina Šarić, Pei-Han bavi se temom ušutkivanja i obračunavanja s globalnim kolonijalnim narativima. “Dok se svijet i dalje suočava s trenutnim ratovima i nestabilnošću, mi – koji živimo na otoku Tajvanu – počeli smo razmišljati o našem mjestu u povijesti i zamišljati buduće mogućnosti migracije, putovanja i identiteta”, stoji u predgovoru.

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.