“Nema tu neke velike priče. Nitko od protagonista neće vam je ispričati tako. Jer, sve je skupa nastalo kao odgovor upravo na jednu takvu, veliku nacionalnu priču, onu čije je rasplitanje od Zagreba devedesetih godina napravilo grad u kojem je nositi vlastitu mladost bilo teže no inače.” Ovako vrijeme i okolnosti nastanka popularnog okupljališta mladih različitih supkultura i važnog kotača zagrebačke nezavisne kulture opisuje Ante Perković. Riječ je o kulturi koja nastaje u specifičnom momentu, kao reakcija na dominantnu, ideološki uvjetovanu i nacionalno obojenu kulturu tranzicije, a koja se, kako piše Dea Vidović, bori za pravo Drugog i po svojem alternativnom habitusu pruža otpor komercijalnom.

Crtice sjećanja protagonista tog vremena ipak su okupljene na jednom mjestu i nakon dugog iščekivanja objavljene u knjizi Močvara i priča o URK-u. Ovakav izdavački pothvat koji na gotovo petsto stranica obuhvaća osamnaestogodišnju povijest rada Udruženja za razvoj kulture i kluba koji je iz njega proizišao, iziskivao je predani angažman, ali i financijski napor pa je u njegovoj realizaciji pokrenuta i crowdfunding kampanja kojom je prikupljan novac za tisak knjige i popratne singl ploče Milana Manojlovića Mancea Mekani hitovi za mekani grad. Rezultat je obimna monografija koja, kako pojašnjavaju u Močvari, nije imala namjeru ispisati točnu i potpunu kronologiju događanja već zahvatiti ključne momente organizacije, dajući istovremeno pogled na širu scenu u kojoj djeluje.

Iako je inicijalno zamišljena tek kao pregled naslovnica Močvarinih programskih knjižica, knjizi su ubrzo pridodani i plakati koji su svojom specifičnom estetikom mijenjali vizuru grada, a ta je pak količina vizualnog sadržaja tražila i neki kontekstualni predah. “Zamislili smo da taj predah koji bi razbio monotoniju budu male priče o URK-u. Počeli smo tada popisivati teme i projekte važne za URK, ali smo vrlo brzo skrenuli u sporedne ulice u kojima smo sreli neke druge heroje i naše stare znance. Mance, žednouhi Bara, Zli bubnjari – da navedemo samo neke – oni su ti koji su pokretali mjehuriće uzavrele energije” piše u predgovoru knjige glavni urednik i jedan od pokretača URK-a Kornel Šeper.

Upravo se to skretanje s puta i zalazak u rukavce pretpovijesti, poput skvotiranja Kuglane ili kratke epizode Galerije ESCE početkom devedesetih kao Močvarine “sestrinske paralelne točke u vremenu”, pokazuje neizostavnim za njezino današnje razumijevanje. Tu su i zanimljive priče o prvim koncertima URK-a, o prvoj Močvari u Runjaninovoj ulici, o festivalu Ponikve i viškom Otokultivatoru. “Priče iz davnina” nadopunjene su kratkim portretima ključnih protagonista, “divnih autsajdera” koji su obilježili rad kluba, ali i osvrtima posjetitelja koji njihov rad godinama prate i donose uvid iz vanjske perspektive. 

Knjiga je i vizualna riznica plakata i programskih knjižica koje su s vremenom postale zaštitni znak URK-a i Močvare, posebno oblježeni ilustratorskim radom Igora Hofbauera Hofa. Na njih se u svojem tekstu osvrće povjesničar umjetnosti Feđa Vukić koji pojašnjava elemente Hofbauerovih ilustracija koje su postale neizostavan element zagrebačkog urbanog krajolika. “Na osnovi horror trash naslijeđa s dodanim sastojcima znanstveno-fantastičnog stripa i uz začin triler ilustracije, skuhana je interesantna mješavina sadržaja obavijena u tijesto lokalne spike, odnosno mitologije samog kluba i njegovih izvornih vrijednosti”, piše Vukić, a osobitost ove estetike zavrjeđuje i poseban naziv – močvaradelično. Močvarin dizajnerski tim pored Hofa čini i šira grupa autora pa su u knjizi zastupljeni i Darko Kujundžić, Marko Matošić i Željka Tkalčec, a tu su i nova dizajnerska lica poput Ene Jurov i kolektiva This Town Needs Posters. 

Povod ovom novom dolasku, 15. travnja, iznimno je važan – u nemirno vrijeme prije 20-ak godina Marko, Arijana i Društvo prijatelja umjerenog napretka, dugogodišnji prijatelji organizatora tadašnje Galerije, dobili su važan zadatak da sačuvaju arhivu video snimaka koncerata, izložbi i performansa Galerije. Oni su to uspješno napravili i sada će u suradnji s omladinskim, kulturnim, socijalnim, multimedijskim, međugeneracijskim Muzejskim centrom Botegin snimke biti službeno i javno predate novim/starim čuvarima, u 21 sat. A kako je sve to tada bilo možete osjetiti uz pomoć projekcije izbora materijala nakon čega će Marko, u 22 sata, darovati svoj nastup, koji je ujedno i pokušaj proboja na “dansko tržište”.

Zatvaranje izložbe, od 23 sata, začinit će i grupa Šumski, koja je osnovana jednoga dana u siječnju 1991. godine u Galeriji eSCe tijekom impro sessiona članova Cul-de-Sac-a. Od tada pa do sada Šumski su se kretali nekim svojim krivudavim putevima vješto zaobilazeći glavne tokove. S novih hitovima pod miškom, novim članovima i novim sijedim vlasima održat će svoj premijerni nastup u legendarnoj Galeriji eSCe gdje je sve i počelo…

Galeriju Studenstkog centra u sezoni 1990./91. vodili su umjetnica i strip autorica Helena Klakočar i konceptualni kazališni umjetnik Damir Bartol Indoš uz podršku grupe Kugla i grupe SexA i, u pozdini tada aktualnih političkih previranja, transformirali galeriju u prostor za ljude i umjetnost kojim upravljaju umjetnici. 

“Pri radu u Galeriji jako smo brzo shvatili da nam je u krilo pala nevjerojatna prilika. Galerija je po prvi put postala artists-run space. Naša prva odluka bila je da promijenimo ime, da takvim činom ostavimo trag, makar smo znali da će sljedeća generacija vratiti ime. Bili smo svjesni da smo tu u tranzitu, ali htjeli smo tu usputnu stanicu dobro iskoristiti”, ističe u predgovoru izložbi Helena Klakočar.

Ime je promijenjeno u Galerija ESCE i stvoren je “jedinstven i inspirativan okvir za suradnju i ispreplitanje šire supkulturne i umjetničke scene u kojem se galerijski prostor svakodnevno transformirao u dinamičan prostor za susrete različitih vrsta umjetnosti i ljudi”.

Povratak na mjesto zločina – izložba o dinamičnim danima Galerije ESCE 1990./91. izložba je artefakata programa Galerije SC iz tog perioda, prvenstveno plakata, pozivnica i kataloga, a otvara se 30. ožujka u Galeriji SC koncertima bendova Cul-de-Sac i Franz Kafka Ensemble okupljenih za ovu priliku Pajino jato te Zlih bubnjara. Koncertima će prethoditi razgovor s voditeljima i akterima okupljenih oko Galerije, među kojima su Sonja Hindkjaer (danas Lucien), Helena Klakočar, Damir Bartol Indoš, Zlatko Burić-Kićo, Benjamin Perasović, Kornel Šeper, Milan Vukšić-Ciki, Ivan Marušić-Klif, Romana Rožić, Aleksandar Dragaš, a putem internetske veze uključit će se i Dušan Kojić Koja. 

Svakodnevni razgovori, koncerti i predavanja održavat će se u Galeriji SC sve do 15. travnja kada će izložba biti zatvorena koncertom grupe Šumski. 

Izložbu je inicirala Helena Klakočar, a realizira se u suradnji sa suradnicima ondašnje Galerije ESCE te u koprodukciji Kulture promjene SC-a, Udruženja za razvoj kulture URK i kluba Močvara.