Iz predgovora Barbare Vujanović: “Jedna od narativnih okosnica ciklusa, koja nije doslovno inscenirana u samim postavima, jest popularna bajka Hansa Christiana Andersena o Maloj sireni. Priča o tragičnom liku koji žrtvuje svoju najveću vrlinu, glas, a potom i tijelo, štoviše čak i postojanje, idealna je referenca na suvremeni imperativ neprestane prilagodbe ženskog izgleda nametnutim kanonima ljepote. Kozmetikom, kirurgijom i tjelovježbom promijenjeno tijelo daljnju transformaciju nastavlja u digitalnoj i viralnoj stvarnosti koja perpetuira daljnje imperative artificijelnih i nepotrebnih ideala.

Baveći se potragom za arhetipom ljepote koji u svojoj srži emanira kompleksna pitanja poput društvene prinuđenosti i komercijalne eksploatacije, Martina ne nudi jednosmjerno kritičko određenje. Naime, manipulaciji fizičke pojavnosti pridružuju se metafore metamorfoze, tranzicije i fluidnosti identiteta.”