Projekt je osmislila Vesna Šantak, voditeljica i kustosica Galerije koja ga je zamislila kao hommage kinu Remetinec i onome što je ono predstavljalo stanovnicima_ama kvarta i Zagrebu. Programom projekcija videa i animiranih filmova želi se vratiti “sjećanje na vremena kada je kino Remetinec bilo mjesto okupljanja i koje je tadašnju općinu Remetinec obogatilo važnim kulturnim sadržajima”, ističe Šantak u najavi.

U projektu sudjeluju nagrađivani_e umjetnici i umjetnice koji_e su za svoj medij stvaranja i izražavanja odabrali_e eksperimentalne video radove i animirane filmove. O kreativnim mogućnostima istraživanja i eksperimentiranja svjedočit će 16 različitih videa i filmova. Sudjeluju Franko Dujmić, Martina Meštrović, Marko Meštrović, Sabina Mikelić, Ivana Ognjanovac i Mare Šuljak.

Otvaranje programa bit će u ponedjeljak, 17. ožujka u 19 sati, a više informacija i raspored svih projekcija možete doznati ovdje.

Galerija Vladimir Bužančić, ovisno o odobrenim sredstvima, podmirit će sljedeće troškove: honorar umjetniku, honorar autoru predgovora, prijevod i lekturu, dizajn i tisak deplijana/kataloga, pozivnica i plakata, transport radova (samo u Zagrebu), tehnički postav izložbe i domjenak. 

U prijavi je potrebno priložiti:

• ime, prezime, adresu, broj telefona i e-mail
• životopis (popis samostalnih i skupnih izložbi)
• idejni opis projekta (najviše 1,5 kartica)
• izvedbu i tehnički opis (dimenzije, medij, postoji li posebna potreba za tehničkim postavom)
• vizualne materijale (pet do sedam fotografija ili vizualizacije)
• izjavu o suglasnosti s uvjetima javnog poziva.

Više detalja o natječaju možete pronaći ovdje.

Prijave se vrše mailom ili poštom na adresu CZK Novi Zagreb do 25. svibnja.

Inspirirana Borgesovom Babilonskom bibliotekom (1941.) umjetnica je za izložbu u Galeriji Vladimir Bužančić pripremila geometrijska tijela, odnosno oblikovne crne strukture u ponavljajućim nizovima koje nastaju s idejom o tamnoj tvari. Izložba Konstrukti nastavlja se na njen rad u kojem se primarno bavi optičkim i vizualnim istraživanjima.

“Svaki konstrukt poput romba ili piramide je mnogokut. Njegove tamne, povezane i djelomice, ovisno o osvjetljenju reflektirajuće tvorbe ponegdje su samoorganizirane i izrastaju poput grananja fraktala kakvoga konstruirana svemira”, stoji u predgovoru Željka Marciuša.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Na izložbi će biti predstavljeni radovi s XXkomikaze turneje koja traje od 2022. godine i uključuje 22 naslovnice međunarodne antologije stripa Komikaze. Album Komikaze broj 22 predstavlja radove 23 autora i autorica iz Hrvatske, Srbije, Francuske, Italije, Portugala, Australije i Libanona.

Izložbu će popratiti i promocija posljednjeg tiskanog albuma Komikaza koji je u digitalnom formatu dostupan ovdje.

Komikaze su mreža za širenje strip-aktivnosti na world wide webu te elektroničku i tiskovnu distribuciju stripova pretežito mladih autora i autorica. Cilj je Komikaza povezati strip-aktiviste balkanske regije i svijeta radi razmjene informacija i konkretnih strip-proizvoda. Izložbe i radionice dio su prezentacije i popularizacije autora i autorica stripa. U kontekstu skupne akcije za organizaciju (nenaoružanog) otpora protiv progresivne globalizacije ukusa i porasta institucionalizirane umjetničke produkcije, program udruge Komikaze predstavlja slobodno i altruistično djelovanje umjetnika iz različitih područja, koje povezuje neovisan i beskompromisan stav, nazvan alternativnim u odnosu na postojeću umjetničku praksu koja dominira.

Nakon niza iznimno uspješnih glazbeno-scenskih projekata nastalih posljednjih godina kao plod suradnje studenata i nastavnika triju zagrebačkih umjetničkih akademija i TTF-a, studenti akademija nastavljaju suradnju Životinjskom farmom Igora Kuljerića u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u sklopu programa Muzičkog biennala Zagreb, ujedno u sklopu proslave 100. godišnjice Muzičke akademije u Zagrebu. Najnovija je suradnja nedavno sjajno realizirana i izvedena opera Amfitrion Borisa Papandopula u HNK-u u Zagrebu“, piše autor izložbe Danko Friščić.

Program su financijski podržali Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo te Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

Prijava treba sadržavati:

• ime, prezime, adresu, kontakt telefon i e-mail;
• životopis (popis samostalnih i skupnih izložbi);
• idejni opis projekta (maksimalno 1,5 kartica);
• izvedba i tehnički opis (dimenzije, medij, da li postoji
• posebna potreba za tehničkim postavom)
• vizualne materijale (fotografije ili vizualizacije);
• izjavu o suglasnosti s uvjetima javnog poziva

Izlagati mogu vizualni umjetnici_e, grupe umjetnika_ca ili kustosi s prijedlogom autorskih koncepcija. Prijave možete dostaviti putem e-maila.

Rok prijave je 30. lipnja.

Kako u popratnom tekstu piše kustosice Anita Zlomislić, “umjetnost Tatjane Bezjak okrenuta je istraživanju vizualnih struktura egzistencijalnih matrica i dešifriranju ‘velike slike’ svijeta. Kao takva, unutar godišnje programske koncepcije Galerije Vladimir Bužančić, ukazuje na oblike i prostor koji nas okružuju, kao znak/oblik individualne i kolektivne svijesti. Javnost je pozvana svjedočiti oblik i prostor u njihovoj metafizičkoj kauzalnosti pa time i potrebu za svjesnim i odgovornim djelovanjem u vlastitom društvenom i prirodnom okruženju.”

Izložba ostaje otvorena do 30. lipnja 2018.

Izložba je posvećena naselju Remetinečki gaj i njegovim stanovnicima. Koristeći se različitim vizualnim i audio materijalima u postupcima transfera vrijednosti modernističkog arhitektonskog i urbanističkog naslijeđa te socijalne memorije naselja, autorica iznova uspostavlja odnose između publike, umjetnosti i kulturne institucije. U realizaciji izložbe sudjelovali su stanovnici Remetinečkoga gaja među kojima će Željko Jamičić, Vladimir Jug i Zdravko Tomečak voditi organiziranu šetnju naseljem tijekom trajanja izložbe.

Misliti prostor suvremenog grada ili neposrednog urbanog okruženja kao znak i kao vizualnu činjenicu sistemskih društvenih procesa koji stvaraju, mijenjaju i dokidaju odnose među ljudima u fokusu je programskog istraživanja Galerije Vladimir Bužančić u 2018. godini. 

Božena Končić Badurina u svojem umjetničkom radu koristi i kombinira različite medije s naglaskom na crtežu, grafici, tekstu i performansu. U posljednjih desetak godina organizirala je niz performativnih situacija koje često uključuju publiku te izokreću uobičajene uloge između izvođača i gledatelja u prostoru izvedbe. U svojim site-specific radovima osobitu pažnju posvećuje mreži odnosa koji nastaju između korisnika/stanara određenih prostora i njihovih fizičkih, arhitektonskih i povijesnih obilježja. 

Izložba je dio godišnje programske koncepcije Galerije Bužančić Prostor naš svagdašnji kojom se prostor obrađuje kao znak ili simbol reprezentacije, kao utopijski/distopijski pejzaž ili kao (dis)funkcionalni oblik kolektiviteta. Dio ovog programa je i još uvijek otvorena izložba Zagreb / Split / Botinec autorice Renate Ladović Meštrović i koautora Marija Javorčića i Danijele Cikatić Javorčić. Autorica iz osobne perspektive prikazuje promišljanje prostora zagrebačkog prigradskog naselja Botinec, naselja koje teritorijalno pripada gradskoj četvrti Novi Zagreb – zapad, a koje s druge strane svojim prigradskim obilježjima u kojima se gotovo nadrealno stapaju grad i selo ne nalikuje ni Novome niti starome Zagrebu.

Bešlić i Šimunović u svom istraživanju fokus stavljaju na arhitektonska ostvarenja nastala od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, te se posebno osvrću na utjecaj demokratizacije i liberalizacije uvjeta izgradnje nakon društvenog prevrata devedesetih godina. Njihove izložbe svojevrsni su pregled zatečenog stanja koji Šimunić bilježi i predstavlja u maniri albuma fotografija dok Bešlić kritički secira pojedina ostvarenja te daje pregled urbanističkog razvoja odabranog kvarta. Na izložbama jednako prikazuju dobra i zanimljiva ostvarenja kao i selekciju građevina koje održavaju atmosferu i duh vremena i važan su element oblikovanja kulture stanovanja i življenja.

Upravo Novi Zagreb tipičan je primjer nedostatka sustavnog planiranja iz kojeg proizlazi niz problema s izravnim utjecajem na kvalitetu života u kvartu. Ovaj dio grada, zbog velikog broja naguranih stambenih prostora i nedostatka javnih sadržaja, dugo se smatrao radničkom spavaonicom. “Urbana morfologija uvijek počiva na omjeru stanogradnje i nužnih sadržaja – dječjih vrtića, škola i uslužne infrastrukture. Sve ono što čini, ne samo grad, nego i svaku četvrt privlačnom. To nisu samo kulturni sadržaji kao kino, nego i raznolikost trgovačke ponude i uredskih prostora”, piše Bešlić u uvodniku izložbe. Javni sadržaji i građevine od simboličke važnosti u Novom Zagrebu pojavili su se tek nedavno, ali neplanirano i točkasto raspoređeno, bez prave organske povezanosti, što  utječe na daljnju nemogućnost formiranja središta četvrti kojem bi gravitirali njegovi stanovnici. Jednako važna – i još uvijek nezadovoljavajuća – je i prometna povezanost rubnih kvartova s povijesnom jezgrom grada jer transportni komfor, između ostalog, stvara i osjećaj pripadnosti gradu u cjelini. Istovremeno, “mora se raditi na individualizaciji pojedinih četvrti jer je Zagreb prevelik da bi imao samo jedno središte”, ističe Bešlić.

Iako Novi Zagreb od samog početka izgradnje ima problema s praktičnim urbanističkim planiranjem, primjerice Avenija Dubrovnik oblikovana je isključivo kao prometnica, bez ikakvog odnosa prema okolnoj izgradnji, tek je “poduzetnički urbanizam” pokazao svu nesreću parcelizacije zemljišta i neplanske gradnje. Ekonomskom transformacijom devedesetih godina je nekad javno zemljište privatizirano zbog čega je u gradskim četvrtima onemogućeno očuvanje i uređenje zelenih površina i drugih javnih sadržaja. Želja za brzom zaradom investitora tako ima izravan utjecaj na daljnju urbanističku devastaciju i opadanje kvalitete života u kvartu.

Bešlić ipak pomirljivo zaključuje kako je i stambena najamna arhitektura druge polovice 19. stoljeća gotovo u cijelosti pripadala špekulantskoj gradnji. Danas su te zgrade pod zaštitom i smatraju se dijelom građevnog nasljeđa, pa će tako vjerojatno i mnoge zgrade stambene arhitekture koje se danas grade, unatoč njihovoj banalnosti, u budućnosti biti promatrane kao standard vremena.

U okviru godišnje programske koncepcije Prostor naš svagdašnji – prostor kao znak ili simbol reprezentacije, kao utopijski/distopijski pejzaž ili kao (dis)funkcionalni oblik kolektiviteta Galerija Bužančić organizira izložbu koja donosi pregled recentne arhitekture Novoga Zagreba koju su autori realizirali u sklopu višegodišnjeg izložbenog projekta Arhitektura zagrebačkih četvrti koji tematizira recentnu arhitekturu zagrebačkih četvrti.

Kako stoji u najavi izložbe, umjetničko polazište izložbe je činjenica da se u Novom Zagrebu do danas nije formiralo središte koje bi postalo njegova identifikacijska točka. Novi se sadržaji točkasto raspoređuju bez neke organske povezanosti, samo podcrtavaju trajnu nedorečenost i nedostatak vizije koja bi trebala artikulirati središte toga dijela grada. Demokratizacija i liberalizacija uvjeta izgradnje nakon društvenoga prevrata devedesetih godina dvadesetoga stoljeća nisu dovele do arhitektonske kulture kakva je očekivana. Stoga umjetnici donose pregled, ne samo s pohvalama, nego i s kritičkim osvrtima koji se bavi i dvojbenim odlukama i rješenjima u planiranju i građenju.

Toni Bešlić, arhitekt dipl.ing., u svojem se radu bavi istraživanjem i valorizacijom recentne i međuratne hrvatske arhitekture s težištem na zagrebačkoj arhitekturi.Osim teorijskog i publicističkog rada, bavi se i projektiranjem.

Izložba se može pogledati do 25. svibnja 2018.