O svom radu autorica je istaknula da “polazište izložbe čine vlastiti susreti s napuštenim kamenim kapelicama i kućama rasutim po ruralnim krajolicima; uz stare staze u planinskim područjima ili skrivenima unutar šuma. U tim prostorima dolazi do ispreplitanja motiva utočišta i praznine. Kuća pritom djeluje kao dokaz prisutnosti, ali ta misao istodobno budi nelagodu; što ako smo sami, a što ako nismo?

Ono što nedostaje možda nije odsutno. Lišene svoje izvorne funkcije, ove strukture paradoksalno zadržavaju, ili čak pojačavaju osjećaj prisutnosti. Upravo u tom odmaku od upotrebe, prostor prestaje biti određen svrhom i postaje otvoren za projekciju sjećanja, imaginacije i iskustva. Sakralnost se pritom ne definira kroz religijske strukture, već kroz intenzitet doživljaja, samoće i odnosa prema unutarnjem prostoru”.

Lara Kraš rođena je 2001. godine u Zagrebu gdje je trenutačno studentica diplomskog studija kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom obrazovanja sudjeluje u međunarodnim programima. Sudjelovala je u javnim intervencijama Grad na drugi pogled i realizirala dvije javne skulpture.

Lamešić ovom izložbom predstavlja svoje radove izvedene u formi prišivaka na kojima su izvezene stripovske sličice. “Motivi upisani u tekstil remete stabilnost odjevnog predmeta, čineći njegovu strukturu napetom i nesigurnom. Košulja zadržava formu tijela koje bi je moglo nositi i sugerira njegovu fizičku prisutnost, dok se narativ rada odvija u prostoru iz kojeg je svijest izmještena. U kontekstu ovih radova, šivanje nije samo sredstvo prikazivanja; sam proces šivanja simulira metodu uspavljivanja”, stoji u predgovoru Ele Junaković.

“Repetitivnost šivanja se u radu ne pojavljuje tek kao formalna karakteristika, nego kao princip koji oblikuje narativ i temu rada. Ponavljajući čin šivanja istodobno smiruje i potencira nelagodu, stvarajući tako radove u kojima se snovi ne prikazuju, već događaju”, zaključuje Junaković.

Nika Lamešić umjetnica je čiji rad isprepliće razigranost s neobičnošću ljudskih iskustava, stvarajući osobni dijalog s materijalima koje koristi. Njezina praksa obuhvaća crtanje, grafiku i šivane predmete kroz koje stvara intimne, emocionalno rezonantne komade.

Više detalja pronađite ovdje.

Rad Elene Štrok razvija se na sjecištu izvedbenih i vizualnih praksi, pod utjecajem fantastike. U Suiti o buri, predstavljena je nekolicina likova koji funkcioniraju poput “fragmenata naše svijesti u koje možemo upisati značenje”, stoji u predgovoru. Na taj način, kako piše u popratnom tekstu “bura, primjerice, može biti energija promjene koju željno očekujemo.

Dvije žene predstavljaju dva pola, koja oba vuku na svoju stranu, impuls i oprez, emocija i razum, jezik i materija. Njihova je misija proniknuti u simbole koji se stvaraju u susretu površine mora s burom”. Figure koje Štrok predstavlja u ovom radu su ambivalentne i promjenjive, no simbolikom vezane uz prirodu i njene mijene.

Elena Štrok je intermedijalna umjetnica i dizajnerica porijeklom iz Varaždina, s trenutnim sjedištem u Amsterdamu. Osnova njene umjetničke prakse je image and experience-making, bilo na papiru, ekranu ili pozornici. Od grafike do scenografije i dizajna svjetla; od performansa do pisanja, Štrok stvara hibridne medije specijalizirane za ostvarenje pojedinih narativa.

Izložba se može posjetiti do 31. prosinca.

Autorica izložbe u predgovoru ističe kako je ciklus “proizašao iz crteža pod nazivom Majmunica. Motiv Majmunice preuzela sam iz konteksta vizualne rekonstrukcije ženke Ardipithecus ramidus – ilustracije temeljene na arheološkim nalazima kostiju jedinke iz roda izumrlih primata. Ono što me inicijalno fasciniralo u vezi te ilustracije, jest činjenica da se ne radi o reprezentaciji koja se temelji na opservaciji ‘stvarnog’ tijela, već o reprezentaciji koja se temelji na znanstvenim pretpostavkama fenomenološke stvarnosti tijela.”

“Moje vlastito tijelo, koje pak postoji u stvarnosti, u neprestanoj je poziciji afirmiranja ideje ženskog tijela. ‘Ženstvenost’ se ne ostvaruje pukom biološkom determinacijom spola pri rođenju, već u konstantnom naporu uvažavanja općih standarda ljepote i ženstvenosti. Biti žena jest biti inherentno neadekvatna ili nepotpuna reprezentacija idealne forme”, dodaje umjetnica.

Ana Pintarić (Čakovec, 1999.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Najčešće se likovno izražava u crtačkim tehnikama, a svoje radove izlagala je na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i regiji.

Više informacija potražite ovdje.

Na natječaj se mogu prijaviti studenti_ce diplomskog studija Umjetničke akademije u Splitu, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u suradnji sa studentima_cama diplomskog studija Povijesti umjetnosti hrvatskih sveučilišta. Prijavu zajedno podnose student_ica navedenih umjetničkih akademija u suradnji sa studentom_icom povijesti umjetnosti.

Prijava mora sadržavati:

• Pisani prijedlog maksimalne dužine 250 riječi ovjeren od strane mentora
• Maksimalno četiri fotografije predloženih radova (u slučaju elektronske prijave maksimalna veličina svake fotografije je 500 KB)
• Potvrdu o studiranju sudionika_ca
• Ime profesora/mentora za svakog studenta (prijava rada na natječaj mora biti ovjerena od strane mentora)

Prijave se šalju na adresu Galerija umjetnina, Ulica kralja Tomislava 15, 21000 Split ili na e-mail ana.cukusic@galum.hr s naznakom “Natječaj A4 2025”.

Galerija umjetnina ne snosi produkcijske troškove umjetničkih radova niti njihove opreme, ali snosi prihvatljive troškove transporta, putne troškove i dnevnice te organizira smještaj sudionika_ca.

Osmo izdanje izložbe A4 održat će se u malom izložbenom prostoru Galerije umjetnina u studenom, a tijekom 2026. prezentirat će se u partnerskim institucijama.

Rok za prijavu je petak, 4. srpnja.

U ovoj izvedbi koja traje 11 sati umjetnice, plesačice i prijateljice Antonia Dorbić, Marta Krešić, Danijela Renić i Lana Šprajcer pletu i raspleću stvari, sjećanja i ideje, a publika je pozvana doći, ostati i otići kada i koliko često želi. Izvedba zamišlja kreativni odnos kao materijal: koji je kompleksan, neuređen, nelinearan; koji je temeljen na međusobnom povjerenju i (ne)razumijevanju; koji se proteže od prošlosti i projicira u budućnost. “Njihova prisutnost i umjetnički rad u galeriji suptilno destabiliziraju status galerijskog prostora; izvrću njegovu funkciju, orijentaciju i materijalnost, te predlažu novu priliku i situaciju za susret (ljudi i umjetnosti)”, stoji u najavi.

Koncept i koreografiju potpisuju izvođačice, odnosno članice kolektiva, dok je dramaturginja izvedbe Nina Gojić. Za kostimografiju je odgovorna Tina Spahija, dok je za oblikovanje zvuka Nenad Sinkauz. Za osmišljavanje i izradu scenografije zaslužni su Antonia Dorbić, Franko Bilić i Marta Krešić.

Ulaz je slobodan, a više informacija potražite ovdje.

Izložba okuplja radove studenata_ica s izbornog kolegija Strip, pokrenutog 110 godina od osnivanja ALU, zahvaljujući profesorici Ines Krasić, pojašnjava najavni tekst. Koncept nastave osmislio je Darko Kreč uz savjete Darka Macana. Od 2017. godine, predavanja vodi Irena Jukić Pranjić, koja je ujedno mentorirala studente_ice čiji su radovi predstavljeni na izložbi.

Studenti_ce su o stripu učili_e kroz “predavanja o morfologiji i povijesti stripa, praćenje izložbi stripa, te kroz stručno vođene razgovore s profesionalnim autorima”, stoji u najavi.

Osim izložbom, rad studenata predstavljen je i sedmim izdanjem strip-fanzina Škola hodanja uz podlistak Amfitrion u kojem se po prvi put objavljuje dugometražni strip nastao suradnjom studenata.

Studenti čiji su radovi uključeni u strip-fanzinu su: Lucija Ćurković, Ljubica Golubić, Nora Kajmić Jukić, Karla Kasalo, Luka Kosanović, Corina Kupršak Srac, Noa Pisačić, Tiana Pozaić, Hana Sirotković, Julia Stura, Nika Ševerdija i Antonela Vlašić. Stripovsku adaptaciju Molièreovog klasika predstavljenu u podlisku potpisuju Patrik Gregurec kao scenarist, Karla Kasalo kao dizajnerica izgleda likova te crtači – Julia Stura, Antonela Vlašić, Karla Kasalo, Luka Kosanović, Nora Kajmić Jukić, Tiana Pozaić, Nika Ševerdija, Mislav Brozović, Ljubica Golubić i Noa Pisačić.  

Izložba se može posjetiti do 27. prosinca.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Leo Pavlović student je diplomskog studija Vizualne umjetnosti s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, a uz njega dobitnica natječaja je Ljubica Bilić, studentica Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu.

Iz teksta Ljubice Bilić doznajemo kako “radovi Ornamentalni kontinuum i Svinje povezuju vizualni aspekt kao neodvojiv vid umjetnosti s onim očitovanim u tradicijskoj baštini Slavonije. Pavlović, rodom iz Novske u Slavoniji, inspirirao se izravnim dodirom s narodnim nošnjama, folklorom, plesom, glazbom i selom te ih utkao u okvire svoje poetike”.

Izložba ostaje otvorena do 27. veljače, radnim danom od 9 do 16 i od 18 do 20 sati te subotom od 11 do 16 sati.

Izložba pod krovnom temom biomaterijala i kreativnog oblikovanja bavi se preradom organskog otpada, ekološkom održivošću materijala i propituje tradicionalne pristupe tekstilu. Radovi studenata usmjereni su na cirkularnu proizvodnju, imajući u vidu globalni kontekst i ekološku krizu.

“Izložba prikazuje čudesni spoj znanosti, umjetnosti i prirode koji se manifestira kroz tehnološko i umjetničko oblikovanje biomaterijala. Biomaterijali ne samo da smanjuju ekološki otisak, već potiču inteligentna svojstva prilagodbe, stvarajući interaktivne efekte. Dizajn tekstila temeljen na biomaterijalima je estetski izazovan i otvara dijalog o budućnosti mode. Odražavajući identitet, kulturu i kreativnost, ovi materijali postaju nositelji priča o ekološkoj prihvatljivosti i etičkoj odgovornosti”, stoji u popratnom tekstu Ivane Schwarz.

Više informacija o izložbi možete pronaći ovdje.

Izvođači_ce poručuju: “Budiš se u landscapeu digitalnog arhipelaga. Liminalni floating plane virtualnog tropskog otočja. Ulovi raže za rep, prepusti se tim plutajućim entitetima da te odvedu kroz ovu meditativnu slušaonu.”

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.