Godine 2025. Kometa je financirala rad troje novinara: Dmitrija Velikovskog, ruskog istraživačkog novinara u egzilu; Ramija Abou Jamousa, palestinskog novinara sa sjedištem u Pojasu Gaze; te Julije Kočetove, ukrajinske fotonovinarke i autorice dokumentarnih filmova.

U ovom prvom pozivu za prijave za 2026. godinu projekti će biti usmjereni na dvije teme: “dezinformacije i ratovi narativa” te “političke i društvene promjene u (Perzijskom) Zaljevu”.

Pod vodstvom žirija sastavljenog od istaknutih osoba iz svijeta književnosti i medija, selekcijski postupak dat će prednost ambicioznim projektima utemeljenima na izravnom terenskom iskustvu. Program je otvoren nezavisnim autorima_cama, bez ograničenja u vidu državljanstva ili mjesta prebivališta.

Prijaviti se može svaka punoljetna osoba, bez obzira na državljanstvo, mjesto prebivališta ili dob, pod uvjetom da radi kao novinar, dokumentarni fotograf, fotonovinar ili pisac. Novinarska iskaznica nije potrebna.

Šest odabranih kandidata primit će po 10 000 eura financijske potpore. U proračunu prijavitelji trebaju procijeniti troškove svojih izdataka, koji mogu uključivati putovanja, smještaj, usluge lokalnog suradnika/tumača, opremu, postprodukciju, honorar/radne sate te sve druge moguće troškove financiranja.

Više detalja o pozivu pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 31. srpnja.

Rezidencija La Fabrique des Arts umjetnicima_ama omogućava uvjete koji potiču njihovo istraživanje i kreativni rad, osiguravajući prostore, alate i profesionalno mentorstvo. Time se stvara radno okruženje pogodno za razmjenu između različitih umjetničkih formi i razvoj njihove prakse. Uz širok raspon radnih prostora i radionica za izradu, keramiku, 3D print, grafiku (graviranje i sitotisak), fotografiju, video, grafički dizajn, tekstil i tkanje, rezidencijalni program Fondacije Fiminco formira se kao “hub” suvremenog stvaralaštva.

Moguće se prijaviti na jedan od dva programa za pojedinačne francuske i međunarodne umjetnike_ce. Rezidencijalni poziv La Fabrique des Arts Visuels namijenjen je vizualnim umjetnicima_ama, a provodi se kroz 10 mjeseci (15. rujna 2026. – 16. srpnja 2027.). La Fabrique des Métiers d’Art usmjeren je na obrtnike i dizanjerice, a traje pet mjeseci (15. rujna 2026. – 19. srpnja 2027.).

Rezidentni_e umjetnici_e imat će na raspolaganju namješten atelje, radionički prostor, produkcijsku potporu do 5 000 eura, povratne putne troškove iz zemlje podrijetla (do 300 eura unutar Europe i do 800 eura izvan Europe), profesionalnu i administrativnu podršku te osigurane tečajeve francuskog jezika.

Više detalja o rezidenciji pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 10. svibnja.

Riječ je o individualnom boravku, utemeljenom na prilagođenom programu osmišljenom za podršku razvoju određenog projekta. Cilj programa je sastanak s ključnim sugovornicima radi razvoja projekta suradnje s jednim ili više francuskih partnera. U sklopu rezidencijalnog boravka moguće je istraživati i surađivati sa stručnjacima_kinjama iz polja arhitekture, vizualnih umjetnosti i dizajna, filma, kreativnih industrija, izdavaštva i izvedbenih umjetnosti.

Courants du monde pokriva troškove osiguranja, smještaja i prehrane u Francuskoj, lokalni prijevoz i troškove organizacije programa. Troškovi putovanja u Francusku i vize (ako su potrebne) nisu pokriveni. Program se provodi na francuskom ili engleskom jeziku.

Boravak se ostvaruje u razdoblju od 6. do 14. listopada 2026., a program se provodi u suradnji s Francuskim institutom.

Više detalja o načinu prijave pročitajte ovdje.

Rok za prijavu je 5. ožujka.

Almanach Lab je osmišljen kao platforma za istraživanje i eksperimentiranje koja okuplja autore_ice s interesom za teme otpornosti u kontekstu ekologije i društva u lokalnim zajednicama. Poziv je otvoren svim nacionalnostima, a potiču se kritičke i praktične dizajnerske prakse.

U prostoru Laba 2023. godine formiran je živi arhiv iz kojeg se budući sudionici_e rezidencije mogu učiti, crpiti inspiraciju za istraživački rad i sami doprinijeti. Cilj rezidencije je omogućiti nove kreativne prakse usmjerene ka promjeni i novim imaginarijima održive budućnosti.

Ukupno 15 sudionika_ca će biti odabrano, a Fondacija će im pružiti tehničku i financijsku podršku u razvoju projekta tijekom ljeta 2024. u trajanju od jednog do tri mjeseca (ovisno o projektu).

Prijave se vrše na engleskom ili francuskom jeziku, a trebaju sadržavati životopis, portfolio, pismo namjere, sažetak projekta i listu tehničkih zahtjeva.

Prijave se šalju mailom, a rok je 9. svibanj.

Više detalja možete pronaći ovdje.

Au Brana je rezidencijalni centar u gradu Lectouru koji omogućuje besplatan boravak u rezidencijalnom prostoru mladim i/ili nezavisnim umjetnicama_cama i istraživačima_cama. Centar se nalazi u blizini šume, a sastoji se od dva studija, nekolicine soba, zajedničke kuhinje i boravka.

Na rezidenciju se mogu prijaviti samostalni_e umjetnici_e, kao i umjetnički kolektivi iz bilo kojeg područja izvedbenih umjetnosti s fokusom na suradničke i nove istraživačke prakse, koje mogu biti u obliku:

• praktičnog istraživanja novog pristupa izvedbi ili treningu
• razmjene praksi između grupa ili pojedinaca_ki
• interdisciplinarnih susreta ili hibridnih umjetničkih pristupa
• inicijalnog susreta između suradnika_ca

Na rezidenciju se ne može prijaviti s već postojećom izvedbom u svrhu korištenja prostora za probe, niti s ciljem držanja naplaćivanih radionica, odnosno ubiranja prihoda.

Više informacija o natječaju možete pronaći ovdje.

Prijave se vrše do 15. travnja, putem online obrasca.

Iako se možda čini da su dani bez neprestanog pranja ruku u mnogo davnijoj prošlosti, nalazimo se zapravo u petom tjednu od prvih hrvatskih mjera suzbijanja koronavirusa usmjerenih na širu populaciju. Podsjetimo, preporuka odgode svih okupljanja iznad 1000 osoba nastupila je 9. ožujka, dok je službeno proglašenje epidemije uslijedilo 13. ožujka. Dok stvarni razmjeri i posljedice zdravstvene, ekonomske i društvene krize uzrokovane koronavirusom tek trebaju poprimiti svoje pune obrise, područje kulture i umjetnosti posljednjih tjedana na globalnoj razini proživljava šok, a prve reakcije i mjere pomoći uvelike variraju diljem svijeta. O inicijalnim odgovorima na kulturnu koronakrizu u Hrvatskoj već smo pisali, a u ovom tekstu donosimo kratak pregled dosadašnjih zbivanja na međunarodnom planu. 

Regijom odjekuju apeli 

U obližnjim nam državama prve dane koronavirusa obilježili su apeli različitih inicijativa koji pristižu iz nezavisnog dijela kulturnih sektora regije, a kao ključni problemi izdvajaju se tretman samozaposlenih i freelancera te udruga u kulturi. Direktan povod prvom takvom apelu u Srbiji, koji je 23. ožujka objavila Asocijacija nezavisna kulturna scena Srbije, jest odluka Sekreterijata za kulturu grada Beograda kojom su poništeni natječaji za (su)financiranje projekata u kulturi za 2020. godinu. Kako stoji u apelu, ovakav je potez “oličenje suštinske nebrige za kulturni sektor”, a dugogodišnje ignoriranje prekarnosti rada u kulturi dovelo je do stanja u kojem dobar dio kulturnih radnika preko noći ostao bez ikakvih prihoda. Brojni radnici u kulturi su krizu osjetili isti čas jer su zbog otkazivanja javnih događanja naglo ostali bez dogovorenih poslova i honorara. Osim toga, ovakva odluka poništava sav rad uložen u pisanje aplikacija i planiranje produkcije, a pritom se prijaviteljima nije ni ponudila mogućnost da već osmišljene programe prilagode trenutnim okolnostima. Odvojene, ali slične apele, kako javlja portal SEEcult.org, ubrzo potom uputio je i niz drugih udruga. Uz beogradski natječaj suspendiran je i onaj u okviru projekta “Novi Sad EPK 2021”.

U Makedoniji je apel uputila inicijativa Kultura je naslovna strana svakog društva uz potporu Sindikata u kulturi i platforme JADRO. Kako prenosi Okno.mk, njihovi zahtjevi uključuju potpisivanje ugovora s Ministarstvom kulture i Gradom Skopjem o financiranju projekata koji su predviđeni u 2020., prilagodbu rokova i isplata preostalih sredstava za programe iz 2019. godine. Nabrojanim dijelovima apela nadležno je Ministarstvo pristalo udovoljiti, no ključan, prvi zahtjev apela kojim se traži osnivanje posebnog fonda iz kojeg bi se isplaćivale mjesečne naknade za kulturne radnike – zasad nisu uzeli u obzir. “Vjerujemo i očekujemo da će Vlada na prvi zahtjev odgovoriti prijedlogom mjere za podršku ovom specifičnom i ranjivom sektoru, koji je jedan od najugroženijih u krizi, te da će se ta mjera primjenjivati jednako i solidarno na sve svoje predstavnike, bez obzira na način na koji djeluju kao fizičke ili pravne osobe i vrstu organizacijskog oblika pravnih osoba”, navela je inicijativa u priopćenju, ukazavši time i na specifično nezahvalan položaj neprofitnog sektora, odnosno na nužnost da mjere kojima bi se pomoglo ostalim poslodavcima uključe i udruge u kulturi. 

Slovenska je Vlada prvi paket mjera u Zakonu o interventnim mjerama za suzbijanje epidemije COVID-19, tzv. “megazakon”, prihvatila 2. travnja, a on predviđa naknade koje se odnose i na samozaposlene u kulturi. Međutim, neformalna skupina za pomoć samozaposlenima u kulturi uputila je prijedloge Vladi i Ministarstvu kojima upozorava na to da oblici rada u kulturi nisu adekvatno obuhvaćeni zakonom. Prije svega, problem za brojne kulturne radnike predstavlja način obračuna naknade koji se odnosi na samozaposlene. Naime, kriterij za obračun iznosa pomoći prosječna je zarada u veljači 2020., što s obzirom na velike fluktuacije u mjesečnim prihodima honorarnih radnika mnoge od njih stavlja u nepovoljan položaj jer ne predstavlja nužno reprezentativan iznos njihovih prihoda. Umjesto toga, inicijativa je predložila da se visina prihoda mjeri godišnjim prosjekom iz 2019. Nadalje, upozorili su i na činjenicu da zakon obuhvaća samozaposlene, zaposlene i studente, dok brojni kulturni radnici kao freelanceri nemaju nijedan od tih statusa, predloživši da se popis kategorija proširi. Ovi su prijedlozi odbijeni, pa izvanrednu i direktnu pomoć u iznosu osnovnog dohotka zasad mogu zatražiti oni radnici u kulturi koji dokažu pad prihoda u odnosu na veljaču. 

Brze reakcije Njemačke i Francuske, sporiji odgovor Britanije

Kao pozitivniji primjeri u medijima mahom se navode prve mjere francuskih i njemačkih vlasti. Razlog tome leži u činjenici da su obje države promptno donijele mjere koje uključuju honorarne oblike rada u kulturi te nude direktnu i hitnu pomoć. 

Njemačka je još 23. ožujka odobrila fond od 50 milijardi eura pomoći samozaposlenima i malim poduzećima za koji mogu aplicirati i radnici u kulturi i umjetnosti. Ubrzo potom, 27. ožujka, Grad Berlin otvorio je lokalni fond u kojem su dostupne brzinske potpore u ukupnom iznosu 100 milijuna eura i pojedinačnim rasponima između 5 i 15 tisuća eura, a na koji mogu aplicirati mala poduzeća i freelanceri. Valja napomenuti da je riječ o bespovratnim sredstvima, potpore su se krenule dodjeljivati odmah, a prema navodima medija isplate zaista stižu u roku nekoliko dana. Osim toga, grad je odlučio izdvojiti još 300 milijuna eura za zajmove poslodavcima u kulturnom i kreativnom sektoru. Sličan fond brzih potpora pokrenut je zatim u Bavarskoj, a ovakvu vrstu mjera planiraju i druge savezne pokrajine. Riječ je, dakle o potporama pojedincima koji rade u kulturi i umjetnosti koje Berlin isplaćuje već tjedan dana, prema čemu njemački odgovor na koronakrizu predstavlja primjer najbrže implementacije među svim državama koje spominjemo. 

Francuski ministar kulture 18. ožujka najavio je paket mjera hitne pomoći u ukupnom iznosu 22 milijuna eura. Mjere Ministarstva kulture pokrit će naknade za nezaposlenost i socijalno osiguranje onima koji zbog pandemijskih mjera ne mogu raditi. Konkretnije, novce su usmjerili sektorskim agencijama zaduženim za pojedine vrste umjetnosti. Tako Centar za glazbu za žurnu pomoć izdvaja 11.5 milijuna eura koje će se raspodijeliti u potporama visine do 11 500 eura kompenzacije za otkazane nastupe, a Centar za film također raspoređuje slične naknade, kao i nadležne agencije za vizualnu, izvedbenu umjetnost i književnost. Osim Ministarstva i nacionalnih agencija, lokalne vlasti također daju potpore. Izuzev nabrojanih mehanizama specifičnih za kulturno područje, u Francuskoj samozaposleni u kulturi mogu aplicirati za sredstva iz novoformiranog Fonda solidarnosti u sklopu kojeg je predviđeno 2 milijuna eura pomoći.

‘Ajmo malo promotriti širi kontekst. Balkan je na svjetskoj razini sinonim za nerazvijeni, primitivni, plemenski i, što je posebno važno, podijeljeni prostor. To se mišljenje uvriježilo toliko da je postalo dio općeg znanja. “Civilizirana” Europa već dugo definira Balkan kao svoje Drugo. Ukidanje viza, zatvaranje još dvaju poglavlja pretpristupnih pregovora ili, na kraju krajeva, integracija ovih zemalja u Schengenland neće to promijeniti. Sasvim sigurno ne za još par generacija. Uzevši u obzir to mnijenje, jasno je da će njegove simboličke reprezentacije vjerojatno podcrtati većinu nabrojenih karakteristika. E sad, s obzirom na specifičnost žanra, također je sasvim razumno očekivati da će scenaristi nepretencioznih hororčića kakav je i Vertige pod Mjesto radnje:______________ napisati ime neke balkanske državice ne mozgajući pritom previše oko toga. Mogla je to biti Srbija, ali je ovaj put sasvim slučajno ispala Hrvatska.

Neki su novinari to upravo tako shvatili, dok su drugi redatelja Abela Ferryja optužili da u svojem “sramotnom i poprilično plitkom filmu” demonizira hrvatski narod jer, eto, prikazuje naše highlandere  kao neartikulirane divljake koji masakriraju turiste. I jedni i drugi su se, iz skroz različitih pobuda, zapitali hoće li naši ministri reagirati na bilo koji način. Nije da slične stvari već nisu viđene. Nedavno je Eli Roth protagoniste svog Hostela poslao u Slovačku koja je za tu priliku prikazana kao postapokaliptična zemlja s valjda najvećim brojem kurvi po glavi stanovnika. Stvar je otišla tako daleko da je Turistička zajednica Slovačke ponudila redatelju potpuno besplatan put u Tatre ne bi li na svoje oči vidio da njihova država baštini civilizacijske tekovine. Budući da smo mi prilično sujetni glede percepcije Lijepe Naše, novinari su se s pravom zapitali što će biti kod nas. Nova godina će, kako slušamo posljednjih dana, krizu dodatno produbiti. Budući da je otplata našeg vanjskog duga u izravnoj korelaciji s brojem automobila koji ljeti prijeđu Pasjak i  Macelj, možemo li očekivati da ministru Bajsu padne na pamet uplatiti puni pansion cijelom setu Vertigea podno Risnjaka ili će se odgovorni možda odlučiti na jeftiniju recesijsku varijantu i uputiti Jandrokovića da pošalje nekakvu prosvjednu notu francuskoj vladi?

Bojim se da neće biti ništa od toga. Ne kažem to zato što imam malo povjerenja u zdravi razum spomenutih resornih ministara već čisto zato što ovaj film neće pogledati nitko osim pasioniranih ljubitelja žanra i, čini se, nekolicine zainteresiranih Balkanaca. Ipak je Vertige minorni francuski horor koji je producirao Pitajbogatko, a ne eksponiraniji primjerak žanra napravljen pod Tarantinovom paskom. Abel Ferry očito nije Abel Ferrara pa da s nekom sićom umjesto lošeg napravi dobar film koji bi pokupio pokoju nagradu na nekom od filmskih festivala i na taj način privukao pažnju kritike. Najljepše što možemo reći o filmu je da se radi o srednježalosnom primjerku žanra koji zaboravite tri sekunde nakon odjavne špice. Imalo ambiciozniji tekstovi o ovom filmu – ako ih bude – neće biti kritike filma, nego eventualno kritike balkanizma kao diskursa. I to će biti zanimljivije od filma.

Zanimljive stvari zbog kojih uopće vrijedi spominjati ovaj film događaju se u bespuću cyberspacea. Zanimljive, naravno, ako ste bar trunku zainteresirani za fenomen ljudske gluposti. Vijest o filmu u kojem degenerični Hrvati kasape mlade Francuze djeluje na SHS ekipu kao kap krvi na morske pse – totalno polude. Rasprava o filmu, ako je to ikad i bila, prerast će svoj kontekst. Nacionalizam će opet djelovati kao transformator koji će jedan oblik frustracije prebaciti u drugi. Mnogi “diskutanti “, iako nisu dogurali do osamnaeste, proglasit će bez zadrške svojeg vršnjaka s drugog servera krvožednim koljačem. Nabrajat će se u jednom komentaru za drugim sve čarke i svi ratovi na ovim prostorima otkad su se protobalkanci dovukli u jugoistočnu Europu. Svatko će sveudilj na primjerima pokušati pokazati da je baš onaj drugi genocidno đubre. Nezainteresiran promatrač moći će zaključiti samo da su Francuzi možda bili u pravu. Nije jasno jesu li Hrvati (Srbi, Slovenci, Svejedno) u stanju izgovoriti, ali je jasno da nisu u stanju napisati dvije-tri suvislo složene rečenice koje bi imale bar subjekt, predikat, par dopuna i interpunkcije na pravim mjestima. Čitate to, scrollate dalje i shvaćate da ti internetski komentari nisu ništa doli još jedna neartikulirana demonstracija podijeljenosti i mržnje zbog kojih Zapad začepljenog nosa može pronaći legitimaciju za zadržavanje kulturne hegemoniju nad ovim prostorima. Dosta vam je i gasite računalo. Ne sjećate se uopće o čemu ste uopće čitali. A dečki? Oni nastavljaju svoju besmislenu prepirku dugo nakon što se sva svjetla ugase.

Sretna Nova godina!