Nakon ritualnog otvorenja, održat će se plesna izvedba inspirirana lokalnim identitetom, Ritmovi rijeke Korane. Uslijedit će izvedba koreografije Global Dance koju plesači i plesačice diljem svijeta izvode uz istu glazbu, šaljući poruku o važnosti očuvanja voda. Program će zatvoriti participativni ples s publikom, a posjetitelji će imati priliku naučiti jednostavne pokrete i sudjelovati u zajedničkoj izvedbi Splash Moba.

“Naš ples želi učiniti vidljivim stanje rijeka i njihov krhki položaj u suvremenom društvu. Kroz pokret i zajedničko sudjelovanje slavimo prirodu, vodu i zdrav način života, a porukom i djelovanjem doprinosimo očuvanju biološke raznolikosti”, ističu organizatori.

Više informacija potražite ovdje.

Zašto nam je bilo važno izraditi ovakav dokument, pored drugih slične vrste i namjene? Zašto je zanimljiv upravo u ovom trenutku, kada je svijet na svojevrsnoj prekretnici po pitanju odluke na koji način i koliko radikalno želi adresirati klimatsku krizu?

Uključivanje mladih u procese donošenja već je dugo hot topic. Od političkih stranaka i institucija do akademskog i civilnog sektora, sve zanima kako ispuniti kućicu ciljne skupine “mladih”, a da to po mogućnosti ne uključuje samo otvaranje TikTok računa. U nekim primjerima kvačica u kućici više-manje služi zadovoljenju forme. Katkad se senzacionalistički razmeće “budućnošću mladih”, skupljajući pritom na njima političke bodove. No, s vremena na vrijeme ih se na uistinu smislen način nastoji povezati s javnim institucijama, civilnim sektorom i donositeljima odluka, dajući mladima prostor da u ime svoje generacije, one koja će naslijediti Zemlju, autentično progovore o svojim vizijama iste. Mnoštvo EU projekata, nacionalnih, lokalnih, Erasmusa i drugih, pokušava osnažiti mlade kako bi postali istinski dionici društvenih i političkih procesa. Najobuhvatniji u provedbi i dosegu, a vjerojatno i najraskošniji u budžetu, pritom je tzv. Dijalog Europske unije s mladima (nekoć zvani “strukturirani dijalog”) koji je 2018. iznjedrio jedanaest ciljeva temeljenih na stavovima i mišljenjima više od 50 tisuća mladih iz zemalja Europske unije o pitanjima koja se njih direktno tiču.

Pozitivno je to što ovakvi dokumenti nisu više samo simbolički PDF-ovi. Nekoliko važnih pojava zadnjih godina naznačilo je ozbiljan pomak u poimanju mladih kao važnog društvenog aktera. Taj je proces dodatno ubrzala klimatska kriza jer je njezina narav dugoročna i sveprožimajuća, a ako trenutni donositelji odluka i ne osjete njene najgore posljedice, neminovno se pred njih stavlja pitanje kakav će svijet ostaviti onima koji dolaze iza njih. Mladi su zapravo “ciljna skupina” klimatskih promjena, čijim posljedicama već svjedočimo, a najgore tek očekujemo.

Pojava Fridays For Future (FFF) pokreta svakako je jedna od pokretača trenda masovne mobilizacije mladih diljem svijeta i, posljedično, ozbiljnijeg shvaćanja njihovih zahtjeva. Sama  predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen otvoreno navodi europski pokret mladih kao inspiraciju za predlaganje Zelenog europskog plana, sveobuhvatne političke agende kojom EU do 2030. želi smanjiti emisije stakleničkih plinova za 60 %, kako bi do 2050. postala prvi klimatski neutralan kontinent. U Njemačkoj, mladi FFF aktivisti_kinje su uložili i dobili tužbu na ustavnom sudu, koji je presudio da je vladina klimatska politika nedorečena i nedovoljno ambiciozna te da odgađajući smanjenje emisija krši prava i slobode budućih generacija. Osim što je bila svojevrsni presedan, presuda je donesena netom prije njemačkih izbora, što je izvršilo dodatan pritisak na političke stranke. Ako je ikada imalo smisla iskoristiti svoju poziciju mlade osobe kako bi se promijenio tok budućnosti, to je sada. Pozornica je spremna i odgovorni su gotovo primorani uzeti glasove mladih u obzir. Posebice je važno iskoristiti trenutak i kako bi aktivno pružili podršku mladima iz podzastupljenih društvenih kategorija, čiji se glasovi često ne čuju i ne sudjeluju u oblikovanju novih politika.

Prepoznavanje i preispitivanje odnosa moći

Otvorenih pisama u doba klimatske krize ima mnogo i svaki targetira drugačiju pojavu ili dionika, od zahtjeva raznih poznatih osoba i influencera, preko nacionalnog Apela za sustavnu klimatsku akciju hrvatskih Znanstvenika za klimu, do lokalnih primjera, poput Apela za zelenu obnovu Sisačko moslavačke županije šireg hrvatskog civilnog društva.

Mnogi od njih nastali su u procesima dijaloga s mladima, gdje glavni princip rada predstavljaju strukturirane konzultacije i konferencije. Završne se preporuke mladih usuglašavaju s onima relevantnih dionika, dok proces vode nadležna ministarstva i nacionalne radne skupine. U slučaju System:Reset projekta proces su umjesto institucija vodili mladi aktivisti_kinje, oni_e koje glagol “djeluj” ne asocira na konferenciju s donositeljima odluka, već prije na blokiranje neke termoelektrane na ugljen ili direktne akcije u lokalnim zajednicama. Proces sakupljanja njihovih vizija i formuliranja zahtjeva provodila je Young Friends of the Earth (YFoEE), europska mreža mladih okolišnih aktivista čija je članica i Zelena akcija, a koja baštini intersekcionalni pristup pitanjima okoliša i klime. YFoEE je od svog osnutka 2007. godine, od prvotne faze fokusa na kvantitetu zagovaračkih kampanja, doživjela zaokret u paradigmi pristupa organiziranju, što je ovjekovječila objavljivanjem Manifesta za ravnopravnost i interkulturalnost. Zaključak manifesta jest da su društvene nejednakosti i obrasci opresije kao i odnos prema pitanjima ekonomije i rasta neodvojivi dio okolišne i klimatske pravde. Stoga se ova specifična kombinacija aktivista_kinja i mladih u deprivilegiranom položaju koji vode proces bazirala na prepoznavanju i preispitivanju odnosa moći. Takve pretpostavke otvorile su prostor radikalnijim iskustvima i vizijama, čemu svjedoče i rezultati. Zahtjevi su sveobuhvatniji, radikalniji i dalekosežniji, a i njihova implementacija nije zamišljena toliko kroz lobiranje u institucijama, već kroz djelovanje u lokalnoj zajednici.

Proces se sastojao od dva ključna dijela: formiranja lokalnih i europskih vizija i zahtjeva mladih te osnivanja tzv. youth hubova. Hubovi su mjesta za praxis, prostori u kojima se odvija proces definiranja zahtjeva, predvođen mladima. Pritom su mladi diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, sami i odriješenih ruku koordinirali grupe i osmišljavali aktivnosti. Poanta je bila davanje kreativne i aktivističke slobode i mentorske podrške mladima da prepoznaju problem ili adresiraju ono što je bitno za njihovu lokalnu zajednicu te da ponude odgovor i rješenje. Na primjeru Hrvatske, osnovalo se šest youth hubova: u Dardi, u Čakovcu, Puli, Solinu, Križevcima i Koločepu, jednom od Elafitskih otoka. Voditelji_ce hubova pritom su organizirali radionice “sakupljanja vizija” kojim su se malo po malo, tijekom godine dana, formirali zahtjevi i vizije mladih. Metodologija pod nazivom Vrijednosti, Budućnosti i Vizije bila je namijenjena mladima koji potencijalno nemaju doticaj s aktualnim političkim i društvenim previranjima, te je stoga morala biti inkluzivna i prilagođena različitim razinama iskustva, znanja i interesa. Za početak, bazirala se na prvotnom istraživanju individualnih i kolektivnih vrijednosti koje bi baštinilo društvo u kojem mladi žele živjeti. Zatim, u dijelu Budućnosti, istraživalo se kako pojedini mainstream i marginalni trendovi utječu na promjene u društvu. Za kraj, u dijelu Vizija, na temelju vrijednosti i budućnosti koje su mladi identificirali, zamišljale su se vizije društva u kojima bi željeli živjeti. Pritom se fokusiralo na devet podjednako važnih aspekata: dekarbonizaciju i odgovor na klimatsku krizu, kružne sustave proizvodnje, zagađenje okoliša, prehrambene sustave, zajednička dobra, umjetnost, kulturu i obrazovanje, upravljanje i donošenje odluka, financiranje i transformaciju sustava te zdravstvenu skrb i društvenu pravdu.

Najpozitivnije od svega jest što sveobuhvatnost ovih zahtjeva i njihov idealizam ne djeluju nužno naivno, već inspirativno. Naposljetku, sve navedeno na 17 stranica bi uistinu valjalo provesti. Naš (pravedan) zeleni plan za Europu predstavlja jedan od opsežnijih i direktnijih dokumenata o tome “što bi zapravo trebalo napraviti” kako bismo živjeli u ekološki održivom i društveno pravednom sustavu. Ono što je potrebno jest volja za njihovo ostvarenje. U ovom trenutku, bez političke moći i kanala kojima bi ih se implementiralo u relevantne politike, ovaj dokument po svojoj prilici neće značajno promijeniti političku volju. Ono čemu hoće služiti jest odgajanje i osnaživanje mladih i budućih aktivista. Svojom dugoročnom i beskompromisnom vizijom bit će smjernica i putokaz za nove aktivne generacije. Maleni isječak toga kako bi društvena promjena mogla izgledati u praksi vidjeli smo već za vrijeme youth hubova: bilo da su istraživali potencijale za kvalitetnu ruralno-turističku infrastrukturu Križevaca, zbog nedostatka sadržaja za mlade gradili igralište za odbojku u mjestu Darda, organizirale buvljak razmjene u Puli ili metodom forum-kazališta govorile o položaju Romkinja u društvu, sudionici i sudionice su “prakticirali to što su propovijedali”, stvarajući alternative sustavu unutar njega samoga.

Sveobuhvatna i odlučna vizija budućnosti koju su iznjedrili važna je i u kontekstu trenutnog političkog trenutka jer se na razini EU zaista vodi rasprava oko smjera Europskog zelenog plana. Iako EZP načelno naglašava važnost tranzicije u gotovo svim sektorima, postoji opravdana bojazan da će europski čelnici i vlade kao svoj pristup tranziciji odabrati zeleni kapitalizam, što velik dio klimatskog pokreta osuđuje jer izostavlja element radikalne transformacije društva i načina upravljanja koje su nam potrebne. Politike i prijedlozi politika koje se fokusiraju na tehnologiju i znanost te “zeleni rast” načelno ostavljaju postojeće političke, društvene i ekonomske strukture netaknutim. Zato je važno da u toj diskusiji 3300 mladih okupljenih oko dokumenta Naš (pravedan) zeleni plan za Europu ističe da su političke i društvene borbe ključne za klimatsku akciju, zahtijevajući promjene koje će biti transformativne kako za okoliš, tako i za društvo i ekonomiju, jer, parafrazirajući aktivističku frazu, nema smisla spašavati okoliš, ako ćemo živjeti u sj****im društvima.

Članak je objavljen u sklopu projekta MediActivism – Courageous young citizens test new ways to reclaim their cities, sufinanciran kroz program Erasmus+ Europske komisije. Objavljeni tekstovi odražavaju isključivo stajališta autora i ni na koji način ne odražavaju stavove Europske komisije.

Ekologija i održivi razvoj, bit će tema i radionica u organizaciji Sindikata Biciklista, ali i Večeri invazivnih vrsta: Jesen, kulinarsko performativnom događanju realiziranom u suradnji s udrugom Populus. Dijelom performans, dijelom happening, a dijelom jestiva instalacija bit će i Cabbage Clairvoyant redovitog gosta Perforacija, Željka Zorice.

Druga festivalska premijera bit će ujedno i novo izdanje jedinstvenog branda Perforacija, Noći performansa, a u kojoj će pod naslovom Labrović (na kvadrat), po prvi put surađivati dva prezimenjaka – Jakov i Siniša Labrović, propitujući performativno u Domu HDLU značaj – nepotizma.

Iz Slovenije na festival stižu etablirane zvijezde poput Janeza Janše i Matjaža Pograjca, odnosno njegova Betontaca, dok će doslovno drugačiji pogled na svijet izvedbenih umjetnosti, onaj kroz objektiv proslavljene njujorške fotografkinje Peggy Jarrell Kaplan, ponuditi izložba Balkan Dreaming.

Perforacije će i ove godine nuditi program raznolikih umjetničkih formi, od performansa preko plesnih predstava do instalacija, a u izvedbi umjetnika svih generacija – od živućih klasika poput Vlaste Delimar, do mladih nada poput Antonije Kuzmanić.

Ulaznice se mogu kupiti u prostoru izvedbe sat vremena prije početka predstave. Cijena ulaznica je 40 kuna, a Večera invazivnih vrsta 80 kuna.

Festivalsku knjižicu preuzmite ovdje.