Daniel Clowes jedan je od najutjecajnijih suvremenih američkih strip-umjetnika. Njegov antologijski serijal Eightball neredovito je izlazio gotovo petnaest godina, od kraja 1989. do sredine 2004., a priče koje su u njemu objavljivane izlazile su i kao samostalni albumi, od kojih se svakako ističu Like a Velvet Glove Cast in Iron i, posebice, Ghost World. Vizualnim i narativnim stilom Clowesov rad reflektira tendencije američke nezavisne kulture kraja 20. stoljeća: stripovi braće Hernandez, filmovi Davida Lyncha, romani Thomasa Pynchona, ploče Charlesa Mingusa samo su neke od referentnih točaka za moguću Clowesovu poetiku. 

Prve radove objavljuje 1985. godine u satiričkom magazinu Cracked, a prvi samostalni serijal, Lloyd Llewellyn, počinje objavljivati 1986. za američku nezavisnu izdavačku kuću Fantagraphics Books, nakladnika koji nas je tijekom godina zadužio stripovima Chrisa Warea, Charlesa Burnsa, Chestera Browna i drugih. Uz spomenuti Eightball te albume koji su nastajali prema pričama i likovima koji su se u njemu pojavljivali (David Boring iz 2000. i Ice Haven iz 2005.), Clowes je 2010. objavio Wilsona, svoj prvi samostalni, neserijalizirani strip. Ilustrirao je i naslovnice albuma za američke grupe Supersuckers i Yo La Tengo, plakate za filmove Todda Solondza, a potpisuje i scenarije za filmove nastale prema njegovim stripovima Ghost World i Art School Confidential. 

“Stripove Daniela Clowesa najviše volim zbog njihovog zanimljivog seksualnog podteksta. David Boring (2000) i Like a Velvet Glove Cast in Iron (1993) priče su koje se razvijaju oko seksualnih opsesija i fetiša glavnog lika”, piše Asja Bakić u tekstu objavljenom na Mufu, “No iako je u većini Clowesovih stripova protagonist – muškarac, riječ je zapravo o antijunaku, čovjeku iz kojeg su iscijeđeni testosteroni, muškarcu koji je ‘slab’, ‘ružan’, ‘nezamjetljiv’, tipu čija je jedina motivacija pronaći ženu kojom je opsjednut, a koja je također daleko od savršenstva, iako je glavni lik doživljava kao idealnu. Takva je karakterizacija likova u skladu s tradicijom alternativnog stripa, ali je dijametralno suprotna načinu na koji se muški identitet gradi u mainstream djelima koja preferiraju savršeno tijelo i nepokolebljiv duh”.

Patience izlazi gotovo šest godina nakon stripa The Death-Ray, a predstavlja “neopisivu psihodeličnu znanstveno-fantastičnu ljubavnu priču, koja se jezovitom preciznošću izvrće od nasilnog razaranja do duboke nježnosti i to na način koji je istovremeno nesumnjivo ‘clowesovski’ i posve jedinstven u njegovu opusu”. Strip je, kako piše Robert Ito u članku u The California Sunday Magazineu, nastajao pet godina, a zauzima 180 stranica, dvostruko više od Wilsona i njegov je najduži strip do sada.  

Ghost World, njegov uvjetno rečeno najutjecajniji i – s dvadeset izdanja – svakako najpopularniji strip, nedavno je dobio i kritičko izdanje – naslovljeno The Daniel Clowes Reader – a koje sadrži eseje, intervjue te kritičke i teorijske komentare. Muf, portal za medije, umjetnost i feminizam, pretprošle je godine čitav temat posvetio radu Daniela Clowesa.