Iz najave: “Stotine promrzlih i izgladnjelih ljudi plutaju na brodovima usred Mediterana bježeći od rata. Scene koje smo navikli gledati u posljednje vrijeme… Ali godina je 1944. i izbjeglice bježe iz Europe u Afriku. Nakon kapitulacije Italije, a prije dolaska njemačke vojske, Tito je uz pomoć Saveznika odlučio evakuirati 28 000 stanovnika Dalmacije u Egipat, gdje su dvije godine živjeli pod šatorima usred pustinje, u svojevrsnom komunističkom model-naselju koje je trebalo pokazati Zapadu kako će izgledati nova Jugoslavija kad završi rat. Ovo je priča o njima.”

Nakon projekcije 2. srpnja u 19 sati u Dokukinu KIC održat će se razgovor s redateljem filma Ivanom Ramljakom te slikaricom i strip crtačicom Helenom Klakočar koja je obiteljska sjećanja na zbjeg utkala u grafički roman El Shatt – fragmenti. Razgovor će moderirati filmska kritičarka i voditeljica Dokukina Dina Pokrajac.

Riječ je o jednom od svega nekoliko filmova koji progovaraju o izuzetno važnom dijelu jugoslavenske prošlosti koji je obilježio živote velikog broja stanovnika Dalmacije. Kroz zapanjujuće snimke svjedočimo činu Josipa Broza Tita koji je uz pomoć Saveznika organizirao evakuaciju tisuća ljudi u pustinju egipatskog poluotoka Sinaja stvarajući kompleks izbjegličkih logora. “Ti su logori predstavljali svojevrsni komunistički model naselja kojim je trebalo pokazati Zapadu kako će funkcionirati nova Jugoslavija kad završi II. svjetski rat”, navodi se u najavi filma.

“Ovaj film posveta je mom djedu Karlu Pansiniju, koji je bio jedan od samo trojice dalmatinskih liječnika koji su s izbjeglicama došli u Egipat, kao i svim ljudima koji su sudjelovali u egzodusu. Također, to je pokušaj borbe protiv procesa zataškavanja nedavne prošlosti koji se događa ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj Europi”, izjavio je autor Ivan Ramljak povodom početka kino distribucije filma.

Film će premijerno biti prikazan 22. lipnja u sklopu Festivala mediteranskog filma u Splitu te 24. lipnja u Zagrebu na Ljetnoj pozornici u Tuškancu, nakon čega kreće u kino distribuciju.

Split je 2019. obilježio 40 godina od održavanja Mediteranskih igara, događaja koji je ovaj primorski grad transformirao u metropolu. Dok događaj sam po sebi nije bio od osobitog značaja, Splitu je donio Poljud, bazene, marjanski tunel, ukopanu željeznicu koja je do tad presijecala grad, ali i početak izgradnje Doma mladih, koji za razliku od nabrojanih projekata i danas stoji nedovršen. Status te sive megastrukture i nakon 41 godine nije nimalo jednostavno objasniti. Inicijalno koncipiran kao Dom socijalističke omladine koji bi poslužio kao svojevrsni centar kulturne aktivnosti mladih tadašnjeg Splita i okolice ovaj kompleks je unutar 10 000 četvornih metara obuhvatio niz povezanih prostorija te dva impresivna amfiteatra za preko 1000 posjetitelja. No dovršetkom grubih radova planirana izgradnja prestaje, a prostor Doma ostaje prazan. Tek 1994. godine inicijativom Art Squata prostorije se počinju čistiti i skvotirati, a Dom konačno dobiva svrhu i transformira se u generator nezavisne splitske kulturne scene.   

Iako je Dom mladih gradski prostor kojim Grad upravlja od 1996. godine putem Kulturnog središta mladih, a od 2005. godine kroz javnu ustanovu Multimedijalni kulturni centar (MKC), on se nastavio popunjavati bez jasnog plana i kriterija korištenja. Tako je izostanak transparentnog modela upravljanja koji bi definirao uvjete uporabe prostora i njegovo financiranje stvorio druge probleme poput zatvorenosti prema potencijalnim novim korisnicima, a posljedično i nedostatak vidljivosti prema široj publici, pa čak i mladima Splita. Navedeno je ujedno utjecalo i na generalnu fizičku i funkcionalnu neuređenost Doma koju su tek parcijalno mogli ispravljati pojedinci. Dom se, dakle, razvijao stihijski, i iako povećani broj aktera proširuje sadržaj i suradnje te ostvaruje uređenje pojedinih prostora, izostanak transparentnog sustava upravljanja njegove korisnike stavlja u položaj neizvjesnosti i onemogućuje jednak pristup novim korisnicima čime se koči razvoj Doma. Kako bi potaknuli rješavanje niza problema proizašlih iz nebrige Grada za vlastitu imovinu i mlade, udruge koje koriste domske prostorije kao i pojedine udruge izvan Doma, koje se zalažu za bolju organizaciju i transparentu raspodjelu resursa unutar kulture, 2012. godine okupile su se u savez udruga Platforma Doma mladih (PDM). Osim zagovaranja, istraživanja i djelovanja na razvoj izvaninstitucionalne kulture i umjetnosti, cilj Platforme je osmišljavanje modela suupravljanja prostorom Doma mladih.

No, početak konkretnog raspetljavanja situacije u kojoj se Dom mladih nalazi iniciran je 2014. godine kada su Grad i PDM zajednički prijavili i dobili status prioriteta u pilot-programu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva Prostori (su)djelovanja čime je kreirana ideja Doma kao kulturno-društvenog centra te je otvorena mogućnost financiranja putem EU fondova. Četiri godine kasnije, ulaganje u razvoj Doma zbilja stiže preko projekta Gradimo Dom zajedno kojeg je PDM kao nositelj projekta prijavila u suradnji s Gradom Splitom te MKC-om, CEDRA-om Split, Koalicijom udruga mladih i Festivalom mediteranskog filma Split, uz potporu Razvojne agencije Splitsko-dalmatinske županije. 

Projektu je na razdoblje od dvije godine Ministarstvo kulture, preko Europskog socijalnog fonda, odobrilo 2.498.314 kuna u sklopu natječaja Kultura u centru – potpora razvoju javno-civilnog partnerstva u kulturi. S navedenim EU novcem zacrtano je ostvarenje triju ključnih stavki projekta. Najopipljivija će biti uređenje Razreda, co-working prostorije s kulturno-javnom svrhom kojom bi se osigurali radni uvjeti za različite kulturne aktere. Druga stavka je proširenje programa s kojim Dom pokušava dobiti na vidljivosti.  Posljednja i možda temeljna je izrada strateške dokumentacije kojom bi se konačno definirali kriteriji korištenja i plan upravljanja Domom čime bi se prostor otvorio za nove korisnike te uredili odnosi s postojećim korisnicima. 

Osim programskih događanja čiji je broj povećan, ali se i dalje uglavnom fokusiraju na ustaljenu publiku, Razreda koji je već trebao biti dovršen zajedno s info pultom i signalizacijom, rješenje centralnog problema – upravljačkog modela Doma još nije realizirano. Svi su uvjeti izrade strateške dokumentacije, koja bi donijela kriterije korištenja objekta, ovog puta u rukama samih korisnika, ali o konačnom zaključku se i dalje razmišlja. Osobama odgovornim za vođenje projekta Gradimo Dom zajedno dana je prilika da pobliže pojasne aktivnosti koje se provode u sklopu projekta, njihov napredak i razvoj, kao i da se referiraju na ostale izjave u ovom tekstu.

Kako u Gradu promišljaju trenutne procese kroz koje Dom mladih prolazi prenijela je Antonija Eremut Erceg, direktorica Razvojne agencije Split – RaST koja pruža koordinacijsku potporu pri izradi i implementaciji europskih projekata. “O modelu upravljanja ćemo odlučivati zajedno temeljem toga što Platforma sama kreira kroz stratešku dokumentaciju. Činjenica je da udruge nemaju financijski ni operativni kapacitet za provođenje infrastrukturnog razvoja i to je definitivno dužnost Grada. Međutim, udruge, odnosno Platforma mora vidjeti koji model upravljanja želi implementirati te kakav program realizirati. Držimo kako je upravo model upravljanja ključan dokument u procesu prijava budućih EU projekata vezanih za Dom. Trenutačno u prijavama imamo problem s definiranjem nositelja troškova čak i na Europske socijalne fondove, a za iole ozbiljan infrastrukturni projekt trebat će nam studija izvodljivosti s cost-benefit analizom, za koje model upravljanja predstavlja temeljni input. Također smatramo da treba izbjeći ponavljanje programa te se otvoriti prema novoj publici kako bi se postigla barem djelomična održivost Doma. Naime, troškovi ovolikog kompleksa su veliki, no osim financijske održivosti tu je i komponenta društvene isplativosti, a barem jedna od njih dvije mora biti zadovoljena da bi se došlo do novca iz fondova. Ukoliko se ne poveća broj korisnika, cijela priča je promašena.” Iako se svi slažu oko činjenice da Dom mladih ima problem s percepcijom i dosegom u široj javnosti, pa čak i među mladima, nedvojbeno je da je većina inicijativa koji su učinile Dom centrom urbane kulture iniciran radom pojedinaca i udruga iz nezavisnog sektora.

Na pitanje hoće li Grad u budućnosti pridati više interesa razvoju Doma, Eremut Erceg odgovara: “RaST je pružio tehničku podršku MKC-u i Platformi Doma mladih u prijavi projekta Dom – jučer, danas, sutra na ITU poziv Europskog socijalnog fonda. S potencijalnih 3 000 000 kuna plan je urediti višenamjensku prostoriju gdje bi u aktivnosti Doma mladih uključili skupine ljudi u dobi višoj od 54 godine, odnosno populaciju za koju se Dom počeo graditi te proširiti program. Ovim projektom bi nastavili razvoj Doma s novom dimenzijom međugeneracijske solidarnosti koja bi također doprinijela vidljivosti i osigurala nove korisnike. Gradu je cilj ostvariti funkcionalan Dom mladih, no mogućnost uređenja čitavog kompleksa je ograničena zbog prevelikih izdataka, pa je plan postepeno uređenje preko različitih izvora financiranja i manjih projekata koje malo pomalo ostvarujemo.”

Svoje viđenje trenutne problematike Doma mladih iznijela je i Antonia Kuzmanić, koja je kao tadašnja predsjednica Platforme bila jedna od inicijatorica promjene kroz koje Dom trenutno prolazi te i dalje aktivno sudjeluje u implementaciji projekta. “Dom mladih je jedini objekt u gradu s kapacitetom ozbiljnog centra nezavisne kulture i upravo zbog toga on mora biti fluidan. Drugim riječima, objekt se mora više otvoriti prema novim korisnicima. Puno toga se napravilo po pitanju vidljivosti, od programa koji se redovito provode do projekata koje u suradnji s Gradom prijavljujemo, no smatram da taj problem kao i problem otvorenosti  nije moguće riješiti ukoliko se ne donesu jasni kriteriji korištenja, odnosno upravljanja. Bez njih javno-civilno partnerstvo neće moći zaživjeti. Ranije su financije predstavljale problem koji je kočio razvoj, no dobivenim projektima taj problem je umanjen i smatram da Platforma mora iskoristiti priliku i konačno definirati odnose kako bi Dom mladih ujedno postao i dom nezavisne kulture koja uključuje širu zajednicu.”

Kad se vratimo na početak priče, obilježavanjem 40 godina MIS-a vjerno je prikazano kako Split funkcionira danas. U ovaj bijedno organiziran događaj ulupana je svota koja je mogla biti kanalizirana na održavanje ili dovršenje objekata koje je izrodila. Proračunski novac često se rasipa, dok opće stanje, posebice u kulturi, popravljaju pojedinci bilo iz redova javnih ili nezavisnih struktura. Sustav generalno ne funkcionira, barem ne u korist javnog, a primjera ima i previše. Od sada već proslavljenih foto-stupova, preko loše organiziranih događaja, do samog proračuna koji redovno ne nalazi prostor za osnovne potrebe nezavisne kulture. Dovoljno je uočiti da sve ove godine nitko od nadležnih nije bio u stanju osigurati uređenje službenog ulaza u objekt pod svojim vlasništvom. Osim toga, činjenica da Platforma postoji i odrađuje veliku količinu posla za koji nije financirana niti odgovorna, dovoljno govori o tome koliko MKC, odnosno Grad, revno rade svoj dio posla vezan uz ovaj objekt.  

Evidentno je kako problem Doma nije lako rješiv. Zatvorenost prema novim korisnicima, neriješeni odnosi među trenutnim, netransparentnost u korištenju prostora nekih pojedinaca, programska ustaljenost te organizacijska tromost koja funkcionira isključivo na leđima entuzijasta s jedne strane, te s druge generalna nebriga Grada za mlade, kulturu i zajednička dobra iskazana minimalnim izdvajanjem proračunskih sredstava i nepostavljanjem kriterija za kulturne aktere, a što opet popravljaju pojedinci, kao i sama veličina objekta, ostavili su Dom mladih u stanju iz kojeg ga se godinama pokušava izvući. Previše je tekstova o Domu napisano i bit će ih još, ali se nadam kako je ovaj posljednji koji reflektira nagomilane probleme jer ovaj put rješenja su zbilja na vidiku.  

Došavši se oprostiti od svoje majke, gotovo stogodišnjakinje, redatelj je zatekao ono što nije očekivao. Majka kao da je u cvijetu mladosti: smije se, puši, pjeva i ljubi. Nespremna još otići, u 95. godini postaje glavna glumica u sinovom dokumentarnom filmu koji se u potpunosti odvija u njezinoj sobi, u krevetu, uz nalete pjesme i smijeha. Pun humora, životne radosti i optimizma, ovo je film koji slavi život na samom njegovom kraju dajući milijardama ljudi hrabrost za suočavanje sa starošću. Nagrađen za najbolji izraelski film te najbolju režiju na festivalu DocAviv, U suton života oduševio je i posjetitelje ZagrebDoxa gdje je najvećim brojem glasova zasluženo osvojio Nagradu publike.

Ovaj pravi pozitivni ljetni doks možete pogledati u četvrtak, 16. lipnja u Dokukinu KIC u 21h na adresi Savska 25.

Trailer za film možete pogledati ovdje.

Među filmskim poslasticama u kojima će uživati Splićani i njihovi gosti nalazi se i pobjednik ovogodišnjeg Berlina, film Gori more (Fuocoamare) proslavljenog dokumentariste Gianfranca Rosija. U pitanju je iznimno važan dokumentarac koji prati svakodnevnicu otoka Lampeduse kroz oči 10-godišnjeg dječaka i patnje kroz koje izbjeglice moraju proći da bi morskim putem pristigli u Europu. Tematikom je aktualan i Put za Istanbul alžirsko-francuski film o Belgijanki čija kćer se priključuje borcima ISIL-a u Siriji. Pred velikim gledalištem ljetnog kina Bačvice prikazat će se i dokumentarni film Turizam! Splićanina Tonća Gaćine, uz već najavljene sigurne hitove, talijanski Iščekivanje u kojem glavnu rolu igra oskarovka Juliette Binoche, te dva francuska filma koje “nosi” slavna Isabelle Huppert. Za prvi, Sve što dolazi, redateljica i scenaristica Mia Hansen-Løve nagrađena je Srebrenim medvjedom na Berlinaleu, a drugi, Priče s asfalta Samuela Benchetrita, stiže iz programa Cannesa.

Jedan od najinteresantnijih naslova ovogodišnjeg festivala svakako je grčka komedija Chevalier s kojom je redateljica Athina Rachel Tsangari slavila na London Film Festivalu, dok će FMFS otvoriti španjolski Ništa zauzvrat za kojeg je Daniel Guzmán dobio nagradu Goya za najbolji debitantski film. U programu je i najbolji film po izboru publike ZagrebDoxa U suton života redatelja Sylvaina Biegeleisena, zatim kontroverzni Ivy Turčina Tolge Karacelika koji nakon Sundancea stiže u Split iako je u njegovoj domovini cenzuriran, a iz Turske stiže i Mahnitost koji je već osvojio 11 nagrada i nominaciju za Zlatnog lava u Veneciji.

Nastavlja se prošle godine uvedena praksa, da se osim izuzetnih filmskih naslova koji konkuriraju za nagradu Udica, nekoliko prikaže i u programu izvan konkurencije. Pažnju će zasigurno privući britansko-rumunjska koprodukcija u filmu Chuck Norris protiv komunizma, a zastor na ovogodišnji FMFS spustit će brazilski kandidat za Oscara Druga majka kojeg je izbirljiva publike festivala u Berlinu prošle godine proglasila najboljim. 

Snažan fokus organizator svake godine stavlja na natjecateljski program hrvatskih kratkih filmova Ješke, no od ove godine pobjednika po prvi put očekuje i novčana nagrada. Među Ješkama se izdvajaju važnim svjetskim nagradama već ovjenčani Piknik, Belladonna, Zvjerka, ali i svjetska premijere filma Šimuna Šituma Ritki zrak, novi animirani film Veljka Popovića Planemo, te dokumentarni film Kino otok Ivana Ramljaka. 

Grčki redatelj Thanos Anastopoulos iz Cannesa, gdje mu je prošlog tjedna prikazan novi film, stiže u Split, i to u sklopu projekta “The 5C Project Cine-Caravan”, kojeg Balkanski Kulturni Krug provodi u još četiri države jugoistočne Europe, a sastoji se od projekcija, radionica i seminara namijenjenih mladoj publici, studentima i zainteresiranoj javnosti.

Od mnoštva popratnih događanja ove godine izdvaja se prvo službeno predstavljanje novog programa “Škola u kinu”, zajedničkog projekta Hrvatskog audiovizualnog centra i Art-kina iz Rijeke, u sklopu koje će se besplatno prikazivati domaći klasici Vuk samotnjak i Družba Pere Kvržice. 

Uz standardne lokacije, Ljetno kino Bačvice i kinoteku Zlatna vrata, najveća organizacijska novost ovogodišnjeg FMFS-a je nova lokacija besplatnog kina u kojem će se svaku večer prikazivati kratkometražni filmovi – legendarna terasa kina Tesla. Suradnja s Ekranom ove godine je dovela do ove nove ideje, pa FMFS opremu seli na novu lokaciju u centru grada koja će svojom atraktivnošću sigurno privući brojne ljubitelje kratkih filmova. A tu su same poslastice, od kratkiša nominiranih za Oscara, preko pobjednika Cannesa i Berlina, do programa Cartoon d’Or programa kojeg prikazujemo u suradnji s Animafestom.

Kompletan program 9. Festivala mediteranskog filma Split, može se pronaći na službenim stranicama festivala.

Projekt se sastoji od tri različita događanja koji predstavljaju tri stare cirkuske vještine i/ili pronalaženje novih pristupa u korištenju cirkuskih vještina preuzetih iz svijeta tradicionalnog cirkusa, a započinje projekcijom višestruko nagrađivanog filma Posljednji plesač na žici u Armeniji, 24. srpnja, kojeg će Festival mediteranskog filma Split prikazati na Lastovu kroz svoj projekt Kino Mediteran. Ovaj dokumentarni film istražuje nestajanje nekada izuzetno cijenjenog umijeća akrobatike na zategnutoj žici u Armeniji kroz priču dvojice ostarjelih majstora ove vještine.

Projekt će se nastaviti krajem ljeta kada će u Zagrebu biti organizirana izložba o Marijanu Matijeviću, svojedobno najsnažnijem čovjeku na svijetu. Fascinantni Ličanin dosad nije dobio svoje zasluženo mjesto u hrvatskoj cirkuskoj povijesti, no nikada nije kasno otpuhnuti prašinu s dokumentacije života Teslina suvremenika i Titova omiljenog društvenog radnika. Izložba će biti otvorena u Galeriji Nova od 24. kolovoza do 6. rujna.

Za kraj projekta ROOM 100 će na jesen ugostiti španjolsku umjetnicu Ingrid Esperanza na rezidenciji u HALI 100 nakon koje će održati predstavu Zendra. Predstava je temeljena na tradicionalnoj vještini hair hanginga koja se izvodi, kako se iz naziva dade naslutiti, tako što izvođačica visi obješena samo za vlastitu kosu, a pratit će je domaći glazbeni kolektiv KLMF. Ova danas rijetka, ali impresivna vještina ovdje uspješno demonstrira koliko plodan i zanimljiv spoj tradicionalnog i suvremenog pogleda može biti.

Ničije dete smješteno je u 1988. godinu i prati malog dječaka pronađenog među vukovima. Nasumičnim je odabirom odlučeno da se dječaka nazove Haris i pošalje u sirotište u Beograd. Haris se zbližava s dječakom Žikom i polako počinje pokazivati znakove napretka. Godine 1992., nakon što je postao djelomično socijaliziran mladić, lokalne ga vlasti šalju nazad u ratom zahvaćenu Bosnu. Lekcija, nikad aktualnije teme, prati profesoricu engleskog jezika u srednjoj školi blizu Sofije koja, šokirana krađom u školi, odlučuje pronaći krivca. Paralelno se u učiteljičinom životu događaju i osobni financijski problemi. Van sebe prati Martina, čovjeka na rubu krize srednjih godina, koji kreće na nepredvidivi izlet nakon dosadnog radnog dana. Bez cenzure, egzistencijalan i duhovit, ovo je film o tome što znači biti ljudsko biće i o svemu onome što nas muči ali i pokreće. 

Projekcije će biti održane od 24. do 26. srpnja, u Art-kinu Croatia, u 21.30 sati. 

Jedan od zvučnih naslova ovogodišnjeg festivala španjolski je film Močvara, redatelja Alberta Rodrigueza, dobitnika prestižnih nagrada Goya. Po prvi puta se u službenom programu nalazi i mini serija, komedija Mali Quinquin francuskog redatelja Bruna Dumonta. U Split stiže i Nova prijateljica redatelja Françoisa Ozona, te film Raj poznate francuske redateljice Mie Hansen-Løve. Ove godine novost festivala je da se program Izvan konkurencije širi diljem Dalmacije kako bi se revitaliziralo lokalna kina najnovijim naslovima europske i svjetske produkcije. Van konkurencije bit će prikazan hvaljeni meksički omnibus Kratke lopte u kojem poznati redatelji iz 31 zemlje svijeta svaki na svoj način prikazuju strast prema nogometu. 

U sklopu festivala, u Galeriji umjetnina će svaku večer besplatno biti prikazivani nagrađivani inozemni i domaći kratki filmovi. Neki od domaćih filmova koji će biti prikazani su Vrag u gospođici Jones Josipa Lukića, Utvrda Utopija Sandre Sterle te Da je kuća dobra i vuk bi je imao Hane Jušić. Po prvi put u programu su i dva animirana naslova, Razgovor Ane Horvat i Levitacija Marka Meštrovića. Zatvaranje festivala proći će u znaku skandinavske produkcije, s prikazivanjem jednog od atraktivnijih filmova prošle godine, Golub sjedi na grani i promišlja egzistenciju švedskog majstora Roya Anderssona u Kinoteci, dok će na Bačvicama biti prikazan hvaljeni norveški film Van sebe Ole Giaevera.

Festival će biti održan u Splitu od 5. do 13. lipnja, a detaljan program festivala možete pronaći ovdje.

Komedija Velika španjolska obitelj Daniela Sáncheza Arévaloa priča je o najvažnijim životnim suočavanjima – prihvaćanjem identiteta i porijekla. Desetogodišnji Ephraim je zaprosio svoju ljubav Carlu i odlučio je oženiti kada napune 18 godina. Osam godina kasnije baš na taj dan španjolska nogometna reprezentacija nalazi se u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoafričkoj Republici. I dok je zemlja paralizirana nogometnom groznicom, Ephraim se vraća svojoj obitelji.  

Gloria Sebastiána Lelioa priča je pedesetosmogodišnjakinji koja se još uvijek osjeća mlado. Nosi se sa svojom samoćom tražeći ljubav na zabavama za samce. Nakon što upozna Rodolfa, njezina krhka sreća postane ugrožena; Gloria se preda strasti koja bi lako mogla biti posljednja i započne ples na granici nade i očaja. Priča je to o ženi koja će se morati sabrati, naći novu snagu i shvatiti da u zadnjem činu života može zasjati jače no ikad.

Ruka u ruci redateljice Valérie Donzelli prati Helenu koja vodi prestižnu školu plesa i Joachima, koji radi u staklarnici. Iako nemaju ništa zajedničko rađa se neka čudna ‘kemija’ između njih.

Program Platformata čini više od 40 različitih kulturnih događanja – koncerti, kazališne i cirkuske predstave, filmske večeri, radionice, predavanja, javne tribine, akcije u prostoru i druge aktivnosti. Tijekom deset splitskih dana možete posjetiti, primjerice, otvaranje izložbe Vladimira Freliha (galerija MKC), promociju časopisa The Split Mind, javnu tribinu pod nazivom Urbani ples – razvoj, značaj i budućnost (Beton kino), filmske večeri Queer Momenata, partyje i koncerte u organizaciji KLFM-a, predavanje o bioetici, livestream radiodrame Hoerspiel – mala igra za slušanje, predstavu Ilijada / Smrt Hektorova (Amfiteatar), radionicu fanzina ili javnu tribinu o financiranju nezavisne kulture u Splitu.

Platforma Doma mladih zagovaračka je platforma na lokalnoj razini – neprofitna, nestranačka i participativna inicijativa za nezavisnu kulturnu scenu i scenu mladih/za mlade koju čini 14 udruga, institucija i ustanova u kulturi: Eksperimentalna izvedbena kompanija ROOM 100, Info zona, Festival mediteranskog filma Split, IKS festival, Kolektiv za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture – queerANarchive, Kulturna alternativa mladih HRAM, Kulturno umjetnička udruga ROMB, Kulturno umjetnička udruga Uzgon – Split, Mavena – 36 njezinih čuda, Multimedijalni kulturni centar Split, Noćna leptirica, Platforma 9.81 – institut za istraživanja u arhitekturi, Style Force – udruga za kulturu i novoscenski pokret, Udruga mladih „Aktivist“. Rad Platforme Doma mladih realizira se uz potporu Zaklade Kultura nova.

Ovdje pronađite detaljni program Platformata.

Izvor: Platforma Doma mladih