Nagrada uključuje novčani iznos od 20 000 eura, a svečana dodjela održat će se sredinom listopada kako bi se obilježila godišnjica ubojstva Daphne Caruane Galizije. Daphne Caruana Galizia bila je malteška novinarka, blogerica i antikorupcijska aktivistica koja je opširno izvještavala o korupciji, pranju novca, organiziranom kriminalu i prodaji državljanstava te o upletenosti malteške vlade u skandal s Panamskim dokumentima. Nakon uznemiravanja i prijetnji, ubijena je u eksploziji autobombe 16. listopada 2017. godine.

Nagrada se dodjeljuje kao priznanje za izniman novinarski rad kojim se promiču ili brane temeljna načela i vrijednosti Europske unije, kao što su ljudsko dostojanstvo, sloboda, demokracija, ravnopravnost i ljudska prava. Za sudjelovanje u izboru za nagradu, koji je otvoren profesionalnim novinarima i timovima profesionalnih novinara svih državljanstava, potrebno je dostaviti istraživačke novinarske radove koji su objavljeni ili emitirani u medijima sa sjedištem u jednoj od 27 država članica Europske unije. 

Prijave za nominaciju se vrše putem online platforme.

Rok za prijavu je 31. srpanj.

Fokus rada Projektnog asistenta_ice biti će na osmišljavanu, kreiranju i diseminaciji komunikacijskih poruka, održavanju web stranice i društvenih mreža Platforme, sudjelovanje u kreiranju javnih kampanja, i slično. U dogovoru sa izvršnim timom CROSOL-a, Projektni asistent_ica pomagat će i u organizaciji i provedbi nekih projektnih aktivnosti. Tražimo osobe koje dijele vrijednosti CROSOL-a, mogu raditi u timu, imaju visoku razinu osobne odgovornosti, kreativni su, proaktivni, te imaju razvijenu sposobnost kritičkog mišljena.

Naknada za navedeno radno mjesto iznosi 900,00 EUR brutto mjesečno. Po završetku projekta postoji mogućnost produženja ugovora, ovisno o odobrenim sredstvima i evaluaciji obavljenog rada. Period rada (50% radnog vremena) je od 16.10.2023. do 30.06.2024.

Zadaće projektnog asistenta/ice za komunikacije obuhvaćaju:

• Održavanje web stranice CROSOL Platforme (HR i ENG)
• Osmišljavanje, kreiranje i objavljivanje sadržaja na društvenim medijima CROSOL Platforme (HR i ENG)
• Sudjelovanje u kreiranju i osmišljavanju te provedbi online kampanja za potrebe projektnih aktivnosti i programskih aktivnosti CROSOL-a
• Sudjelovanje u osmišljavanju projektnih poruka usmjerenih ka medijima u HR i EU
• Ostale komunikacijske dužnosti po potrebi i u dogovoru sa uredskim timom CROSOL-a
• Sudjelovanje u drugim programskim djelatnostima Platforme CROSOL
• Sudjelovanje i praćenje u provedbi projektnih aktivnosti, po potrebi

Mjesto rada: Zagreb, uz mogućnost povremenog terenskog rada (područje Hrvatske).

Prednost imaju kandidati i kandidatkinje s iskustvom u radu na projektima financiranim iz EU fondova i programa.

Prijava mora sadržavati:

• životopis u Europass formatu na hrvatskom jeziku,
• motivacijsko pismo (do 500 riječi) na hrvatskom jeziku,
• kontakt podatke za preporuku. Podaci moraju sadržavati: ime i prezime osobe koja može dati preporuku, ustanovu, poziciju i kontakt osobe koja može dati preporuku.

Prijave se primaju putem email adrese do ponedjeljka, 2. listopada, u 17.00 sati.

52 odabranih u 14 zemalja Europske unije sudjeluje u kampu Changemakers’ Playground Camp, jednotjednom programu obuke koji se održava u Belgiji od 10. do 16. veljače 2024. Edukativni program obuhvaća teme “artivizma”, provedbe javnih kampanja i upotrebe umjetničkog jezika kao političkog. U okviru kampa organiziran je posjet Bruxellesu kako bi se dotaknule teme Europske unije, rada njezinih institucija i izbora za Europski parlament. Do kraja trajanja kampa izrađuju se nacrti aktivnosti dva javna događanja koja će se realizirati po povratku u svoju zemlju. Događanjima treba obuhvatiti/angažirati najmanje 100 građana.  

Traže se “pokretači promjena”: umjetnici, studenti umjetničkih smjerova i/ili kulturni djelatnici u dobi od 18 do 30 godina. Prijavitelji će razvijati svoje umjetničke i aktivističke prakse istražujući inovativne načine angažiranja zajednice uz pomoć umjetnosti i kulture te u svrhu poticanja političke promjene.

Odabranima će biti pokriveni sljedeći troškovi:

• sedmodnevni tečaj obuke koji će se održati u Belgiji:
• put
• smještaj u Belgiji
• doručak, ručak i večera 7 dana

Kandidati će imati status volontera mreže Culture Action Europe (od veljače do lipnja 2023.) i primit će ukupno 1197 EUR za potporu provedbi svojih aktivnosti.

Kriteriji

• Dob (18-30 godina)
• Mladi umjetnici_e, studenti_ce umjetničkih smjerova i/ili kulturni_e radnici_e
• Kandidati moraju imati prebivalište u jednoj od sljedećih zemalja koje sudjeluju u projektu: Bugarska, Hrvatska, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Italija, Nizozemska, Poljska, Portugal, Slovenija, Španjolska i Švedska. (Napomena: kandidati ne moraju imati državljanstvo navedenih zemalja, ali moraju tu stanovati)

Ostali uvjeti poziva

• Prihvaća se samo jedna prijava po osobi
• Prijave organizacije neće biti prihvaćene, ali prihvatljivi kandidati mogu koordinirati planiranje i provedbu svojih lokalnih događanja u suradnji s partnerskom organizacijom, kolegama, prijateljima, institucijama i sl.

U prijavi je potrebno priložiti: životopis, link na web stranicu (ako je primjenjivo) ili društvene mreže s primjerima umjetničkog rada, motivacijsko pismo (maks. 1 stranica na engleskom jeziku) koje će obuhvatiti odgovore na sljedeća pitanja: Opišite zajednicu koju biste željeli angažirati oko sudjelovanja na europskim parlamentarnim izborima u 2024. i zašto? Kako vaša umjetnička praksa odražava vaše aktivističke vrijednosti i etiku? Kako će vaš rad utjecati na zajednicu? Što za vas znači “demokracija”? Kako vidite da se ona odražava (ili ne) u vašem mjestu, gradu ili zemlji?

S dodatnim pitanjima oko prijave i poziva možete se obratiti i Savezu udruga Klubtura koji podržava projekt Pop the vote! 

Prijave se podnose do 15. listopada 2023. godine ispunjavanjem obrasca koji se nalazi na stranicama mreže Culture Action Europe.

S obzirom na teške posljedice pandemijske krize, ali i problematičnu tendenciju da se teret javnog financiranja kulture – makar kod nas – sve snažnije prebacuje na europske izvore, definiranje novog programa EU za kulturu i audiovizualni sektor od temeljne je važnosti za budućnost našeg ugroženog sektora. Posebnu pažnju stoga zaslužuje vijest da je u srijedu, 19. svibnja Europski parlament odobrio Kreativnu Europu za razdoblje 2021. – 2027., i to s proračunom gotovo pa udvostručenim u odnosu na prethodni ciklus: gotovo 2,5 milijarde eura u usporedbi s 1,4 milijarde za 2014. – 2020. Kako prenosi naš Desk Kreativne Europe, koji djeluje u okviru Ministarstva kulture i medija, ove brojke sugeriraju da su europarlamentarci “prepoznali važnost kulturnog i kreativnog sektora i potrebu za njegovim što bržim oporavkom nakon krize uzrokovane pandemijom virusa COVID-19 koja je mnoge glazbene i kulturne prostore širom Europe ostavila zatvorenima”.

Prema citiranom priopćenju Deska, “najveći dio programskih sredstava Kreativne Europe (1,4 milijarde EUR / 58%) pripast će potprogramu MEDIA koji pruža podršku za razvoj, promociju i distribuciju europskih filmova i audiovizualnih djela unutar Europe i šire”. Drugi po veličini dio kolača ide potprogramu Kultura, kojem će pripasti 33% budžeta. Ta će programska sredstva biti namijenjena osiguravanju podrške “za prekogranične kulturne i kreativne suradnje (mreže, platforme, inovacijski projekti) između organizacija i profesionalaca u područjima poput glazbe, nakladništva i promocije europske književnosti, arhitekture, kao i EU nagradama i inicijativama za kulturu”. Što se trećeg potprograma tiče, takozvanog “međusektorskog dijela”, kojem će pripasti 9% programskih sredstava, “potpora će po prvi puta pružiti podršku informativnom medijskom sektoru nizom aktivnosti za promicanje medijske pismenosti, pluralizma, slobode medija i kvalitetnog novinarstva, pomažući medijima u boljem rješavanju izazova digitalizacije”.

U priopćenju se napominje kako se novim programom nastoji osigurati “veći fokus na inkluziju, na podršku glazbenom sektoru koji je među najteže pogođenim pandemijom te više stope sufinanciranja za male projekte suradnje”. Nadalje, “uključena je obveza promicanja ženskog talenta i potpora umjetničkim i profesionalnim karijerama žena, budući da je zaključeno kako su žene i dalje nedovoljno zastupljene na mjestima odlučivanja u kulturnim, umjetničkim i kreativnim institucijama”.

Sve navedeno zvuči vrlo prihvatljivo, no nedvojbeno je da će puna uspješnost dijela ovih mjera ovisiti o temeljnom financiranju na nacionalnoj i lokalnoj razini. Premda je konkretnije zaključke nemoguće donositi bez detaljnog uvida u sadržaj programa, banalna je činjenica da suradnje, umrežavanja i platforme u kulturnom polju ponajprije ima smisla poticati kada je osigurano da se ima što umrežiti i povezati, odnosno kada su akteri i njihovi programi stabilizirani u mjeri koja omogućuje takav logičan iskorak. Uzevši u obzir nedostatnost sredstava u našem sustavu javnog financiranja kulture, kao i raširenu politiku nefinanciranja plaća radnica i radnika u kulturu, jasno je da takvi temelji u Hrvatskoj jedva da postoje. U tom će smislu uspjeh novog ciklusa Kreativne Europe ponajviše ovisiti o tome hoće li se on za lokalne aktere ispostaviti kao neophodni spas za brojne utopljenike naše kulturne politike, ili kao logična međunarodna nadogradnja jednog suvislo koncipiranog nacionalnog sustava.

Znakovi, malo je reći, nisu dobri.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Nakon što su neuspjehom završile interpelacije protiv slovenske ministrice obrazovanja Simone Kustec i ministra za rad i socijalnu politiku Janeza Ciglera Kralja, s opstankom notornog ministra kulture Vaska Simonitija propala su (mada tijesno) sva tri pokušaja oporbe da u parlamentu zada udarac Janšinoj vladi. Da će Simoniti – koji je kasnonoćno glasanje nakon sjednice koju mediji opisuju kao “maratonsku” preživio s 40 glasova za, a 43 protiv njegove smjene – ostati i dalje na čelu slovenskog Ministarstva kulture posebno je bolna i deprimirajuća činjenica za tamošnje kulturno polje. Jer ono se na svim razinama, od institucionalne do nezavisne, tijekom Simonitijevog mandata suočava s nasilnim kadroviranjem, šikaniranjem kritičnih pojedinki i organizacija i represivnim odnosom prema nezavisnoj kulturnoj sceni. Regijom je posebno odjeknuo udar na ključne prostore za nezavisnu kulturu u Sloveniji, ali i šire, o kojemu su svjedočile fotografije specijalaca u Metelkovoj i rušenja dijela Tovarne Rog, iz kojih su protjerane njihove korisnice. No bilanca Janšinog i Simonitijevog djelovanja nažalost je daleko šira: ograničavanje slobode medija, postavljanje ljubitelja Wehrmachtove uniforme na čelo Narodnog muzeja, smjena uspješnih i priznatih voditeljica suvremenoumjetničkih institucija – samo su neki od poteza o kojima su za Kulturpunkt u danima rasprave o interpelaciji protiv Simonitija govorile predstavnice slovenske nezavisne scene.

Svega dva dana nakon rasprave, Simonitijev je šef još jednom pokazao svoju trampovsko-orbanovsku stranu kada je riječ o slobodi medija. U petak, 26. ožujka pod Skupinom za praćenje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava (DRFMG) Odbora LIBE pri Europskom parlamentu trebala se održati sjednica posvećena slobodi medija u Sloveniji, u kojoj su trebali sudjelovati i Janša i Simoniti. No umjesto da održi izlaganje, Janša je neposredno pred sjednicu poslao 16-minutni video u kojem je navodno prikazana perspektiva slovenskih vlasti. No nakon što moderatorica Sophie in ‘t Veld nije dozvolila prikazivanje iz tehničkih i proceduralnih razloga, ističući da je najprimjerenije da Janša i Simoniti govore osobno te nudeći mogućnost da video bude prikazan na kraju sjednice, Janša je sjednicu demonstrativno “napustio” – odnosno, isključio se iz videoprijenosa, sugerirajući da je riječ o cenzuri.

Čitava situacija djelovala je bizarno; prije kao kalkulirano proizvedeni spin nego kao stvaran sukob. Nekoliko indicija ide takvoj interpretaciji u prilog. Prije svega, sjednica je streamana uživo na izričit Janšin zahtjev. Drugo, kao što je istaknula In ‘t Veld, video nikada nije bio dio standardnog protokola na DRFMG-ovim sjednicama, koje služe monitoringu vlasti u zemljama-članicama i saslušavanju njihovih predstavnika. Konačno, i najvažnije, odluka In ‘t Veld evidentno nije bila cenzorske prirode – štoviše, po njezinom prijedlogu, Janša bi dobio prostor i za vlastito izlaganje i za “promotivni” video.

To ga dakako nije spriječilo da iskoristi priliku koju je sam proizveo, prozvavši moderatoricu sjednice na Twitteru zbog cenzure. No njegovi spinovi ne bi smjeli odvratiti pozornost s izlaganja koja su prethodila ovom fabriciranom sukobu. Kako prenosi portal Balkan Insight, glavna urednica Slovenske tiskovne agencije Barbara Strukelj govorila je tako o snažnim financijskim pritiscima od strane Janšine vlade, koji uključuju i ponovljenu obustavu isplate sredstava iz državnog proračuna, dok je stručnjakinja za medijsko zakonodavstvo Nataša Pirc Musar rekla kako je ograničavanje slobode medija samo “vrh sante leda” kada je riječ o udaru na slobodu izražavanja u Sloveniji.

Santa je to koja se, usprkos ovim privremenim pobjedama, ipak pokazuje nestabilnom i osipajućom. Kako ističe Denis Romac u Večernjem listu, za Simonitijevu interpelaciju je glasalo i troje zastupnika Stranke modernog centra, među kojima i predsjednik parlamenta Igor Zorčič i šefica parlamentarnog kluba SMC-a Janja Sluga. Podsjećamo, SMC je dio koalicije koja Janšinu manjinsku vladu drži na životu, a bjesomučnost “slovenskog Orbána“, čini se, takav aranžman čini sve nestabilnijim. No činjenica da se brod ljulja slaba je utjeha za slovensko kulturno i medijsko polje: šteta je već ogromna, velikim dijelom i ireverzibilna, a Janša i njegovi ađutanti i dalje nažalost ostaju u poziciji da je drastično prodube. 

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Usprkos protivljenju najšire fronte koja je podjednako obuhvaćala opće građanstvo (preko 5 milijuna potpisnika online peticije!), internetske aktiviste, nevladine organizacije, raznovrsne inicijative, akademike, ali i internetske megakorporacije, trogodišnja se priča oko europske regulacije autorskih prava približila negativnom raspletu. U utorak, 26. ožujka Europski parlament je s 348 glasova za, 274 protiv i 26 suzdržana odlučio izglasati spornu Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, osiguravši time da se procedura neće odgoditi zbog skorašnjih izbora za njegov novi saziv. Parlament je odluku donio nakon što je Direktiva prošla proceduru trijaloga, odnosno pregovora između Parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije, koji su rezultirali finalnom verzijom prezentiranom u veljači.

Kao što je otprije poznato, ključni predmet spora u Prijedlogu Direktive bili su članci 11. i 13. (u novoj verziji članci 15. i 17.), koje su njezini kritičari protumačili kao novi udar na otvorenost interneta. Referirajući na čl. 2. i čl. 3. st. 2. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu iz 2011. godine, članak 11. mehanički prenosi tradicionalni model autorskih prava u digitalnu domenu dajući, primjerice, medijskim nakladnicima pravo sklapanja licencnih ugovora s online agregatorima medijskih sadržaja, što može podrazumijevati i traženje naknade za preneseni sadržaj, odnosno ono što se kolokvijalno (i ne sasvim točno) naziva porezom na link. Kao što smo već pisali, riječ je o modelu koji na ruku može ići tek najvećim medijskim igračima koji mogu zauzeti kakvu-takvu pregovaračku poziciju u odnosu na velike platforme. Mali, ekonomski nebitni akteri poput neprofitnih medija sasvim sigurno neće imati nikakvu korist od ovih mjera – štoviše, uzevši u obzir komercijalizaciju internetskog prostora poput sve izraženijeg ograničavanja dosega na društvenim mrežama, sva je prilika da će tom ključnom, neovisnom dijelu europskog medijskog polja biti sve teže dopirati do čitatelja do kojih bi inače “organski” vjerojatno došli.

Ono čemu ranije nismo posvetili posebnu pažnju jest status samih proizvođača medijskog sadržaja. Dok generatori praznog eurobirokratskog govora na sve strane najavljuju konačnu zaštitu autorâ, u slučaju medijskog sektora uistinu ne postoji nikakva garancija da će bilo kakva redistribucija sredstava između internetskog i medijskog polja doprijeti do novinara. Zabluda je to na tragu odluke SDP-ove vlade da izdavačima tiskanih medija bezuvjetno smanji PDV na 5%, koja se pokazala čistim pogodovanjem medijskom kapitalu bez ikakvog pozitivnog odjeka na položaj novinara.

Finalnom se verzijom Direktive očito pokušalo nekako adresirati taj problem pa je tako članku 11. (sada 15.) dodan stavak 5. koji propisuje da će “autori djela uvrštenih u medijsku publikaciju dobiti primjeren udio prihoda koji su izdavači ostvarili temeljem korištenja njihove publikacije od strane davatelja usluga informacijskog društva”. No ove promjene nisu uvjerile Međunarodnu federaciju novinara, koja je 14. veljače objavila priopćenje pod naslovom Nova direktiva izruguje se novinarskim autorskim pravima. U njemu upozoravaju da Direktiva omogućuje nakladnicima da izbjegnu navedenu obavezu na način da se oslone na “postojeće ugovorne obveze” i “zakone o vlasništvu”. “Takve diskriminatorne odredbe”, navode, “gase bilo kakvu nadu da će Direktiva podržati autore u medijskom sektoru u nastojanju da dobiju poštenu i proporcionalnu naknadu za svoj rad. Umjesto toga ona ojačava sustav u kojem moćni izdavači prisiljavaju zaposlene novinare i freelancere na potpisivanje ugovora kojima se odriču svih svojih prava.” Priopćenje prenosi i izjavu generalnog tajnika IFJ-a Anthonyja Bellangera koji smatra kako su pristajanjem na finalni tekst Direktive “institucije Europske unije ili pokazale svoju naivnost ili cinično izdale vrijednosti pravednosti i socijalne pravde koje bi Europa trebala predstavljati”. Kao i u slučaju reguliranja odnosa gigantskih platformi i izdavača, ukratko, EU je još jednom pokazao da donosi potpuno nefunkcionalne mjere koje (veći) kapital stavljaju u poziciju da u potpunosti upravlja njihovim reperkusijama.

Članak 13. (sada 17.), koji uređuje odgovornost digitalnih platformi za sadržaj koji njihovi korisnici postavljaju, izmijenjen je u odnosu na svoj inicijalni oblik jer više ne navodi softver za prepoznavanje sadržaja kao primjerenu i proporcionalnu mjeru. Međutim, ona je naprosto tehnološka nužnost diktirana potrebom giganata poput YouTubea ili Facebooka da se zaštite od tužbi za kršenje autorskih prava u ovakvom regulatornom okviru. U svojem novom obliku ovaj članak ograničava odgovornost onih platformi koje su na teritoriju EU dostupne manje od 3 godine i ostvaruju prihode manje od 10 milijuna eura – njihova je obaveza tek da ulože “najbolje napore” da dobiju autorizaciju za preneseni sadržaj. No upravo se u toj odredbi krije vjerojatni smisao ovog čitavog članka – prisiljavanje digitalnih platformi na potpisivanje licencnih ugovora s izdavačima ili službama za kolektivnu zaštitu autorskih prava poput ZAMP-a, koji je Direktivu čitavo vrijeme i podržavao. S obzirom na to da ZAMP, primjerice, pokriva i zaštitu novinarskih autorskih prava, jasan je njegov interes da se oba sporna dijela Direktive definiraju upravo u ovakvom obliku.

Valja istaknuti da ovaj članak u finalnoj verziji eksplicitno uvodi iznimke poput korištenja autorskih dijela u svrhu citiranja, kritike, osvrta, karikature, parodije ili pastiša. No nije nimalo upitno da tehnologija prepoznavanja sadržaja za kojom posežu i posezat će sve velike platforme ne može ulaziti u takve finese – ona naprosto prepoznaje neki zvučni ili vizualni otisak i automatski ga filtrira. S obzirom na obavezu iz st. 6. ovog članka koji propisuje da sve platforme čiji mjesečni broj korisnika premašuje 5 milijuna moraju također poduzeti sve da spriječe buduće postavljanje zaštićenog sadržaja, to efektivno znači automatsko blokiranje svega što softver prepozna kao autorsko djelo, jer je daleko jednostavnije bacati mrežu preširoko nego riskirati tužbu.

Ukratko, uza sve intervencije i dorade, čini se da Direktiva u svojem finalnom obliku zadržava sve probleme zbog kojih je od početka prozivana. Govori to prije svega o nemogućnosti Unije da napusti zatvorene gabarite promišljanja redistribucije novca u medijima i kulturi – gabarite koji, uostalom, ni do kakve redistribucije evidentno ne dovode. Tu su i naši lokalni poslušnici koji s višestrukim entuzijazmom amplificiraju štetne posljedice europske politike prema onima kojih se ovakvi dokumenti tiču, poput neprofitnih medija i radnika u medijima i kulturi. Srećom, ako ćemo vjerovati Unijinom PR-u, finalna nam verzija Direktive bar omogućuje da radimo memove o tome.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Nakon što je Odbor za pravosuđe Europskog parlamenta 20. lipnja odlučio da Parlament može stupiti u međuinstitucionalne pregovore s Vijećem Europske unije i Europskom komisijom o spornom Prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, izgledalo je kao da je autistična Unijina politika u okviru Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta još jednom prevladala usprkos protivljenju stručnjaka i najšire javnosti.

Podsjećamo, riječ je o dokumentu koji na razini Unije nastoji standardizirati regulaciju autorskih prava, s posebnim naglaskom na digitalnu domenu. U tom su pogledu najviše kritika s gotovo svih strana – od teoretičara interneta i autorskih prava, preko istraživačkih novinara, pa do nevladinih organizacija – dobili članci 11. i 13., doživljeni kao veliki udar na otvorenost interneta. Članak 11. tako nakladnicima elektroničkih publikacija daje isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za prenošenje njihova sadržaja, uključujući i mogućnost traženja naknade (ali i ne čini naknadu obaveznom, kako se pogrešno prenosi u nizu medija!), što slobodnu internetsko-medijsku cirkulaciju informacija guši gotovo neprimjenjivom logikom licenciranja. Članak 13. pak propisuje obavezu internetskih servisa na koje korisnici učitavaju različite sadržaje da koriste tehnologije njihova prepoznavanja kako bi se spriječila neovlaštena uporaba autorskih djela – u prijevodu, uvodi automatsku provjeru i filtriranje svake korisničke objave, otvarajući prostor za cenzuru i zlouporabu podataka.

Da u Parlamentu ipak postoji dovoljan broj ljudi u dosluhu s kritikama Direktive pokazala je grupa od 84 zastupnika prevođenih Julijom Redom, potpredsjednicom Kluba zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza i članicom Njemačke piratske stranke, koja je aktivirala pravilo 69c, stavak 2. Pravilnika Europskog parlamenta. Riječ je o odredbi koja zastupničkim klubovima omogućuje da odluku o stupanju u međuinstitucionalne pregovore u sklopu zakonodavne procedure daju na glasanje u Parlamentu, čime se osigurava korektivni mehanizam u slučaju da se najmanje 10% zastupnika usprotivi prijedlogu nekog odbora. Ipak, radi se o rijetko iskorištenoj poluzi – kako prenosi niz medija, prethodno je Parlament samo jednom takav prijedlog uistinu i odbio.

No pritisak javne kampanje ovoga je puta bio dovoljan da većina odbije podržati Odbor za pravosuđe, uz 318 glas protiv, 278 za i 31 suzdržana od ukupno 627 zastupnika. Kako predviđa Pravilnik, prije glasanja riječ je u ime Odbora dana demokršćanskom zastupniku iz Merkeličina CDU-a Axelu Vossu koji je naglasio neravnopravan položaj u kojem se umjetnici nalaze spram internetskih servisa i pozvao na podržavanje Prijedloga Direktive. Međutim, Voss se, prenosi portal Faktograf.hr, našao u nezavidnom položaju jer je njegova vlastita stranka dan prije glasanja poslala pismo svojim zastupnicima u kojima ih poziva na glasanje protiv Prijedloga Direktive, navodeći brigu za “start-up ekusustav” i njegovo preživljavanje na tržištu pored internetskih giganata kao glavne razloge.

Nakon njega uslijedilo je obraćanje britanske laburistkinje Catherine Stihler koja je u ime Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, između ostalog, upozorila da se pri izradi Prijedloga Direktive nije vodilo računa o njihovim primjedbama na članak 13. i opasnosti koje nosi po korisnike internetskih servisa. Stihler je uz podsjećanje na kritike relevantnih stručnjaka i dužnosnika navela i da je na njenu adresu pristigla peticija koju je potpisalo više od milijun građana Unije koji se protive Direktivi.

Priklanjajući se argumentaciji njezinih kritičara, većina je u Europskom parlamentu donijela odluku čija je posljedica da Prijedlog Direktive, umjesto u brze međuinstitucionalne pregovore, mora ići u raspravu na sljedećoj plenarnoj sjednici Parlamenta sredinom rujna. To sasvim sigurno znači da će Direktiva pretrpjeti dorade i nove amandmane, a u tom procesu njezine revizije zasigurno će najsnažniji biti pokušaji da se drukčije adresiraju potrebe na koje članci 11. i 13. – po svemu sudeći štetno i nefunkcionalno – pokušavaju odgovoriti. Horizont rasprave za sada je, međutim, ponajprije zaštita tržišnog natjecanja i zaštita potrošača. U tom smislu, ne treba se nadati posebnim pomacima kada je, primjerice, riječ o iznalaženju dobrih modela financiranja novinarskog rada. Ukratko, dok treba pozdraviti povratak široj raspravi o regulaciji autorskih prava na razini Unije, najnovija odluka Parlamenta tek nas vraća novoj rundi kompromisa za koju se u najboljem slučaju možemo nadati da će biti manje štetna od trenutnog oblika Direktive.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Radi ostvarenja strateških ciljeva rasta europskog gospodarstva (Europa 2020), Europska unija donijela je sedam inicijativa među kojima je Digitalna agenda čiji je cilj ubrzavanje širenja brzog i ultrabrzog interneta te korištenja prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta za kućanstva i poslovni sektor. Stupovi agende su, među ostalima, jedinstveno digitalno tržište te promicanje brzog i ultrabrzog pristupa internetu. To podrazumijeva brzi pristup od 30 Mbit/s ili više za 100 posto stanovništva EU odnosno 100 Mbit/s za 50 posto kućanstava EU do 2020. godine.

Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta (Digital single market, DSM) obuhvaća tri cilja, i s njima povezanih šesnaest mjera. Drugi strateški cilj uključuje regulaciju cijena telekomunikacijskih usluga, investicije u digitalnu infrastrukturu i radijski spektar (širokopojasni internet i 4G tehnologije), uklanjanje “nezakonitog sadržaja” iz pretraživača i društvenih medija, zaštitu osobnih podataka. Paket zakona o telekomunikacijama koji je Europski parlament donio u listopadu 2015, nije uključio amandmane koji su propisivali snažniju neutralnost mreže. Neutralnost mreže odnosi se na jednak tretman svih internetskih podataka, a posljedično na jednak tretman svih korisnika mreže, odnosno na omogućavanje jednakog pristupa i radnih mogućnosti svim korisnicima. Zagovornici internetske neutralnosti isticali su da odredbe sadrže brojne nedostatke, prvenstveno zato što u njih nije uključena jasna definicija neutralnosti interneta, što će na kraju dovesti do kreiranja klasnog interneta.

Jedna od mogućih posljedica takvih odluka bila bi kreiranje tzv. brzih i sporih traka prema kojima bi prioritet, kada je riječ o dostupnosti sadržaja, imali oni klijenti koji plate više. S obzirom na to da Europska Unija do kraja kolovoza treba donijeti dodatne regulative po pitanju mrežne neutralnosti, koalicija dvadesetak najvećih telekomunikacijskih tvrtki u Europskoj uniji, među njima Ericsson, Nokia, Orange, Deutsche Telekom, Vodafone, Tele2, objavila je Manifest 5G u kojem najavljuju do 2020. godine pokrenuti komercijalnu uporabu 5G mreža u najmanje jednom gradu svake države članice EU. No, uvjet njihovim nastojanjima je slabljenje mrežne neutralnosti zbog toga što telekomima neutralnost interneta “ugrožava povrat ulaganja”.

Tvrdeći da princip neutralnosti mreže uz njihov profit koči i inovaciju kao takvu, telekomi navode da će ulaganja u 5G tehnologiju odgoditi osim ako zakonodavci ne “zauzmu pozitivan stav prema inovaciji”. Sličan pozitivan stav zauzela je i tehnička Vlada Republike Hrvatske donoseći na sjednici 12. srpnja Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine. “Infrastrukturna dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina osnovni je preduvjet za daljnji društveni i gospodarski razvoj države, odnosno tranziciju prema digitalnom društvu i gospodarstvu utemeljenom na digitalnim tehnologijama”, pišu tvorci Strategije. Primarni je cilj Strategije utvrditi koliki je trenutno digitalni jaz unutar pojedinih regija te između Hrvatske i država članica Europske unije, a s ciljem da se otkloni opasnost da u budućnosti Hrvatska “izgubi korak s razvijenim dijelom Europe i svijeta”.  

Glavni strateški cilj Vlade identičan je onom Digitalne agende EU-a, a to je pokrivenost koja omogućuje pristup internetu brzine od najmanje 30 Mbit/s za sve stanovnike Hrvatske te 100 Mbit/s za najmanje 50 posto kućanstava. No, ovom se Strategijom stavlja poseban naglasak na potrebu osiguranja dostupnosti širokopojasnog pristupa s brzinama većim od 100 Mbit/s koja stvara temelj “za ubrzani gospodarski rast i novo zapošljavanje u kontekstu razvoja digitalnog gospodarstva, koje može ostvariti konkurentne prednosti na jedinstvenom tržištu Europske unije”. Ova Strategija namijenjena je “svim sudionicima na tržištu elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga”, pri čemu su sva nadležna tijela državne uprave te druga tijela javne vlasti “pozvana slijediti načelo učinkovite i odgovorne intervencije koje će omogućiti djelotvorno tržišno natjecanje”. 

Djelotvorno tržišno natjecanje izgledno će biti zaštićeno i dodatnim regulativama koje će biti izglasane do kraja kolovoza, a koje je pripremilo središnje tijelo Europske unije za regulaciju elektroničkih komunikacija BEREC. Ono je objavilo prijedlog smjernica koje, između ostalog, nude fleksibilnu interpretaciju pojma neutralnosti interneta te otvorilo javno savjetovanje u kojem mogu sudjelovati svi zainteresirani do 18. srpnja.

Europska komisija svoj je prijedlog strategije tzv. Povezanog kontinenta (Connected Continent), odnosno legislativnog paketa jedinstvenog europskog tržišta elektroničkih komunikacija, predstavila u rujnu 2013. Europski je parlament o strategiji glasao pri prvom čitanju u travnju 2014. kada je postavljen temelj za široku primjenu koncepta neutralnosti mreže diljem Europe. Europsko vijeće prihvatilo je mandat za pregovaranje u ožujku 2015. godine, a pregovori iza zatvorenih vrata između Komisije i Vijeća doveli su do prijedloga paketa zakona koje je Vijeće usvojilo 1. listopada, a Parlament 27. listopada. Pojam neutralnosti mreže nije “preživio” drugo čitanje.

Neutralnost mreže odnosi se na jednak tretman svih internetskih podataka, a posljedično na jednak tretman svih korisnika mreže, odnosno na omogućavanje jednakog pristupa i radnih mogućnosti svim korisnicima. Čak i kada se realno sagleda sav iskorišteni i neiskorišteni komercijalni potencijal mreže, ovo temeljno načelo donedavno je obećavalo jednak status i brzinu internetskog prometa svim korisnicima, bez obzira radi li se o individualnim korisnicima ili kompanijama. 

Podloga je zakona stvaranje Jedinstvenog digitalnog tržišta (Digital single market, DSM) čija strategija obuhvaća tri cilja, i s njima povezanih šesnaest mjera, od kojih drugi uključuje regulaciju cijena telekomunikacijskih usluga, investicije u digitalnu infrastrukturu i radijski spektar (širokopojasni internet i 4G tehnologije), uklanjanje “nezakonitog sadržaja” iz pretraživača i društvenih medija te zaštitu osobnih podataka. U paketu zakona o telekomunikacijama koje je Europski parlament ovaj tjedan donio, a koji uključuju postupno ukidanje roaminga na razini Europske unije do sredine 2016. godine, Parlament je odbio amandmane koji su propisivali snažniju neutralnost mreže zbog mogućnosti “usporavanja” procesa ukidanja roaminga.  

Iako službena priopćenja kažu da je novoizglasana direktiva nastrojena u korist neutralnosti mreže, ipak nisu usvojeni brojni amandmani podneseni u posljednjoj fazi odluke. “Zagovornici nove regulative smatraju da ona kreira internet bez diskriminacije, međutim poklonici internetske neutralnosti smatraju da ove odredbe sadrže brojne nedostatke koji će dovesti do kreiranja klasnog internetskog servisa”, navodi magazin The Verge. 

Među najvećim zamjerkama našla se i činjenica da se u tekst nije uključila jasna definicija neutralnosti interneta, što dovodi do toga da se ne može sa sigurnošću tvrditi da neće biti diskriminacije određenog sadržaja prilikom pretraživanja interneta. Zagovornici amandmana tvrde kako su odredbe kojima se štiti neutralnost mreže isuviše nejasne te kako će kompanijama biti jednostavno postići dogovore s operaterima koji možda neće biti povoljni za svakoga. Dan poslije izglasavanja, isto je potvrdio u svom priopćenju direktor Deutsche Telekoma, pohvalivši europske političare za balansiranje između interesa aktivista koji smatraju da je internet (bio) javno dobro, malih kompanija koje će (rado) plaćati za brže usluge i telekomunikacija koje (više ne) strahuju od refinanciranja investicija.

Joe McNamee, jedan od pokretača internetske kampanje Save The Internet, objasnio je za BBC jedan od mogućih scenarija takvih odluka odnosno kreiranje tzv. brzih i sporih traka prema kojima bi prioritet, kada je riječ o dostupnosti sadržaja, imali oni klijenti koji plate više. U Belgiji, na primjer, neke mobilne kompanije omogućuju neograničen pristup Facebooku i Twitteru, dok je pristup drugim sadržajima određen mjesečnim ugovorima, dok je u nekoliko zemalja, naprimjer Nizozemskoj, takva praksa zabranjena.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Knjigu Borisa Pavelića Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune u jednoj od dvorana Europskog parlamenta predstavili su autor, urednik i izdavač Dragan Ogurlić, urednici i novinari Ferala Predrag Lucić, Boris Dežulović i Drago Hedl te profesor teorije prava i teorije informacija Predrag Zima. Prezentaciju je organizirala zastupnica Biljana Borzan.

Predstavljanje knjige prometnulo se u diskusiju o aktualnim problemima medija i javne atmosfere u Europi te Hrvatskoj, javlja Novi list. Kao jedan od glavnih problema istaknut je pritisak vlasnika medija i autocenzura novinara, prenosi Hina. Dežulović je istaknuo da pravo na informacije spada u temeljna ljudska prava i stoga se ne može prepustiti tržištu te da država treba intervenirati kako bi se to pravo osiguralo. Lucić je upozorio da je medijski prostor preplavljen govorom mržnje, što nije samo hrvatski nego globalni problem. 

Urednik knjige Dragan Ogurlić najavio je treće izdanje Smijeha slobode koje bi trebalo biti predstavljeno na prosinačkom Sajmu knjiga u Puli, a za kraj su Lucić i Dežulović otpjevali pjesmu Euroslavijo čiju snimku iz veljače ove godine pogledajte u nastavku.

Najavu ili obavijest o gostovanju nismo pronašli na službenim ni neslužbenim stranicama Europskog parlamenta u Hrvatskoj.