Revolucijo, ispuni svoje obećanje) Crvena ljubav nastao je na temelju šestogodišnjeg arhivskog istraživanja, te rekonstruira “povijesne genealogije neostvarene revolucije iz perspektive suvremenih borbi te koristi film kao medij koji je u stanju potaknuti na revolt, te okupiti i pojačati polifoniju glasova iz prošlosti i sadašnjosti: od osobnih dnevnika i agitacijskih pamfleta Alexandre Kollontai, sastanaka i rasprava feminističkih i LGBTQ grupa, pjevačkog glasa La Bruje de Texcoco, do kolektivnog ženskog glasa feminističkih prosvjednih marševa”, stoji u najavi.

Nakon projekcije će uslijediti razgovor s umjetnicom, koji će dati uvid u njezinu istraživački usmjerenu i istraživanjem vođenu, umjetničku metodologiju, te će film smjestiti u kontekst njezina šireg arhivsko-bibliografskog istraživanja Amor Rojo. Događanje je dio umjetničina jednotjednog istraživačkog boravka u Institutu Sanja Iveković.

Dora García oblikuje i organizira znanje, koristeći ga kao materijal u svojoj praksi. Kroz opsežna dokumentarna istraživanja uranja u složene teme poput povijesti iracionalnog i nesvjesnog uma, uspostavljajući poveznice s tradicijom mislilaca i autora poput Roberta Walsera, Antonina Artauda, Jamesa Joycea i Waltera Benjamina. Njezini su radovi izlagani u međunarodnim institucijama.

Jubilarna, 10. Smoqua pod tematskim okvirom Povratak korijenima okuplja desetke umjetnica, aktivista, aktivistkinja i kolektiva iz Hrvatske i inozemstva kako bi približila povijest, razvoj i značaj queer i feminističke kulture široj publici. “Ovogodišnja tema slavi desetljeće zajedništva, solidarnosti i borbe za ravnopravnost,  podsjećajući da su korijeni izvor snage za izgradnju pravednijeg društva”, poručuju organizatori_ce.

Tijekom tri dana, u prostore Art-kvarta Benčić, Gradske knjižnice Rijeka, Galerije O.K., Kalvarije i Palacha, Smoqua donosi raznolik raspored radionica, izložbi, performansa i zabavnog sadržaja. 

Program u Art-kvartu Benčić 1. listopada otvara Smoquagrad koji publici predstavlja rad udruga za ljudska prava iz Hrvatske i inozemstva uz queer sportsko druženje i radionicu heklanja. Isti dan na rasporedu je predstavljanje retrospektivne izložbe 10 godina Smoque u Rijeci.

Izložbeni program nastavlja se u petak kada svoje radove okupljene oko teme osobnog i političkog prezentiraju Rina Barbarić, Ivana Geček, Korin Hunjak i Helena Janečić. Potom se program seli u Kalvariju gdje publiku očekuje pub kviz o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju, projekcija nagrađivanog mađarskog filma Buna lezbijskih jakobinki te plesni performans Koje je boje istina? u produkciji udruge Proces.

Subota, 3. listopada, donosi radionicu o pravu na javno okupljanje s Majom Atanasovom iz Skoplja te razgovaraonicu s Centrom za devojke iz Niša o osnaživanju mladih žena i suzbijanju trgovine ljudima. U 16 sati u Galeriji O.K. predstavlja se skulpturalna instalacija Naše sestre autorice Ivane Mrčele. Na istoj lokaciji u 17 austrijsko-iranska umjetnica Negin Rezaie izvodi performans Milk me, povlačeći paralelu između kolonijalne eksploatacije i ženskog tijela. 

Završnica festivala je veliki Queer-UP! Party u subotu od 21 u Palachu te donosi sarajevsko-praški DJ/VJ duo ŽeneBiH uz drag show regionalnog kolektiva Harem Girls.

Više detalja pronađite ovdje.

Program započinje otvorenjem izložbe, a zatim u 19 sati kreće koncertni nastup u kojem će sudjelovati gostujući kolektivi poput Drum’n’Bijesa, VINS Vladarica te drugi. Afterparty uz DJ podršku Lune počinje u 21 sat.

“Naše su poruke ozbiljne, ali naš je duh radostan, razigran i raspjevan jer želimo upravo takav svijet za sve nas”, poručuju članovi_ce Le Zbora.

Na koncertu je moguće nabaviti limitirani merch, a ulaz je na donacije (od pet eura).

Na proslavi 20. godišnjice zbora moguće je nabaviti prigodni merch, a osim glazbenog, predviđen je i izložbeni program, kojim se otvara večer, a započinje u 18 sati. Ususret obljetničkom partyju i druženju, Le Zbor poziva prijateljice i prijatelje te sve zainteresirane na prijavu za volontiranje i pomoć pri organizaciji. Osim poziva za volonterima_kama, Le Zbor je predstavio crowdfunding kampanju. Financijska sredstva prikupljena ovim putem bit će iskorištena za kupnju opreme i osiguravanje drugih logističkih potreba pri aktivističkim podvizima ovog kolektiva. Konkretno, članice_ovi Le Zbora poručuju: “Dajte nam para za mikrofone!”, kako bi nastavile s radom.

Dugovječne napore da opstanu unatoč financijskim i logističkim poteškoćama, članice_ovi Le Zbora stavljaju u prijeko potrebne solidarizacije među pokretima. Njihovim riječima: “Kao prvi lezbijski, feministički, antifašistički zbor u regiji već 20 godina pjevamo na strani marginaliziranih, potlačenih, izrabljenih, ušutkavanih, odbačenih, zaboravljenih i poručujemo im da nisu same_i. Naše su poruke ozbiljne, ali naš je duh radostan, razigran i raspjevan jer želimo upravo takav svijet za sve nas. Stoga dođite 12. lipnja u dvoranu Pogon Jedinstvo i proslavite s nama naš rođendan uz poznate hitove i nove uspješnice.”

Broj ulaznica je ograničen, a karte se mogu nabaviti na ulazu putem preporučene donacije od pet eura, stoga iz organizacije poručuju publici dođe na vrijeme i osigura si mjesto u gledalištu. 

Organizatori_ce u najavi festivala ističu da 20. obljetnica “nije samo podsjetnik na kontinuitet rada već i na sve suradnice i suradnike koji_e su oblikovali i portal i festival”, a program ovog izdanja uključuje niz radionica, diskusija, filmskih projekcija i predstavu.

Otvorenje festivala zakazano je za 2. svibnja na Platou Šesnaestice, a iz programa izdvajamo i filmski ciklus koji se održava u dvorani Kaptol Boutique Cinema, a počinje u srijedu, 6. svibnja. Na rasporedu su filmovi: Marianne Faithfull: Broken English, Barbara zauvijek, Fantasy, Elektroničke vještice, Još jednom, 25 godina LORI i Dressed in Blue.

Osim filmskog, radionički ciklus odvija se tijekom festivala, a uključuje edukacije o dragu, te radionice izrade fanzina i pisanja. Izvedbeni program koji je proizišao iz kolektivnog autorskog procesa održava se u utorak, 19. svibnja u šatoru Cirkorame u dvorištu Pogona Jedinstvo. Predstavit će se kolektivni projekt Parabajka prema motivima iz istoimene knjige Ivane Kovačić.

Ovim festivalom obilježava se “dvadeset godina stvaranja prostora za glasove koji su često bili potisnuti, zanemareni ili nedovoljno slušani. Kroz tekstove, razgovore, filmove, umjetnost i druženje, Vox je rastao zajedno s vama ~ kao mjesto otpora, učenja i zabave”, zaključili_e su organizatori_ce.

Više detalja o programu festivala možete pronaći ovdje.

Od slavnih osoba, pop-zvijezda i influencera sve više se očekuje da iskoriste svoje platforme za adresiranje gorućih društvenih i političkih problema uslijed višestrukih kriza čije posljedice svakodnevno promatramo putem društvenih mreža. No nedostatak kontinuiteta u javnom zalaganju za društvene probleme otvara prostor njihovoj instrumentalizaciji u svrhu samopromocije.

U dvadeset godina svoje karijere Taylor Swift je promijenila svoj imidž nekolicinu puta. Njezin stil razvio se od ponizne country djevojke koja planira osvojiti svijet svojom gitarom i bilježnicom ispunjenom pjesmama do iskusne poduzetnice s glazbenom industrijom u malom prstu. Negdje se među tim personama potkrala i ona (mlake) aktivistice kada je u Lover eri odlučila po prvi put u svojoj karijeri prekinuti političku šutnju.

Miss Americana i Girl Power

Swiftino političko istupanje u javnost zabilježeno je u dokumentarcu Miss Americana (2020), koji prati pjevačicu u radu na njenom sedmom studijskom albumu Lover (2019). Swift u filmu govori o počecima svoje karijere i negativnim događajima koji su je obilježili poput svađe s američkim reperom Yeom (Kanyeom Westom) i seksualnim zlostavljanjem radijskog DJ-a koji ju je uhvatio za stražnjicu. Sukob s Yeom negativno je utjecao na Swiftin imidž, a povodom zlostavljanja 2014. pjevačica je pokrenula tužbu koja je završila njenom pobjedom. Navedeni događaji potaknuli su Swift u razvijanju Miss Americana persone i odmaku od imidža “dobre djevojke” koji je utjelovljavala od početka svoje karijere. Miss Americana predstavlja mladu, bijelu, dobrostojeću djevojku koja se zalaže za ravnopravnost, emancipaciju i prava marginaliziranih skupina – ona slavi femininost, bunt, ljubav, prijateljstvo i savezništvo. 

U idućoj sceni u dokumentarcu Swift nazdravlja sa svojom majkom i publicistkinjom Tree Paine čašom bijelog vina netom prije Instagram objave u kojoj proziva konzervativnu politiku republikanske kandidatkinje za Senat Marshe Blackburn i potiče svoje fanove da izađu na izbore. “Ako će mediji o meni negativno pisati jer sam rekla ‘Nemojte birati rasističkog homofoba za predsjednika’, neka pišu”, Swift odlučno kaže prije nego što stisne ‘podijeli’ na svom mobitelu. 

Miss Americana je liberalna feministkinja, a Swiftina Lover era parada girlboss feminizma. Njezin politički imidž u ovoj eri oblikovan je kroz izraženu femininu i queer estetiku i brendiranje, pretvarajući politički angažman u emocionalno privlačan i tržišno održiv pop-spektakl. U tom kontekstu, feminističke i queer reference djeluju prije kao estetski i komercijalni kodovi nego kao politički zahtjevi, uklopljeni u optimističnu Miss Americana personu. 

U spotu za pjesmu You Need To Calm Down (u kojoj se pjevačica direktno obraća hejterima, odnosno homofobima i transfobima) Swift se nalazi u hiperfemininom svijetu nalik na Barbieland u kojem Mojo Dojo Casa House nije ni na vidiku. Miss Americana živi u naselju kamp-kućica zajedno sa svojim slavnim queer prijateljima, poput drag kraljica iz RuPaulovog Drag Racea, Laverne Cox, Hayley Kiyoko, Ellen DeGeneres i petorke iz reality serije Queer Eye. Izborom trailer park estetike, Swift se poigrava sa stereotipima koji prate njihove stanovnike_ce – oni su najčešće niskog ekonomskog statusa, slabog obrazovanja i konzervativnih političkih stajališta. No njezina subverzija ovih stereotipa ne seže dalje od jeftinog uboda na siromašne i radničku klasu koji, ako i jesu republikanci, nisu neprijatelj broj jedan queer zajednici. 

U njezinoj kućici koja slavi feminitet nalaze se razbacane štikle, ruževi, blender s ružičastim koktelom, a na zidu visi uokvireni Cherin citat: “Mom, I am a rich man”. Miss Americana nije samo a rich man, ona je the rich man. U pjesmi The Man Swift pita se bi li za isti uspjeh morala uložiti jednako truda kao muškarac i kakav je osjećaj hvaliti se o novcu i ženama. U spotu za tu pjesmu, Swift je odjevena u svog muškog alter-ega – cis, heteroseksualnog poslovnog čovjeka. Referirajući se na ulogu Leonarda DiCaprija u Scorseseovom filmu The Wolf of Wall Street (2013), Swift imitira i ismijava maskuline geste poput uriniranja u podzemnoj željeznici, manspreadanja u metrou i uznemirenog vikanja na telefon na svojoj jahti prepunoj zgodnih djevojaka. 

U tekstu Između Girl Powera i Nove Ofelije: Uspostavljanje neoliberalnoga djevojačkog subjekta teoretičarka feminizma Marnina Gonick piše o popularnosti i komercijalizaciji Girl Power pokreta. Prema Gonick, on “ne predstavlja prijetnju postojećemu stanju, a tomu je tako jer odražava ideologije bijela, srednjoklasna individualizma koji privilegira osobnu odgovornost spram kolektivnoga odgovora na društvene probleme“. Swift je prigrlila komercijalnu Girl Power estetiku, u kojoj emancipacija proizlazi iz konzumerizma i rada. Ona ne propitkuje sustav – kapitalistički patrijarhat koji vrednuje cis, heteroseksualne, bijele, srednjoklasne muškarce i hustle kulturu – nego ga prisvaja. Ako ne može biti muškarac, onda može biti girlboss.

Pri kraju dokumentarca Swift izjavljuje: “Želim voljeti šljokice i ukazati na dvostruke standarde našega društva. Želim nositi ružičastu i podijeliti svoje političko mišljenje“. Tri godine kasnije, Swift je na te velike izjave odavno zaboravila.

Gatekeep, gaslit, girlboss

Početkom 2023. godine Taylor Swift započinje svoju najveću turneju do sada, The Eras Tour, omaž svim svojim razdobljima u karijeri i albumima. Prema Business Insideru, Swift je u skoro dvije godine trajanja turneje održala 149 koncerata, posjetila 21 državu i zaradila preko dvije milijarde dolara od prodaje karata, čime se pridružila klubu milijardera. Također je proizvela dva filma o turneji, snimke koncerata u visokoj rezoluciji, Taylor Swift: The Eras Tour (2023), Taylor Swift: The Eras Tour – Final Show (2025) i dokumentarnu mini-seriju Taylor Swift: The End of An Era (2025), koja prikazuje što se odvijalo iza kulisa i kako su tekle pripreme za turneju.

U dokumentarcu The End of An Era Swiftin izostanak angažmana oko zajednica kojima nominalno pruža podršku ostavlja gorak okus u ustima. Kroz šest epizoda pjevačica otvara prostor svom najbližem timu plesača_ica i pratećih pjevačica da ispričaju svoje priče o usponima i padovima u karijeri, te kako su ih oni doveli do ove turneje, naglašavajući obiteljsku atmosferu, djevojaštvo i vjeru u sebe.

Za razliku od jasnog pozicioniranja u razdoblju Miss Americane, gdje se u istoimenom dokumentarcu činila spremnom žrtvovati svoju reputaciju javnim političkim istupanjem i zalaganjem za prava LGBTQ+ zajednice, Swift u periodu Eras turneje suzdržava se od političkih komentara te naglašava kako je njezin posao uoči predsjedničkih izbora osigurati svojim fanovima mogućnost eskapizma: “Ne bismo se ni o čemu trebali ili smjeli brinuti i nećemo u idućih tri i pol sata”. Kako se Swiftin tim sastoji od pripadnika_ca različitih marginaliziranih skupina, njezina se inkluzivnost, kao i političnost, čini performativnom, dijelom showa koji izvodi za publiku.

To, međutim, ne znači da je Swift u potpunosti zapustila političko djelovanje. Nakratko je 2024. prekinula šutnju u Instagram objavi u kojoj je izrazila podršku predsjedničkoj kandidatkinji Kamali Harris, javno progovorila protiv Trumpa i potaknula svoje fanove da izađu na izbore. Ipak, činjenica da su takvi istupi bili rijetki i kratkotrajni čini njezin sadašnji politički angažman znatno suzdržanijim od onoga koji je sama izgradila u dokumentarcu Miss Americana. Upravo ta disproporcija između nekadašnjeg obećanja političkog aktivizma i današnje minimalne prisutnosti otvara pitanje je li Miss Americana dio njezina identiteta ili samo persona koju preuzima po potrebi.

Nakon turneje, Swift se, zajedno sa svojim zaručnikom, NFL-ovim igračem Travisom Kelcejem, povukla u “predbračnu idilu” u kojoj ona uči šivati, dok on sa svojim bratom snima sportski podcast New Heights na kojem je, među ostalim, najavila svoj najnoviji album The Life of A Showgirl (2025). To je prvi put u njezinoj karijeri da album najavljuje kroz projekt svog partnera, čime ne samo da podupire njegovu vidljivost, već i vlastitu promociju premješta iz javnog, potencijalno političkog prostora, u kontrolirano okruženje privatne sfere. 

Mrs. Trad Wife ili puni krug do statusa quo

The Life of A Showgirl podijelio je mišljenja fanova i kritičara_ki svojim osrednjim i površnim stihovima koji su u diskrepanciji s njezinim ranijim lirički kompleksnijim albumima i reputacijom jedne od boljih tekstopiskinja u industriji. U novim se pjesmama Swift poigrava personama seksipilne žene (Wood), buduće supruge i majke (Wi$h Li$t), dame u nevolji (The Fate of Ophelia), izvođačice (The Life of A Showgirl) i iskusne poduzetnice (Father Figure). S obzirom na pobrojane motive i tematike ovoga albuma, Showgirl je album kojim Swift jasno daje do znanja da u njezinom mjehuriću nema mjesta za probleme vanjskog svijeta.

Dok su glazbenici_e poput Adele, Beyoncé, Sabrine Carpenter, Olivije Rodrigo, Queen i Foo Fighters javno osudile_i Bijelu kuću za neautorizirano korištenje njihove glazbe tijekom promocije svoje kampanje na TikToku, Swift i njezin tim nisu se oglasili. Trumpov aktualni mandat obilježen je rastom autoritarizma, ICE-ovim racijama i ukidanjima zakona koja štite ženska i reproduktivna prava, no Swift radije peče kruh i promovira svoj novi album. Želja za većim političkim angažmanom očito je splasnula, stoga se nameće pitanje gdje je nestala potreba za bivanjem na pravoj strani povijesti? 

U pjesmi s novog albuma CANCELLED! Swift se ruga fenomenu kulture otkazivanja, čijom je žrtvom i ona bila: “Did you girlboss to close to the sun?/ Did they catch you having too much fun?“ Swift je, kao oličenju girlboss kapitalističke kulture s objavljenih preko trideset varijanti najnovijeg albuma (dvadeset sedam fizičkih i jedanaest digitalnih izdanja), vlastita ironija preletjela preko glave. U 2018. godini sama je sebi postavila cilj – biti politički aktivnija – i onda je, zagazivši jednom nogom u te vode, shvatila da je sigurnije na obali – tamo gdje je čeka brak s NFL zvijezdom i gdje može očuvati svoj milijarderski prihod.

Nitko ne očekuje od slavnih osoba da budu vođe revolucije, razriješe međunarodne konflikte, niti donesu mir u svijetu. Ono što se očekuje od slavnih osoba, kada su već odlučile progovoriti o političkim temama, jest da to i nastave; da iskoriste svoje platforme i društveni, ekonomski i kulturni kapital koji posjeduju te javno ukažu na nepravde i podrže projekte i/ili osobe koje se zalažu za opće dobro.

Taylor Swift sa svojom Showgirl personom zauzela je poziciju glazbenice čije se djelovanje ne proteže dalje od pozornice. Ona bira kada će i o čemu progovoriti, a kada će šutjeti; kada će jasno zagovarati prava žena i queer osoba, a kada neće; kada će biti Miss Americana, a kada Mrs. Trad Wife. Upravo ta mogućnost izbora – da govori ili šuti bez neposrednih posljedica – otkriva granice liberalnog feminizma. Ona ima pravo na izbor, no vraćajući se na status quo, Swift pokazuje da društveni i politički problemi s kojima se, među ostalom, i njezini fanovi susreću nisu toliko bitni – sve dok se direktno ne tiču nje same.

Tekst je nastao u sklopu programa Kulturpunktove novinarske školice.

Ovogodišnje geslo marša u Zagrebu organizatorice pojašnjavaju riječima: “8. mart Međunarodni je dan žena, ali naša borba traje cijele godine, kako smo poručile na prvom Noćnom maršu prije punih 10 godina. Žene su tu kad nasilje treba imenovati. Tu smo kad preko usta treba prevaliti riječ genocid. Tu smo kad odgovorne treba prozvati. Tu smo kad treba stati uz radnice kojima poslodavci i država desetljećima duguju plaće. Tu smo kad prijateljicu treba odvesti na pobačaj u susjednu Sloveniju. Tu smo kad susjedu treba zaštititi od nasilnika. Tu smo kad treba obraniti prirodu od investitora i uništenja. Mi, žene, kičma smo društva i kičma otpora”.

U Splitu, udruga Domine organizira prosvjed pod motom Ja sam Dalmacija, poručujući da “Dalmacija nisu samo turizam, sunce i more. Dalmacija su žene. Radnice. Majke. Kćeri. Aktivistkinje. Umjetnice. Kućanice. Bake. Liječnice. Skrbnice. Učiteljice. Sve one koje su kroz povijest radile, brinule, pružale otpor i stvarale zajednicu – često bez priznanja, bez zapisa, bez imena u javnom prostoru”. Okupljanje u Splitu kreće u 12 sati ispred splitskog HNK.

Noćni marš u Osijeku započinje okupljanjem na Trgu slobode u 17:30 sati. Kako poručuju organizatori_ce iz neformalne inicijative Žena s glasom, “Noćni marš je više od prosvjeda. To je prostor solidarnosti, hrabrosti i jasne poruke da ne pristajemo na šutnju, nepravdu i strah. Zajedno dižemo glas za ravnopravnost, protiv nasilja i za društvo u kojem su žene sigurne i poštovane”.

Prosvjedna povorka u Puli kreće u 18 sati kod Portarate, preko ulice Sergijevaca, Trga Forum, Kandlerove i Carrarine ulice te se vraća do Portarate. Noćni marš u Puli pratit će bubnjarski kolektiv Udarni pulski marš, a poruka organizatora_ica glasi: “Slavimo Dan žena i poručujemo: to je dan borbe, to je dan radnica. Dan kada jasno poručujemo da bez rada žena nema društva – i da ne pristajemo na nevidljiv, potplaćen i obezvrijeđen rad”.

Građani_ke Rijeke priključit će se maršu koji započinje okupljanjem u 17:30 kod Spomenika oslobođenja na Delti. Prosvjedna povorka kreće u 18 sati, a organizatori_ce poručuju: “Žene su oduvijek bile na prvim linijama otpora – od partizanki do današnjih radnica, studentica, umjetnica i aktivistkinja. Bez ženskog otpora nema stvarne slobode. Okupljamo se glasno, solidarno i odlučno. Za radna prava. Za reproduktivnu pravdu. Protiv nasilja i diskriminacije. Protiv svakog oblika fašizma – jučer, danas, sutra”.

Ovom izložbom predstavit će se radovi umjetnica koje svojim radom propituju rodne stereotipe, patrijarhalne obrasce i zauzimanje javnog prostora. Kako piše u tekstu najave, “autorice navigiraju kroz iskustva objektivizacije, podcjenjivanja, straha i srama te progovaraju o ženskom nasljedstvu pretakajući osobna iskustva u kolektivno i obratno. Podcrtavajući da zauzimanje prostora nije samo fizički čin, već i politički i intimni, izložba pokreće dijalog o tome koliko prostora žene doista imaju te koliko ga sebi dopuštaju”.

Na izložbi sudjeluju: Ivana Babić, Rina Barbarić, Nika Dušak, Justina Javoran, Teodora Kokorus, Dijana Kunaj, Lisa Nimanbegu, Lucija Osrečki, Maja Perak, Teodora Stojković, Sara Škrklec, Tonka Špoljar, Marija Ana Turčić, Ejla Valenčić i Mirjana Vrdoljak.

U sklopu izložbe, 8. ožujka od 11 do 13 sati u Galeriji SKC održat će se likovna radionica za žene pod nazivom Slobodna kao p(t)ica pod vodstvom grafičke dizajnerica i ilustratorice Rine Barbarić. Slobodna kao p(t)ica je likovna radionicu namijenjena ženama, usmjerenu na istraživanje osobnog doživljaja ženskosti te promišljanje “ženskog pitanja” u suvremenom društvu.

Kroz tehniku kolaža i slobodno, intuitivno crtanje sudionice će imati priliku izraziti vlastita iskustva, stavove i emocije u sigurnom i podržavajućem okruženju. Za sudjelovanje na radionici potrebno se prijaviti putem e-maila na adresu skc@uniri.hr. Ulaz na izložbu i radionicu je slobodan.

Više detalja pronađite ovdje.

Ovogodišnje geslo marša u Zagrebu organizatorice pojašnjavaju riječima: “8. mart Međunarodni je dan žena, ali naša borba traje cijele godine, kako smo poručile na prvom Noćnom maršu prije punih 10 godina. Žene su tu kad nasilje treba imenovati. Tu smo kad preko usta treba prevaliti riječ genocid. Tu smo kad odgovorne treba prozvati. Tu smo kad treba stati uz radnice kojima poslodavci i država desetljećima duguju plaće. Tu smo kad prijateljicu treba odvesti na pobačaj u susjednu Sloveniju. Tu smo kad susjedu treba zaštititi od nasilnika. Tu smo kad treba obraniti prirodu od investitora i uništenja. Mi, žene, kičma smo društva i kičma otpora”.

U Splitu, udruga Domine organizira prosvjed pod motom Ja sam Dalmacija, poručujući da “Dalmacija nisu samo turizam, sunce i more. Dalmacija su žene. Radnice. Majke. Kćeri. Aktivistkinje. Umjetnice. Kućanice. Bake. Liječnice. Skrbnice. Učiteljice. Sve one koje su kroz povijest radile, brinule, pružale otpor i stvarale zajednicu – često bez priznanja, bez zapisa, bez imena u javnom prostoru”. Okupljanje u Splitu kreće u 12 sati ispred splitskog HNK.

Noćni marš u Osijeku započinje okupljanjem na Trgu slobode u 17:30 sati. Kako poručuju organizatori_ce iz neformalne inicijative Žena s glasom, “Noćni marš je više od prosvjeda. To je prostor solidarnosti, hrabrosti i jasne poruke da ne pristajemo na šutnju, nepravdu i strah. Zajedno dižemo glas za ravnopravnost, protiv nasilja i za društvo u kojem su žene sigurne i poštovane”.

Prosvjedna povorka u Puli kreće u 18 sati kod Portarate, preko ulice Sergijevaca, Trga Forum, Kandlerove i Carrarine ulice te se vraća do Portarate. Noćni marš u Puli pratit će bubnjarski kolektiv Udarni pulski marš, a poruka organizatora_ica glasi: “Slavimo Dan žena i poručujemo: to je dan borbe, to je dan radnica. Dan kada jasno poručujemo da bez rada žena nema društva – i da ne pristajemo na nevidljiv, potplaćen i obezvrijeđen rad”.

Građani_ke Rijeke priključit će se maršu koji započinje okupljanjem u 17:30 kod Spomenika oslobođenja na Delti. Prosvjedna povorka kreće u 18 sati, a organizatori_ce poručuju: “Žene su oduvijek bile na prvim linijama otpora – od partizanki do današnjih radnica, studentica, umjetnica i aktivistkinja. Bez ženskog otpora nema stvarne slobode. Okupljamo se glasno, solidarno i odlučno. Za radna prava. Za reproduktivnu pravdu. Protiv nasilja i diskriminacije. Protiv svakog oblika fašizma – jučer, danas, sutra”.

Večer počinje otvorenjem izložbe Prijateljice u 19 sati u Galeriji Siva gdje će svoje radove predstaviti umjetnice Ana Pintarić, Anđela Majica, Dorotea Matijević, Ena Antunović, Gabrijela Perak, Ivona Grlić, Katarina Kocijan, Lara Ana Kulenović, Ljubica Maras, Maja Perak, Mara Bajsić i Marina Popović. U isto vrijeme, održava se radionica chantanja feminističkih parola u FIlmskom studiju Medike gdje će polaznice vježbati oslobađanje glasnica i uzvikivanje feminističkih slogana za sudjelovanje u osmomartovskom Noćnom maršu.

Nakon toga, u Infoshopu Pippilotti u 20 sati započinje Večer feminističke poezije koju vodi Mara Đukez iz galerije Suputnici. Poetska večer usmjerena je na čitanje zapisa o “ženskom iskustvu, gnjevu, najsurovijim emocijama koje se javljaju u dodiru sa svijetom u kojem su još uvijek iznimka, drugo i devijantno”, ističu organizatorice. Na čitanje su pozvani svi, neovisno o tome jesu li pjesme napisane “u žurbi na papirima, maramicama, mobitelima, u tramvajima, predavanjima ili u WC-ima”, stoji u najavi.

Glazbeni dio večeri odvija se u klubu Attack, a sastoji se od međunarodnih punk bendova. Kako pojašnjavaju organizatori_ce, punk program jedan je “od najzastupljenijih žanrova u klubu”, a ove godine sviraju: bečki hardcore bend Harsh Response, ljubljanski Drhal, beogradski post-punkeri Crna Žuč te Culebra koji u Zagrebu nastupaju u sklopu svoje europske turneje.

Ulaz na izložbu, večer poezije i radionicu chantanja je besplatan, dok će karte za koncertni dio programa biti dostupne na ulazu u klub po cijeni od deset eura. Svi mlađi_e od 18 godina imaju besplatan ulaz na koncert.

Više detalja pronađite ovdje.