Mreža za razvoj civilnog društva na Balkanu (BCSDN) okuplja 15 organizacija civilnoga društva u 10 zemalja Jugoistočne Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Rumunjska, Crna Gora, Slovenija, Srbija i Turska). U suradnji s londonskim Sveučilištem Queen Mary mreža je sredinom siječnja objavila izvještaj koji opisuje trendove i prakse financiranja civilnoga društva u regiji Zapadnog Balkana, konkretno u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, Kosovu i Crnoj Gori.

Publikacija omogućuje uvid u odnos međunarodnih donatora i civilnog društva na Zapadnom Balkanu, razloge i motivaciju njihove prisutnosti, mehanizme koje koriste pri potpori civilnom društvu, kao i percepciju civilnog društva u regiji. Istraživanje nudi pregled specifične potpore koju pojedine zemlje osiguravaju civilnom društvu, zajedno s modalitetima planiranja i načinima programiranja. Konačno, istraživanje donosi i konkretne preporuke u svjetlu šireg političkog konteksta u regiji. 

Iz istraživanja proizlazi šest zaključaka. Donorska prisutnost na Zapadnom Balkanu najsnažnija je tijekom procesa integracije u Europsku uniju te je rijetko shvaćena kao dugoročni projekt. Donatori koji ostaju aktivni u regiji zalažu se za strategiju neizravnog podržavanja OCD-a kao dijela jačanja demokratskog upravljanja. Na taj način, OCD-i postaju samo sredstvo postizanja specifičnog cilja. Razvoj civilnoga društva nije primarni cilj donatorskoga djelovanja, a uloga OCD-a svedena je na davatelje usluga ili facilitatore. Većina je donatora kritična prema civilnom sektoru radi njegove prevelike ovisnosti o potpori s jedne strane, te nepovezanosti s lokalnom zajednicom s druge. Prevladavanje projektnog financiranja kao glavnog instrumenta donorske potpore stvorilo je nepostojano civilno društvo čiji opstanak ovisi o sposobnosti prilagodbe prioritetima donatora.

Kao što je istaknuto u istraživanju, manjak politika koje definiraju prioritete potpore civilnom društvu najveća su prepreka razvoja zrelog i neovisnog civilnog društva u regiji, što upućuje na potrebu izgradnje institucionalnih mehanizama koji bi dozvolili OCD-ima sudjelovanje u planiranju i donošenju politika. Izvještaj je dostupan za preuzimanje na istaknutoj poveznici.