Performans je izgrađen na susretu dvaju izvođača_ica i skupovima predmeta poput portreta javnih osoba, mrtve prirode i drugih. Kako piše u najavi, kroz objekte, zvuk, video i koreografiju, performans 2009 “promišlja prikazivanje, tehnologiju i povijesnost, te koristi argumentaciju, odnosno praksu uvjeravanja, kao izvedbeni postupak.

Ovdje dekontekstualizirano, ime izvedbe obilježava dugo prvo desetljeće 21. stoljeća koje promatramo kao formativnu epohu, svojevrsnu priču o odrastanju koja je danas dovoljno udaljena da joj se možemo vratiti interpretacijom. Gledajući unatrag, pitamo se kako smo postale podložne popularnim oblicima koji nas danas organiziraju. Izvedba je organizirana oko susreta”.

Izvedba nastaje unutar projekta Opit, 1, te u koprodukciji UO Objekt Plesa (Zagreb) i kolektiva queerANarchive (Split). Dijelove kostima izradila je Lydia Mcglinchey. Zbog ograničenog broja mjesta potrebno je poslati prijavu na prozori.galerija2@gmail.com s naznakom za koji datum se prijavljujete.

Marko Gutić Mižimakov je vizualni i izvedbeni umjetnik koji živi i radi između Bruxellesa i Zagreba. Zanima se za načine oblikovanja osjetilnih materijala putem intimnih, suradničkih i društvenih procesa. Trenutno radi kao vanjski suradnik na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Zagrebu.
 
Stefa Govaart je umjetnik s bazom u Bruxellesu. Njezin rad, po prirodi suradnički, propituje ulog kritike danas, te razmatra izvođačicu kao “funkciju” uhvaćenu u različitim oblicima institucionalnosti. Trenutno surađe s Markom Gutićem Mižimakovom na dva filmska projekta i izvedbi naslova 2009. 

Više detalja o performansu pronađite ovdje.

Na dan otvorenja, program započinje performansom Čitanje korovu Vjerana Vukašinovića s početkom u 18 sati u Galeriji Prozori, a nakon toga na istoj lokaciji u 19 predstavljaju se radovi Vukašinovića i Hu Yuna. U 20 sati počinje drugi dio izložbe koji se odvija u Galeriji VN, a obuhvaća performans Bartola Indoša i Vrvilo, te predstavljanje njihovih radova.

“Naslov izložbe Staze leta ptica postale su rute izbjeglica, preuzet iz rada Dereka Robertsona (The flightways of birds have become the routes of flight for refugees), odnosi se na dvije povezane izložbene cjeline realizirane u Galeriji Prozori i Galeriji VN, koje kroz različite umjetničke pristupe otvaraju zajedničko tematsko polje migracija ljudi i ne-ljudi, prisilnih kretanja, granica i pitanja opstanka u svijetu obilježenom geopolitičkim, ekološkim i društvenim krizama.

Kroz umjetničke radove Hu Yuna i Vjerana Vukašinovića u Galeriji Prozori te Damira Bartola Indoša, Tanje Vrvilo i Franca Purga u Galeriji VN, obje izložbe uvode u fokus vidljivost Drugih Drugih (ne samo ljudi nego i biljnih, životinjskih i drugih ne-ljudskih aktera koje kapitalocen često svodi na resurse)”, istaknuto je u najavi izložbe koja se može posjetiti do 24. srpnja.

Više detalja o izložbi i performansima možete pročitati ovdje.

“U umjetničkoj praksi Kate Mijatović snovi zauzimaju posebno mjesto. Oni su središnji motiv, jednako kao i metoda, pri čemu njezin arhiv snova koji trenutno broji više od 2400 zapisa na različitim jezicima, na jednom mjestu okuplja kolektivno iskustvo sanjanja”, istaknula je Petra Dolanjski Harni u predgovoru.

Izložbom u Galeriji Prozori, umjetnica predstavlja novu iteraciju svog rada sa snovima, “razvijajući ju kao prostornu intervenciju u formi traka nalik filmskim vrpcama, koje se spuštaju od stropa do poda i na čijoj su crnoj pozadini bijelim slovima ispisani snovi.

Ti su snovi dvostruko posredovani, prvo kroz one koji su ih sanjali i zapisali, a zatim ponovno kroz proces izdvajanja iz Arhiva snova u kojem ih je umjetnica trajno pohranila i sačuvala, pa u ovakvoj materijalnoj i prostornoj artikulaciji rada sada kreiraju i nose umjetničku situaciju”, napominje Dolanjski Harni.

Više detalja o izložbi pronađite ovdje.

Specifičnost Galerije očituje se u smještaju u narodnoj knjižnici (Knjižnica S. S. Kranjčevića, KGZ), što podrazumijeva i specifične prostorne i simbolične aspekte kao i različite odnose koji se uspostavljaju u svakodnevnom životu knjižnice/galerije i stanovnika kvarta. 

Kroz povezivanje galerije, knjižnice i šire zajednice, prostor se otvara širokoj publici, koristeći vizualnu umjetnost kao sredstvo komunikacije i kritičkog promišljanja suvremenog društva. Uz izložbeni program, galerija razvija i diskurzivne i edukativne aktivnosti poput radionica, javnih čitanja i razgovora s umjetnicima, kao i izdavačku djelatnost koja uključuje umjetničke knjige, kataloge i stručne publikacije.

Prijave trebaju sadržavati:

• ime, prezime i kontakt (broj telefona, mobilnog telefona, adresa ili e-mail) autora_ice projekta
• životopis autora_ice projekta
• opis projekta (do 300 riječi)
• skice ili drugi vizualni materijal (do 10 fotografija)

Više detalja o natječaju možete pronaći ovdje.

Prijave se šalju mailom na adresu prozori.galerija2@gmail.com, do 10. svibnja.

Izložbom u Galeriji Prozori Knežević će predstaviti svoj novi rad, umjetničku knjigu i jezičnu intervenciju koju izvodi u prostoru galerijskih izloga. Radi se o instalaciji koja signalizira određenu dinamiku, hijerarhiju i prostor. Kako u predgovoru izložbe piše Petra Dolanjski Harni, “Matej je u stalnoj relaciji s drugima, a ti se odnosi u stvarnosti rijetko kada ispostavljaju kao ravnopravni. Navedeno je osobito vidljivo u području medicine, strukturiranom kroz jasno definirane hijerarhije znanja, autoriteta i moći. (…)

Ove paralelne pripovijesti utemeljene u vremenskom i prostornom sinkronicitetu vidim kao pozadinski sloj rada, u kojem se različiti institucionalni okviri međusobno zrcale i preklapaju. U tom pomaku rad postaje otvorena situacija koja se kontinuirano proizvodi kroz odnose, susrete i izmjene uloga. Thank You/Hvala pritom funkcionira kao minimalna gesta koja povezuje ove različite razine, kao riječ koja istovremeno označava, izvodi i uspostavlja odnos, ostajući otvorena prema drugome”.

Osim što se bavi vizualnom umjetnošću, Matej Knežević radi kao kirurg u Klinici za urologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Njegov umjetnički rad razvija se pod utjecajem medicine, odnosno bolničke svakodnevice, u različitim medijima poput site-specific instalacija, skulpture, ilustracija i drugih formata.

Više detalja možete pronaći ovdje. Izložba ostaje otvorena do 17. svibnja.

Projekt Never Not in Love prvi put je produciran i izložen 2019. godine u Skoplju, a riječ je o site-specific instalaciji sastavljenoj od dviju serija radova. Waves je serija crteža pastelom na papiru varijabilnih dimenzija, a Love Letters to Loneliness čini sedam tipkanih tekstova na papiru. Različite iteracije radova tijekom godina predstavljene su na samostalnim i skupnim izložbama.

“U zagrebačkoj Galeriji Prozori rad je sada smješten u drugačiji, ali jednako sugestivan i prikladan kontekst — u prozore Knjižnice S. S. Kranjčevića, gdje se ovoga puta otvara prema javnom prostoru. Ova lokacija gotovo prirodno povezuje rad s mjestom njegova izlaganja: pisma, kao forma intimnog zapisa, pojavljuju se upravo ondje gdje se riječ čuva, posuđuje i dijeli.

U ovoj se postavci mijenja i sam čin čitanja. Za razliku od ranije instalacije, u kojoj su posjetitelji morali otvoriti kuverte kako bi pristupili pismima, ovdje su ona već izložena i dostupna pogledu prolaznika. Ljubavna pisma tako izlaze iz prostora izložbe i ulaze u širi javni prostor grada, gdje prolaznici postaju namjerni ili nenamjerni čitatelji intimnih rečenica”, stoji u popratnom tekstu Ive Jurić.

Darko Aleksovski vizualni je umjetnik sa sjedištem u Sjevernoj Makedoniji. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skoplju. Sudjelovao je u rezidencijalnim programima u Beču, Frankfurtu, Skoplju, Linzu, Splitu, Dubrovniku i Grazu i izlagao na brojnim međunarodnim skupnim izložbama.

Više detalja pronađite ovdje.

Ovom izložbom predstavlja se relacijska i angažirana umjetnička situacija u kojoj Branka Cvjetičanin sa svojim nećakom Makom Cvjetičaninom, otvara prostor neurodivergentnoj perspektivi u kontekstu umjetničkog rada i suradnje dvoje umjetnika.

Kako stoji u popratnom tekstu Petre Dolanjski Harni, “središnji vizualni segment izložbe čini serija printeva izloženih u galerijskim izlozima, ponajprije Makovih eksperimentalnih fotografskih nizova. Riječ je o sukcesivno nanizanim prizorima svakodnevice, često s izletničkih i šetačkih ruta, koji u ponavljanju i minimalnim varijacijama prizivaju filmsku sekvencu. Snimljeni kadrovi svjedoče o zajedničkom umjetničkom i življenom iskustvu, ali i o specifičnoj osjetljivosti percepcije koja izmiče normativnim obrascima gledanja”.

“Ovako uspostavljena umjetnička situacija uvodi temu neurodivergentnosti i kao odgovor na sam galerijsko-knjižnični izložbeni kontekst. Naime, naslov izložbe ispisan je kao računalni kod, referirajući se na klasifikacijsku oznaku 616.89, kojom se neurodivergentnost unutar knjižničnih sustava i dalje smješta u medicinsko-patologizirajući okvir. Kritičkim upisivanjem i povezivanjem oznaka koje se odnose na neurodivergentnost i umjetnost, izložba propituje neutralnost klasifikacijskih sustava te ukazuju na njihovu aktivnu ulogu u oblikovanju društvenih hijerarhija i granica prepoznatljivosti”, zaključuje Dolanjski Harni.

Više detalja pronađite ovdje.

Apolonija Lučić u umjetničkoj knjizi Putopisi koristi dijalošku formu kao ulaz u teme promjene, introspekcije i putovanja. Knjiga počinje ilustriranim razgovorom protagonistkinje s psihoterapeutkinjom, a nastavlja se razvijati kroz poglavlja: monotonija, udaljenost, užitak, zaborav i iznenađenje.

Kako tumači autorica predgovora Petra Dolanjski Harni, u radu je moguće iščitati nekoliko slojeva. “Prvi je onaj čije objašnjenje nudi sama autorica koja rad tumači kao rastvorenu formu u kojoj svako od poglavlja funkcionira samostalno. (..) Također, s obzirom na to da je knjiga ujedno i autoričin diplomski rad, ona u podtekstu ispisuje specifičnu djevojačku perspektivu. No pritom ova pozicija ne ostaje zatvorena u autobiografsko iskustvo, već funkcionira kao polazište za šire generacijski i afektivno prepoznatljive situacije”.

Izložbeni postav, uz umjetničku knjigu, čini niz originalnih ilustracija postavljenih u prozorskim izlozima. “Izmješteni iz linearnog narativa definiranog medijem knjige, otvaraju prostor za drugačije oblike percepcije i povezivanja, u kojima je redoslijed stranica sada zamijenjen kretanjem pogleda i tijela gledatelja kroz prostor izložbe. U dijalogu knjige i klasičnog likovnog postava, originalnog crteža i riso tiska, linearnog slijeda knjige i galerijskog izdvajanja, autorica rastvara umjetničko polje u njegovim materijalnim pojavnostima, ali i nikad istim odnosima”, ističe Dolanjski Harni.

Umjetnička knjiga Putopisi tiskana je u suradnji s kolektivom Smak Press. Izložba ostaje otvorena do 13. veljače, a više detalja možete pronaći ovdje.

Tema izložbe je destigmatizacija starenja, a proizišla je iz dvogodišnjeg istraživanja o iskustvima žena vezanima uz menopauzu. “Kroz dugotrajan proces razgovora, druženja, bilježenja i prikupljanja, autorica brojna osobna iskustva provlači kroz umjetničku obradu kreiravši kolektivni narativ koji čine glasovi oko 200 žena sudionica istraživanja”, u predgovoru ističe Petra Dolanjski Harni.

Knjiga u kontekstu izložbe funkcionira kao umjetnički rad i dokument kojim su materijalizirana “dijeljena iskustva, refleksije o transformaciji, društvenom i osobnom poimanju, ali i položaju ženskog tijela u razdoblju peri/post/menopauze i starenja”, piše u predgovoru. Milijana Babić ovom izložbom predstavlja “privremenu” završnu točku istraživanja, a osim knjige umjetnica će predstaviti i rad Pauza koji je izveden u obliku kalendara.

Rad na istraživanju predstavljen je lani u Galeriji Prozori, a zabilježen je u obliku podcasta koji možete preslušati na poveznici.

Milijana Babić je multimedijalna vizualna umjetnica. Njezin umjetnički rad zasniva se na performativnoj umjetničkoj praksi i često razvija u smjeru kontekstualno specifičnih dugotrajnih akcija u javnom prostoru. Na osnovu dokumentacije akcija nastaju multimedijalni radovi namijenjeni galerijskoj publici. Polazišna točka njezinog rada je propitivanje vlastite pozicije žene i umjetnice u neposrednom životnom okruženju.

Više detalja o izložbi koja se može posjetiti do 9. prosinca pronađite ovdje.

U tom povodu, na otvorenju izložbe čitat će se prva dva od pet odabranih kritičkih eseja i tekstova iz zbirke Ursule K. Le Guin u novoj, trećoj ediciji Biblioteke 0 Općenito – Vreća kao model za teoriju fikcije i Tirada o “tehnologiji”. U trećoj ediciji Biblioteke 0 Općenito, suradničke biblioteke koja je osmišljena kao “heterogena osnova za istraživanje, nagađanje, razvoj različitih metoda pristupa, razmjenu ideja i dijalog, te nastaje organički i proizlazi iz radnog procesa i istraživanja u više lica”, Tadić preuzima i osmišljava vizuale koji ulaze u “aktivni odnos s gustim teorijskim tekstovima”, proširujući ih “kroz začudne i narativno otvorene forme koje ostavljaju prostor čitateljima za daljnju nadogradnju i imaginiranje”, stoji u popratnom tekstu Petre Dolanjski Harni.

Marko Tadić djeluje u polju crteža, kolaža, animacije i instalacije. Ideje gradi na poslijeratnoj utopijskoj arhitekturi i urbanizmu moderne, dok materijale za scenografske sadržaje nalazi u starim pronađenim fotografijama, nacrtima neizgrađenih gradova te prostorima koji su postojali i ponovno postoje samo u njegovim radovima. Znanstvenu fantastiku ugrađuje u pomalo zaboravljene (nestale) prostore, stvarajući nadrealne prizore s pričom koja bi lako mogla biti stvarna.

Izložba se može posjetiti do 27. listopada. Više detalja pronađite ovdje.