Na početku obilaska svako dijete dobije magnetsku karticu, koja predstavlja kreditnu karticu iz svijeta odraslih, pomoću koje kroz različite postaje izložbe može zarađivati i trošiti zarađeni novac. Kartice se umeću u aparate koji neodoljivo podsjećaju na bankomate i na njima djeca odgovaraju na pitanja, a svaki točan odgovor donosi im određeni iznos. Time navodno djeca uče kako se zarađuje intelektualnim radom. Novac možete zaraditi i ako pronađete grumen zlata na izlošku koji govori o načinu na koji se dolazi do ove kovine. Zanimljivo je kako se prilikom opisivanja procesa ispiranja zlata i zlatne groznice u 19. st. autori izložbe nisu sjetili opisati i poneku nezgodnu činjenicu vezanu uz pronalazak zlata u Amerikama, kao što je gotovo potpuno istrebljenje američkih Indijanaca koji su živjeli na područjima iz kojih se crpilo zlato, ili na tisuće mrtvih ljudi koji su zbog obećanja izobilja i bogaćenja odlazili u prekomorske zemlje da bi tamo pronašli samo bijedu i borbu za nečije tuđe interese. Umjesto toga, djeca će naučiti povijest nastanka novca od trampe (koja je opisana kao nepraktična), preko kovanica koje je zamijenio papirnati novac (samo zato što su kovanice bile nespretne), do takozvanog proknjiženog novca gdje su prikladno izložene razne kartice Erste banke.

Izložak prikladno nazvan Banka naučit će vas sve o štednji i ulaganjima. Ako uložite novac u, naprimjer, zlato, naftu, čokoladu ili slično, možete dobiti i izgubiti. Pritom zavrtite kotač dionica, a na rezultat ne možete apsolutno nikako utjecati. Pomoću prikladnog filmića koji se projicira samo dok vi neumorno okrećete pedale sobnog bicikla, naučit ćete da ukoliko želite kupiti svoj stan, morate podignuti kredit koji ćete mukotrpno otplaćivati sve dok ne budete stari, a banka će vas pritom špijunirati i pratiti svaki vaš korak. Ukoliko vaš bračni partner izgubi posao bit će vam još teže i moći ćete si priuštiti još manje. Na kraju filma, animirani par otplati svoj kredit za stan uz zaključak kako su se za to morali dobro namučiti. Na žalost, nigdje nije objašnjeno kako se kredit otplaćuje ako nemate bračnog partnera ili ako oboje izgubite posao, što u Hrvatskoj nije rijetkost.

Poučavanje o fiskalnoj odgovornosti od najranije dobi, mantra je pod kojom je Ministarstvo obrazovanja početkom ožujka predstavilo novi program financijskog odgoja koji se od ove školske godine eksperimentalno provodi u osnovnim i srednjim školama. Okruglom stolu pod nazivom Financijskom pismenošću do zadovoljnih građana, osim MZOS-a, prisustvovali su i predstavnici ministarstava financija i gospodarstva, predstavnici Hrvatske gospodarske komore, Hrvatskog udruženja gospodarstvenika, Hrvatskog udruženja banaka, Hrvatskog ureda za osiguranje, Hanfe i Zagrebačke burze. Program financijske pismenosti dio je novog kurikuluma Građanskog odgoja i obrazovanja. Program je kreiran, prema riječima zamjenika ministra Mornara, zbog nedostatka svijesti, pogotovo mladih ljudi, koja dovodi do velikih zaduživanja, a financijska pismenost potrošača akcijski je plan Ministarstva financija. Iz njega nam poručuju kako je ona važna radi donošenja kvalitetnih odluka i izbjegavanja rizika kakvi su se npr. dogodili u slučaju Franak ili trenutno kritičnih deložacija. Upravo zato napravljen je program kojim će se financijska pismenost sustavno i spiralno razvijati kroz sve razrede osnovne i srednje škole, a od nastavnika se zahtijeva da razmišljaju vertikalno i da u svoje predmete implementiraju elemente financijskog odgoja. 

Od niza nelogičnosti vezanih uz financijski odgoj, najbizarnije je kako se ni u jednom trenutku nije postavilo pitanje kako je moguće da banke i osiguravajuća društva sudjeluju u kreiranju financijskog obrazovanja – isto tako mogli biste dati vukovima da pomognu dizajnirati torove za ovce. Još više zabrinjava što su se svi predstavnici organizacija izjasnili kao vrlo zadovoljni osmišljenim programom koji između ostalog podrazumijeva da učenici na kraju osmog razreda znaju što je to tržišna konkurentnost, da je novac mjerilo rada, a rad temeljna ljudska vrijednost, da je domoljublje na djelu stvaranje osobnog i društvenog bogatstva, a bit će sposobni i demonstrirati vještine otpornosti na agresivne marketinške kampanje i pokušaje manipulacija. Na žalost, na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje nisu objavljeni ostali kurikulumi pa ne znamo koja će točno znanja i vještine o financijama morati usvojiti npr. prvašići, no sasvim sigurno neće biti pošteđeni niti izvannastavnih aktivnosti pošto je iz HNB-a najavljeno kako će škole biti poticane da u gostovanje pozovu bankare koji će djeci (od 8 do 12 godina) pričati o bankama. Osim toga, vrijedni HNB-ovci su kreirali priručnik za djecu i roditelje unutar kojeg se nalazi i posebna Excel tablica (popularno zvana ekselica) u kojoj će djeca moći pratiti svoje financije jer, smatraju u HNB-u, financijski odgoj počinje kod kuće. Također, ističu kako se upravo ovakvo obrazovanje treba više promovirati na društvenim mrežama nego ex katedra predavanjima jer je to djeci puno zabavnije. Naravno, i puno je teže kontrolirati. Uglavnom svi su se izlagači složili da je najveći razlog zlouporabe na financijskom tržištu neinformiranost, pa je tako i predstavnik osiguravajućih društava rekao da djecu treba poučiti o rizicima i kako se od njih zaštiti, a osim toga oni “žele da se mladi što ranije zainteresiraju za proizvode osiguravatelja”.

U izlaganjima predstavnika svih organizacija i ministarstava bila je prisutna ista paradigma – hrvatski građani su financijski nepismeni i zbog toga su u dugovima i ne mogu otplaćivati kredite, ali ako djecu od rane dobi podučimo kako posluju banke i osiguravajuća društva, svi problemi ovog društva bit će riješeni. Neumorno inzistiranje na trošenju unutar svojih mogućnosti i osobnoj odgovornosti potrošača u potpunosti skreće pažnju s globalne ekonomije i fiskalnih politika na koje jedini imaju utjecaj upravo predstavnici prisutnih institucija. Zanimljivo je kako se od svih pojmova i ključnih riječi koje jedan osmaš mora usvojiti nigdje ne spominje financijska kriza. Ako četrnaestogodišnja djeca već moraju znati ulogu inovativnosti, rada i proizvodnje u stvaranju osobnog i društvenog bogatstva, onda bi trebali znati i da su gospodarske i financijske krize zakonitost kapitalističkog sustava koje se ponavljaju periodički, oni ne mogu napraviti apsolutno ništa kako bi ih spriječili, ali će krize sasvim sigurno utjecati na njihove živote i njihov rad. Na kraju se čini kako djeca iz svega neće dobiti nikakva realna znanja o ekonomskom sustavu i njegovim etičkim i moralnim načelima, već samo puke alate samoobrane od nasrtaja tih istih financijskih institucija, kako bi im jednog dana prilikom deložacije ili financijskog bankrota neki bankovni činovnik mogao reći: “Pa dobili ste sve alate samoobrane, kako vam se to moglo dogoditi?”.

Vrhunac spomenute izložbe u Tehničkom muzeju svakako je izložak Bogati i siromašni. Tu je opisano što znači biti siromašan, što je to siromaštvo, ali ne i kako do njega dolazi. Kako bi si djeca bolje mogla predočiti bogatstvo i siromaštvo, konstruirana su dva kreveta na kat. Oni na vrhu oblijepljeni su fotografijama bogatih europskih četvrti i uz njih djeca slušaju priče vršnjaka koji opisuju svoje rođendane i sve divote koje će im roditelji prirediti povodom njih. Djeca s dna predstavljena su slikama prljavih slamova i vlažnih željezničkih tračnica, a djevojčice koje će vam pričati o svojim tužnim rođendanima slomit će vam srce pričom o bolesnoj majci, nedostatku novca, nedostupnosti obrazovanja. Jedna od njih predstavlja se kao beskućnica, bez roditelja. Boji se za život, ali ne može živjeti u domu za djecu jer su prenapučeni. Jedini spas vidi u slučaju da je netko posvoji, ali joj se to ne čini vjerojatno. Priča nema sretan kraj. Bogati su bogati, a siromašni ostaju siromašni. Jedini način na koji možete nešto učiniti za takvu djecu jest na sljedećem izlošku donirati intelektualnim radom zarađen novac koji će odmah biti skinut s vaše kartice.

Posve je jasno zašto je upravo ova forma odabrana kako bi se objasnio koncept siromaštva. Rođendan je nešto s čime se sva djeca mogu poistovjetiti, a način na koji ga slave odraz je njihovog materijalnog stanja. Osim toga, jasno je naznačeno kako su privilegirani na vrhu, a siromašni na dnu, ali ne i koji su uzroci takvog globalnog poretka. Nigdje na izložbi ne preispituju se moguća rješenja niti se ulazi u srž problema iz kojih proizlaze siromaštvo i ekonomska nejednakost. Erste grupacija smatra kako je za bolje sutra djecu najvažnije podučiti osnovnim bankarskim terminima i djelatnostima što će ih neminovno pretvoriti u odgovorne građane koji umiju upravljati svojim financijama.

Na okruglom se stolu povela rasprava treba li djecu prvo naučiti stvoriti novac kako bi njime mogli manipulirati ili ih prvo treba naučiti što je novac uopće. Hrvatski institut za financijsku edukaciju pohvalio se svojim programom Abeceda financija unutar kojeg su tijekom prošle godine organizirali niz radionica u suradnji s Knjižnicama grada Zagreba. Na njima su djeca u grupama prolazila simulaciju vođenja kućnih financija uz proces kupnje stana ili automobila na kredit, a vježbu su mogli završiti s uštedom ili u minusu. Djecu je, čini se, neophodno što ranije lišiti djetinjstva i kroz izložbe i muzeje, zabavne radionice i knjižnice, a čini se i kroz regularno školovanje, naučiti da je novac mjerilo čovjeka, njegovog domoljublja i njegove vrijednosti, on razlikuje one koji su na vrhu od onih na dnu, banke su društveni stupovi na kojima počiva naša civilizacija, a odgovoran odnos prema financijama jedino je što se očekuje od odgovornog građanina.

Na kraju još valja spomenuti da su predstavnici Ministarstva obrazovanja na okruglom stolu uložili znatne napore kako bi prisutne uvjerili da nikako ne misle nastavnike i profesore dodatno plaćati za njihov rad vezan uz financijsku pismenost. Naime, time neće odrađivati dodatnu satnicu (program se odrađuje međupredmetno), ali ih svakako treba dodatno educirati, jer kao i ostatak građana, nastavnici su također uglavnom financijski nepismeni. Na sreću, jedan od pojmova koji učenici unutar programa moraju usvojiti je i pravo na pravednu naknadu za rad pa će im nastavnici vrlo lako, na vlastitom primjeru, moći objasniti što on točno podrazumijeva.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.