U prvom dijelu izložbe težište je na gubitku doma i identiteta, dok u drugom dijelu prevladava aspekt transformacije, odnosno iscjeljenja traumatskog doživljaja. Kao elemente transformacije Kontrec uvodi materijale kao što su vosak i zlato, te koristi boju kao iscjeljujuću energiju. 

“Iako se radi o složenoj socijalnoj i kulturološkoj temi s dubokim političkim implikacijama, Anita Kontrec o njoj govori prvenstveno i iznad svega jezikom likovnosti poštujući sve zakonitosti tog diskursa”, navodi u popratnom tekstu izložbe povjesničar umjetnosti i galerist Robert Kavazović.

Nakon svečanog otvorenja izložbe, u četvrtak,  1. ožujka u 19 sati u organizirano je i ekskluzivno vođenje kroz izložbu te druženje s umjetnicom.

Grubišićev minimalistički ciklus stvaran prije dvadeset godina uglavnom je bio orijentiran na urbanističko planiranje, arhitekturu i kulturu grafita. Ove njegove radove obilježava isti pristup, no njihov je temelj redukcija koja je, kako stoji u najavi izložbe, ponajprije temporalna.

Izraz je pojednostavljen, a pristup i odabir materije snažno je minimalistički i sveden na osnovne elemente bez pretjerane potrebe za nadgradnjom ili stvarnom dekoracijom. Svrha ovog procesa jest maksimalna realizacija jezika koji dobiva na formalnosti, a rad sam po sebi postaje produženi komunikacijski kanal.

“Materijalna istina”, stoji u najavi, promatraču je “u doslovnom smislu predočena odabirom medija; platno je namjerno izostavljeno, što bi onom starom-mladom Grubišiću otprije dva desetljeća bilo apsolutno nezamislivo. Umjesto toga, imamo rad unutar rada, medij koji je sam za sebe art trouvé. Odbačeni materijali – karton, plastika i slično – postaju umjetničko sredstvo i tako prolaze (meta)fizičku reciklažu. Krajnji proizvod, iznenađujuće, dobiva klasični okvir. Zamjetne greške, kao što je loše izveden i na mjestima izblijedjeli tisak, ovdje su namjerno i apsolutno su dopuštene; važan je proces koji zahtijeva da se materija secira i nadogradi na alternativan, neočekivan i začudan način.”

Izložba je otvorena do 30. listopada.

Izložba U potrazi za nesvjesnim otvara se u četvrtak, 16. lipnja 2016. u 20.30 sati u Galeriji Laval Nugent, Vodnikova 4.

Fascinirana ljudskim umom Dora Bakek ulazi u područje psihologije, te likovnim putem interpretira dvostrukost uma rukovodeći se Freudovom podjelom psihe na svjesno, podsvjesno i nesvjesno. Nesvjesno kao najdublji i najkompleksniji dio čovjekove ličnosti najviše intrigira i privlači svojom nedostupnošću i tajnovitošću. Da bismo zašli u područje nesvjesnog gdje su pohranjene naše čežnje, misli, porivi, ali i uznemirujući sadržaji destruktivne prirode, te sjećanja na neugodna i traumatična iskustva, primjenjuju se tehnike i metode pomoću kojih osvješćujemo nesvjesne sadržaje. Vodeći se projektivnim tehnikama slavnih psihoanalitičara Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga, poznatim po uvriježenim teorijama o ustrojstvu psihe, Dora Bakek interpretira teze o dualnosti psihe putem vizualnih produkata koje stvara u grafici, svom primarnom mediju.

Dora Bakek rođena je 1990. u Zagrebu. Nakon završene Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, upisuje studij likovne pedagogije, smjer grafika, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Diplomirala je 2013. godine s temom Slike podsvjesnog i nesvjesnog. 

Tijekom studija nagrađena je državnom stipendijom u kategoriji za nadarene redovite studente sveučilišnih i stručnih studija (2013.) te sveučilišnom stipendijom za izvrsnost (2012.), dok je u akademskoj godini 2012./2013. radila kao demonstrator za litografiju na Akademiji. Prvu samostalnu izložbu grafika imala je u Velikoj galeriji grada Zaboka 2015. godine. Sudjelovala je i  na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, te u raznim kulturnim manifestacijama i likovnim radionicama.

Dosadašnje umjetničko stvaralaštvo uglavnom bazira na tradicionalnoj grafici, no sve se češće upušta u eksperimentiranje i propitivanje granica same grafike, pretvarajući grafičke otiske u digitalni medij.

Trenutno radi kao nastavnica likovne kulture u osnovnoj školi.

Izložba ostaje otvorena do 30. lipnja

Dosadašnji opus Patricije Purgar prepoznatljiv je po specifičnoj atmosferi prigušenih tonova kojima autorica gradi pejzaž kao jedan od “najsuptilnijih i najtiših tema u slikarstvu, ali i kao svojevrsnog svjedoka načina na koji postojimo i djelujemo kao ljudska vrsta”. Novi, do sada neizlagani, ciklus koji će publika imati priliku vidjeti na izložbi u Laval Nugentu  predstavlja bitan zaokret u stvaralaštvu Patricije Purgar – umjesto gotove ‘klasične’ slike koja pruža gotovu vizualnu senzaciju, Patricija Purgar kreće od fragmenta, gradeći priču mikro-slikama, isječcima skrivenog formata.

Patricija Purgar rođena je 1990. u Zagrebu. Nakon završetka Škole primijenjene umjetnosti i dizajna 2008. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je 2013. diplomirala i stekla titulu magistre slikarstva sa velikom pohvalom sveučilišta (magna cum laude). Sudjelovala je na deset skupnih izložbi u Zagrebu, Njemačkoj i Sloveniji, te izlagala na tri samostalne. Od 2013. članica je HDLU-a.  Živi i radi u Zagrebu.

Izložba je otvorena do 19. travnja.