“Bordo iz desetljeća u desetljeće u svom prepoznatljivom crtačkom izrazu i grafičkoj lakoći objavljuje sve britkije i britkije karikature, sa širokim spektrom bavljenja, ukazujući i najčešće kritizirajući kako relevantne društvene teme, tako i politička zbivanja i socijalnu stvarnost koja nas okružuje. Jednom riječju, radi se o jedinstvenoj kronici našeg života. 

U svojim karikaturama Borivoj Dovniković je prije svega humanist koji podržava solidarnost među ljudima. Oštro i beskompromisno uvijek je na strani „slabijih“, odnosno „nemoćnih“. Nekad mu popratni tekst ili dijalog nisu potrebni, dovoljan je njegov lucidan crtež, tipičan „dovnikovićevski“, da objasni svoju ideju, odnosno čitatelj ako hoće može shvatiti, a ako neće – neka se zabavlja. (…) U pravilu, Dovniković upozorava, izvrgava ruglu glupost, koja ne mora biti samo ljudska, nego često zna biti i sistemska, pa i politička”, ističe se u predgovoru Veljka Krulčića.

Borivoj Dovniković Bordo rođen je 1930. u Osijeku. Nakon završene gimnazije 1949. prelazi u Zagreb da bi studirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Istovremeno počinje objavljivati karikature u satiričkom tjedniku Kerempuh. Već iduće godine u listu se pridružuje grupi kolega koji pokreću crtani film u Hrvatskoj/Jugoslaviji, pa napušta studije i potpuno se posvećuje filmskoj animaciji (i primijenjenim umjetnostima). Danas je jedan od istaknutih pripadnika Zagrebačke škole animiranog filma, s brojnim nagradama na najznačajnijim festivalima animacije u Europi i svijetu. Paralelno s filmom radi na stripu, ilustraciji i grafičkom dizajnu, a karikatura mu je do danas ostala stalna aktivnost. Objavljivao ih je od 1949. u Kerempuhu,  beogradskom Ježu (u kojima je bio stalno namješten) te u drugim zagrebačkim listovima. Od 1994. karikaturom intenzivno komentira suvremene događaje u osamostaljenoj Hrvatskoj – u Identitetu i Novostima, a redovno u Prosvjeti i Hrvatskoj ljevici. Od 2012. u zagrebačkom tjedniku Novosti njegove karikature imaju stalnu rubriku – Bordoline. 2009. godine izdavačka kuća Razlog izdala mu je album karikatura pod naslovom Istočno od raja. Svoje karikature izlagao je na više samostalnih i zajedničkih izložbi širom Hrvatske, a dio njih, i u okviru svojih ostalih grafičkih radova, na izložbama u Francuskoj, Italiji i Kini (u Pekingu, Hangzhouu, Changchunu i Xiamenu) te u Srbiji, Cipru, Sarajevu; zadnju veliku izložbu karikatura imao je u  Banjaluci 2014. godine.

Otvorenje izložbe je u utorak, 5. srpnja u 19 sati, moći će se pogledati do 16. srpnja, radnim danom od 10 do 17 i od 18 do 21 sat, subotom od 10 do 13 sati. Nedjeljom i praznicima galerija je zatvorena. Ulaz na izložbu je slobodan.

“(…) danas kada je svijet u mahnitoj žurbi, stalnom očekivanju novoga i najnovijega, a duh vremena traži da zamisli u koje nismo posve sigurni odbacujemo bez skrupula, mijenjajući ih idejama iza kojih stoji neprijeporna odlučnost i samopouzdanje, sveprožimajuća “produktivnost” tjera nas da ne okolišamo, da nesigurnosti i dvojbe sklanjamo a odigravamo samo praktične i efikasne poteze. Kapitalist-početnik u meni slaže se s tim viđenjem ali nekako mu protuslovi unutarnji melankolik, koji i dalje nalazi stanovitu ljepotu u nedovršenim, nepokazanim, nerealiziranim zamislima, odnosima, projektima, poslovima…

Desetak autora okupljenih na ovoj izložbi, na čelu s idejnom začetnicom Sanjom Šantak, dijele sličan senzibilitet prema naizgled propalim zamislima, koje, godinama nakon što su se pojavile pa ostale u zapećku, ipak imaju još dovoljno sočnosti da ih se može nakratko, ili bar u reduciranom obliku, oživjeti. Kako se u ovoj homogeno/heterogenoj skupini radi o umjetnicima različitih profila, i njihova su iskustva s izložbenim “odbijencima” i zanimljiva i zabavna i instruktivna, kao uostalom i načini prezentacije koje rabe u Ulupuhovoj galeriji..

Jednom propušteno vjerojatno se nikad više ne može vratiti u izvornom obliku. Opet, u vremenima kada i npr. performeri u “zlatnim” godinama, reenactmentima s novim izvođačima, ponovno “izvode” mladenačke radove,  može se zaključiti da nijedna umjetnička ideja nikada zapravo ne zamire, tek možda u pričuvi čeka svoju priliku. Uostalom, tko zna koliko je u ovdje pokazanim fragmentima skriveno izložbi, koje će se tek dogoditi…”, navodi u predgovoru izložbe Saša Pavković.

Izložba je otvorena do 9. srpnja.

Izložba kroz odabrane strip-table predstavlja kultnu češku trilogiju crtanih romana Alois Nebel (2006) autora Jaroslava Rudiša i Jaromíra 99. Smješten u 20. stoljeće, roman svjedoči o naoko običnim ljudima koje predstavlja Alois Nebel, voditelj željezničkog kolodvora Bílý Potok, koji žive na društvenom rubu, ali na čije je živote generacijama utjecala Velika povijest. Glavni junak pripovijeda kroz sugestivne crno-bijele crteže, pod utjecajem zaboravljenih događaja čak i nakon smjene nekoliko naraštaja.

Nadahnuti podjednako narodnom kulturom planinske regije Jeseník, u kojoj se radnja zbiva, kao i socrealizmom, američkim stripom 1950-ih i bogatom češkom kinematografijom, Jaromír i Rudiša stvorili su prvi moderni češki grafički roman. Crtana trilogija Alois Nebel (Bílý Potok, Hlavní nádraží i Zlaté Hory, 2003-2005, Labyrint) izašla je 2006. godine u jednom svesku, na 360 strana. Istoimeni animirani film, adaptacija romana u režiji Tomaša Lunaka premijerno je prikazan 2011. na 68. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, zatim u Torontu, a uz nagradu europskih filmskih kritičara za najbolji animirani film, pobjednik je Holland animation film festivala, Anim’esta, Međunarodnog festivala u Varšavi itd. Prekrasan, neobrađeni crtež Aloisova “života po voznom redu“ nakon kina doista vrijedi vidjeti i u galeriji.

Jaroslav Rudiš (1972) jedan je od najpoznatijih europskih pisaca mlađe generacije. Autor je prozne trilogije Nebo pod Berlinom (2002), Grand hotel (2006) i Jedva čujno (2007). Knjiga Grand hotel osvojila je prestižnu nagradu Magnesia Litera, a prema njoj je snimljen istoimeni film (David Ondříček, 2006) za koji je Rudiš napisao scenarij. Godine 2010. Rudiš je izdao roman Kraj punka u Helsinkiju.

Jaromír Švejdík/Jaromír 99 (1963) umjetnik je, pjevač, tekstopisac i skladatelj koji je karijeru započeo u srednjoj školi kada je osnovao svoj prvi sastav Chlapi z práce. Danas je aktivan u rock sastavu Priessnitz, projektu elektronske glazbe Umakart i folk sastavu the Bobmers.

Tomáš Luňák (1974) češki je redatelj. Studirao je animaciju na filmskoj školi u Zlínu te Fakultetu za film i televiziju u Pragu (FAMU). Nakon diplomiranja režirao je niz glazbenih spotova i promotivnih filmova. Alois Nebel njegov je debitantski film.

Cilj je radionice edukacija u tehnici izrade maske. Polaznici će izrađivati karakterne maske u maniri slikara Jamesa Ensora. Nadahnuće ili polazište radionice je Ensorova kultna slika Ulazak Krista u Bruxelles te druge njegove slike, kao putokaz u grotesku primjerenu maski. Maske će biti izrađivane tijekom pet dana te će se tako prikupiti i selektirati materijal za izložbu. Dobrodošli su posjetitelji svih uzrasta koji se žele uključiti u rad.

Radionice će biti održane u ponedjeljak, srijedu i petak od 17.30 do 19.30, a u utorak i četvrtak od 10.30 do 12.30. Radionica je otvorena za javnost, a završni dio projekta razgledajte u subotu, 16. ožujka od 11 do 13 sati. Sva su događanja besplatna za sudionike.

Kao i svake godine od osnutka, u Hrvatsku se udrugu likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti primaju novi članovi koji su zavidnom razinom kvalitete svojih radova zadovoljili zahtjeve ULUPUH-a. Od ukupno prijavljenih 82 kandidata, prema izboru Umjetničkog savjeta ove će godine u udrugu ući 39 novih članova u 12 od ULUPUH-ovih 17 sekcija. Novi će članovi biti predstavljeni na skupnoj izložbi gdje će se udruženje kao i šira javnost moći upoznati s njihovim radovima. Mladi su umjetnici Tomislav Krajcer, Marino Krstačić-Furić, Krešimir Miloloža, Lidija Novosel, Ana Tomić, Filip Tadin, Nikolina Zanoški, Marin Dražančić, Martina Kenji, Robert Matić, Mladen Šarić, Luka Duplančić, Fabio Leone, Ivan Maksim Šimić, Davor Šunk, Alen Vuković, Ivan Capan, Ljiljana Lili Poljak, Branko Ćoso, Marino Frankola, Vesna Kolarec, Dubravka Kurobasa, Eduard Paklec, Manuela Paladin Šabanović, Ana Trišler, Mirta Vekić, Irena Bekić, Dorotea Jendrić, Mikica Maštrović, Sanda Stanaćev Bajzek, Dina Grgurić, Marko Horvat, Sabina Kolonić, Petra Podnarčuk, Miroslav Brozović, Petra Slobodnjak, Ana Božičević, Lana Kekez i Saša Jantolek.

Otvorenje izložbe je u utorak, 15. siječnja, u 19 sati. Izložba će se moći pogledati do 25. siječnja, radnim danom od 10 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, dok je nedjeljom i praznikom galerija zatvorena. Zadnjeg dana izložbe, u petak, 25. siječnja kada se održava Noć muzeja, izložba će se iznimno moći pogledati od 18 sati do 1 sat iza ponoći. Ulaz na izložbu je slobodan.

Kustosica izložbe je dr. sc. Ana Peraica.

Fotografija: Ante Verzotti, Tsunami

Pitanje je da li je ta intimna stvarnost dubokog prostora u nama, stvarnost našeg duha i imaginacije, onoga što nas zapravo čini živima, manje stvarna od RTG snimke te naše unutrašnje stvarnosti koja nam slikovno konkretno možda može ukazati na stanje vitalnosti tijela. No možemo li odista vidjeti ono što nas odista čini živima, energiju kojom je prožeto naše biće, naša imaginacija, naša svjesnost, naša duša – sve ono čime osjećamo, percipiramo i zapravo gradimo ovaj svijet? Možemo li odista vidjeti sve ono potpuno osobno i potpuno intimno u nama, impresiju i genezu života?“ (Sanja Šantak, iz predgovora)

Uz radove, važan su dio ovoga projekta i tekstovi samih autora o vlastitim radovima, njihovoj genezi i značenju, objavljeni u pratećem katalogu. Izlažu: Bachrach&Krištofić, Kristijan Beluhan, Viktor Drago, Nenad Korkut, David Peroš Bonnot, Manuela Vladić-Maštruko i Jasenka Vukelić.

Otvorenje je u subotu, 16. lipnja u podne. Izložba će se moći pogledati do 26. lipnja, radnim danom od 10 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati. Nedjeljom i praznikom galerija je zatvorena. Ulaz je slobodan.

Na izložbi čija je glavna svrha dočarati tu jedinstvenu festivalsku atmosferu, biti će izloženi povijesni dokumenti i pisma, dokumentarni video prilozi, festivalske špice, nagrade, fotografije, rođendanske i ostale čestitke svjetskih autora, grafički identiteti te uporabni predmeti nastali od 1972. do danas. Za izložbu je korištena građa iz arhiva Animafesta, Zagreb filma i privatnih arhiva autora.

Izložbu pogledajte do 3. lipnja,  u radno vrijeme galerije: od utorka do subote od 10 do 20 sati, u nedjelju od 10 do 13 sati. Ulaz je slobodan.

ULUPUH je od svog osnutka 1950. godine u svom sastavu imao Sekciju za odijevanje i modu uz Sekciju za tekstil i kožu. No sedamdesete su godine 20. stoljeća modni autori dočekali priključeni u tekstilnu sekciju. Govori se poglavito o umjetnosti tekstila, a moda se, odnosno modna umjetnost, radila samo kao skica. Modeli su se crtali, raspravljalo se o njima, ali se nisu izrađivali prema tim idejnim skicama. Kad se sredinom 70-ih intenzivirao broj članova u modnom segmentu, sazrelo je vrijeme za odvajanje, pa je 1976. osnovana Sekcija za oblikovanje odijevanja. Već se i samim imenom naznačilo da se modeli oblikuju a ne samo skiciraju. Bilo je otpora tome! No Vesna Muhić, prva predsjednica te, na novim nogama uspostavljene sekcije, u suradnji je s Vidom Tućan organizirala prvo javno predstavljanje sekcije u kazalištu Komedija. Rad se Sekcije intenzivirao zajedno s alternativnom, odnosno avangardnom modnom scenom 80-ih. Tada se unutar Sekcije oformila i grupa Modagram koja se programski oslanjala na suvremeni modni dizajn više negoli na primijenjenu umjetnost u izvornom smislu.

Danas ova Sekcija broji pedesetak članova i članica. Povodom 20 godina od osnutka Sekcije, 1996. godine, Ana Lendvaj sažeto je izrazila smisao njezina postojanja: “Svakom novom revijom, izložbom ili modnom akcijom ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje odijevanja jasno se potvrđuje smisao te udruge, koja prepoznaje onu dimenziju modnog dizajna koja pripada umjetnosti koliko i modi.”

Umjesto retrospektivne izložbe radova svojih članova, Sekcija se ovom prigodom predstavlja kompaktnom izložbom koja reprezentira sukus, srž oblikovnog rada njezinih članova. Autori su pozvani da pripreme radove koji prenose modul njihove oblikovne poetike, njihov, prema riječima Ane Lendvaj modni genotip. Pošla je od toga da svaki autorski opus posjeduje taj genotip pa nije nužan retrospektivni uvid u njegovo djelo već se on iščitava u svakom njegovom radu vrijednom izlaganja. Množina modnih art rukopisa pri tom funkcionira kao novi, zbirni modul koji daje modnu sliku ULUPUH-a. Pored toga, kustosica je u izložbu uključila i najbolje, odnosno antologijske radove autora. 

Izlažu: Matea Banoža Blažević, Boudoir, Branka Donassy, Nada Došen, Jadranka Hlupić Dujmušić,  Ruža Hodak, I-gle, Sanja Jakupec, Nataša Jeletić, Oliver Jularić, Karaka design, Davor Klarić, Marija Koprtla, Vesna Kovačić Novak, Alida Mezić,  Dženisa Pecotić, Ana Rajić, Milena Rogulj, Renata Svetić, Kristina Šepetavc, Snježana Vego i Ante Tonči Vladislavić.

Izložbena prezentacija radionica ostaje otvorena do 5. travnja. Ulaz je slobodan.