Prva predstava na programu je Get on the Good Foot autorice i izvođačice Dore Šesto. Izvedba će se održati u ponedjeljak, 10. studenog u 18:30 sati, u Kinu Edison. Ovaj plesni solo, nastao u suradnji s dramaturgom Lukom Bosancem, tematizira ritam karakterističan za funk glazbeni žanr i postavlja pitanje “kako njegov groove preoblikovati, rekonstruirati i prenijeti u suvremeni plesni jezik”. Predstava nastaje u produkciji Zagrebačkog plesnog centra kroz program Koreospektar.

U srijedu, 12. studenog u 18:30 sati, u Kinu Edison održat će se premijerna izvedba predstave Jednog dana ću i luk rasplakati, autorice Maje Drobac. Nastala u koprodukciji UPUH-a i Free Dancea, prema ideji Maje Drobac i dramaturgiji Maje Marjančić, predstava istražuje kako se plesna dijela mijenjaju kroz vrijeme, oslanjajući se na svakodnevne, često zanemarene poruke iz urbanog prostora – grafite, natpise i digitalne fragmente. Predstavu izvode Maja Drobac i Melita Spahić Bezjak.

Jesenska festivalska edicija završava programom Rijeka plesa, rijeka riječi, u petak 21. studenog u 18 sati. Riječ je o promociji monografije i izvedbi kojima se obilježava 20 godina rada Centra Free Dance te razvoja plesne scene u Karlovcu. Program se održava u Gradskoj knjižnici Ivan Goran Kovačić.

Više informacija potražite ovdje.

Festival otvara predstava Long Solo 5 Sekea Chimutengwendea u ponedjeljak, 30. lipnja u 21 sat. Riječ je o jednosatnoj izvedbi bez unaprijed određenog plana temeljenoj na eksperimentalnim dugim solo izvedbama koje je britanski koreograf i improvizator Chimutengwende počeo istraživati 2021. Ističe kako se pri suočavanju s praznim prostorom “oslanja se na sjećanje, osjetila i maštu kako bi stvorio svjetove ni iz čega”. Izvedba nastaje kao spoj plesa, poezije, stand-up komedije, pripovijedanja, filozofije i politike.

U srijedu, 2. srpnja u 21 sat na programu je multidisciplinarna plesna predstava Tesla on the Beach, koja tematizira tri različita događaja iz Teslina života, povezana s rijekama, koje istovremeno reflektiraju njegove vizije i istražuju snagu vode, atmosferu nemoći i izgubljenost. Koreografiju potpisuje Melita Spahić Bezjak, režiju i tekstove Mario Kovač, a pored njih predstavu izvode i su-kreiraju Branko Banković i Larisa Lipovac Navojec.

Ljetni ciklus festivala završava u četvrtak, 3. srpnja u 21:30 sati izvedbom predstave Priprema za sadašnje plesne umjetnice Ane Kreitmeyer. Predstavu izvode Ana Novković, Jovana Zelenović, Koraljka Begović, Margareta Firinger i Silvija Dogan. Priprema za sadašnje bavi se pokušajem afektivnog snalaženja u izazovima klimatske krize. U najavi izvedbe istaknuto je kako se struktura rada “temelji na principu niza afektivnih, kondicijskih i kognitivnih vježbi kao pripreme za katastrofe” proizašle iz “nasilja fosilnog kapitala i logike ekstraktivizma”.

Uz izvedbeni program, ljetni ciklus uključuje i radionicu improvizacije pod vodstvom Sekea Chimutengwendea, koja će se održati 1. srpnja u 20 sati. Radionica se oslanja na rad na plesnom pokretu i korištenju glasa, a polaznici će kroz vođene igre i zadane strukture (scores) istraživati različite načine stvaranja i povezivanja materijala.

Više informacija pronađite ovdje.

Nakon ritualnog otvorenja, održat će se plesna izvedba inspirirana lokalnim identitetom, Ritmovi rijeke Korane. Uslijedit će izvedba koreografije Global Dance koju plesači i plesačice diljem svijeta izvode uz istu glazbu, šaljući poruku o važnosti očuvanja voda. Program će zatvoriti participativni ples s publikom, a posjetitelji će imati priliku naučiti jednostavne pokrete i sudjelovati u zajedničkoj izvedbi Splash Moba.

“Naš ples želi učiniti vidljivim stanje rijeka i njihov krhki položaj u suvremenom društvu. Kroz pokret i zajedničko sudjelovanje slavimo prirodu, vodu i zdrav način života, a porukom i djelovanjem doprinosimo očuvanju biološke raznolikosti”, ističu organizatori.

Više informacija potražite ovdje.

Srećom, jedna je kuća još na svom mjestu. U središtu grada, malena i stara tristotinjak godina, ugostila je brojne sudionike Karlovac Dance Festivala (KDF) koje je sve redom dočekala i ispratila Marija Spahić. Teško da će se ovaj podatak naći u arhivu. Tamo će stajati da je Karlovac Dance Festival 2011. godine pokrenula udruga Free Dance na inicijativu plesačice, koreografkinje i plesne pedagoginje Melite Spahić Bezjak. Udruga je svoje djelovanje započela upravo u središtu grada otvaranjem Info pointa u gore spomenutoj kući, u Križanićevoj ulici, čime se započelo formiranje plesne medijateke i biblioteke. U početku ga je činio materijal koji je Melita skupila tijekom godina studiranja i rada – prvenstveno literatura o plesnoj umjetnosti, te snimke brojnih predstava. Sve je to javnosti brzo postalo dostupno kao neformalna biblioteka, a u prostoru Info pointa održavale su se i projekcije plesnih predstava. 

Ubrzo se arhiv nastavio puniti slijedom aktivnosti udruge. U prostoru su se održavala predavanja, razgovori, projekcije i promišljanja plesa. Edukativne aktivnosti održavane su u klubu Promenada, nakon toga u dvorani Plesnog kluba Dinamic, pa u dvorani Glazbene škole Karlovac. Vrlo kratko satovi plesa i probe održavane su u novootvorenom prostoru Male scene Hrvatskog doma. Udruga je dugo tražila adekvatan prostor, a polovično rješenje nađeno je 2015. godine na karlovačkom Korzu, u nekadašnjoj prodavaonici cipela u prizemlju stare zgrade, s vrlo lošom izolacijom i stropom nedostatne visine za plesnu dvoranu. Otvaranjem prostora koji će dobiti naziv Atelje suvremenog plesa, udruga Free Dance djeluje na dvije lokacije: nekadašnji Info point postaje ured, a novootvoreni Atelje biblioteka i prostor za održavanje aktivnosti – satovi plesa, izložbe, projekcije, radionice, sastanci.

U veljači 2009. Melitina posljednja predstava u Londonu, Duet#1, premijerno je izvedena u Robin Howard Dance Theatreu. Produkcijske aktivnosti udruge započinju krajem 2009. godine predstavom Trapped u klubu Promenada, u koprodukcijii s UPPU ‘’PULS’’. Predstava Duet#1 oživljena je i rekonstruirana u Hrvatskoj na prvom Karlovac Dance Festivalu 2011. godine. Pokrenuti i održati festival suvremene plesne umjetnosti u jednom Karlovcu je nemala stvar. Prvih godina festival se održavao isključivo entuzijazmom. Nakon godina boravka u Londonu, Melita je odlučila djelić međunarodne plesne scene dovesti u Karlovac. Umjetnici su najčešće dolazili o svom trošku, uključivali se ne samo kao izvođači, već i kao voditelji radionica i sudionici plesnih projekata koji su nastajali u trenutku zbivanja festivala. Danas festival uživa relativno zadovoljavajuću, ali nestabilnu potporu lokalnih proračuna i Ministarstva, odvija se u nekoliko godišnjih izdanja, a u izboru programa nastoji se dati jednako prostora i međunarodnom i domaćem suvremenom plesnom stvaralaštvu. Publiku se razvija dosljedno i ovo je jedan od rijetkih festivala suvremenog plesa koji se kontinuirano obraća i najmlađima. Treba spomenuti i inkluzivne radionice i predstave, kao i to da festival od prvog dana njeguje multidisciplinarnost. 

Organizacija festivala i dalje se velikim dijelom provodi volonterski. Mnogo je dobrih ljudi, od kojih velika većina veze sa suvremenim plesom nema, pomoglo u nabavi, nošenju, čišćenju, prijevozu,  svim onim važnima stvarima koje uvijek ostanu – izvan arhiva. No, potreba za prikupljanjem i čuvanjem arhivskih materijala, tonskih, fotografskih, video zapisa, scenografija, medijateke, kostima, objekata – postojala je od početka rada udruge, a kroz godine je postala i jedno od sredstava razvoja publike. Povodom 15 godina djelovanja Free Dancea, u suradnji s umjetnicom Nives Sertić otvorena je izložba 15 godina plesa za budućnost – Izvedba arhiva. Koncept “izvedbe arhiva” nastao je na temelju istraživanja arhiva udruge. Plesne izvedbene umjetnosti su žive i u nekom smislu nematerijalne, pa se kroz multimedijski postav problematizirao izazov zapisivanja izvedbe. Na izložbi je osnovna faktografija i kronologija Free Dancea izložena u  obliku instalacije kontinuirano praćene zvukovima plesnih predstava. Objekti iz nekolicine plesnih produkcija postavljeni su u prostor kao interaktivna scenografija tj. platforma za “izvedbu arhiva”. Tijekom izložbe, u odnosu s posjetiteljima događala se interakcija i interpretacija, temelj budućeg arhivskog materijala. Tako je ono neuhvatljivo u plesnoj umjetnosti postalo mjesto inspiracije za inovativne prakse arhiviranja. 

Ono što do sad nije aktivirano i otvoreno javnosti je veliki broj istraživačkog tekstualnog bilježenja plesa, pisanih materijala s proba i iz istraživačkog procesa. Namjera je udruge javno objaviti sve tonske i pisane materijale kako bi publici predstavili stvaralački proces, a umjetnicima postali izvorište novih projekata i suradnji. Stoga slušanje, čitanje i gledanje budućeg arhiva – nosi svoju posebnu vrijednost kao zasebni projekt Free Dancea. 

U Karlovcu je od proljeća srušeno 17 zgrada. U Gradu Karlovcu to s ponosom ističu. Razumljivo, zgrade su bile trošne, neugledne i prijetnja sigurnosti. No, pljeskati odlasku dijela povijesti i vizure grada ipak se čini nekako neprimjereno. To je kao da plješćemo vlastitoj nevolji i nemoći da za baštinu učinimo nešto prije nego joj istekne rok trajanja. 

Izvan arhiva Free Dancea nikako ne bi trebale ostati sve lokacije na kojima se Karlovac Dance festival održavao i održava. Jedan od temeljnih ciljeva festivala bilo je skretanje pažnje na nedostatak izvedbenih prostora u gradu s naglaskom na zanemaren potencijal brojnih lokacija. Ovakvim zagovaranjem, ne samo za bolje uvjete rada već i spašavanje baštine od propadanja, KDF je postao jedan od važnijih aktera na lokalnoj nezavisnoj sceni. Već je prva festivalska godina iznjedrila video performans snimljen u ruševinama tadašnjeg Hotela Korana, a sljedeća izdanja festivala događala su se najmanje u kazalištu, najviše na alternativnim lokacijama – od Male scene i ruševne velike dvorane Hrvatskog doma, atrija austrougarske kasarne, prostora nekadašnje vojne bašte, danas atriju Veleučilišta, preko zidina Starog grada Dubovca, teniskog balona, dvorišta, parkova do rijeke Korane. 

Adekvatnog izvedbenog prostora za suvremeni ples u Karlovcu nema. Ove se godine festival održavao na Korani, šetalištu Velike Promenade, u kazalištu i novouređenom kinu Edison. Kad govorimo o zatvorenim prostorima, i kazalište i kino su gradske ustanove u kojima je zbog drugih i redovnih programa moguće održati samo jednu probu prije izvedbe, što je daleko ispod stvarnih festivalskih potreba, naročito kad u to vrijeme moramo nekako uglaviti i postavljanje plesnog poda i tehničku probu. Izazov djelovanja i stvaranja bez plesne dvorane još se više odražava u radu udruge Free Dance koja sve svoje redovne aktivnosti provodi u skromnim uvjetima Ateljea suvremenog plesa. Isti prostor, smješten u samom centru grada, odavno je prerastao aktivnosti, programe prošlih i budućih izvedbenih arhiva.

U Karlovcu je od proljeća srušeno 17 zgrada. Taj čin zauvijek mijenja dosadašnju vizuru grada. Sve ono što je ta vizura nosila sa sobom i u sebi ostat će izvan arhiva. Srećom, zgrade u kojima se nalaze i nastaju arhivi Free Dancea i Karlovac Dance Festivala još su na svom mjestu. Ne isključivo, ali dijelom zbog trošnosti i neadekvatnosti prostora u kojima se ovi arhivi nalaze, u nastajanju je i virtualni arhiv Free Dancea. Koncept “virtualnog arhiva” temelji se na nematerijalnosti plesnih/izvedbenih medija i krhkosti, odnosno (ne)mogućnosti njihovog zapisivanja te načina na koji se znanje i informacije unutar izvedbenih medija prenose. Virtualni arhiv zamišljen je kao mjesto žive izvedbe, interakcije, interpretacije i edukacije, za razliku od očekivane reprezentacije povijesnih materijala. Svrha virtualnog arhiva je doprinos profesionalizaciji plesne scene u Karlovcu i u Hrvatskoj. Vidljivost plesne umjetnosti i pristupačnost istoj izuzetno su važne. Internet kao moćan medij zasigurno može biti mjesto popularizacije suvremenog plesa, a ovakav način publiciranja arhivske građe uveliko doprinosi prezentaciji arhiva i suvremene plesne umjetnosti. Krajnji korisnici virtualnog arhiva članovi su udruge i publika: djeca, mladi, šira javnost, a posebno umjetnici koji djeluju u području suvremene umjetnosti i koji će očekivano biti najvjerniji posjetitelji budućeg virtualnog arhiva. Potpuna realizacija ovog koncepta ovisit će, naravno, o raspoloživim ljudskim, financijskim i tehničkim uvjetima. 

Stoga se, razumno, postavlja pitanje – kako arhivirati upornost, taj glavni element koji održava Free Dance i KDF? Teško, no vrijedilo bi jednom pokušati staviti u arhiv sve one priče, događaje i ljude koji čine da se ta upornost unatoč svemu održava.

Intervju je nastao u sklopu istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.

Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.

LaLa i BeBe materije su na kojima se provode znanstveni (i plesni) eksperimenti, a mi, publika, pozvani smo tim eksperimentima svjedočiti ali ih ne smijemo prenositi u javnost. Instrukcija je to kojom ova predstava započinje, a koju tekst predstave posebno usmjerava novinarima u publici, uz prijetnju drastičnim mjerama (uključujući istrebljivanje) ukoliko njeni detalji izađu u javnost. Dakle, tu moj osvrt staje…

Ili bi trebao stati?

Dok gledam predstavu, iz drugog (od dva) reda intimnog izvedbenog prostora Male scene Hrvatskog doma u Karlovcu, krijem da pišem bilješke i osjećam nelagodu kad god primijetim da sam razotkrivena. Zapravo i ne znam je li upozorenje na početku bilo fora ili konkretna instrukcija, a takav je i cijeli ton predstave – na ivici između komedije i društveno-političkih opaski. U suštini – kako se čini prema publici koja me okružuje – predstava je namijenjena djeci, no britak i inteligentan tekst funkcionira na višestrukim nivoima – kao uostalom i svako kvalitetno dječje štivo koje je ujedno usmjereno i roditeljima i bakama, te mu se vraćamo u različitim dobima života otkrivajući nove dimenzije i nova značenja. I iako je ova predstava namijenjena edukaciji djece, ona često aludira na znanja koja djeca već posjeduju, a koja smo zapravo mi odrasli zaboravili. Recimo da “bez igre nema znanosti (a ni umjetnosti),” odnosno nema stvaranja i napretka, ne odzvanja kao nova informacija djeci u publici – koja ni ne znaju kako drugačije nego kroz igru – ali odzvanja nama odraslima, kao podsjetnik.

Magnetsko polje igre nastalo je upravo na principima igre, isprobavanja, te kolaboracije unutar umjetničkog tima koji je predstavu razrađivao kroz niz radionica, odnosno rezidencija koje su, osjećam, bile pune smijeha, zabave, i kreativne opuštenosti. Osjeća se ta otvorenost eksperimentiranju i slobodi i u konstantnoj fleksibilnosti same strukture predstave koja poziva na sudjelovanje publike (prvenstveno djece, iako i odrasli osjećaju dovoljnu opuštenost da sudjeluju) i dopušta publici da ko-kreira njen tijek i neke od najbriljantnijih momenata. Jedan je takav, upečatljiv, bio moment kada se djecu u publici tražila pomoć pri izračunavanju znanstvene formule, a na pitanje koliko je 14 minus 2, dječak – bez strepnje i nesigurnosti – ispaljuje da je to 5. Reakcija publike je euforična: pljesak i glasni uzvici “Bravo! Bravo!”, a plesna čestica BeBe spontano dobacuje: “To je znanost kakva nam je potrebna!” Prizor je to koji u sebi nosi niz mogućih tumačenja, uključujući i to da nam možda zaista i treba neka druga matematika, odnosno neko radikalno preokretanje i resetiranje stvarnosti (onoga što znamo), gdje 14 minus 2 postaje 5.

Više od svega, to aplaudiranje “grešci” dopušta otvorenost prema “veličanstvenom propadanju” o kojem Magnetsko polje igre također govori, i na koje poziva. Naime jedna od najznačajnijih opaski u predstavi upravo je komentar koji poručuje da znanost prigrljava prostor neuspjeha, dok ga se umjetnost boji. Ona je naime paralizirana idejom uspjeha. Kao izlaz iz tog ‘znanstvenog problema’ nudi se PROPALONG, poziv na “neuspješno istraživanje veličanstvenog propadanja pred očima javnosti”. Magnetsko polje igre takvo propadanje ne doživljava, budući da je predstava – kao eksperiment – “uspjela”. Međutim ono što je bitno je da je predstava nastajala kroz igru, bez straha, te ostala otvorena tom istom poigravanju i na sceni, tijekom izvedbe; a taj je pristup, paradoksalno, jednadžba uspjeha.

Impulzivni i improvizirani momenti zaista jesu najslađi dio ove predstave jer stvaraju osjećaj bivanja u nekom posebnom one off trenutku. Da se razumijemo, nisu to veliki pomaci iz unaprijed skriptiranih situacija, ali dovoljni da stvore osjećaj intime (odnosno povezanost) među publikom koja dijeli jednu specifičnu verziju predstave koju nitko drugi neće. U tom kontekstu i onaj poziv na tajnovitost poprima novo značenje.

Magnetsko polje igre inspirirano je radom i likom Nikole Tesle, na čiji 166. rođendan se predstava (izvedba kojoj sam nazočila) održava; 10. srpnja u sklopu Karlovac Dance Festivala. Promišljanje kakav bi svijet bio bez i prije Tesle, te kako bi Tesla u njemu danas živio (recimo, što bi mu bio ringtone), još je jedna od mnogih dimenzija ove ne samo multidisciplinarne već i multitematske, odnosno slojevite predstave. To propitivanje svijeta prije i poslije Tesle je, za mene, posebno efektno u trenutku kada se na scenu postavlja televizor, a spominje se i riječ “kavez”. Asocijacija između dvoje nije eksplicitna, ali je interpretacija pozvana.

Aluzije na Teslin svijet javljaju se i u svakom trenutku kada “plesne čestice” LaLa i BeBe svojim kretanjima realiziraju mnogobrojne znanstvene eksperimente, a zrakom lete termini iz fizike – energija, sila, izolacija, brzina, uzemljenje, kontakt, prijenos – ukazujući na neiscrpnu sličnost između plesa i fizike, a zatim i između umjetnosti i znanosti koje su, međutim, i dijametralno suprotne, baš kao i honorari koje umjetnici primaju u odnosu na kvalitetu dostavljenog rada (saznajemo da je tako bilo u slučaju Damira Šimunovića, kompozitora predstave). Kolizija, konflikt, i poneka harmonija između dva plesna tijela (odnosno dvije “plesne čestice”); suptilno ukazuje i na koliziju, konflikt, i harmoniju između umjetnosti i znanosti; a trenuci kada tjelesne interakcije postanu izrazito intenzivne, popraćeni su komentarom: “Plesni znanstvenici navikli su na oltaru umjetnosti žrtvovati svoja tijela”. Uostalom, od plesača se očekuje da budu bosi, iako su cipele – provjereno – dobar izolator.

Uz rizik kolizije, završiti ću tekst jednom nepovezanom mišlju…

Ovaj tekst – odnosno njegova okosnica – nastajao je kroz kretanje; izgovaranjem misli i refleksija tijekom vožnje na autocesti Karlovac-Zagreb. Brzina, akceleracija, pretjecanje, koćenje, usporavanje, … pokreti koji, kao i u plesu, podliježu zakonima fizike; bili su prisutni pri njegovu stvaranju, i neophodni za tok misli i ideja. Pa budući da Magnetsko polje igre sugerira utjecaj – odnosno prisutnost – fizike u plesu, pitam se koliko je plesa i kretanja prisutno u fizici, odnosno znanosti. Je li plesao Tesla?

Multimedijalnom izložbom 15 godina plesa za budućnost autorice Nives Sertić, Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost nedavno je obilježio 15 godina rada. Tim povodom razgovarali smo s njihovim osnivačicama Ivanom Francišković Olrom, Almom Jerinić i Melitom Spahić Bezjak.

KP: Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E. Karlovac obilježio je 15 godina rada multimedijalnom izložbom 15 godina plesa za budućnost. Možete nam reći nešto više o izložbi? Što ste izdvojili kao važne trenutke povijesti organizacije i što ste izložbom htjeli predstaviti?

Ivana: Izložba 15 godina plesa za budućnost pokušaj je arhiviranja i materijalizacije neuhvatljivog, ideja i koncepata koji su obilježili produkciju Free Dancea, a nalaze svoj temelj u estetici Melite Spahić Bezjak, pokretačici i polazišnoj točki udruge, odnosno u njenim promišljanjima i doživljajima pokreta i plesa u svijetu omeđenom fizikalnim zakonima. Autorica koncepta postava, Nives Sertić, bliska je Melitinoj estetici i vjerna suradnica udruge posljednjih godina.

Melita: Ideja izložbe proizašla je iz kreativnog procesa  i suradnje, kao i većina radova koje smo producirali. Promišljajući dosadašnji rad; plesne predstave te sam medij plesa kojeg promišljamo  kao alat komunikacije kao i procese i inspiracije koje su potaknule kreativna istraživanja i nastala djela – želja je bila “oživjeti” objekte, scenografske i vizualne elemente pojedinih plesnih predstava.

Iz zajedničkih promišljanja sa suradnicom, Nives Sertić je ponuđene scenografske objekte svojim konceptom postavila u mjesto izvedbene platforme i otvorila mjesto izvedbe te osmislila format izložbe. Faktografske i kronološke elemente ponudila je publici u obliku multimedijalne instalacije. Njena ideja izvedbe arhiva savršeno se uklopila u motivacije djelovanja i postojanja ovih 15 godina.

“Točku na i” izvedbi arhiva dala je zvukovna instalacija iz pojedinih plesnih predstava.

Izložbom smo htjeli predstaviti važnost medija plesa i potencijale suvremene plesne umjetnosti. Jednako tako edukativnu nit vodilju koja je važna, potencijale mašte i kreativnosti, osobnosti i posebnosti svakog bića; kako umjetnika tako i gledatelja. Nadam se da smo bar donekle uspjeli učiniti vidljivijim umjetnički, kulturni, društveni i socijalni značaj plesne umjetnosti kao i motivaciju naših dosadašnjih 15 godina rada. Nisu nam bili prioritetni “brojevi” i prezentacija postignuća već izložbeni prostor oblikovati u drugačije osjetilno mjesto susreta gledatelja i arhivske građe.

Sama izložba, odnosno premije izvedbe arhiva bila je posebno osmišljena. Ivana Francišković Olrom osmislila je kratki performans, koji je na drugačiji način  gledatelje uveo u izložbeni prostor Galerije Zilik. Taj uvod u izložbu otvorenja izvedbeno kontrira predrasudama o suvremenom plesu te podcrtava ples kao medij komunikacije, dijaloga i interakcije; ples koji propitkuje i provocira, ples kao osjetilan doživljaj, ples koji potiče na refleksiju sebe, drugih i okoline…KONCEPT 15u7, performans u trajanju oko 7 minuta koji se održao na ulazu u galeriju, bio je uvod u otvorenje izložbe. Svrha performansa bila je napraviti odmak od uobičajenih otvorenja izložbi i skrenuti pažnju na doprinos Free Dancea i suvremenog plesa karlovačkoj kulturnoj sceni i potaknuti na promišljanje o tome je li ples samo kretanje u prostoru, ili nešto više.

KP: Kako je prije 15 godina nastao Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E. i kako ste se ovakvom vrstom umjetnosti odlučili baviti u Karlovcu? Pridonosi li nedostatak sličnih inicijativa u maloj zajednici lakšem radu i dolasku do sredstava ili je veći problem nemogućnost uspostavljanja suradnje i zajedničke fronte?

Ivana: Izuzmemo li sredstva koja jedinice lokalne samouprave izdvajaju za javne ustanove u kulturi, Free Dance se nalazi u onom preostalom dijelu kolača u relaciji s ostalim udrugama u Karlovcu. Podrška, dakle postoji, no dodijeljena sredstva redovno su nedostatna za potpunu realizaciju programa, ili su ugovori i pravilnici o dodjeli sredstava takvi da se sredstva moraju nelogično pa čak i apsurdno rasporediti. Primjerice, za festivalske izvedbe moramo plaćati najam dvorane u gradskom kazalištu koje je već financirano kao javna ustanova, stoga neka dodijeljena nam sredstva izravno vraćamo u gradsku kasu. U tom smislu nedostaje kvalitetnija i sustavnija podrška. Najveći izazov u Karlovcu je razvoj publike no to je već posebna tema.

Melita: Sve tri smo Karlovčanke i osnivačice Centra: Ivana Francišković Olrom, Alma Jerinić i ja. Bila je to želja upravo za razvijanjem ideja i pristupu plesnoj umjetnosti koja propitkuje, istražuje, komunicira i surađuje. Mjesto u kojem ćemo razvijati i prenositi svijest o plesu. Ples nije samo ples, on je sve u nama i oko nas. Ples je život; naša priroda, naš svemir, naše energije. Moj prvi ples bila je igra u dvorištima. Od tada sam “zaražena” plesnim virusom. Ples je pronašao mene. Tako da nisam bila u fazi odlučivanja kojom umjetnošću ću se baviti.

Sam Centar nastao je spojem energija; sestre Alme koja je iskusila sreću plesa i nekad plesala u kazalištu te bila podrška od početka i Ivanine koju sam upoznala u kazalištu i od prve suradnje smo izgradile suradničku i još važnije prijateljsku vezu.

Ne mogu reći da je lakše raditi. Ne. Ali ni da nam je teško. Ne razmišljam tako. Svjesni smo da je suvremeni ples marginaliziran. Možda bi jednostavnije bilo djelovati da Karlovac ima otvorenu plesnu školu te da je plesna umjetnost uvedena u obrazovni program škola.

Veseli me da smo uspostavili predivne suradnje na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Suradnje s umjetnicama, umjetnicima, organizacijama nezavisne kulture i od samih početaka uključeni smo u rad KA-operative (zagovaračka platforma za nezavisnu scenu u Karlovcu). Sve su to velike vrijednosti rada, podrške i svojevrsne zajedničke fronte u djelovanju i nastojanjima ovakvih inicijativa.

KP: U našem je kontekstu suvremeni ples po definiciji nezavisan, odnosno nastaje u nezavisnim uvjetima uz vrlo slabu institucionalnu potporu, što istovremeno podrazumijeva da ne postoji institucija koja bi ga arhivirala i bilježila. Znači li to da je metoda arhiviranja vlastite povijesti jedini spas od (samo)zaborava? Koliko su uvjeti suvremenog plesa u Hrvatskoj utjecali na Vaš poriv za stvaranjem arhiva?

Ivana: Free Dance je od svojih početaka sklon bilježenju i arhiviranju svih programa i produkcija, no čak i uz takvu sklonost neki su momenti jednostavno prepušteni zaboravu, što je posljedica stanja u kojem se brojne aktivnosti provode dobrovoljno i s minimalnim ljudskim kapacitetima.

Melita: Stvaranje arhiva je važno. Kako vlastite tako i lokalne i nacionalne plesne povijesti. Bilo bi predivno imati instituciju koja bi bilježila i arhivirala suvremeni ples. Velika vrijednost i doprinos tome daju hrvatski (nezavisni) suvremeni plesni umjetnici/e, baveći se bilježenjem i vlastitim načinima arhiviranja.

Bilježenje, dokumentiranje i arhiva su sastavni dio procesa rada. Tako da Free Dance od početaka produkcije, pojedine akcije, momente i trenutke arhivira unutar mogućnosti djelovanja.

KP: Na koje se načine ples uopće može arhivirati? Podrazumijeva li arhiviranje samo bilježenje i dokumentiranje ili postoje i drugačiji načini pristupanja baštini? Koliko je pritom važna digitalna tehnologija i kako vidite njene potencijale u arhiviranju plesa?

Ivana: Trenutno se upravo time i bavimo te pokrećemo virtualni arhiv Free Dance-a, čija bi uloga bila ne samo prezentacija dosadašnjeg rada i doprinosa suvremenoj plesnoj sceni već i edukacijski poligon koji bi korespondirao s potrebama i interesima mlađih generacija.

Melita: Digitalizacija, novi mediji i tehnologije i kreativne industrije veliki su potencijal i važan čimbenik u arhiviranju i dokumentiranju. Posebice kada govorimo o plesu.

Posebnost doživljaja plesa, plesne predstave kao i trenutke proživljenog/doživljenog utjecaja kretanja/momentuma postavlja pitanje da li je i kako moguće arhivirati taj moment trenutno doživljenog, viđenog osjetilnog medija. Novonastala je ideja u Free Dance-u “virtualni muzej plesa”, koji bi realno trenutno mogli započeti sljedeće godine razvojem projekta “virtualnog arhiva FD-a”.

KP: Već devet godina organizirate Karlovac Dance Festival, specifičan po tome da izdanjima prati godišnja doba (ljetno, jesensko, zimsko, proljetno), kao i po prisutnosti u javnom prostoru (izlazak na ulice i u prirodu). Kako ste se odlučili na takav format? Privlači li izlazak u javni prostor širu publiku suvremenom plesu? 

Ivana: Karlovčani imaju vrlo blizak, emotivan odnos s povijesnom i prirodnom baštinom grada, koja je unatoč tome proteklih dvadesetak godina u velikoj mjeri svjedočila nemaru i zaboravu. Brojne naše produkcije i festivalske izvedbe inspiraciju su našle na specifičnim lokacijama u gradu i privukle pažnju šire javnosti, a posljednjih nekoliko godina sve više kulturnih događanja u gradu izlazi iz svojih uobičajenih prostora, možemo govoriti i o svojevrsnom trendu. U razdobljima kad nema događanja Karlovac ponekad izgleda pusto pa ovakav trend može donijeti samo pozitivne promjene.

Melita: Četiri edicije Karlovac Dance Festivala motivirane su željom za kontinuiranošću održavanja plesnih predstava tijekom cijele godine u Karlovcu, a ne samo u par dan u godini. Sama provedba pokazala se uspješnom u cilju razvoja publike, ali i fokusa na programiranje sadržaja programa i aktivnosti festivala.

Od samih početaka KDF vidim i kao poseban umjetnički projekt koji ujedno promovira vrijednu i bogatu kulturnu i prirodnu baštinu grada Karlovca kao i prirodne posebitosti našeg grada. Pojedini projekti inspirirani su našim rijekama. Odabir i posebnost lokacija održavanja programa važna su smjernica u radu. Svakako izlazak i sama intervencija u javni prostor umjetničkim i plesnim programima ima više smjernica, a jedna od njih svakako jest doprijeti do šire javnosti i uspostaviti dijalog sa zajednicom u kojoj djelujemo.

Prvi KDF održan je pored rijeke Korane, a predstave su održane u Kinu Edison (za one koji ne znaju, Karlovac je grad bez kina, ali zato imamo Kino klub Karlovac koji organizira vrhunske filmske sadržaje u gradu). KDF004 Ljetna edicija održana je između ostalog i u velikoj kultnoj dvorani Hrvatskog doma (budući DKC u Karlovcu). Programe smo imali i na Starom gradu Dubovcu i u Staroj gradskoj jezgri Zvijezda. Programi na tim lokacijama skrenuli su pažnju ne samo na vrijednost spomenutih lokacija, već i na nužnost njihove obnove. Jednako tako privukle su širu publiku.

KP: U radu se bavite i zanimljivim umjetničkim, obrazovnim i znanstvenim projektima namijenjenim djeci i mladima. Što nam možete reći o projektima Rončić i Otisnuti pokreti? Inspirirate li se u radu s djecom lokalnom kulturom i baštinom? Koliko je rad s djecom važan za razvoj nove publike?

Ivana: U sjedilačkoj kulturi koju svi živimo pravi je izazov djecu poticati na kretanje. Tema Rončića, odnosno načina života i kretanja malog plesača vodenkosa učinila nam se idealnom za projekt koji će prilično skladno educirati, zabaviti, poticati boravak na otvorenom i kretanje, a sve podcrtano estetikom suvremenog plesa. Radi se o dugoročnom projektu, koji obuhvaća, radionice, istraživanja, slikovnicu i konačno – predstavu. Kroz sve ove elemente nenametljivo razvijamo publiku i njen interes za promatranje i očuvanje okoliša čije blagodati svi živimo.

Melita: Da. Želja nam je i dalje njegovati dosadašnji rad te razvijati nove radove i projekte inspirirane lokalnom kulturnom baštinom. Jedna od ideja inspirirana je povezivanjem i istraživanjem karti Stare gradske jezgre Zvijezde kao i povezivanja istih s kretanjima, istraživanjem mogućnosti tijela te  matematičkim i vizualnim kreativnim rješenjima. U radu s djecom i mladima djelujemo kao i u stvaranju profesionalnih plesnih predstava. Važna nam je njihova edukacija i proširivanje vidika potencijala plesa. Vrijedno je za istaknuti fundus plesne medijateke koja je smještena u Ateljeu suvremenog plesa, prostoru u kojem djelujemo. Plesna medijateka dio je još nerealiziranog projekta Gle, knjiga i časopisi o plesu! koji promovira, potiče i popularizira čitanje o plesu, kazalištu i suvremenoj umjetnosti.

Stvaranje vlastite medijateke s namjerom popularizacije plesne i kazališne literature potaknulo je i aktivnosti radionica teorijskog i kreativnog kritičkog razmišljanja i zapisivanja. Tim aktivnostima želimo potencirati drugačiju percepciju javnosti o umjetnosti plesa i mogućnostima koje nudi suvremena plesna umjetnost. Pokretanjem male plesne biblioteke rodila se i ideja o radionicama Kako pisati i govoriti o plesu kako bi se stekla dodatna znanja o plesu putem knjižne građe. Rad s djecom i mladima izuzetno je važan. Oni postaju naši promotori u svojim zajednicama.

Marina: Centar za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E. Karlovac kreira i producira niz programa koji nalaze motive u prirodi i znanosti, a nove projekte osobito inspiriraju zavičajne rijeke. Jedan od takvih projekata je Rončić – umjetnik i doktor prirodnih znanosti. Provode ga umjetnici i stručnjaci, a referira se na stoljeće voda. Središnji motiv oko kojeg se stvara priča je vodenkos, zavičajnog naziva rončić – jedinstvena ptica krških rijeka koja obitava u našim područjima. Rončić je neobičan, ima izvanredne vještine i prilagodbe na brze riječne tokove, hladnoću i druge uvjete okoliša. Upravo te posebnosti inspiriraju umjetničke, edukativne i kreativne radionice i programe. Multifunkcionalnim umjetničkim, istraživačkim i poučnim sadržajima, namjera nam je doprinijeti informiranosti i educiranosti zajednice o stvarnim problemima u okolišu te potaknuti odgovorno ponašanje i građanske inicijative za održivo upravljanje rijekama. Plesni, glazbeni i vizualni umjetnici, kao i svi ostali uključeni u stvaranje predstave Rončić, uvodno su inspirirani životom neobične i rasplesane ptice. Umjetnički programi s ciljanim koreografijama u funkciji su promocije zaštite prirode i potpora su zajednici u nastojanjima očuvanja riječnih ekosustava. Dio projekta koji provodimo u ovoj godini je istoimena umjetnička plesna predstava čija nas premijera očekuje u prosincu, u Gradskom kazalištu Zorin dom u Karlovcu. Čitav projekt predviđa velik odaziv građana na poziv za praćenje predstava i predavanja, a u središtu misije su dvije ciljane skupine: upravna tijela kao glavni akteri promjena u zavičajnom okolišu te djeca i mladi koji će tek biti odgovorni za primjeren suživot s prirodom. Kod njih istovremeno nastojimo pobuditi interese za znanost te prepoznavati i razvijati umjetničke i kreativne talente. Kao idejni začetnici i izvoditelji, zajedno sa svim suradnicima – izvođačima i koautorima, istraživačima i edukatorima, stvaramo projekt i vrhunsku predstavu koja će promovirati temeljne prirodne i ljudske vrijednosti.

Otisnuti pokreti – uključivanje mladih kroz umjetnost i kulturu europski je projekt realiziran od veljače 2018. do veljače 2019. godine. Free Dance je sudjelovao kao partner, uz Udrugu likovnih stvaralaca iz Zaprešića i Gradski muzej Karlovac, dok je nositelj projekta bila udruga Carpe Diem iz Karlovca. Aktivnosti Centra unutar projekta bile su plesne radionice i uključivanje mladih u plesne festivale, a glavna završna aktivnost bila je produkcija i premijera multimedijalne predstave Refleksije i tragovi, u izvedbi polaznika radionica. Ciljana skupina bili su mladi u dobi od 15 do 25 godina, primarno nezaposleni i mladi iz sustava socijalne skrbi. Otisnuti pokreti predstavljaju vrijedno partnersko iskustvo za Free Dance, kao i za članice koje su kao dio projektnog tima sudjelovale u stvaranju plesnih radionica i multimedijalne predstave te u upravljanju i koordinaciji projektnih aktivnosti.

Upravo zahvaljujući aktivnostima projekta Otisnuti pokreti, Free Dance u 2019. godini bilježi nove suradnje s karlovačkim domovima. Tako su već u prvu ovogodišnju ediciju KDF-a, kao suradnici u promociji i kao gledatelji predstava uključeni mladi iz Učeničkog doma Karlovac, a u partnerstvu s Domom za odgoj djece i mladeži Karlovac prijavljen je jedan zajednički projekt na natječaj Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Riječ je o projektu Znanstveno plesni laboratorij, također prvenstveno namijenjenih mladima – njihovu uključivanju u znanstveno-umjetničke i izvedbene programe, ali i razvoju mlade publike. Premda još očekujemo rezultate natječaja, nadamo se da ćemo uskoro kroz ovaj projekt imati priliku realizirati željenu suradnju koja uključuje niz umjetničko-znanstvenih i kreativnih radionica namijenjenih mladima u riziku i s poremećajima u ponašanju. Ciljevi su usmjeravanje pažnje te specifične ciljne skupine prema umjetnosti i znanosti, otkrivanje talenata i potpora razvoju kreativnih sadržaja za korisnike usluga u Domu. Znanstveno plesni laboratorij predviđa i posebne programe koji podrazumijevaju informiranje i aktiviranje građana – izložbe i predstavljanja radova ciljne skupine i humanitarnu akciju čiji je cilj prikupljanje sredstava za opremanje Znanstveno plesnog laboratorija u Domu.

Karlovačka baština svakako je ishodište u radu s mladima i često je okosnica programa i projekata koje pokrećemo. Primjerice, već spomenuti programi koji se odvijaju na otvorenom, na site-specific lokacijama, do sada su održavani na nekim lokalitetima zaštićene kulturne i prirodne baštine, a u njima sudjeluju i djeca i mladi. Tako je Kreativni dječji ansambl Free Dance-a u više navrata pripreman za specifične lokacije na kojima je i nastupao: u staroj gradskoj jezgri – karlovačkoj Zvijezdi, u Vrbanićevom perivoju (kulturni spomenik i spomenik parkovne arhitekture).

Značajan je udio aktivnosti Centra namijenjenih djeci i mladima. U Ateljeu suvremenog plesa kontinuirano se održavaju satovi plesa za djecu, a povremeno se, uglavnom unutar projektnih aktivnosti, održavaju plesne i kreativne radionice za djecu i mlade. Unutar Free Dance-a osnovan je već spomenuti Kreativni dječji ansambl koji okuplja najmlađe aktivne članice – redovite polaznice satova plesa. One doista vole nastupati i imaju iza sebe niz plesnih izvedbi za javnost na raznim lokacijama – na otvorenom, u školama, u trgovačkim centrima pa čak i u Gradskom kazalištu Zorin dom (bile su npr. sudionice radionica i predstave Unutar zagrljaja, u zajedničkoj izvedbi s odraslima – s portugalskom plesnom organizacijom Almada). Neke se plesne izvedbe KDA odnose na događanja u organizaciji Free Dance-a, no naše najmlađe članice ponekad nastupaju i na događanjima drugih organizatora. Radu s djecom i mladima značajno doprinosi kontinuirana suradnja sa školama i domovima, što zasigurno vodi razvoju nove publike.

KP: Osim spomenutog rada u zajednici, sudjelujete na rezidencijama i surađujete s plesnim i drugim kulturnim organizacijama. Koliko je za suvremeni ples važno umrežavanje s drugim sličnim organizacijama u polju? 

Melita: Uspostavljenih suradnji je mnogo i zahvaljujući njima realizirani su predivni i uspješni projekti i predstave. Neke od njih ističemo: Nomadska plesna akademija Hrvatske, Clubture, Radiona, Kino klub Karlovac, Speleološko društvo Karlovac, Gorska služba spašavanja Karlovac, Carpe diem, KA-operativa, Paviljon Katzler, KA-Urbani, ZPC, HIPP, Prostor Plus, PC TALA, Liberdance, kazalište Kamenjak. Vrijedno je za napomenuti i suradnje s institucijama u kulturi, obrazovanju, znanosti: Centar za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor, Dom za odgoj na Baniji, Učenički dom Karlovac, Tehnički muzej Nikola Tesla, Aquatika –Slatkovodni akvarij Karlovac, Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić, Javna ustanova Natura viva, Plesna škola Ca.DA Escola Almada (Portugal), O.Š. Dragojla Jarnević, O.Š. Banija Karlovac i Gimnazija Karlovac.

Umrežavanja  i suradnje ne samo da pridonose stvaranju novih vrijednosti, predstava, ostvarenju projekata. Još veća vrijednost istih jesu nova znanja koja stječemo, razmjene iskustava i doticaji s novim zajednicama. Jednako tako gradimo i nove publike. Posebice ovdje mislim na suradnje s organizacijama koje ne djeluju u području plesne umjetnosti.

KP: Što spremate nakon završetka proslave? Kakvi su Vam neposredni planovi i što možemo očekivati u idućih 15 godina Centara za plesnu i izvedbenu umjetnost F.R.E.E. D.A.N.C.E.?

Melita: Pri kraju smo uspješne provedbe projekta Supporting and stimulating contemporary dance / Podrška i poticaj suvremenom plesu u Karlovcu! koji provodimo uz podršku Zaklade kulture Nove. U listopadu organiziramo Jesensku ediciju KDF-a te je u i pripremi  nova predstava Rončić, doktor i umjetnik prirodnih znanosti pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, Grada Karlovca i Karlovačker županije. Predstava nastaje u suradnji s umjetnicima i suradnicima: Maja Kovač, Matija Kezele, Majda Džanić Bogojević, Robert Pavlić, Damir Šimunović. U rad na predstavi smo uključene i Ivana, Marina i ja, a premijera je 13. prosinca u GK Zorin domu. U pripremi je Božićni projekt s djecom i mladima u suradnji sa Župom Presvetog Trojstva Karlovac. I za kraj godine planiramo susret članica i suradnika da zaokružimo 15-tu obljetnicu.

Sljedećih 15 godina svakako treba održati i njegovati sve do sada ostvareno. Nadamo se daljnjem razvoju site specific radova, realizaciji projekata pored i na rijeci Korani i u Staroj Gradskoj jezgri, te što više izvedbi vlastitih plesnih predstava u kazalištu.

Sredstva su još uvijek nedostatna za sve ono što radimo i želimo ostvariti. Poticaj je veći na nacionalnoj nego lokalnoj razini. Velik doprinos razvoju i podrška radu prepoznala je Zaklada kultura nova. I upravo zahvaljujući njihovoj potpori moguće je djelovati unatoč nedostatnim programskim sredstvima. Jedan dio projekata još čeka u ladici svoje uvjete i mogućnosti ostvarenja. Za sada uvjeti rada unutar kojeg se djeluje na nezavisnoj kulturnoj sceni, umjetnički i kreativno, jednostavno čekaju bolje sutra.

Veselimo se obnovi Hrvatskog doma u Karlovcu. Ono što je presudno za nezavisnu kulturu i razvoj suvremene umjetnosti u Karlovcu jest otvaranje DKC. Trenutno Savez udruga KAoperativa u partnerstvu s Gradom Karlovcem provodi projekt Hrvatski dom u centru.

Tako da naših sljedećih 15 godina ovisi i o uvjetima u kojima radimo i djelujemo. Karlovac, grad parkova, rijeka, plesa. Grad stvoren za kreativce, umjetničke rezidencije i stvaranja.

Veselimo se sljedećoj obljetnici, a to je deseta obljetnica KDF-a u 2020. godini.

Spajajući posebnost karlovačkih lokacija i izvrsnih umjetnika i stručnjaka, karlovački plesni festival donosi kreativni, edukativni, umjetnički i izvedbeni program, koji se u velikom dijelu održava na otvorenom.

Programom radionice Plesom protiv straha od visine po prvi puta u Karlovcu Marija Šćekić organizira radionicu vertikalnog plesa na jednoj od najljepših gradskih lokacija, Starom gradu Dubovcu. Radionica je namijenjena početnicima u vertikalnim plesnim disciplinama i provodi se u suradnji s umjetničkom organizacijom Histeria Nova i GSS Karlovac. Plesni izazov KDF-a nastavlja se slackline radionicama za sve generacije koje vode Darko Matešić i Cristiane Rodrigues. 

Jedinstveni oblik plesne suradnje donosi gostovanje plesne trupe Almada iz Portugala i program koreografskog laboratorija Unutar zagrljaja koji se održava od 1. do 3. rujna. Djecu i mlade očekuje trodnevna radionica i rad na predstavi s portugalskim umjetnicima Brunom Duarte i Beatriz Rousseau, u Ateljeu suvremenog plesa na Korzu. Poslastica na kraju je plesna predstava Unutar zagrljaja u izvedbi portugalskih plesača i sudionika radionice koja se održava u GK Zorin dom 3. rujna s početkom u 20 sati. 

Festival zatvara suradnički program udruga Carpe diem i Free Dance pod nazivom Otisnuti pokreti koji uključuje umjetničke kreativne radionice (suvremeni ples, grafika, raku tehnika) pod vodstvom Irene Škrinjar, Šimuna Tolića i Melite Spahić Bezjak.