Ova je izložba prvo samostalno predstavljanje Ivana Faktora u osječkom Muzeju likovnih umjetnosti u dvadeset godina, te nudi kružni pogled na stvaralaštvo umjetnika kroz najvažnije dionice koje su predstavljene u dvadesetak radova, od kasnih 1970-ih sve do najnovijeg filma iz 2016. Posebna cjelina postava posvećena je multimedijalnom projektu Kangaroo court, ujedno i najrecentniji otkup MLU iz 2016. godine. Izložba je naslovljena po radu iz 1980. godine. Kustosica izložbe je Valentina Radoš, koja zajedno s umjetnikom potpisuje autorski koncept. Uz predgovor kustosice, uvodni tekst napisala je i izv.prof.dr.sc. Leonida Kovač, s ALU u Zagrebu. Autor vizualnog identiteta izložbe je Igor Kuduz.

“Pri postavljanju ove izložbe intencija je bila prikazati motivske krugove umjetničkog procesa dugog četiri desetljeća, kao diakronijska kretnja bez jasnog i iscrtanog početka i kraja. Na to upućuje i rad koji je naslovio izložbu: Film koji samo ja gledam (1980). Iako prisutan u autorovoj službenom popisu radova, krhkih je obrisa poput ljudskog sjećanja i bez opipljivih materijalnih tragova. Film koji samo ja gledam intimni je performans koji je umjetnik izveo doslovce sam u sobi gledajući u čisto svjetlo projektora. Kao takav, ovaj rad i unutar sebe nosi sve morfološke značajke Faktorova rada. Soba na kućnoj adresi u Istarskoj ulici u kojoj umjetnik izvodi performans pozicionira nas u privatni i autoreferencijalni prostor umjetnika, iliti prostor svih prostora. Vrijeme je (ne)određeno između fizičke izdržljivosti oka suočenog sa svjetlošću projektora i beskonačnog umjetničkog eksperimenta. Postavši lajtmotivom izložbe, oslobođeni težine retrospektivne etikete s kronološkom ili tematskom osi, nastavlja sljedeću dionicu ovog opusa u trajnom nastanku.” – Valentina Radoš, kustosica izložbe, iz predgovora Bilješke iz ateljea

“Objašnjavaš mi da to što gledamo na platnu nije prava slika onoga što vidimo, jer postoji  mnoštvo prepreka između našeg oka i projicirane slike. Pričaš o brzini filma u kojoj su dvadesetčetiri susljedne sličice obuhvaćene trajanjem jedne sekunde, i kažeš da zahvaljujući niskoj frekvenciji stapanja svojstvenoj ljudskom oku u filmu zapravo gledamo trideset posto mraka a da taj mrak ne primjećujemo. O događanju filma u našoj glavi govoriš poput Petera Gidala koji definira strukturalni/materijalistički film kao film koji nastoji biti neiluzionističkim. Tvrdeći kako je mentalno aktiviranje promatrača neophodno za postojanje filma, on zaključuje da svaki film nije samo strukturalan nego i strukturirajući, zato što promatrač/ica jednako tako stvara, možda čak i manje-više suprotni “film” u svojoj glavi, neprestano anticipirajući, korigirajući i iznova korigirajući, dakle konstantno intervenirajući u području dane stvarnosti, tj. u izoliranom području rada svakog filma i svake filmske proizvodnje.” – Leonida Kovač, iz predgovora Pismo Ivanu Faktoru ili može li se skakavac dosađivati?

Ivan Faktor (Crnac 1953.) multimedijski je umjetnik. Bavi se eksperimentalnim filmom, fotografijom, videom, multimedijskim instalacijama. Filmove, te potom video djela, snima neprekidno od 1975. godine. Od 1979. sudjeluje u konceptualističkim akcijama i izložbama, izvodi performanse s videom i filmom, postavlja instalacije, radi multimedijalne izvedbe. Sudjelovao je 1995. na 46. bijenalu u Veneciji (A Casa / At Home 2), a 2002. bio je predstavnik Hrvatske na 25. bijenalu u São Paulu. Samostalnom izložbom Erstes Programm predstavio je svoj rad u Centru za medijsku umjetnost (ZKM / Zentrum für Kunst und Medien) u Karlsruheu 2012. godine. Djela mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku, a filmska djela u Hrvatskom filmskom arhivu Hrvatskog državnog arhiva i u arhivu Hrvatskog filmskog saveza. Dobitnik je brojnih nagrada, među ostalima i Velike nagrade na 11. danima hrvatskog filma 2002. te Velike nagrade 39. zagrebačkog salona 2005. godine. Dobitnik je dvaju Godišnjih nagrada „Vladimir Nazor“: za film Das Lied ist aus dobitnik je Godišnje nagrade za film 2002., te za izložbu Prvi program u Galeriji Klovićevi dvori dobitnik je Godišnje nagrade za likovne i primijenjene umjetnosti 2010. godine. 1975. do 1977. urednik je Tribine Kluba ljubitelja filma u Osijeku, potom od 1981. do 1988. voditelj filmskog programa osječkog Studentskog centra, te od 1992. do 2006. urednik filmskog programa Kinematografa Osijek. Osnivač je i voditelj Galerije Kazamat u Osijeku od 2001. do 2004. i Performance Art Festivala od 2001. do danas. Od 2006. do 2010. bio je ravnatelj Gradskih galerija Osijek. Živi i radi u Osijeku.

Izložba ostaje otvorena do 27. travnja.