Naslov izložbe inspiriran je skrivenim slojevima značenja koji se razotkrivaju koz umjetničke intervencije. Mezak i Jelinčić u svojim radovima istražuju prostore intime, sjećanja i suvremenih društvenih tenzija, “gradeći vizualne pejzaže u kojima se isprepliću osobno i kolektivno iskustvo”, stoji u tekstu najave.

Na izložbi će biti predstavljeni ciklusi Solastalgija i Top Secret Davora Mezaka u kojima autor promišlja utjecaj klimatskih promjena, društvene strukture i znatiželju. Kako pojašnjava najavni tekst: “Njegove video-instalacije, fotografije, slike i ambijentalne postave stvaraju napetu ravnotežu između stvarnog i nadrealnog, izazivajući kod promatrača osjećaj tjeskobe, nesigurnosti i egzistencijalnog nemira.”

Darija Jelinčić u seriji Escapes istražuje teme bijega i slobode, a fotografsim bilješkama intimnih i vanjskih prostora otvara “fragilne krajolike introspekcije, u kojima se osobna iskustva pretaču u univerzalne prizore čežnje i oslobođenja.”

Izložba se može posjetiti do 12. listopada. Više detalja pronađite ovdje.

“Promatranjem i proučavanjem djela Luke Stojnića, čije je izvorište gotovo uvijek skulptura, promatrač zapaža dualizme: masa – prostor, intencija – slučaj, statika – dinamika, čovjek – priroda, organsko – anorgansko te, u konačnici, duh – materija. Ti dualizmi supostoje u djelima te čine cjelinu rada. Prostor je definiran odsustvom mase, uključivanje slučaja u likovno djelo pretpostavlja intencionalnu, aranžiranu intervenciju umjetnika, a statici, kao stanju ravnoteže sila, kontinuirano prijeti gibanje materije i utjecaji sila. Također, ključnim za razumijevanje Stojnićevih djela čini se i dualizam organskog te anorganskog, a posljedično, umjetničkog i znanstvenog. Koristeći različite materijale organskog i anorganskog porijekla, različite medije i postupke unutar i izvan kontrole umjetnika, Stojnić kao da pokušava djelima obuhvatiti sveukupnost postojanja – i duh/život i tijelo/materiju. Ako život poimamo kao produžetak i evolucijsku elaboraciju materije kroz divergenciju, odnosno život i materiju ne uzimamo kao binarne opozicije, nego kao dvije različite tendencije proizašle iz iste cjeline (H. Bergson), onda umjetnikova djela, u svom materijalnom postojanju, ujedno predstavljaju i postaju izvor života. Anorgansko i organsko čine tako lice i naličje iste cjeline, a materijalnost djela samo jednu točku u njegovom konstantnom gibanju. Upravo je ovakav način razmišljanja, počevši od naziva izložbe i djela pa do njihovog nastanka, ključan za razumijevanje umjetnikova opusa budući da znanstvenu temu i principe obrađuje vizualno, to jest umjetnički. Zanimljivo je pritom kako ne koristi znanstvene principe kako bi stvorio nešto funkcionalno, dokučio ili dokazao neku zakonitost, nego kako bi proizveo nešto neregulirano i nepredvidljivo. Stojnić znanstvenim principima razotkriva skrivenu strukturu umjetničkog djela, a umjetničkim postupcima podaruje materiji nepredvidivu formu i ulogu”, u predgovoru izložbe piše Patricia Počanić.

Izložbom Interspace Škofić predstavlja svoje videoradove, videoperformanse, fotografije i site-specific videoinstalacije, koji čine svojevrsnu retrospektivu njegova rada. Kako stoji u predgovoru Patricije Počanić, izložene radove povezuje dijalog instalacija s izložbenim prostorom i njegovo korištenje kao ključnog elementa djela. Dok je izložbama poput Interruptions/Prekidi Škofić u središte umjetničkog istraživanja postavljao multiplicirano tijelo (umjetnika) kao medij digitalne manipulacije slike, ali i manipulacije autoreferencijalnim sadržajem i prezentacijom društvenog tijela, ova izložba posebno se posvećuje odnosu tijela, umjetničkog djela i izložbenog prostora. Sve radove također povezuje minimalistička i pročišćena narativna struktura te autonomija zvuka rada, koja kao zvučna skulptura ispunjava prostor. “Cjelokupna izložba”, navodi Počanić, “funkcionira kao jedinstvena umjetnička instalacija u kojoj manipulacija medijem, razinama stvarnosti i prikazom ljudskog tijela pruža uvijek iznova novo iskustvo”.

Goran Škofić je redatelj, multimedijalni umjetnik rođen u Puli 1979. godine. Diplomirao je dizajn vizualnih medija na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2005. godine. Upotreba tijela i manipulacija njime u fotografiji, filmu, videu i multimedijalim instalacijama glavne su karakteristike njegova rada. Nakon završetka Umjetničke akademije u Splitu, Škofić svoj umjetnički i istraživački rad nastavlja na rezidencijama u Francuskoj, Švicarskoj, Belgiji, SAD-u i Brazilu. Njegovi radovi redovito se prikazuju na izložbama i festivalima u zemlji i inozemstvu.

Izložba je otvorena do 1. rujna.

Riječ je o plakatima, crtežima, stripovima i ilustracijama triju po mnogočemu srodnih, ali i vrlo različitih autorskih rukopisa i koncepcija. Armanini, Hofbauer i Milić razvijali su se i predstavljali svoje radove prvenstveno u javnom prostoru grada Zagreba, da bi se potom njihovo djelovanje proširilo u javnost cijele Hrvatske i šire. 

“Koristeći javnost, koja je mjesto oporbe i antagonizama (O. Marchart), u osobnim komentarima svakodnevice na plakatima Ivane Armanini, vizualno provokativnim plakatima za događanja Igora Hofbauera ili crteža i brojnih djela ostvarenih za javni prostor grada Mirona Milića, umjetnici provociraju javno mišljenje i izazivaju reakciju promatrača izvan galerijskih institucija. Cilj ovih djela jest zaokupiti pozornost promatrača u suvremenom diktatu vremena i pružiti intenzivno iskustvo. Plakat i crtež u takvim okolnostima moraju izazvati reakciju – bila ona smijeh, čuđenje ili užasavanje; vizualni kod mora biti jezgrovit, izvedbeno jasan, lišen svakog balasta, a vizualno-verbalni scenarij bliži svakodnevnom govoru bez visokoumjetničkog elitizma”, stoji u predgovoru izložbe Patricije Počanić.

Izložba ostaje otvorena do 24. lipnja 2018.

Kao godišnja izložba Annale je u svojoj povijesnoj putanji bilo mjesto gdje se mapiralo i reflektiralo stanje recentntne umjetničke produkcije i njihovo uključivanje u društveni i kulturni kontekst, tijekom nekoliko desetljeća realizacija i transformcija. Ovogodišnji će Annale pokušati dekonstruirati uobičajeni “salonski” predstavljački format, usmjeriti interes na samu izložbu, mehanizme i odnose koji se odvijaju unutar sistema umjetnosti i umjetničkog djela. 

Umjetničke pozicije pozvanih umjetnika dodiruju pitanja (re)prezentacije i konstrukcije djela, čina “izlaganja”, ukazuju na napetosti između promatrača i promatranoga, istražuju odnose i interakciju između predmeta i prostora. Radovi na izložbi stvaraju niz pukotina kao kontekst koji ocrtava “namjeru” izložbe, ukazuju na lomove i potencijalnosti, okupljeni tvore likovni jezik fragmenata, nestabilnih, nesigurnih oblika. 

Na izložbi će sudjelovati Ben Cain, Alejandro Cesarco, Igor Eškinja, Shaun Gladwell, Tina Gverović, Vlatka Horvat, Zlatko Kopljar, Marko Lulić, David Maljković, Damir Očko, Goran Petercol te Laure Prouvost. Kustosica izložbe je Branka Benčić.

Izložba će biti održana od 7. kolovoza do 7. rujna u galeriji Zuccato i Istarskoj sabornici u Poreču.

Stanislav Habjan bavi se pisanjem, dizajnom, likovnošću, multimedijom. Autor je knjiga kratkih priča Nemoguća varijanta (1984) i Interkonfidental (s Borisom Greinerom, 1999). Prozom je zastupljen u više antologija hrvatske kratke priče i novele, tekstovi su mu prevođeni na engleski, talijanski, poljski i makedonski, a naslovom njegove priče Poštari lakog sna imenovana je panorama proze Quorumova naraštaja (ur. K. Bagić, 1996). Ostvarujući radove unutar nekoliko autorskih grupacija (Greiner&Kropilak, Slipa konfidenca, Petikat) objavljivao je, izlagao i nastupao u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji, Italiji, Danskoj, Njemačkoj, Indiji… G. 1993. konstruirao je Human Weight Printer, unikatni tip grafičke preše za dvije osobe kojom je ostvareno niz izvedbi otisaka grafika uživo. Kao dizajner autor je brojnih vizualnih identiteta za domaće i međunarodne umjetničke projekte, filmske i glazbene festivale, izložbe i kazališne predstave. Oblikovao je plakate i kataloge za nastupe hrvatskih umjetnika na venecijanskom bijenalu 1997, 2003 i 2005; plakati su mu uvršteni u Graphis poster books 1994, 1995, 2004; bio je art direktor novina za kulturu Homo volans (1995/7) i glazbenog magazina Nomad (1998/9)… Nagrađivan za prozu, grafički dizajn i autorski projekt. U suradnji s Danijelom Žeželjom ostvario više multimedijskih projekata i performansa (Homo volans,1996; Osmijeh Majakovskog, 2001; Stazione Topolo, 2003; Reflex, 2006; My Home is Your Home, 2009; Simetrija kvadrata, 2011, Kaciga od Manche, 2012; Idijot Wind, 2012; Pjesma za Vidu, Viktora, 2013) te niz grafičkih mapa i slikovnica (Petikat Exp, 2005; Becycled Quotes, 2006; Be Fair to Dog!, 2007, Lun, 2009; Život mimo, 2010; Dućan metafora, 2011; Pio i Pepe, 2013, Ako znenada pride kruto lačan gost, 2013). Aktualni projekti uključuju putujući ambijent Dućan metafora te Skale do Sunca, galeriju i radionicu za umjetnost i dizajn. Živi i radi u Zagrebu i Staroj Novalji.

Izložba je otvorena od 3. do 30. srpnja, a autor je domaćin ambijenta i voditelj programa koji se u njemu odvija.