“Ako ti kažem da je grad kojemu stremi moje putovanje isprekidan u vremenu i prostoru, čas rjeđi, čas gušći, ne smiješ vjerovati da potraga za njim smije stati.” Ovim citatom Itala Calvina umjetnica Ines Krasić šalje svoju Ekspediciju u sferu vanmaterijalnog, procesualnog, promjenjivog i nedefiniranog. Samu instalaciju postavlja u prizemlje Muzeja suvremene umjetnosti. Što je fizički prostor bez simboličnosti koju mu svakodnevno rutinski pridružujemo? Prema prikazanom, on je tek slika, okvir radnje, žičana i strukturalna okosnica svega onoga što mi reflektiramo. 

Na samom ulazu u prostor izložbe smješten je osvijetljeni natpis PUBLIC MARKET  čime nas se želi uputiti kako ulazimo u prostor razmjene. Ovaj je proces ipak srž civilizacije. Jezična, a potom i robna razmjena omogućile su adaptaciju prirodnog okoliša, ali i njegovo zauzimanje. Time je konstruirana opreka privatnih i javnih prostora, aspekt koji izložba posredno interpretira. Također, razmjena ideja, iskustava i mišljenja su procesi koji kreiraju svakodnevni život, ali i prostor. O ovakvom procesualnom pristupu prostoru posebno govori sociologinja Martina Löw koja ga određuje kao sintezu socijalnih dobara, drugih ljudi i imaginarnih mjesta kroz percepciju i sjećanja, ali i kao proces fizičkog smještanja dobara i ljudi. Svakodnevni izlazak u grad je ekspedicija u nepoznato jer se on uvijek mijenja. 

Maleni izložbeni odjeljak prepun je raznolikih instalacija. Ističu se masivni billboardi koji reklamiraju život u raznim prostorima. Pogled vuče ka koloritnom totalu australskog gorja usred pustinje. Kao da nam poručuje da su negdje daleko zalasci sunca ljepši. Australskom pejsažu suprotstavljena je velika crno-bijela fotografija pročelja neimenovane, oronule zagrebačke zgrade – prototip “betonskih spavača” čestih u pejzažu ovoga grada. Fotografija je privlačna jednako kao i život u jednom od skučenih prostora na koje asocira mnoštvo zbijenih prozora. Prikaz prostranstva kojeg povezujemo s pojmom slobode antonim je socijalističkom obliku gradnje koja, u slučaju političkog čitanja ove izložbe, može asocirati na razdoblje neslobode. Mnogi su pod impresijom šarolikih billboarda odlučili potražiti svoju sreću u nekim drugim prostorima i političkim sustavima. 

Ostatak izložbe preispituje uspjeh takve ekspedicije. Otkinuta parola u blizini predstavlja rad kao nužnost, kao aktivnost koja uvjetuje dobar život. Parola prvotno apostrofira Australiju, no naziv države je prekrižen čime se upućuje na univerzalnost iskustva. “A good lifestyle is not free”, dvosmisleno poručuje tekst. Pripisivanje značenja pojmu free prepušteno je interpretatoru. Prevladavajući materijal ostalih izložaka je željezo, odnosno žica. Od objekata koji privlače pozornost treba istaknuti žičani automobil Fender Bender, rad Juraja Svilkovića koji je uključen u postav. On je ogoljen brenda, ali i svoje funkcije prijevoznog sredstva. Nedaleko automobila nalazi se i zamjenska guma, on se ironično pokušava popraviti. Upućuje se na kretanje, no ono nije omogućeno u stvarnosti, samo u prostoru fikcije. 

U blizini se nalazi i kamp prikolica naziva Sonda koju okružuju suncobrani i stolici. Njegov opis podsjeća na idilu, no to ipak nije idealan prostor. Suncobrani  su crni, a stolci su tek žičani obris, a ne predmet na kojem se doista može sjediti. U kamp prikolici je smještena “izložba u izložbi” naziva How to Build a Pretty Life. Znak na vratima prikolice upozorava na to kako je izložba u izgradnji, stoga je ulazak zabranjen. Sonda omogućuje neprekidno kretanje i istraživanje, no u njoj se nailazi na prikaze fiksnih stambenih zgrada, prozora… Posebno je interesantna fotografija na kojoj čovjek visi s prozora kako bi pomogao u namještanju klima uređaja. Izložba nas ironično pita kako izgraditi dobar život, nudi nam da zavirimo u odgovor, no ne omogućuje nam i potpuni pristup spoznaji, daje nam tek njene naznake. 

Izložba se temelji na antagonizmima – političkim, prostornim i ideološkim. Šalje nas u pohod za otkrivanjem tajni dobroga života, prikazuje nam različite opcije i upućuje nas na razmjenu iskustava. U malom prostoru sabija australsku divljinu i socijalistički beton. Masovni okviri koji zaokružuju kompoziciju podsjećaju nas na to kako je sve ono što je izloženo, što mislimo da smo percipirali tek skup slika na billboardu, simbolička reinterpretacija materijalnog koje ne posjeduje imanentno značenje. 

Ciklus koji će biti predstavljen rezultat je sudjelovanja autora u ekspediciji na jedrenjaku čija se ruta protezala krajnjom nezamrznutom regijom polarnoga arktičkog mora uz obale otoka Svalbard, stoji u najavi izložbe. Pet tjedana intenzivnog boravka na jedrenjaku u jesen 2016. godine sastojalo se od plovidbe, redovnih iskrcavanja u nenaseljena priobalna područja golemog arhipelaga, aktivnog planinskog pješačenja te obilaska nastanjenih i napuštenih boravišta te manjih gradova regije, a cijelo iskustvo umjetnik je dokumentirao fotoaparatom. Po povratku u atelijer u Zagrebu, iscrpnim revidiranjem umjetnik je podijelio snimljeni materijal u četiri tematske skupine, djelomično samonametnute prirodom podneblja, a dijelom specifičnim osobnim interesima (ekspedicija, pejzaž, povijest / politika regije i ekološka dimenzija umjetnikovog iskustva). Putem kolažiranja te superimpozije različitih dijelova snimljene dokumentacije nastalo je 30 predložaka koji su poslužili za kompoziciju 21 slike koje će kao krajnji produkt ovoga projekta biti izložene u Umjetničkom paviljonu. I dok su prethodni Vehabovićevi ciklusi nastali na temelju interpretacije tuđih iskustava izložba Tamno bijela zemlja nastala je prema vlastitom iskustvu.

“Tamno bijela zemlja predstavlja nam Zlatana Vehabovića kao zrelog umjetnika koji je u potpunosti ovladao ne samo svojom izabranom disciplinom, već i svim koncepcijskim, produkcijskim, logističkim i komunikacijskim aspektima umjetničkog stvaralaštva, koji reguliraju i pozicioniraju umjetnikov status u aktualnoj strukturi kulturnog okruženja. Hrvatska je tako dobila još jednog umjetnika s kojim se može usporediti s kulturnim velesilama”, navodi Branko Franceschi, glavni kustos izložbe, u tekstu za katalog. Izložba ostaje otvorena do 2. rujna.

U vrijeme trajanja izložbe Umjetnički paviljon bit će otvoren za posjetitelje prema redovnom radnom vremenu, od utorka do petka od 11 do 20 sati, odnosno petkom do 21 sat.

Podsjetimo, u sklopu projekta Corners, do sada su održana već dva ovakva pothvata. Sjeverna ekspedicija je u kolovozu 2011. istraživala priče na sjevernim područjima Norveške i Švedske, gdje golema divlja priroda i autohtona zajednica naroda Sami nadilaze granice država. U listopadu 2011. Kavkaska ekspedicija otkrivala je uglove Turske, Gruzije i Azerbajdžana, putujući kroz raznolike postsovjetske regije s autonomnim enklavama i odcijepljenim republikama. Završna, Istočna ekspedicija bit će organizirana drugom polovicom kolovoza i istraživat će skrivene narative oko granica Ukrajine, Poljske, Bjelorusije, Litve i Kaliningradske Oblasti.

Balkanska ekspedicija će trajati od 15. do 29. travnja tijekom koje je zamišljeno da se umjetnici i istraživači “suoče sa starim i novim narativima, legendama i stereotipima na teritoriju koji nije nikada dopustio da ga se uhvati granicama, bilo povijesnima, bilo geografskim, ekonomskim, geopolitičkim, ideološkim, bilo granicama religija ili jezika”, poručuju iz organizacije. Ovo putovanje obuhvatit će Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Kosovo, Albaniju i Crnu Goru tijekom koje će biti posjećeni Jasenovac, Užice, Prizren, Shkoder, Cetinje, Mostar, Dubrovnik, ali i druga mjesta diljem Balkana. Na svakoj postaji umjetnici i istraživači prezentirat će svoje radove, izvoditi male akcije u javnom prostoru, organizirati rasprave i okrugle stolove te će se susresti s angažiranim građanima i kulturnim aktivistima koji ih ih provesti kroz svoje priče, kreacije, razmišljanja i životne situacije.

Corners je suradnički projekt šest kulturnih organizacija iz četiri zemlje koje su na neki način smještene na rubovima Europe: Intercult i Umeå 2014 Europska prijestolnica kulture – Švedska, ExodosLjubljana – Slovenija, Drugo More i Pogon – Hrvatska, i Gradski kulturni institut, bivši Gdansk 2016 – Poljska. Cilj ovog projekta jest da se nečuveno čuje, da nevidljivo postane vidljivo te da se na naš kontinent osvrnemo iz njegovih najudaljenijih uglova. Corners istražuje područja daleka od kulturnih, političkih i ekonomskih središta Europe, mnogima nepoznata, stavljajući periferiju u centar pažnje i mijenjajući perspektive.

U idućoj fazi Corners će razviti, koproducirati i distribuirati niz novih umjetničkih radova nadahnutih pričama iz uglova Europe. Tijek putovanja možete pratiti ovdje. 

Corners