Galerija Kortil – Kulturpunkt

Glowing Globe: izložba Changes and Challenges

Sara Gurdulić — Tue, 10 Oct 2023 14:34:17 +0000

U srijedu, 11. listopada, otvara se izložbeni segment međunarodne manifestacije Glowing Globe u riječkoj Galeriji Kortil. Ovogodišnje izdanje manifestacije okrenute istraživanju post digitalne kulture u suvremenoj umjetnosti, naslovljeno je Changes and Challenges.

Iz najave: “Izložba želi istražiti na koji se način i kako skup suvremenih problema reflektira u inovativnim umjetničkim praksama, te koji su aktualni umjetnički narativi mogući odgovori na globalne krize. Radovi se odnose na digitalnu umjetnost kao što su 2D digitalni i 3D printevi i skulpture, 360 video, video animacija, virtualna i proširena stvarnost, zvučna umjetnost i suvremeni performans.”

Na izložbi u Galeriji Kortil svoje radove predstavit će Jonas Blume, Alex Brajković, Gabriel Hensche, Joanna Hoffmann, Martina Menegon, Lauren Moffatt i Nika Rukavina te Michaela Strumberger.

Popratni program manifestacije Glowing Globe čini simpozij koji će se održati na Sveučilištu u Rijeci i okupiti umjetnike, stručnjake za digitalne tehnologije, filozofe i druge teoretičare.

Više o programu i izložbi pronađite ovdje.

Galerija Kortil 2024

Matko Vlahović — Mon, 28 Aug 2023 10:39:38 +0000

Na tragu dosadašnjih aktivnosti i iskustava, galerija Kortil nastavlja izlagati umjetnost 20. i 21. stoljeća jer svoju svrhu prepoznaje u predstavljanju suvremene produkcije u području vizualnih umjetnosti kroz samostalne, grupne ili tematski osmišljene izložbene programe, pri čemu se ne ograničava na određene stilove i estetike. Izložbeni program otvoren je za suvremene domaće i strane umjetnike, primijenjenu umjetnost, za izlaganje autorskih osobnosti koje su obilježile umjetnost 20. stoljeća, no istovremeno i za mlade autore i autorice koji_e tek stupaju na likovnu scenu.

Posebno će se vrednovati prijedlozi autora_ica iz Rijeke (vizualni umjetnici, kustosi, kritičari), bilo da je riječ o samostalnim ili grupnim izložbama, tematski koncipiranim izložbama, izložbama na koje su, uz riječke autore, pozvani i autori izvan Rijeke i sl. Galerija Kortil posebnu pažnju posvećuje razvoju publike i nalaženju novih modela u komunikaciji s njom. Stoga je važno da se u predloženim programima prepoznaju potencijali za razvoj tog segmenta aktivnosti. Kroz prateće aktivnosti u radu s publikom cilj je povećati kompetencije publike pri recepciji suvremene umjetnosti, poticati njihovo kritičko mišljenje o njoj i jačati kreativne kapacitete ciljanih skupina.

Galerija Kortil će za programe uvrštene u izlagački program osigurati troškove tiska kataloga i plakata izložbe, najavu izložbe na web stranicama i društvenim mrežama ustanove, objavu i komunikaciju s medijima o izložbi, čuvanje izložbe, stručna vodstva, prateće aktivnosti za javnost, a prema mogućnostima i honorar izlagačima.

Detalje o prijavi možete pronaći ovdje, a rok za slanje je 11. rujna.

Teorija i praksa: Ritam

Matko Vlahović — Fri, 16 Jun 2023 10:59:19 +0000

U ponedjeljak, 19. lipnja u 20 sati u Galeriji Kortil otvara se umjetničko-didaktička izložba Teorija i praksa: Ritam, čiji su autorice i autori studentice i studenti riječke Akademije primijenjenih umjetnosti.

Ovogodišnja je edicija treća po redu, a projekt je u zajedničkoj organizaciji APURi i Galerije Kortil. Idejna začetnica i voditeljica prvih izdanja, asistentica je pri APURI, povjesničarka umjetnosti i kustosica Katarina Podobnik. U kustoskom konceptu ove joj se godine pridružuje i inicijatorica K Kolektiva, Katerina Jovanović, kustosica i doktorandica pri Katedri za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Kustoski kolektiv djeluje kroz Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke.

Kao projekt pri APURI koji povezivanjem nastavnog gradiva redovnih i izbornih kolegija studijskog programa sa zadanom temom iz područja teorije i povijest umjetnosti, Teorija i praksa istražuje, objašnjava i demonstrira određeni likovni problem ili pojam. Projekt tako odražava uzajamnost teorijskog i praktičnog studijskog programa, čiji rezultat predstavljaju izloženi radovi studentica i studenata. Osnovni cilj takvog koncepta temelji se na prožimanju, koordinaciji i medijaciji teorijskog znanja iz povijest umjetnosti i umjetničkog obrazovanja na praktičkim kolegijima. Izlažući u galerijskom prostoru, studentice i studenti APURI stječu potrebne vještine, znanje i iskustvo za umjetnički poziv u okviru institucionalnog obrazovanja.

Tema ovogodišnjeg izdanja projekta jest – ritam. Kao integrirano svojstvo protoka vremena, duboko prožet kroz vidljivu i nevidljivu prirodu, ali i ljudsku svakodnevnicu, studentice i studenti konceptualno su promišljali ritam kao: sastavni element umjetničkog djela te njegovu ulogu u cjelovitosti i interpretaciji dvodimenzionalnih zapisa (grafika, slikarstvo), gradivno i eksperimentalno svojstvo ograničeno prostorom (kiparstvo, performans, umjetničke instalacije i ambijenti) te ritmičnost umjetničkog rada lišenog materijalnosti (digitalna umjetnost).

Izložba će biti otvorena do 7. srpnja, radnim danom od 10 do 13 i od 17 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Ulaz je besplatan.

Program A4

Matko Vlahović — Mon, 08 May 2023 10:00:43 +0000

Galerija umjetnina u Splitu raspisuje natječaj za sudjelovanje u šestom izdanju programa A4. Pravo pristupa na natječaj imaju studenti i studentice diplomskog studija Umjetničke akademije u Splitu, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci i Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u suradnji sa studentima i studenticama diplomskog studija Povijesti umjetnosti hrvatskih sveučilišta.

Program A4 povezuje studente diplomskog studija navedenih institucija u svrhu organiziranja izložbe koja će povezati buduće umjetnike i umjetnice i buduće povjesničare i povjesničarke umjetnosti iz cijele Hrvatske. Prijavu zajedno podnose student_ica navedenih umjetničkih akademija u suradnji sa studentom_icom povijesti umjetnosti. Šesto izdanje izložbe A4 održat će se u malom izložbenom prostoru Galerije umjetnina u studenom 2023. godine, te tijekom 2024. prezentirati u partnerskim institucijama.

Prijava obvezno uključuje:

Pisani prijedlog maksimalne dužine 250 riječi ovjeren od strane mentora
Maksimalno 4 fotografije predloženih radova (u slučaju elektronske prijave maksimalna veličina svake fotografije je 500 KB)
Potvrdu o studiranju obaju sudionika
Ime profesora / mentora oba studenta (prijava rada na natječaj mora biti ovjerena od strane mentora)

Odluku o dobitnicima natječaja donijet će peteročlani žiri sastavljen od 3 sudionika programa Fast Forward, prošlogodišnjih pobjednika A4 i predstavnika Galerije umjetnina. Galerija umjetnina ne snosi produkcijske troškove umjetničkih radova, niti njihove opreme. Galerija umjetnina snosi prihvatljive troškove transporta, putne troškove i dnevnice te organizira smještaj sudionika. U 2023. godini partneri programa su: Galerija Šira ALU Zagreb, Galerija Kortil HKD Rijeka, Galerija Waldinger u Osijeku.

Prijave slati na Galerija umjetnina, Ulica kralja Tomislava 15, 21000 Split, ili na mail s naznakom “Natječaj A4 2023”.

Rok za prijavu je 30. lipnja.

Nika Petković: Tok

Matko Vlahović — Mon, 06 Mar 2023 13:23:52 +0000

U utorak 7. ožujka otvara se izložba video radova i fotografija Tok Nike Petković, u kojoj autorica predstavlja Rijeku iz pozicije naizgled nepristranog promatrača. Kustosica izložbe je Alma Trauber.

Namjera izložbe je prikazati stanje grada čiji prefiks “post” u epitetu postindustrijski ne nudi obećanje neke prosperitetne i razvijene sadašnjosti, na temeljima industrijske prošlosti, već ostavlja gorku opomenu na činjenicu da budućnost nikada nije stigla. Svojim radovima zadire u potrebu novih i mogućih iščitavanja tranzitnosti, opservacije i kretanja te razumijevanja istih u prostornom kontekstu. Dok fotografije fiksiraju i “zamrzavaju” trenutak, točnije određeno društveno stanje, video radovi naglašavaju protok događanja i mogućnosti unutar zadanog statičnog kadra.

Nika Petković završila je preddiplomski studij Vizualnih umjetnosti, kazališta i glazbe te diplomski studij Filma, televizije i multimedijalne produkcije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bologni. U svojoj umjetničkoj praksi koristi fotografiju, arhiv, found-footage materijal i video pokazujući interes za istraživanje odnosa između pokretne i fotografske slike. Radila je kao istraživačica na nekoliko umjetničkih projekata i filmova, surađujući s filmskim arhivima, kinotekama, televizijama te produkcijskim kućama. Osim filmske umjetnosti njeno područje interesa posebno je fokusirano na fotografiju. Izlagala je na nekoliko grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

Izložba ostaje otvorena do 23. ožujka. Ulaz je slobodan.

Prijelaz / Passaggio / The Passage

Hana Sirovica — Mon, 13 Feb 2023 15:05:37 +0000

U srijedu 15. veljače u 19 sati Galerija Kortil otvara izložbu Prijelaz / Passaggio / The Passage selme banich i Marijane Hameršak, nastalu u suradnji s kolektivom Žene ženama.

Prijelaz je zbirka memorijalnih portreta izrađenih od crvenog i crnog konca na botanički obojanoj tkanini koji čine spomen-platno posvećeno umrlima na granicama i u ime granica.

“Komemoracijom na živote ljudi koji su umrli na migrantskom putu kroz Balkan, čije je živote odnio neumoljivi europski režim smrti, pozivamo na čin iskapanja istine, na prepoznavanje i osudu prošlosti i sadašnjosti fašizma, kako bismo utrli put individualnom i kolektivnom iscjeljenju, prijelazu iz normaliziranih tragedija granica u zajedničko učenje, osnaživanje i brigu”, kažu autorice u najavi izložbe i aktivnosti koje će se događati uz nju.

Umjetnička, komemorativna i dekolonijalna praksa spomen-platna Prijelaz nastavlja se na prethodne odvažne suradnje, prije svega osmomartovski protestni transparent Ne mogu nas sve pobiti kolektiva Žene ženama i selme banich te Memorial Page Transbalkanske solidarnosti, a temelji se na terenskim istraživanjima projekta ERIM (Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji EU: od etnografije do pojmovnika) koja su provedena u ljeto i jesen 2020. u Karlovačkoj županiji, području najčešćih i najsmrtonosnijih potajnih prelazaka iz Bosne i Hercegovine u EU.

selma banich (1979., SFRJ) umjetnica i aktivistica. Njezina društveno angažirana umjetnička praksa utemeljena je u procesualnom, istraživačkom i aktivističkom radu, a politički je nadahnuta anarhizmom i feminizmom. Stvara samostalno i u suradnji s drugim umjetnicama_ima, kustosi_ca_ma, grupama i inicijativama na Balkanu, Europi i SAD-u. Sudjelovala je u brojnim plesnim, kazališnim i opernim produkcijama kao koreografkinja, a nastupala je i na filmu. Sudjeluje u lokalnim i transnacionalnim inicijativama solidarnosti vezanim uz aktualne feminističke, antifašističke, migrantske i radničke borbe. Trenutno su to inicijative Zagreb grad-utočište i Za KRUH. Dobitnica je nagrade Nada Dimić sa kolektivima Žene ženama (2020) i Sloga (2021).

Marijana Hameršak je viša znanstvena suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu te naslovna docentica Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 2000. godine komparativnu književnost i opću lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je 2008. godine na istome fakultetu s tezom Tvorbe djetinjstva i preobrazbe bajke u hrvatskoj dječjoj književnosti. Autorica je knjige Pričalice: o povijesti djetinjstva i bajke (Zagreb, 2011) te suautorica knjige Uvod u dječju književnost (s Dubravkom Zima, Zagreb, 2015). Sa Suzanom Marjanić uredila je zbornik Folkloristička čitanka (Zagreb, 2010), a s Ivom Pleše i Ana-Marijom Vukušić zbornik Proizvodnja baštine (Zagreb, 2013). S Eminom Bužinkić uredila je zbornik radova Kamp, koridor, granica: studije izbjeglištva u suvremenom hrvatskom kontekstu (Zagreb, 2017) koji je objavljen i u prijevodu na engleski jezik (Zagreb-Minhen, 2018). U hrvatskim i inozemnim časopisima i knjigama objavljuje znanstvene i stručne radove iz područja istraživanja migracija, povijesti i antropologije djetinjstva i dječje književnosti, povijesti knjige. Višegodišnja je vanjska suradnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nekadašnja suradnica Sveučilišta u Dubrovniku, članica različitih uredništva i vijeća te suradnica niza akademskih, aktivističkih i drugih inicijativa. Surađivala je na brojnim znanstvenim i drugim projekatima, a trenutno je angažirana na nekoliko znanstvenih bilateralnih projekata te kao voditeljica projekta Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji EU: od etnografije do pojmovnika (ERIM, 2020-2024) Hrvatske zaklade za znanost.

Kolektiv Žene ženama okuplja žene koje žele da im Hrvatska postane dom sa ženama kojima Hrvatska već je dom, kroz angažiranu umjetnost za poboljšavanje dobrobiti, osnaživanje i olakšavanje integracije svih žena u stalno razvijajuće zajednice. Od 2016. godine, kolektiv Žene ženama je ključni dio programa Bez Granica udruge Živi Atelje DK. Na radionicama, okupljanjima, izletima i javnim angažmanima, ovaj projekt, i kroz njega naučene vještine, osnažuju sudionice društveno, terapijski i ekonomski. Žene grade mrežu podrške i zajedničkih vrijednosti uzajamnog razumijevanja, tolerancije i poticanja različitosti. Kolektiv Žene ženama dobitnik je nagrade Nada Dimić (2020).

Na dan zatvaranja izložbe održat će se radionica izrade podloga za ljude u pokretu, razgovor autorica s publikom te prigodna šetnja do riječke luke. Točni termini navedenih aktivnosti bit će objavljeni naknadno.

Izložba ostaje otvorena do 3.3., radinim danom od 10 do 13 i od 17 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Ulaz je slobodan.

Umjetnost je čin transformacije

Hana Sirovica — Wed, 03 Feb 2021 22:02:09 +0000

Iva Starac trenutno pohađa diplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ima 27 godina i živi na tri adrese – u Bakru, u kojem je odrasla, Rijeci i Zagrebu. Ljetos je izlagala u Galeriji Kortil u Rijeci u sklopu Neizvjesne izložbe, čiji je cilj bio prikazati neizvjesnost života tijekom pandemije. Ivin rad, savršen za tu priliku, oslikavao je naizgled pust grad utopljen u svjetlu i sjenama. Za Ivu inspiracija je samo na korak dalje od njezina stana, a iz svakodnevnih prostora, pojava ili situacija na platnu stvara nova značenja obogaćena subjektivnim doživljajima.

KP: Kada si počela slikati i kada si shvatila da želiš postati umjetnica?

Ne bih točno mogla odrediti vrijeme kad sam počela slikati budući da crtam od rane mladosti. U trenutku kad sam postala svjesna sebe, umjetnost je već bila dio moje ličnosti. Stoga je odabir moje profesije bio neupitan, u vrtićkoj sam dobi odlučila da želim pohađati likovnu akademiju i postati umjetnica. Iako kao dijete ne razmišljaš o tome kao o karijeri, nego o kreativnom stvaranju kao o normalnom dijelu svog dana.

KP: Koje teme su ti u slikanju najzanimljivije i koje prizore najviše slikaš?

Prije svega, u radu sam fascinirana prirodom i složenim načinom percepcije stvarnosti, odnosno manjkom sposobnosti da percipiramo stvarnost u njezinoj punini, radi čega naginjem sugestivnom načinu prikaza. Kroz slikarstvo živim, osjećam kao da je ono produžetak mene i bez njega bi bilo kao da mi nedostaje osjetilo njuha ili dodira, a ponajviše sposobnost govora. Za mene bi to bilo jednako životu u mraku. Prema tome ne bih mogla reći da imam najdražu temu, već su to skupovi doživljaja koje kategoriziram, no definitivno mogu reći da u mom radu prevladavaju pejzaži i vedute.

KP: S kojim sve medijima radiš? S kojim radiš najviše?

Najviše radim u akrilu. Praktičan je zato što se brzo suši i pristupačne je cijene. Meni to odgovara jer sam perfekcionistica, volim prepravljati i preslikavati radove. To mi je uobičajen postupak i često rad preslikavam mnogo puta. Planiram početi više raditi s uljem jer slici pridodaje puno više dubine nego neke druge tehnike. Također, ulje mi možda uspije izgraditi i strpljenje jer zahtijeva duži rad, dok se s akrilom radi vrlo brzo. Osim navedenog, radim i u akvarelu. On pak ne dopušta potpunu kontrolu, nešto čega se teško riješiti, ali puno znači za kreativnost. Ujedno udovoljava mojoj nježnoj strani koja voli meke pejzaže i ambijente.

KP: Na koji način dobivaš inspiraciju?

Kao mala sam si često govorila: “Nemoj zaboraviti ovaj osjećaj – zaljubljenost u svijet oko sebe”. Mislim da je to srž inspiracije. Dok aktivno promatramo, nemoguće je ne biti pokrenut svijetom oko sebe. Recimo, spomenula sam da živim u Bakru, vrlo malom gradiću na obali. Postojalo je vrijeme kada u njemu nisam vidjela ništa vrijedno slikanja, a problem je zapravo bio u meni. Kako sam se mijenjala, tako sam u Bakru pronalazila sve više inspiracije. Isto je i s ljudima, što ih dublje upoznajemo, to nam bivaju ljepši, iako se oni fizički ne mijenjaju. Mijenjanjem sebe mijenjamo svoju okolinu. Rekla bih da je najjači okidač za inspiraciju znatiželja, koja potiče pitanja, traži nove kutove gledanja i time generira privatan dijalog između promatrača i promatranog. Na kraju, to je upravo ono što umjetnost jest za mene – čin transformacije.

KP: Opiši mi svoju slikarsku rutinu.

Rutina mi je strašna riječ jer podrazumijeva nepromjenjivost i strukturu. Za kreativan je rad bitno ne forsirati se i uzeti pauzu ako ne ide. Cijenim trenutke pauze jer mi omogućuju da dodatno upoznam subjekt koji obrađujem. Iako za mene zapravo nema odmora i nikada mi nije dosadno jer konstantno slikam u glavi, čak i u snovima, što je još jedan dobar način komuniciranja s podsvjesnim. Nakon što sam u glavi napravila cijelu sliku od prvog do posljednjeg poteza, tada nacrtam skicu, više kao podsjetnik na temelju kojega ću kasnije slikati, nego kao početak razrade slike. Ne volim koristiti reference, tj. ne slikam na temelju tuđih fotografija, već svojih vlastitih koje fotkam u šetnjama. To mi omogućuje osobni doživljaj prostora, subjekta slike i različitih kutova gledanja, što zajedno sa svojom memorijskom slikom spajam u novonastalu scenu.

KP: Što pokušavaš postići radovima? Što želiš da ljudi pomisle kada vide tvoje radove?

Nemam konkretnu agendu koju želim postići radovima, barem ne zasada. Trenutno samo želim slikati bez previše konceptualiziranja. Uživam u procesu stvaranja. Slika je za mene oaza, prozor u zbilju duše, prema tome nadam se da ljudi u mojim slikama pronalaze mir i vide dio sebe te da slike stoje kao podsjetnik na ono ljudsko u nama, imaginaciju i znatiželju.

KP: Što ti je najdraže kod umjetnosti?

To što pomoću umjetnosti mogu istraživati znanost, matematiku, antropologiju, sociologiju itd. Kroz umjetnost se mogu baviti svim zanimanjima. Umjetnost nema granica, nema konstantnu formu i strukturu, već se mijenja i uči sama na sebi. Tako nam omogućuje promatranje iz trećeg lica i prostor za odmak i refleksiju.

KP: Tko su ti glavni uzori u umjetnosti? Imaš li najdražeg umjetnika_icu?

Divim se zapravo svakome tko se može izraziti na ‘svoj’ način. Kroz druge pronalazim svoju inspiraciju, i to ne mora biti slikarstvo, već npr. glazba ili film. Uz to, u umjetnosti drugih privlači me više određena suprotnost od onoga što ja radim, nešto što nije toliko glasno u izričaju bojom, već ima neku drugu, mirniju i tišu kvalitetu. Eh, sad, više povijesnoumjetnički odgovor bi bio: najviše volim tonalizam i tonaliste, primarno zato što su vezani za pejzaž.

Najdraži slikar mi je Miljenko Stančić. Najviše osjećam povezanost upravo s njegovim radom. Njegova djela diraju moju mračnu stranu i tako osvjetljuju neke zatomljene dijelove moje ličnosti.

KP: Tko ti je dao najbolji savjet u vezi stvaralaštva, tj. umjetnosti?

Ne sjećam se tko je to rekao, moja majka, ja ili netko treći, ali riječi „Slikaj kao ti“ ću upotrijebiti kao odgovor na ovo pitanje. To znači da se ne treba previše tražiti u načinu izražavanja, jer stil će sam proizaći iz tvog rada i učenja.

KP: Što te najviše ljuti u radu, a što veseli?

Kad slučajno nešto prevrnem i nastane nered, to me ljuti. Ali zapravo dok radim ne osjećam ljutnju zbog posebnog odnosa sa slikom, koji se može nazvati dijalogom. Ili postavim pitanje pa slika odgovori, ili slika postavi pitanje pa odgovorim. Gledam na sliku kao problematiku ili zagonetku, pa prema tome i igru. Zato ne mogu osjećati ljutnju u radu. Veseli me osjećaj da sam na dobrom putu tijekom procesa nastajanja slike. Taj je proces privatan događaj. Ljudi uglavnom vide završenu sliku. Čak i da netko drugi prisustvuje stvaranju rada, ne može sasvim vidjeti dio osobe koja stvara i koja se izražava. Ta intimna povezanost sa svojom slikom je jako lijep osjećaj.

KP: Sanjariš li o nekom velikom projektu u budućnosti?

San mi je da izlažem slike u nekom gradskom parku, gdje ljudi tijekom šetnje mogu slučajno naići na moje radove skrivene u kutevima parka i da mogu reći: “Wow, nisam ovo očekivao ovdje”. Bilo bi naročito zanimljivo napraviti takvu izložbu tijekom večeri, kada bi ljudi naišli na osvijetljene radove u noći parka. To bi bio dobar projekt, naravno u institucionalnim okvirima, isto kao što se radi unutar galerije, ali da se jedan vanjski prostor preobrazi u izložbeni prostor, barem na neko vrijeme.

KP: Koji ti je profesionalni cilj?

Kada govorimo baš o najvećim snovima, htjela bih objediniti život i umjetnost. To znači da bi kuća u kojoj živim bila izgrađena “mojim rukama”, da imam komad zemlje koju obrađujem, da je u svakom detalju mog života unesen dah umjetnosti. Sve bi bilo izrađeno rukom: posuđe, pločice, stolovi i stolci, do slike kao šlaga na torti takvog života. Također, voljela bih organizirati neki oblik komune gdje bi umjetnici mogli dolaziti i raditi na svojim projektima.

Povezivanje mladih kustosa i umjetnika

Lujo Parežanin — Mon, 15 Jan 2018 10:10:34 +0000

U ponedjeljak, 15. siječnja u 19 sati u riječkoj Galeriji Kortil otvara se grupna izložba A4 – 0 izdanje.

A4 je nacionalni program koji povezuje studente likovnih akademija i povijesti umjetnosti. Putem javnog natječaja na nacionalnoj razini, koji je uključivao studente sveučilišta u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, izabrani su parovi umjetnika i povjesničara umjetnosti u svrhu organizaciji inicijalne, “nulte” izložbe. To su Duje Matetić i Mirela Plenković iz Splita, Michel Mesarić i Mia Krneta iz Rijeke, Eva Herceg i Anja Tomljenović iz Zagreba i Viktorija Križanović i Marija Škegro iz Osijeka.

Program A4 potiče suradnju budućih umjetnika i kustosa te svojim modelom odražava kontekst njihovog budućeg profesionalnog života, međuovisnosti i suradnje. Ambicija programa je i da u okvirima svog djelokruga poveže uključena sveučilišta, a sudionicima se ostavlja na izbor žele li surađivati sa polaznicima svog ili nekog drugog sveučilišta.

Izložba je otvorena do 30. siječnja.

Od plastične kirurgije do sadomazohizma

Martina Domladovac — Wed, 20 Dec 2017 10:34:32 +0000

Samo žene naziv je nove izložbe fotografija Rina Gropuzza koja se u riječkoj galeriji Kortil otvara u četvrtak, 21. prosinca 2017. u 19 sati.

“Rino Gropuzzo, vrsni fotograf istaknute karijere i međunarodno profiliranog statusa ponovno izlaže u gradu koji je ishodište njegove profesionalne priče o zaljubljenosti u vizualnost.

Ovaj, prije svega poznat i plodonosan autor u području modne, reklamne, beauty i erotske te pejzažne fotografije nanovo nam podastire neke od fragmenata svog stvaralaštva i time podsjeća na bogatstvo vlastita opusa. Izražajnost njegova rada određena je specifičnim zakonitostima modnog i reklamnog (pri)kazivanja kojima se posvećuje od početaka svog profesionalnog djelovanja.

Kanonizirana ljepota u motivu ženskog akta i prikaza, ujedno i tema ove izložbe, središnji je lokus po kojem je Gropuzzo znan. Za istaknuti je kako su ovdje predstavljeni radovi poglavito dekontekstualizirani prikazi (po svojoj originalnoj funkciji) koji (re)imenovanjem dobivaju nova značenja institucionalizirane umjetničke prakse.

Prepoznato je već kako autor osim izražene naklonosti prema ljepoti forme iskazuje i svojevrsni pomak ka provokaciji gledatelja s elementima (auto)ironije. Međutim, elemente voajerizma, fetišizma, sirovosti erotskog moguće je proširiti u višesmislenosti prisutnih simbola. Izbor ovih radova (neočekivano) ukazuje na mogućnost problematiziranja trošnosti i prolaznosti tijela te ljepote same. Derutna arhitektura, sasušeno lišće i blato, rukavice za čišćenje kao aluzija na propadanje i nečisto ili nadalje, naizgledna anoreksija; ožiljci; falusoidni bodljikavi (!) kaktus; anti-konotativno cvijeće i bezlične maske potencijalno su znakovlje mnogih asocijacija. Od plastične kirurgije do (sado)mazohizma. Od medikalizacije tijela do reproduktivne autonomije. Od naturalizirajuće sugestivnosti smrtnosti do objektivizacije…”, piše o izložbi kustos Tomislav Čop.

Izložba ostaje otvorena do 12. siječnja 2018.

Ljudi i njihovi odnosi

Martina Domladovac — Tue, 20 Jun 2017 12:31:33 +0000

Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA organizira Druge Susrete u Kortilu koji se održavaju 21. lipnja u 19 sati u Galeriji Kortil. Izvedba Misaona tijela 2 održava se 25. lipnja 2017. u 18 sati u istom prostoru.

Drugi Susreti u Kortilu pripadaju širem ciklusu participativno izvedbenog projekta koji okuplja umjetnike i zajednicu kroz niz umjetničkih susreta u Galeriji Kortil. U fokusu Susreta su ljudi i njihovi odnosi, doživljaji, kontakt i komunikacija. U realizaciju svakog Susreta uključen je autorski tim sastavljen od stručnjaka raznih disciplina pod umjetničkim vodstvom koreografkinje i autorice projekta Ivane Peranić.

Drugi susret konceptualno se temelji na komunikaciji dodirom, taktilnim slušanjem i osjetilnim povezivanjem s drugima i samim sobom, a tematski adresira potrebe slijepih i slabovidnih te skreće pozornost na prepreke s kojima se susreću. Akcent je na stimuliranju čula, imaginacije i buđenju tijela sudionika kroz kontakt i (ne)verbalnu komunikaciju; ali i kroz kontakt s glazbom, odnosno kroz reagiranje tijela na glazbu i zvuk u prostoru. Glazba je ovdje dovoljno apstraktna da dozvoljava umu/tijelu vlastitu interpretaciju i značenje. Ne nameće se izvođačima, bez obzira što u nekim dijelovima djeluje kao vodič, oblikovatelj pokreta/tijela; dovoljno je apstraktna da ne bude klasični izvor koreografije, već stimulira vlastitu interpretaciju. Kroz pokretanje i oslobađanje tijela oslobađa se i misao, doživljaj, glas i govor, kroz fizički kontakt i osvještavanje međusobnih konstelacija dolazi i do jačeg povezivanja među ljudima.

Misaona tijela su improvizacijski izvedbeni događaj koji se temelji na kretanju i fizičkoj ekspresivnosti umjetnika različitih nacionalnosti i backgrounda i koji u fokusu ima uspostavu dijaloga s gradom i njegovim stanovnicima te dijeljenje s javnošću prvih koraka višegodišnjeg međunarodnog umjetničkog projekta Nestvarni gradovi koji je sastavni dio programskog pravca Kuhinja – centar kreativnih migracija u sklopu programa EPK Rijeka 2020: Luka različitosti.

Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA poziva Vas da donesete predmet koji biste željeli podijeliti, predmet koji ima posebno značenje i simbolizira odnos između vas i grada Rijeke ili nekog drugog vama važnoga grada, danas, u prošlosti ili u budućnosti.