Početkom travnja pisali smo o okruglom stolu na kojem je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta predstavilo eksperimentalnu provedbu programa financijskog odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama. Program financijske pismenosti dio je programa Građanskog odgoja i obrazovanja kojim se financijska pismenost treba sustavno razvijati kroz sve razrede osnovne i srednje škole, te koji od nastavnika zahtijeva da u svoje predmete implementiraju elemente financijskog odgoja.

Spomenutom okruglom stolu prisustvovali su i partneri te suradnici u provođenju programa: predstavnici Hrvatske narodne banke, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatskog udruženja banaka, Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagrebačke burze i tako dalje. Njihovom okupljanju prethodilo je donošenje Nacionalnog strateškog okvira financijske pismenosti potrošača 2015-2020, a akcijski plan njegove provedbe izradilo je Ministarstvo financija. Izvješće o provedbi plana za 2015. godinu trenutno je na javnoj raspravi, kao i Nacrt prijedloga Akcijskog plana za 2016.

Ministarstvo financija osnovalo je Operativnu radnu grupu koju čine predstavnici financijskih institucija navedeni u prvom odlomku, te Agencija za odgoj i obrazovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Ekonomski fakultet u Zagrebu i Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača. “Zavisno od aktivnosti, u rad Operativne radne grupe mogu se uključiti i predstavnici drugih institucija relevantnih za unaprjeđenje financijske pismenosti potrošača”, obrazlaže Ministarstvo, ističući institucije kao poželjne sudionike, a prešućujući aktivnosti i djelatnosti organizacija civilnog društva koje bi, već samom uključenošću u provođenje stručnih usavršavanja nastavnika i neformalnih obrazovnih programa, morale biti relevantni dionici procesa.

No, taj podatak ne iznenađuje ako imamo na umu kako se suradnja s organizacijama civilnog društva razvijala prije i nakon odluke o uvođenju GOO-a kao međupredmetnog sadržaja, umjesto najavljenog obaveznog predmeta.

Podsjetimo, nakon dolaska Vedrana Mornara na čelo ministarstva zaustavljen je dotadašnji proces izrade Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja, koji je predložilo povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka i praktičara iz različitih formalnih i neformalnih obrazovnih praksi te organizacija civilnog društva. Povjerenstvo je, između ostalog, osnovano s ciljem uvođenja GOO kao modela obveznog predmeta u višim razredima osnovnih i srednjih škola, a koje će pratiti međupredmetna provedba na svim razinama osnovnog i srednjeg obrazovanja. U tom trenutku dolazi do jednostranog raskida suradnje s organizacijama civilnog društva, nakon dvogodišnje provedbe projekta koji je omogućio eksperimentalnu provedbu GOO-a u šest škola, čije su zaključke i preporuke udruge objavile. Sada bivši ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) Vinko Filipović čak pohvaljuje izbjegnutu suradnju s udrugama prilikom izrade novog prijedloga međupredmetne provedbe GOO-a, stavljenog na javnu raspravu u kolovozu 2014, a čiji su rezultati potpuno neprimjereno obrađeni. Nakon Filipovićeve izjave ministar Mornar sastaje se s kardinalom Bozanićem i udrugom GROZD koja uvođenje sadržaja GOO-a naziva nametanjem ideologije.

Nakon uvođenja međupredmetnih sadržaja GOO-a, MZOS odlučuje u školskoj godini 2014/2015. uvesti Eksperimentalni izborni program GOO-a u 8. razrede u 30 osnovnih škola. Postoji informacija da je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) izradio izvješće o vanjskom vrednovanju te provedbe, no samo izvješće je nemoguće pronaći, bilo na mrežnim stranicama, bilo zamolbom tom tijelu putem elektroničke pošte. 

No, zato objavljeno izvješće o prevedenom Akcijskom planu u 2015. godini navodi održane stručne skupove za nastavnike na kojima su sudjelovali predstavnici banaka i financijskih institucija, edukativne posjete učenika bankama i drugim financijskim institucijama, te izradu edukativnih materijala o financijskoj pismenosti za nastavnike i roditelje u kojoj je sudjelovala samo Hrvatska udruga banaka, i to vlastitim sredstvima. Prijedlog akcijskog plana za 2016. ne predviđa bitno drugačije mjere, dok se sve odvija uz blagoslov resornog ministarstva, AZOO-a i NCVVO-a, zaduženih za nadzor i evaluciju provedbe GOO-a.

Paradoksalnost samog pristupa takvom obrazovanju vidljiva je izdaleka, no posebno zabrinjava sadržaj koji učenici i nastavnici usvajaju isključivo ovakvim putem. U priručniku za nastavnike GOO-a, objašnjavajući ekonomsku dimenziju sadržaja predmeta, Mislav Žitko ističe pitanje uloge nejednako raspodijeljene moći u procesu oblikovanja ekonomskih odnosa, činjenicu nedemokratskih odnosa i hijerarhijskog odlučivanja u domeni proizvodnje, te problem asimetričnih informacija kako u domeni proizvodnje, tako i na razini individualne potrošnje. Tako piše: “(čovjek kao potrošač) ne može imati sve potrebne informacije o proizvodima koje su mu potrebne čak i pod pretpostavkom da se ponaša posve racionalno. Proizvođač ima motiv da prikrije sve one činjenice koje bi mogle biti ‘negativna reklama’ i posljedično uzrokom smanjene prodaje. Pojedinačni potrošač ne može skupiti sve informacije jer za tako sveobuhvatan pothvat nema dovoljno vremena, sredstava ni znanja”.

Žitko sugerira potrebu ustanovljavanja regulatornog okvira kojim će se ublažiti učinci asimetričnih tržišnih odnosa te provođenje regulatorne prakse koju mogu obaviti samo posebno osposobljene javne službe i agencije, pri čemu se javlja “počesto antagonističan odnos države i tržišta”. U ovom slučaju, antagonizma nema – država, pogotovo njen sustav obrazovanja, smatra da su oni koji plasiraju drugorazredne kredite i nepotpunim informacijama obmanjuju potrošače, upravo oni koji bi ih trebali naučiti kako se od njih samih obraniti.

Nacrt prijedloga akcijskog plana unaprijeđenja financijske pismenosti za 2016. na javnoj je raspravi do 26. prosinca.