Propitivanje dosega estetike kao (filozofske) discipline i (antropološkog) projekta nije novo i ono kao sjena prati razvoj estetičkog mišljenja. Bilo da se radi o teorijskom osporavanju estetike ili o umjetničkim praksama koji negiraju vrijednosti za koje se pretpostavlja da su specifično estetičke. Kritika estetike može pak smjerati i u pravcu širenja estetičke domene, što jest primjerice poduhvat Jacquesa Rancièrea kada govori o estetici kao indisciplini. Pitanje koje se postavlja s obzirom na takva anti-, in- ili anestetička promišljanja jest u kojoj mjeri ona, unatoč nastojanju da napuste estetiku, ipak ostaju na terenu estetičkog projekta čiji zamašnjak čini spoj znanja, umjetnosti i određenog poimanja čovjeka.

Misliti umjetnosti s onu stranu estetike znači s jedne strane, dakle, potragu za filozofskom aparaturom koja umjetnosti neće konceptualizirati u vidu jedne znanosti osjetilnoga. A s druge strane to je i nepristajanje na institucionalnu kritiku umjetnosti kao relegiranje umjetnosti u sociologiju, što je svojevrsni odvjetak anti-estetičkih tendencija.

Glavni izlagači su Michel Chion, Martin Hägglund, Alexander García-Düttmann i Evan Calder Williams. Simpozij – koji organizira Multimedijalni institut u suradnji sa Francuskim institutom u Zagrebu, Kulturom promjene Studentskog centra u Zagrebu i Centrom za dramsku umjetnost – će 14. lipnja umjetnički zaokružiti Markup Popp Oval svojim predavanjem o elektronskoj glazbi u net.kulturnom klubu mama te koncert Michela Chiona 17. lipnja u Galeriji SC. 

Umjetnost pojma je ujedno i početak dvogodišnjeg projekta “Prošireni estetički odgoj: umjetnički eksperiment i politička kultura u mrežnom dobu” kojeg Multimedijalni institut realizira s kuda.org (Novi Sad), Kontrapunkt (Skopje), Berliner Gazette (Berlin) i Mute (London). Projekt Aesthetic Education Expanded je financiran sredstvima Europske komisije, u okviru programa Kultura 2007-2013.

Više o skupu možete pronaći ovdje.

Izvor: mi2 / Amanda Beech, Sanity Assassin, 2010.

Komunizacija je bauk trenutne borbe za ukidanje kapitalizma i države koji kruži Europom, Sjevernom Kalifornijom i svugdje gdje realne apstrakcije vrijednosti koji oblikuju naše živote bivaju osporene. Razvijajući se na supstratu koji pružaju iskustva štrajkaških praksi, autonomnih komuna, okupacija i pobuna, komunizacija radi protiv otuđenja prisutnih u suvremenom društvu. Ovi indikatori otpora su raspršeni i moraju srasti zajedno. Communization and its Discontents, zbornik kojeg je uredio Benjamin Noys, nastao je u sklopu projekta projekta Minor Composition i okuplja tekstove raznih autora koji ne poimaju komunizaciju na isti način. Osnovna ideja pri sastavljanju zbornika bila je da komunizacija nije odgovor na postojeće društveno stanje, već problem koji zahtijeva daljnju razradu. Ispitujući nove teorijske konceptualizacije komunizacije koje predlažu Tiqqun, The Invisible Committee, Théorie Communiste, postautonomisti i drugi, zbornik nudi uvid u kritičku refleksiju mogućnosti i granica suvremenih oblika, strategija i taktika borbe. 

Zborniku su tekstovima pridonijeli  Jasper Bernes, John Cunningham, Alexandar R. Galloway, Maya Andrea Gonzalez, Anthony Iles, Leon de Mattis, Nicole Pepperell, Alberto Toscano, Marina Vishmidt i Evan Calder Williams te kolektivi Endnotes i Théorie Communiste