Siniša Labrović, jedan od najagilnijih i najvažnijih predstavnika performerske scene u Hrvatskoj, predstavit će nove radove objedinjene pod nazivom “Sretna stara godina”, a koji se sastoje od prostornih instalacija, videa i performansa. To je prvo gostovanje Siniše Labrovića u Koprivnici nakon 2009. godine kada je izveo performans “Glorija” u organizaciji jedne privatne galerije. 

“Služenje vojnog roka u JNA jedno je od onih općih mjesta o kojima slušamo priče i anegdote, bez obzira koliko vremena je od tada prošlo. Od priča o šišanju na nulu, glancanju cipela, bježanju u grad, studioznom namještanju kreveta i provjeri napetosti plahte s kovanicama do priča o strogim oficirima, smrzavanju na jutarnjim postrojavanjima, odbrojavanju preostalih dana i beskrajnim ponavljanjima besmislenih radnji. Nekih od tih momenata i nimalo suptilnih pokušaja unifikacije i nametanja discipline prisjeća se Siniša Labrović kroz radove nastale upravo za ovu izložbu i ovaj prostor. 

Radovi Siniše Labrovića uvijek su negdje na rubu politike i umjetnosti, pozivaju na komentar i sudjelovanje, a ovdje su i vrsta reakcije na povijest izlagačkog mjesta, galerije koja se nalazi u prostoru spavaonice bivše JNA kasarne. Tu je činjenicu bilo nemoguće zaobići u procesu dogovaranja izložbe, a kod autora je spominjanje konteksta automatski proizvelo niz slika i prizora iz vremena služenja vojnog roka. Radove stvara in situ, vođen zadatostima i rasporedom prostora, atmosferom i intimističkim reagiranjem na detalje. Kroz intervencije u prostoru, instalacije, video radove i performans, Labrović preispituje apsurd jedne institucije, varljivost prolaznosti vremena i vlastito sjećanje na proživljeno. 

Radovi nastali reagiranjem na specifičan prostor galerije ukazuju na mogućnosti iskaza sjećanja i osobnog iskustva, ali propituju i samu suštinu umjetničkog rada: proizvode li se značenja ovisno o mjestu i načinu prikaza, naznačuju li se potencijali samog prostora umjetničkim intervencijama i strategijama te redefinira li umjetnički rad, ili nadopunjuje, neke od bitnih pojmova i momenata koji su u relaciji sa specifičnim društvenim, kulturnim, povijesnim i geografskim kontekstom i koji su upisani u kolektivnu memoriju. Ovaj puta svjedoci smo nježne, suptilne, ali i duboko ironične intervencije u društvenu stvarnost”, zapisala je u tekstu kataloga izložbe Tanja Špoljar.

Izložba se sastoji se od triju dijelova: serije fotografija iz 2017. pod nazivom KonZOOMerizam, videorada iz 2000. godine Križevački stočni sajam i fotografija site specific intervencije Zoon politikon iz 2003. godine. Kako stoji u službenoj najavi, izložba se bavi identitetom čovjeka kao političke životinje, uspoređujući njegovo značenje iz Aristotelova doba s onim iz današnjeg doba konzumerizma.

Na otvorenju izložbe autor će izvesti i perfomans O, zoone politikone.

Više o izložbi doznajte na njenoj Facebook stranici.

O performansu Veni Vidi Tanja Špoljar je zapisala: “Božić uzima upaljač i pali cijelu konstrukciju, od stoljeća sedmog prema danas, a vatra na kraju zahvaća i sliku. Slika koju pali je print (original je ulje na platnu koje je ostalo u vlasništvu autora) koji prikazuje Marxa, Engelsa, Lenjina i Tita, likovno nezanimljivi prikaz kakve danas nalazimo po buvljacima, no za autora važna uspomena i poklon od prijatelja koji je dobio pred sam Domovinski rat. Ne radi se ovdje o paljenju nekakvog marksističkog gledanja na svijet, titoizma ili lenjinizma ili prozivanja tih filozofskih ideja ili društvenih uređenja totalitarnim, već o paljenju starih ideja, načina gledanja na svijet, već ionako izgorjelih ideala i zabluda o solidarnosti i jednakosti. A možda i namjernoj destrukciji tereta povijesti. Jer kako krenuti dalje ako se držimo starih obećanja koja su nas već bezbroj puta razočarala. Vatra kao element označuje prolaznost, iščeznuće, i već samo gledati u nju, bez performansa samog, bilo bi dovoljno za kontemplaciju. Ona priziva ritual i prijelaz u novo stanje: smrt starih sustava, odnosno, smrt vjere u ikakve sustave. Priziva i već toliko izmrcvarenu metaforu Feniksa”.

Njegove fotografije prikazuju beskućnike, siromašne ljude koji život žive na cesti i koje je Božić fotografirao u Zagrebu u razdoblju 1999-2006, ispred Ministarstva obrane u kojem je radio, te u Parizu 2011. godine gdje je zajedno s Vlastom Delimar boravio na umjetničkoj rezidenciji. Ono što je bitno naglasiti jest činjenica da on te ljude nije (voajerski) fotografirao, onako kako se često danas radi po ulicama da bi se proizvela što bolja “umjetnička” fotografija (jer siromašni su ljudi živopisni), već uz nevjerojatnu razinu osjećaja odgovornosti i empatije. On svako jutro s njima jede, puši, pije kavu, razgovara, dijeli hranu. Svakog od njih zna poimence, svakome zna životnu priču, povijest, sudbinu. I sa mnogima se poistovjećuje. Kao i u prošlogodišnjoj seriji fotografija, i ovdje je prisutan element hrane. Hranjenje je esencija preživljavanja, ali i duboko simbolički čin. Gotovo svaka kultura ima neki ritual vezan uz hranu, a poanta je gotovo svakog opuštanje i povezivanje. Dijeljenje hrane je čin koji zbližava, dijeljenje kruha sa čovjekom stvara nove male zajednice jednakovrijedne obitelji. Kada ljudi dodaju hranu jedni drugima, oni se povezuju. Nekad je on njima poklanjao hranu, nekada su oni s njime dijelili dio svoje (ili ga počastili) i dio toga je zabilježen.

Život u ruksaku govori o njezinim europskim putovanjima (Portugal, Španjolska, Irska, Francuska i sl.), ali i putovanjima općenito – kako i kad krenuti, što nas vuče na putovanja, kako putovati sam. Quinta Pitanga govori o Brazilu i otoku Itaparica gdje je Maja provela dva mjeseca na rezidencijalnom programu za književnike gdje je zbirka i nastala. Nedovršeno stvaranje je zbirka napisana tijekom putovanja kroz Južnu Ameriku, a koja kroz stihove priča o Peruu, Boliviji, Ekvadoru, Čileu i Argentini.

Predstavljanje Majinih zbirki bit će popraćeno brojnim fotografijama s njezinih putovanja, a nakon predstavljanja očekuje vas putopisna slušaonica: muzika zemalja kroz koje je Maja putovala. 

Maja Klarić rođena je 1985. godine u Šibeniku. Diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“. Radi kao književna prevoditeljica za razne nakladničke kuće u Hrvatskoj za koje prevodi umjetničku i znanstvenu literaturu. Također je prevodila za časopise Riječi, Poezija i Libra Libera, novine Zarez, Treći program Hrvatskog Radija. Organizira manifestaciju Šumski pjesnici pored Grožnjana. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema… Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.), književnom natječaju Ulaznica 2010. i 2012. (Zrenjanin, Srbija). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije – Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te niz pojedinačnih tekstova u raznim publikacijama.

Umjetnik za sebe kaže da se trenutno bavi istraživanjem stvaranja okolnosti – uvjeta, koristeći se umjetničkim aparaturama – izumima i instalacijama kao posrednicima, “filterima” u komunikaciji između ljudi, gdje se kroz postav i korištenje radova stvara novi kontekst i percepcija svakodnevnog života. 

Instalacije Vitra Drinkovića vraćaju nas na početak, na izvorište svega – do same biti čovjeka, osvrćući se pritom na (meta)fizičku komponentu njegova postojanja. Posjetitelje/ korisnike se potiče na djelovanje, razmišljanje i propitivanje vlastite svrhe i smisla života. Instalacije otvaraju mnoga pitanja – jesmo li spremni i želimo li evoluirati? Imamo li hrabrosti upoznati sebe i prepustiti se drugome u činu komunikacije? Odgovore pronađite u AK Galeriji, u prostorima koprivničkog Kampusa (bivše vojarne), u subotu, 14. studenog, u 20 sati.

Kustosica izložbe je Helena Kušenić, a izložba je otvorena do 22. studenog.