Drugi kadar fotografska je škola osnovana 2015. godine u Zagrebu, a do danas ovaj edukativni program završilo je stotinjak polaznika i polaznica. Kroz suradnju s fotografima, vizualnim umjetnicama, povjesničarima umjetnosti i kustosicama, Drugi kadar nastoji razvijati kritičko mišljenje i kreativnost u polju suvremene umjetnosti i fotografije. Raznolikim programom polaznicima se omogućava osnova za nastavak samostalnog učenja te daljnjeg umjetničkog razvoja u području fotografije.

Svoje će završne radove predstaviti: Domenica Beronić, Karla Lebhaft, Sanja Matić, Stela Mutavdžija, Nina Sušac, Ema Vuković i Dada Žitko.

Mentorica završnih radova polaznica bila je Tjaša Kalkan, a voditeljica programa škole Nika Petković.

“Svi se vrlo često borimo s onim teškim egzistencijalističkim pitanjima ‘tko sam ja?’ i ‘kakav želim da bude moj budući ja?’. Odgovor ne pronalazimo lako, jer odgovor nije jednostavan. 

Naš identitet konstantno se mijenja, obuhvaća naša sjećanja, iskustva, veze, vrijednosti, te karakteristike nad kojima imamo jako malo ili uopće nemamo kontrolu, kao što su visina, rasa, socioekonomska klasa u kojoj smo se rodili. Naš identitet obuhvaća i naše stavove, političke vrijednosti, moralni kompas i duhovna vjerovanja. Amalgamacijom svih tih karakteristika s vremenom se u nama stvara stabilan osjećaj „tko smo“. Naravno, do kraja života nastavljamo otkrivati nove aspekte koje ugrađujemo u vlastiti identitet. Identitet uključuje i uloge koje u društvu preuzimamo i odnose koje imamo s drugima, tako da sa sobom nosimo identitet djeteta, prijatelja_ice, partnera_ice, majke ili oca. 

Nasuprot individualnome, nalazi se i kolektivni identitet – onaj koji se često sastoji od granica koje se povlače između vlastitog i tuđeg, te vrlo često uključuje i diskriminaciju tuđeg. Identitet tako postaje ključem pripadnosti, ali i isključenosti. Zbog tog osjećaja isključivanja i nepripadanja dijelove svog identiteta skrivamo ili prilagođavamo. Kako bi izbjegli diskriminaciju, LGBTIQ+ osobe ne izražavaju jasno i glasno svoj identitet, što dovodi do unutarnje diskrepancije između onoga ‘tko jesmo’ i ‘što predstavljamo’, a na samome kraju i na svojevrsnu borbu,” stoji u natječaju. 

Petar Vranjković je mladi transmedijalni umjetnik koji se bavi fotografijom i arhivom kao baznim faktorom svojeg umjetničkog istraživanja. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek grafika. Sudjelovao je u više samostalnih i grupnih izložbi unutar i izvan Hrvatske.

Radionica je namijenjena mladim osoba od 15 do 30 godina, posebno pripadnicama i pripadnicima LGBTIQ+ zajednice, a prijaviti se možete putem maila do 19. studenog. 

U svom završnom radu Marta Haraminčić tipološki se bavi bilježenjem promjena na pročeljima zgrada zagrebačkog kvarta u kojem živi. Ante Klečina posljednjih mjeseci snima  željezničke postaje malih mjesta u Hrvatskoj, koja se transformiraju u metaforu za širu društvenu priču. Goran Novosel koristi sam čin fotografiranja kao način uspostavljanja i propitivanja odnosa između dvoje ljudi, dok Edita Sentić snima odrastanje svog sina tinejdžera i time propituje separaciju djeteta od majke.