Trening praktične dramaturgije je intenzivna trodnevna radionica namijenjena autorima_cama čiji su radovi iz područja suvremenih izvedbenih umjetnosti (ples, kazalište, performans, različiti hibridni i interdisciplinarni projekti s izvedbenim elementima) u procesu realizacije.  

Radionicu u Zagrebu vode sljedeći stručnjaci_kinje: Bojana Cvejić, dramaturginja, teoretičarka izvedbenih umjetnosti i profesorica na Nacionalnoj akademiji umjetnosti – KhiO u Oslu i na plesnoj akademiji P.A.R.T.S Bruxelles; Goran Ferčec dramaturg i pisac, docent na  Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu; Goran Sergej Pristaš, dramaturg i profesor na  Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Trening praktične dramaturgije je zamišljen tako da osigura produktivan dijalog o umjetničkom procesu, konceptualnim problemima povezanim s nastajanjem predstave/rada, kao i intenzivan rad autora, suradnika i/ili izvođača na dramaturškoj strukturi projekta i refleksiji umjetničkog procesa. Trening nije namijenjen promociji nastajuće predstave/rada, već mogućnosti da se autori_ce radova, zajedno sa svojim suradnicima_ama, susretnu sa stručnjacima_kinjama iz područja suvremenih izvedbenih umjetnosti, i u kritičkom dijalogu s njima promisle svoje ideje, probleme, pitanja koja nastaju u samom procesu rada. 

Tijekom treninga, gostujući dramaturzi_ginje radit će u pojedinačnim trosatnim sesijama na najviše pet projekata, koji su u trenutku prijave već u nekoj fazi produkcije.

Svaki od prijavljenih autora_ica ili skupina treba omogućiti gostujućim dramaturzima_ginjama uvid u proces nastajanja predstave odnosno rada. Akademija dramske umjetnosti može osigurati prostor dvorane F22 za potrebe prezentacije bez korištenja rasvjete ili postava scenografije. U protivnom, prezentaciju i razgovor moguće je napraviti i u prostoru u kojem autori_ce održavaju probe. Od autorica_a se očekuje da pokažu elemente predstave/rada na kojem rade ili dijelove već gotovog materijala (u trajanju do 30 minuta), a ako se radi o djelu koje je već imalo premijeru, trebalo bi pripremiti materijale koji se odnose na daljnji proces razvoja predstave. Radi uvida u proces rada, potrebno je kratko predstavljanje dosadašnjeg radnog procesa i trenutnih dramaturških rješenja – koje bi trebalo biti izvedeno uživo. 

“Ovim treningom želimo otvoriti dijalog o procesu nastajanja radova u široko shvaćenom području izvedbenih umjetnosti”, navode organizatori_ce.

Sudjelovanje u treningu je besplatno, a trening je namijenjen svim autorima_cama i skupinama iz područja suvremenih izvedbenih umjetnosti, koji_e smatraju da im je potreban produktivan, dinamičan i kritički razgovor o umjetničkim procesima.

Za sudjelovanje u treningu praktične dramaturgije, prijavite se Akademiji dramske umjetnosti, na adresu trening.dramaturgija2025@gmail.com najkasnije do 20. listopada 2025. 

Prijava treba sadržavati:

• naziv projekta
• kratak opis projekta (maks. 1 kartica)
• ime(na) autora i suradnika
• u kojoj je fazi projekt u vrijeme održavanja treninga
• planirani datum završetka projekta
• koja su očekivanja od treninga
• moguće mjesto održavanja pokazne probe i diskusije (ukoliko to nije F22)
• kontakt (e-mail adresa, telefon)

O izboru projekata na kojima će se raditi kao i o rasporedu treninga bit ćete obaviješteni do 30. listopada 2025. 

Javni program ove četverodnevne konferencije otvoren je 30. siječnja vođenom šetnjom EcoSomatic Protocols of Kinship – bonding with the (non)human. Voditeljica ture, Sunčica Pasuljević Kandić radi pri Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a polje interesa su joj interdisciplinarna umjetnička istraživanja, te kustoske i pedagoške prakse koje se bave društvom, tehnologijom i prirodom. Šetnja je zamišljena kao prostor istraživanja znanja i mreža koje nas međusobno povezuju s fokusom na ispitivanje pokreta, čula i uspostavljanja odnosa spram neljudskog oko nas.

Konferencija je nastala u organizaciji ADU-a te u suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku, Centrom za dramsku umjetnost i Kurzivom. 

Snimila i uredila: Sara Gurdulić
Snimku Audio Guide Zagreb ustupila je Sunčica Pasuljević Kandić.

Festival će se predstaviti publici uz projekciju nastalih radova 2. ožujka u 20 sati u kazališnoj dvorani F22.

Više informacija i popis autora_ica i organizatora_ica koji će sukreirati Danku potražite ovdje.

Ovo će se predavanje pozabaviti odnosom relacione etike, relacione epistemologije i onoga što teoretičarka Sara Ahmed naziva ne-performativnošću institucija ili, šire, institucionalnom mehanikom odnosno pitanjem kako institucije rade.

Kao što artikulira Jarrett Zigon u knjizi How is it between us?: Relational Ethics and Care for the World suvremena etika formulira se u prostoru “između ljudi”, te se oslanja na ideju da moramo napustiti tradicionalne pretpostavke da postoji nešto etično u ljudskom biću kao takvom. Etika, prema Zigonu, leži “između” i uspostavlja se bazično kao odnos. Za razliku od analitičkofilozofskog pristupa, sociokulturna i fenomenološko-hermeneutička tradicija otvoreni su prema (do)življenom iskustvu neurednog svijeta i neposloženog, izrazito kompleksnog postojanja. U tom kontekstu, tri su ključna aspekta socijabilnosti: relacionost, situiranost i osjetljivost (u smislu tjelesno-afektivno-kognitivne otvorenosti i receptivnosti). Sara Ahmed u svojoj knjizi Complaint! progovara o sistemski utemeljenoj nesposobnosti institucija da se nose s prigovorima, žalbama, tužbama o različitim diskriminativnim praksama, maltretiranju i uznemiravanju u svojim redovima. Koje su sve življene kontradikcije toga da se institucija visokog obrazovanja pokuša uhvatiti u koštac s procesom mijenjanja vlastite institucionalne klime, imajući na umu relacionost, situiranost i osjetljivost?

Una Bauer je teatrologinja i kritičarka iz Zagreba. Doktorirala je na londonskom Sveučilištu Queen Mary. Profesorica je na Odsjeku za dramaturgiju pri Akademiji dramske umjetnosti. Prvu knjigu koja se bavi kazalištem i svime ostalime, uključujući čajnike i bicikle, Priđite bliže: o kazalištu i drugim radostima, izdala je 2015. Njezina druga knjiga BADco.: Vježbanje nemogućeg, koju čine intervjui s izvedbenim kolektivom BADco., objavljena je 2021. U fokusu njezinih novijih istraživanja su afekti i emocije, tuga, žalovanje i smrt u kontekstu izvedbenih umjetnosti.

***

Predavanje Une Bauer dio je projekta Testing Ground: Reparative Practices for New Cultural Ecosystem koji su uz potporu programa Kreativne Europe Europske unije razvili i provode Kurziv, Krytyka Polityczna i Maska Ljubljana. 

Program podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH,  Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske. Seminar je dijelom projekta Svijet oko nas – očuvanje kritike u regiji podržanog od strane Zaklade Kultura nova. 

Ovogodišnja Danka počinje u petak navečer, 6. listopada, kada se objavljuje tema festivala na temelju koje će pisci imati cijelu noć da napišu kratak dramski tekst.

U subotu ujutro (7.10.) svaki tekst nasumično dobiva svog redatelja_icu i tri glumca_ice. Pet autorskih timova tada ima samo 9 sati za napraviti pet kratkih predstava u trajanju do 15 minuta. U 19:30 sati nastali radovi prezentirati će se pred publikom i sa zadnjom izvedbom zaključiti ciklus od 24 sata.

Popratni program uključuje 24-satni radijski program KRADIO, koji će se emitirati od petka navečer do subote navečer. Studio postaje nalazit će se u dvorani F22, a emitirat će se na adresi kradio.online.

Sudionici ovogodišnje Danke su pisci i spisateljice Emma Kliman, Matej Opolcer, Tadija Čaluković, Ivana Kukavica i Adela Kulenović; redatelji i redateljice Nika Bokić, Patrik Sečen, Toma Serdarević, Mirta Mikloušić, Roza Jurić; glumci i glumice Anja Jogunica, Dora Dimić Rakar, Melisa Jakupović, Bela Grah, Tamara Kovačević, Lucija Nera Đurić, Mark Fejer, Nikolina Krupec, Damian Humski, Timon Špalj, Andrija Žunac, Martina Mandek, Marija Rubčić, Klara Rihtar i Tit Medvešek.

Organizacijski tim festivala čine Vid Lež, Margareta Ivoš, Filip Rutić, Blaž Ordanić.

Scenografija, kostimografija, rekvizitu potpisuju Matej Kniewald i Ema Tomašek, voditelj ceremonije Jakov Zovko, a glazbeni gost je Vedran Bošnjak. Vizual festivala potpisuje Julia Stura.

Njezini usamljeni protagonisti bez vlastitih imena – Otac, Kći, Mladoženja i (mrtva) Majka – stilizirani su i izolirani od bilo kakve socijalne i psihološke pozadine, a njihovi postupci i replike lišeni standardnih kauzalnih veza. Njihove se međusobne relacije ne uspostavljaju u stvarnosti, već se ostvaruju s pomoću igre i govornih asocijacija u ispreplitanju kružnog, neprestano ponavljajućeg-obnavljajućeg vremena.

Konceptualni pristup Natalije Manojlović ovoj drami temelji se na ideji elementarnosti dijaloga, no redateljica je u scensku strukturu uz četiri glumca uvela i Papandopulo kvartet saksofona. Pritom je oblikovala specifičan izvedbeni jezik koji kôd igre vodi izvan podjele realnog i fantastičnog s pomoću samosvojne apstrakcije glazbe – “prepisivanjem” dijaloških formi u jezik saksofona, oslanjajući se na ritmiku i melodiku teksta, te kombiniranjem teksta drame i teksta glazbe s glumačkim i glazbeničkim poticajima.