Rad Still Life svojevrsni je nastavak višednevnog performansa Korištenje redovnog godišnjeg odmora koji je umjetnik 2024. izveo na Slavonskom biennaleu. Ideja iza performansa bila je ukazati na prijeko potrebno slobodno vrijeme namijenjeno kontemplaciji, a za potrebe realizacije rada Gundić je iskoristio godišnji odmor na radnom mjestu i umjesto fotografirajući, dane proveo sjedeći u prostoriji s pužem.

“Gradeći na tome da je still life termin koji se u modno-tekstilnoj fast-fashion industriji koristi za standardizirane fotografije odjevnih predmeta namijenjene kataloškoj prodaji putem interneta (s vrlo zanimljivom podudarnošću, u umjetničkom kontekstu, sa slikarskim žanrom mrtve prirode), Gundić je iz tog proizvodnog sredstva i brze digitalne fotografije kao alata odlučio izlučiti ontološku, gotovo egzistencijalističku vrijednost osvješćivanja potpunog otuđenja od reprodukcije svog radnog procesa.

Logički nastavno na to, dizajner Filip Paljak osmislio mu je i skrojio dvije identične plave košulje po uzoru na radničke kombinezone”, istaknuo je kustos programa, Bojan Dmitrović Krištofić. Središnji dio rada, 4-kanalni video-performans produciran je u suradnji s koprivničkom ekipom, u sastavu: Konrad Mulvaj (kamera i ton), Bojan Koštić (kamera i montaža) i Petra Travinić (BTS fotografiranje).

Ivan Gundić je vizualni umjetnik; završio je preddiplomski studij na Fakultetu političkih znanosti te diplomski studij fotografije na ADU u Zagrebu. Umjetnička praksa mu se temelji na mediju fotografije, ali ga rijetko koristi u klasičnom obliku, dok rabi i medije poput zvuka, videa, performansa i dr. Zanimaju ga teme memorije, jezika, društva i identiteta, s naglaskom na istraživanje odnosa između ljudi i slika, kako u osobnom, tako i u širem društvenom kontekstu.

Ivana Bajcer višestruko je nagrađivana studentica diplomskog studija grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U ciklusu Podvlačim crtu otkriva vlastite probleme, nesigurnosti i strahove istovremeno problematizirajući univerzalne teme. Tako likovna djela unutar kojih umjetnica problematizira nesigurnosti, nelagode i bojazni postaju ključni faktor u procesu suočavanja s prošlošću i samoizlječenja. Umjesto lijepe i vrlo često kontrolirane fizičke vanjštine autorica ukazuje na ono što bukti unutar nas, ono što je krnje, bespomoćno i očajno. 

Izložba ostaje otvorena do 9. veljače.

Cilj projekta je, kroz neposredan kontakt, približiti suvremene umjetničke prakse građanima te ih upoznavanjem s kulturnim, umjetničkim, a nerijetko vezano i političkim idejama koje dolaze iz njihovih sredina.

Projekt je inspiriran procesom komunikacije i upoznavanja, međusobnog prepoznavanja i vlastitog prezentiranja u kontekstu današnjeg multikulturalnog okružja, odnosno aparatom za brzo kodificiranje, koji funkcionira po unaprijed kreiranom generiranom setu eliminarnih pitanja, za posuđivanje i procjenjivanje drugoga, te predstavljanje samoga sebe.

Mjesto održavanja je bistro Kod Golubeka u Zaboku, 22. studenog u 19 sati.

Martina Miholić rođena je 1981. u Zagrebu. Diplomirala je na grafičkom odjelu Akademije Likovnih Umjetnosti u Zagrebu 2004. godine, a 2011. je magistrirala na Central Saint Martins College of Art and Design u Londonu. Od 2006. djeluje unutar umjetničkog kolektiva Projekt 6. Iste godine postaje umjetnička ravnateljica Test!-a (Međunarodni festival studentskog kazališta i multimedije). Unutar udruge ULAZ i u kolaboraciji s Veleposlanstvom RH u Londonu provodi projekt Export – Import. U vlastitom radu bavi se u područjima gledanja, viđenja, stvaranja slika i konteksta te njihovom recepcijom. Osobno ogoljavanje i dekonstrukcija pozicije subjekta njezina je bazična metoda hvatanja u koštac s problemom stvaranja stereotipa, predrasuda i komunikacijskih čvorišta. Analitičkim pristupom kreiranju vlastitog identiteta te njegovoj konfrontaciji i refleksiji u nikada statičnom društvenom okolišu. stvara platformu za preispitivanje sistema, jezika i kodova kojima definiramo vlastit ili tuđi identitet.