Ovogodišnja tema izložbe Greška pojam je uz koji se, kako stoji u natječajnom tekstu, “vežu negativne konotacije”. No, greška može biti i tek povod silasku s puta i kretanju obilaznim stazama do cilja pri čemu u prošireni kontekst svoga značenja uključuje i mogućnost neočekivanoga otkrića nečeg nepoznatog, ali ipak suštinski ne-lošega. Čovjek kao racionalno biće grešku ne doživljava pozitivno jer ona u sebi podrazumijeva nepotpunost, nedorečenost ili promašaj u postupku. Međutim, prihvati li se da greška otvara područje neistraženoga i skrivenog u postupku koji je već odviše poznat, ona postaje procjep u sveopćoj predvidljivosti. Istraživanje započinje kada napustimo sigurnost utabanih staza – a studirati, kao i putovati, znači istinski tragati za neotkrivenim ili prikrivenim. Nerijetko se greška poistovjećuje sa slučajnošću, ali kada govorimo o slučajnosti treba reći da kod nje nedostaje [kontrolirana] usmjerenost na postizanje cilja i tek je usputna pojava u procesu kojim rukovodimo, dok je greška esencijalno vezana uz sam proces i u njega ugrađena kao nužnost nepredvidljivog. Istinska je greška nenamjerna što je razlikuje od eksperimenta pa zato suočavanje s njom predstavlja istinski izazov svakom djelatnom subjetu. 

Koliko smo kao ljudi spremni prihvatiti izazov greške i tragati za novim prostorima koje nam ona otvara? Jesmo li ponekad sposobni žrtvovati sigurnosti poznatoga puta kako bismo se upoznali s nepredvidljivim zavijenim puteljcima i čitavim svijetom koji uz njih obitava, a koji je ipak dovoljno skriven da ga ne možemo vidjeti iz svoje sigurnosti? Težnja je ove izložbe bila upravo osloboditi kod studenata one tragalačke kapacitete kako bi kreativnom potragom došli i do pozitivnih aspekata greške kao životne, ali i umjetničke činjenice.

Stručni je žiri za izložbu odabrao radove sljedećih autora: Lene Lekše, Luje Rožića, Isidore Todorić (Akademija za likovno umetnost in oblikovanje, Ljubljana), Daria Brkića, Doris Despot, Josipa Stojanovića, Ivane Škvorčević, Doriana Trepića i Vinka Vidmara (Umjetnička akademija u Osijeku), Nemanje Milenkovića (Akademija umetnosti, Novi Sad), Mie Maraković (Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb) te Andre Krysl, Milosa Stolica i Gregora Vogel/Fione Könz (Zürcher Hochschule der Künste ZHdK; Zürich).

Izložba ostaje otvorena do 20. prosinca kada će se dodijeliti nagrade za tri najbolja rada.

Ova je izložba rezultat Fišerovih umjetničkih nastojanja započetih u ranijim ciklusima Monokromija/Bezimenih površina i Nježne destrukcije. Još je za vrijeme studija Fišerovo umjetničko uporište podvrgnuto propitivanju u želji da autor nadiđe činjenicu kako je možda već sve naslikano te da se više ne može vizualizirati nešto “novo i originalno”. Krajnji je rezultat njegova umjetničkog djelovanja uvijek neizvjestan – njegovo je djelovanje putovanje uvijek iznova (pre)određuje zadano odredište samo kako bi ga se opet moglo (pre)odrediti. 

O tome sam kaže sljedeće: “U Monokromijama sam došao do kraja u smislu oduzimanja i redukcije našavši se na prekretnici iz koje sam jedini smisleni pravac vidio u skidanju te ‘pojednostavljene’ slike s platna kao njezine konvencionalne i prirodne površine. Iz te sam ideje započeo destrukciju monokromnih i reduciranih slika. Tragao sam za novim mogućnostima slike stavljajući je u međuodnos s platnom (matricom), prostorom i publikom. Mogli bismo reći da su radovi na ovoj izložbi ekstenzija tih ciklusa i promišljanja o mediju – ali ne samo o slici, već i o skulpturi, crtežu i fotografiji”. Ekstenzivnost je ovih radova vjerojatno tek osnova Fišerova budućeg djelovanja, potrage kojoj se cilj određuje sam po sebi bez unaprijed određenog omeđenja.

Robert Fišer rođen je u Osijeku 1976. Diplomirao je 2012. godine na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Aktivno izlaže od 2008. godine, te je do sada ostvario više samostalnih i skupnih izložbi. Za svoj rad nekoliko puta je nagrađivan. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Osijeku i jedan od osnivača Popup projekta. Bavi se slikarstvom i multimedijom. Živi, radi i djeluje u Osijeku.

Stuttgartski kvartet Alf Setzer, Michelin Kober, Daniel Sigloch i Daniel Mijić po prvi put izlažu svoj rad u ovom sastavu. Iako su njih četvero na različitim izložbama i u različitim kombinacijama ranije surađivali, do sada nije bilo prilike i mogućnosti ovu raznolikost ujediniti u jedan prostor.

Zajedničke korijene imaju na Akademiji vizualne umjetnosti u Stuttgartu, gdje je Alf Setzer kao predavač na kiparstvu već od početka studija primjetio Kobera, Siglocha i Mijića. Odnos između nastavnika i studenata se tokom vremena razvio u prijateljstvo. Iz te zajednice (u koju pripadaju još neke osobe) su u zadnjih 20 tak godina proizašli mnogobrojni projekti. U dva još postojeća projekta koji će se u Osijeku pokazati su radovi umjetničkog kolektiva “Filderbahnfreundmöhringen FFM” i video radovi, sitotisak, plakati za glazbu i performanse grupe “Akademische BetriebskapelleABK”. Konstanta u njihovom radu je i organizacija projektnog prostora “Gästezimmer” u Stuttgartu. Više od šesnaest godina, sa 4-6 izložbi i projekata godišnje,”Gästezimmer” je platforma za mladu, nekomercijalnu i interdisciplinarnu umjetnost i na taj način je povezan sa POPUP projektom u Osijeku.

Za osječku izložbu, gore navedeni umjetnici će se prezentirati sa radovima male plastike, crteža, grafike i videa.

U RAD-u zato, kroz “uradi sam” (DIY) kulturu te preko arhitekture pronađenih (ready made) i recikliranih objekata, Kruno Jošt pronalazi kreativna rješenja koja spajaju svakodnevno s umjetničkim. RAD je tako instalacija koja propituje umjetnički položaj u društvu dijelom kroz otvoreni pristup tehnologiji, a dijelom kroz suradničku kreativnost. Zato je postavljanje RAD-a u javnom prostoru i zamišljeno dijelom kao djelo koje se neprekidno unapređuje, a dijelom kao djelo suradničke i javne prakse. 

RAD koristi transdisciplinarne strategije kako bi ukazala na spoj umjetnosti i znanosti, poglavito vezane za obnovljive izvore energije, okoliš, prirodu, tehnologiju i autonomiju. Na lokaciji Esseker centra RAD u obliku dokumentacije predstavlja različite prakse u formi multimedijalne instalacije s predmetima korištenim za vrijeme RAD-ove turneje po Hrvatskoj. 

Joštova transdisciplinarna umjetnička praksa kroz korištenje novih medija te izborom nekonvencionalnih metoda obuhvaća proučavanje društva, medija, kulture, novih tehnologija i svjesnosti. Studirao je na ALU Zagreb, Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu na smjeru Free Direction te nove medijske umjetnosti na Transart Institute gdje i drži MFA u New Media Art. Medij njegovog rada odgovara temi koju proučava, a uključuje i umjetničke intervencije, hackiranje medija, performans, digitalnu umjetnost i korištenje otvorenih tehnologija (FOSS), video, korištenje digitalnih arhiva, nekonvencionalna glazba i zvuk, i sl. Zajedničko u Joštovim radovima je njegov interes za proces rada, a ne u izradi krajnjeg djela te u ne-konvencionalnom načinu izlaganja koje obuhvaća, ali i inicira, grupno djelovanje kroz socijalno angažirani umjetnički rad.

Projekt će biti predstavljen 25. listopada u 19 sati, u Esseker centru u Osijeku.

John Van Oers oblikuje umanjene prikaze čitavih predijela urbane okoline. Njegovu su radovi metafora socijalnih, kulturoloških i psiholoških problema koji su povezani s često napornim i usamljenim životom u ljudskom okruženju. Chris Van der Veken je grafičar koji se u svome radu služi različitim medijima. Na ovoj će se izložbi predstaviti s drvorezima i instalacijom u kojoj će preko dječjih autića predstaviti vlastiti odnos prema djetinjstvu. Roeland Tweelinckx se poigrava s percepcijom promatrača. Radeći minimalne intervencije u prostoru, Tweelinckx gledatelja nastoji dovesti u poziciju da se zapita gdje se točno nalazi umjetnikova intervencija.

John Van Oers rođen je 1967. u Belgiji. Studirao je na Provinciaal Hoger Instituut voor Kunstonderwijs u Hasseltu i Royal Academy of Fine Arts u Antwerpenu, gdje danas živi i radi. Intenzivno se bavi kiparstvom i pedagoškim radom. Chris Van der Veken rođen je 1969. u Belgiji te je studirao grafiku na Royal Academy of Fine Arts u Antwerpenu, gdje danas živi i radi. Intenzivno se bavi grafikom i pedagoškim radom i voditelj je grafičkog odsjeka na Municipal Fine Art School u Arendonku, Belgija, te organizator nekoliko grafičkih radionica u Belgiji. Roeland Tweelinckx rođen je 1970. u Belgiji, i studirao je grafiku i fotografiju na Royal Academy of Fine Arts u Antwerpenu. U sklopu rezidencijalnih boravaka usavršavao se u Sloveniji, Španjolskoj i Belgiji te se bavi umjetničkim i pedagoškim radom. 

Izložba će biti otvorena u petak 11. travnja u osječkom Esseker centru, s početkom u 19 sati. 

“Ima nešto pomalo neočekivano u umu koji stvara žudnju za stvarima koje su nekada davno bile, za nečime što se više ne može identificirati. Iz takve pozicije polako ali sigurno kreće priča, narativ za konstrukciju identiteta, možda i za njegovu dekonstrukciju. Ana Kovačić u svojim radovima konstruira opipljivu reprezentaciju stvarnosti nizom paralelnih narativa koji su je okruživali. Njezina je priča o sjećanju gusto isprepletena masa unutar koje se gubi linearno vrijeme i mogućnosti povezivanja postaju bezbrojne.

Vodeći računa o obiteljskoj memoriji, Ana se iz fenomenološke perspektive bavi rješavanjem tereta prijenosa identiteta provocirajući prostor između, onaj u kojem se poništava taj oštri, akutni osjećaj granica koji označuje udaljenost toliko potrebnu za mogućnost identifikacije. Vlastitog teritorija, dakako”, najave je izložbe iz pera Petre Tomljanović.

Ana Kovačić rođena je 1986.godine u Zagrebu. Godine 2010. diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2013. diplomirala nove medije na Odsjeku za animirani film i nove medije, također na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na brojnim grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Do sada je realizirala pet samostalnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.

“Upravo proces memoriranja i arhiviranja zaokuplja mladog umjetnika Josipa Kanižu. No, što Kaniža arhivira? Prostor. Kada postavlja papir na stari zid hodnika zgrade osječke Umjetničke akademije (i to neposredno prije procesa obnove), te grafitnom olovkom pažljivo izrađuje monokromni crtež, Kaniža želi sačuvati trenutak, trenutak koji će proći, ali će samom činjenicom bilježenja ipak ostati dostupan nekoj drugoj sadašnjosti, nekoj drugoj budućnosti. Kaniža korištenjem triju komponenti – proces arhiviranja, frotaž i monokromija – pokazuje vrlo samosvjestan i intelektualno zanimljiv pristup vlastitom umjetničkom radu”, povodom izložbe napisao je Igor Loinjak.

Josip Kaniža, umjetnik s osječkom adresom, po prvi puta samostalno izlaže. Rođen u Đakovu 1984, pohađao je Umjetničku akademiju u Osijeku, s naglaskom na multimedijalnoj umjetnosti. Sudjelovao je na grupnim izložbama u Hrvatskoj, Srbiji i Mađarskoj. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Osijeku, a 2011. godine dobiva priznanje Special mention na međunarodnom festivalu kratkog videa i filma Shortz 2011 u Novom Sadu.

Više o projektu POPUP možete pronaći ovdje.

Kruno Jošt, Ivan Jovanovac i Tin Dožić izvodit će improviziranu elektroakustičku glazbu. Njihov pristup se temelji na korištenju neobičnih i nekonvencionalnih izvora zvuka, ozvučivanju predmeta iz svakodnevnog života, snimanju uobičajenih zvukova (kao što su šum lišća ili kapanje vode), izradi vlastitih elektronskih i akustičkih instrumenata te sličnim ”uradi sam” (DIY) metodama. Na taj način autori razbijaju granice između glazbenog djela i performansa zvukom. Rezultat ovakvog pristupa je razigrana improvizacija, eksperimantalno glazbeno djelo koje nastaje u određenom vremenu i prostoru, uvijek pred publikom.

Kako će zvučati ovaj glazbeni eksperiment saznajte 8. lipnja na prvom katu Esseker centra. Nastup počinje u 20 sati.