Travisa Wilkersona organizatori najavljuju kao jednog od najvažnijih američkih nekomercijalnih filmaša današnjice, čiji su se radovi prikazivali na renomiranim svjetskim festivalima. Popularni časopis Sight & Sound proglasio ga je “političkom savješću američkog filma”, a njegov najzapaženiji film – An Injury to One (2002) časopis Film Comment proglasio je “jednim od najboljih avangardnih filmova desetljeća”. Wilkersonovi filmovi su agitatorski ljevičarski politički eseji u kojima se bavi američkom, ali i osobnom poviješću, kombinirajući arhivske i novosnimljene materijale, često koristeći tekst, grafičke elemente i filmsku montažu, pod vidljivim utjecajem Vertova, Godarda i Markera. Sam Wilkerson tvrdi da je ključni trenutak za njegovo ozbiljnije bavljenje filmom bio slučajni susret s kultnim kubanskim filmašem Santiagom Álvarezom, jednim od najpoznatijih pripadnika južnoameričkog pokreta tzv. trećeg filma, pa je i prvi dulji film koji je napravio 1999. posvećen upravo Álvarezu (Accelerated Under-Development: In the Idiom of Santiago Álvarez).

Nakon toga 2002. snima film Šteta nanesena jednome (An Injury to One) koji će zagrabačka publika imati priliku gledati na programu Kratkog utorka. Naslov je preuzet iz starog sindikalističkog slogana “an injury to one is an injury to all“, a radi se o filmskom eseju o usponu i propasti gradića Butte u Montani, otkuda je porijeklom i autor. Wilkerson je film realizirao kombinirajući arhivski materijal, novosnimljene snimke Buttea, mnoge grafičke elemente, i vlastiti voice over koji priča priču kroz koju se prelama cijela povijest američke ljevice, da bi sve završilo s najaktualnijom temom današnjice – ekološkom katastrofom. Osim upečatljivih vizuala i svog glasa, Wilkerson koristi i glazbu legendarnih bendova i glazbenika kao što su Will Oldham, Jim O’Rourke, Low i Dirty Three. Uz ovaj dugometražni naslov, u Tuškancu se prikazuju i dva kratka filma: Deklaracija o Plutonu (2011) i Kratka povijest uništenja nade (2019).

Zajedno sa suprugom, umjetnicom i filmašicom Erin Wilkerson, osnovao je društveno angažirani internetski magazin Now! A Journal of Urgent Praxis, kao i političko-umjetnički kolektiv Creative Agitation. Zajedno su realizirali posljednji film Nuclear Family, koji je 2021. premijerno prikazan na Berlinaleu, a kao kocenaristica Erin je sudjelovala na Travisovom filmu Machine Gun or Typewriter. Inače je autorica mnoštva multimedijskih radova koji istražuju puste krajolike, invazivne vrste i granična područja. Jedan od njih 100 godina star filmski žurnal (100 Year Old Newsreel), bio je dio slovenskog paviljona na Venecijanskom biennaleu 2017. Na Kratkom utorku prikazuju se dva njena filma – ovogodišnji Dim jaši na vjetru (The Smoke Rides on the Wind), o povezanosti povijesti vađenja nafte, kolonijalnog naseljivanja i ugroženih ekoloških sustava, i prošlogodišnji Sve prednosti aboridžinske jednakosti (The Full Benefits of Aboriginal Equality), priča o Aboridžinu koji je “u čast” 200. godišnjice britanskog osvajanja Australije odlučio okupirati slavne Bijele stijene Dovera.

Više detalja o programu potražite na stranicama kina Tuškanac.

Tekst je objavljen u okviru projekta Kinemaskop i uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra.