Projekt HV$VH čini Hugo Baranger koji u svojim ambijentalnim setovima kombinira terenske snimke i synth melodije. Sredinom lipnja ove godine HV$VH je objavio novi EP pod nazivom L’oeil de Septembre, le grenier de Novembre koji se može preslušati na poveznici.

Iza projekta Kegel stoji vizualna i performans umjetnica Marianna Nardini. U ovom glazbenom projektu Nardini istražuje odnose teksta, zvuka i izvedbe. Nakon suradnje s bendom Palme u Kopru, umjetnica je 2021. godine započela suradnju s programom eksperimentalne glazbe Impronedjeljak koji se redovito održava u Močvari.

Le Chocolat Noir čini glazbenik Jasmin Mahmić koji, najprije u suradnji s Procesom, a zatim i festivalom Platformat, od ljeta izvodi performans My Boyfriends Who Have Never Met. Mahmić radi kao glazbeni producent i izvođač, a surađuje s mnogim regionalnim i međunarodnim izdavačkim kolektivima uključujući bRave.

Set će zaključiti Josip Kornet, član Volta kolektiva koji redovito nastupa u Attacku i drugim zagrebačkim klubovima. Kornet u svojim setovima kombinira hibride novijih klupskih žanrova poput trapa, techna, grimea i baile funka, a gostovao je na mnogim radio stanicama i zagrebačkoom Boiler Roomu.

Ulaz se naplaćuje osam eura.

Više detalja o izvođačima_cama i satnici možete pronaći ovdje.

Inspirirani pionirima eksperimentalnih glazbenih instrumenata i mnogobrojnim pripadnicima DIY zajednice na glazbenoj sceni, organizatori su pokrenuli radionicu s ciljem učenja polaznika tehnici circuit bendinga, “hakiranja” jednostavnih uređaja kako bi ih se prenamijenilo u instrumente s potpuno novim glazbenim funkcijama. Ovim projektom I’MM_ Media lab u Zagrebu želi započeti višegodišnji niz radionica kroz koje bi se, u konačnici, stvorita kvalitetna scena konstruktora uradi sam elektroničkih glazbenih instrumenata i circuit bendera.

Prezentacija radionice zakazana je za 17. ožujka u 19 sati u kino dvorani Tehničkog muzeja. Dan ranije, u 22 sata u Klubu SC, voditelj radionice Claude Winterberg i MMessy Oscillators održat će koncert na glazbalima koje su sami izradili. 

Claude Winterberg dolazi iz Basela. Početkom 1990-tih započinje stvarati elektronsku glazbu te zajedno s bratom Michelom osniva produkcijsku kuću Ogun Studios. Godine 1998. braća su osnovala bend Beyond Third Spring koji je svirao psihodelični trance, kombinaciju elektronike i zvukova instrumenata australskih domorodaca. Od 2007. godine Claude Winterberg je član društva SGMK – Swiss Mechatronic Art Society iz Züricha te konstruira svoju prvu atari punk konzolu. Kroz aktivnosti društva SGMK, Winerbeg se u potpunosti posvećuje DIY elektronici te od tada sklapa svoje sintesajzere i eksperimentira circuit bending tehnikom razvijajući aktualni projekt FlipFloater.

Radionice s Winterbergom bit će održane 16. i 17. ožujka od 12 do 19 sati, a namijenjene su učenicima, studentima, umjetnicima, wanna be hakerima, dizajnerima, programerima, DIY entuzijastima i glazbenicima. Prijave za sudjelovanje primat će se do ponoći 14. ožujka, a ukoliko ste zainteresirani, na ovu adresu pošaljite email s nekoliko rečenica o vama i motivaciji za sudjelovanje. Broj polaznika je ograničen, a kotizacija iznosi 150 kuna za članove I’MM_ Media laba, nezaposlene, učenike, srednjoškolce i studente, odnosno 200 kuna za zaposlene. Polaznicima će biti osiguran sav materijal i alati za rad te će hakiranu klavijaturu moći ponijeti kući. 

Više o projektu i prijavi možete saznati ovdje. 

KP / I’MM_ Media lab

Jedna od figura te scene je i Bojan Owie, momak koji nerado otkriva i svoje prezime jer smatra da ono za njegov rad nije bitno već inzistira da ga spomenem tek pod umjetničkim imenom i da fotografiram bilo što osim njegova lica. Nekoliko godina unazad započeo je projekt imena Nice at Home s kojim je od 2006. do danas izbacio tri žanrovski vrlo različita albuma – Homeless, Tennant i Visitor. Iako se njegov rad teško može smjestiti u neku žanrovsku nišu, uglavnom se radi o glazbi temeljenoj na američkom i britanskom nezavisnom rocku duboko uronjenom u lo-fi estetiku, ali i o eksperimentalnoj elektronici pa na trenutke čak i folk glazbi.

KP: Kako je počeo i što je zapravo Nice at Home? Projekt ili bend?

B. O.: Da budem sasvim iskren, i nije mi toliko bitna točna definicija. S druge strane, projekt je nešto što je nekako slobodnije, nema čvrstih pravila, može funkcionirati bez nekog ili s nekim. Projekt je više kao kameleon, a bend zvuči striktnije. Iskreno, moram priznat da nemam ni živaca za bendove, probe i sve stvari koje bend podrazumijeva: vježbe, ponavljanja, dogovore. Ovako je sve puno slobodnije.

KP: Kako god mi to zvali, možda da pokušaš opisati kako je to ispočetka funkcioniralo? Jesi li imao jasnu ideju i premisu ili si jednostavno pustio da se razvija u svim mogućim smjerovima?

B. O.: Sve je zapravo počelo s Owie Pockshull, bendom/projektom koji je sam po sebi bio neki tip slobodne formacije čiji su nastupi funkcionirali negdje između koncerata i performansa, nekim neuobličenim ekspresijama. Na mene je to imalo velik utjecaj što se tiče promišljanja glazbe. Dio ljudi iz tog benda je nastavio svirati po raznim bendovima, a ja sam se nekako više fokusirao na solo rad. Prve radove pod imenom Nice at Home smo snimili ja i Zec (Danijel, Cripple and Casino; op.a.), a ja sam nekako i nastavio sve to, uglavnom snimajući u svojoj sobi. Kasnije je dosta ljudi sudjelovalo u stvaranju cijele te priče, uglavnom prema nekom slobodnijem principu, bez konkretnih dogovora o tome što, kako i gdje treba snimiti. To mi je najzanimljivije – izostanak unaprijed određenih estetskih imperativa.

KP: Ali, kako se meni čini, ti figuriraš kao neka centralna autorska ličnost? Tekstovi i vokali su tvoje zaduženje?

B. O.: Uglavnom, da.

KP: Od Homeless prema Visitoru se osjeća stilska progresija od vrlo direktne melodičnosti prema nekoj vrsti parodiranja iste. Odabireš li svjesno sa žanrovske police to što radiš ili ti to dolazi kao prirodna progresija, kao eksperiment?

B. O.: U principu nemam jasnu ideju kako bi u konačnici to trebalo zvučati. Nekako se najbolje i osjećam radeći tako. Homeless je nastao isprve, bez prevelikog razmišljanja. Ranije sam često i to vrlo pretenciozno ulazio u proces stvaranja, a rezultat nikada nije bio dobar. Pokušavao sam održavati neku žanrovsku koheziju i shvatio da u principu kopiram sam sebe i da se gubi faktor iznenađenja. Shvatio sam da ne mogu raditi s klasičnim muzičarima jer mi je bitniji pristup, eksperiment. Postoji anegdota o nastanku jedne naše pjesme, Wonderland. Improvizirao sam s Mirom iz Hemendexa i Brletom iz Gods of Chaos i netko je rekao: “ajmo sad snimit najgoru pop-pjesmu ikad” i isprve smo je snimili.

KP: No, čak i ono melodičnije je često sakriveno iza lo-fi estetike, a to, bilo svjesno ili ne, daje neki pozitivan sonični amalgam. Koliko je, u smislu suradnje s drugim muzičarima, discipliniran produkcijski proces i postoje li planovi da Nice at Home doživi svoju inkarnaciju na pozornici?

B. O.: Ma, zapravo, to je i najopuštenije. Sve se praktički snimalo u mojoj sobi, s obaveznim pauzama za kavu i cigarete u kuhinji. Bez ikakvog pritiska. Što se tiče nastupa uživo, oni će se u jednom trenutku dogoditi, ali to sigurno neće biti repodukcija već postojećeg materijala već ću definitivno raditi nešto svježe. Proces snimanja je kao film, a nastup uživo kao kazališna predstava. To su dvije sasvim različite stvari. Pitali su me zašto ne bih izvodio solo uz pratnju gitare, ali ja jednostavno nisam taj tip.

KP: Tvoji albumi su dostupni isključivo u digitalnom obliku? Tvoj stav prema klasičnom glazbenom izdavaštvu?

B. O.: Od tri snimljena albuma postoji možda 50 fizičkih kopija koje su uglavnom vlasništvo prijatelja. Moram priznati da se nisam pretjerano niti trudio oko toga. Što se tiče izdavanja u nekom tradicionalnijem formatu, najviše me muče autorska prava. Mislim, ne bih se želio naći u situaciji da ne mogu samostalno raspolagati svojim autorskim materijalom, raspračavati ga onako kako mi se sviđa.

KP: A kakva je situacija na hrvatskoj nezavisnoj glazbenoj sceni? Za koga smatraš da se premalo čuje, a trebalo bi?

B. O.: Dogođaju se neke interesantne stvari. Od ljudi s kojima surađujem, tu su HoW Convinient koji sviraju neki tip (plesne, op.a.) elektroničke glazbe, a očekuje nas i suradnja s francuskom izvođačicom Madamoiselle. Tu je brutalni hardcore trio Gods of Chaos i Contract koji sami sebe etiketiraju kao non-stop punk-rock set-up. Postoji nekoliko projekata koji su tek u povojima poput My Lucky Tribe, Grobovlasnik, Nunuk Talks to Luna, itd. Svakako bih volio spomenuti i rad s Kućnim teatrom Škripzikl, kojemu sam, uz Vergl Grind, radio glazbu za mnoge skečeve.

KP: A neki tvoj budući rad?

B. O.: Mislim se fokusirati na spajanje filma i glazbe, to me trenutno najviše interesira. Sad, hoće li to funkcionirati kao video-spotovi ili klasični filmovi kraće forme, vidjet ćemo. Intenzivno radim s HoW Convinient, a i Nice at Home bi trebao dobiti internacionalnu dimenziju. Suradnja s Billyjem Cockinsom bi trebala biti u smjeru neke trash-glazbe tipa Bryan Adams. Također, pukim slučajem sam stupio u kontakt s ljudima iz kultnog britanskog heavy-metal benda Saxon pa pokušavam s njima snimit jednu pjesmu, a budući da se radi o mojim herojima iz djetinjstva, volio bih da se to i ostvari.

Posjetite i www.myspace.com/niceathome.