Zajedno s galopirajućim razvojem potrošačkog društva od 50-ih godina prošlog stoljeća do danas, ovaj je koncept procvjetao prateći glad i zavedenost masovnih potrošača za novijim, bržim, boljim, ljepšim proizvodima. Tržište blista, zadužujemo se da bismo jedan proizvod zamijenili drugim, a otpad novog doba se gomila na ilegalnim odlagalištima Trećeg svijeta. Može li uopće suvremena ekonomija opstati bez planiranog zastarijevanja?”, stoji u najavi projekcije.

Projekcija će biti održana u zadarskom klubu Acme u srijedu, 25. ožujka, s početkom u 19 sati.

U vremenu u kojem fosilna goriva pripadaju prošlosti, hrvatska Vlada planira bušenje u cijelom Jadranu.

BBC-ev dokumentarac Profit, zagađenje, obmana – BP i crna mrlja pogledajte u klubu ACME (N. Mafatare 2), 18. veljače u 18 sati.

Ulaz je slobodan.

Film Utopija redatelja i novinara Johna Pilgera istražuje proteklih 30 godina života u zajednicama Aboridžina gdje obitelji žive u kolibama od azbesta, u neljudskim higijenskim uvjetima i siromaštvu, umirući od bolesti za koje je odavno pronađen lijek. Australska stvarnost su i multinacionalne korporacije koje crpe milijarde profita eksploatacijom plina, nikla, zlata, željeznih ruda i nafte s tzv. Terra Nullius ili Ničije zemlje, dok 80% djece koja žive na tom području ostaju bez sluha zbog obične upale uha. 

Nedavni prosvjed bio je komemoracija Aboridžinima koji su poginuli tijekom bjelačke kolonizacije, desecima tisuća djece tzv. Otete generacije koja su prisilno i po slovu zakona odvedena od svojih roditelja te umrlima u zatočeništvu. Bio bi to tek dio potisnute povijesti i potresne sadašnjosti Australije koju Pilger otkriva, tražeći suočavanje s istinom i rješavanje problema koji se stoljećima prešućuju i kriju od javnosti. 

Utopija je objavljena 2013. godine. Redatelj ju naziva “najvećom prljavom tajnom Australije”. Projekciju 4. veljače s početkom u 18 sati, pogledajte u klubu ACME, a ulaz je slobodan. 

Začuđujuće, ali Brazil je kao portugalska kolonija primio deset puta više afričkih robova od broja onih koji su transportirani u Sjevernu Ameriku. Njihova svjedočanstva razotkrivaju mračnu prošlost Brazila, njihov život u nemogućim uvjetima na zabačenim plantažama ili pak u utočištima prenapučenih gradova kao idealnim staništima za smrtonosne bolesti. 

Najveći broj Afrikanaca preživio bi samo sedam godina u tom “Novom svijetu”. Neki su ipak nekako opstali da bi afro-evropskom fuzijom stvorili novu kulturu. Ta nova narodnost preplavljuje kao što i objašnjava brazilski način života. 

Ovaj nevjerovatan film kojeg je režirao Phil Grabsky, ispričat će priču o tih kako je procijenjeno 4 milijuna ljudi, na čijoj je krvi, znoju i suzama izgrađen Brazil. Bez njih nijedan današnji uspjeh i privlačnost ne bi postojali. 

Brazil: Neugodna povijest na programu je Ekologije u sridu, 18. lipnja u klubu Acme (N. Matafare 2) u 21 sat. Ulaz je slobodan.

“Svjetska rudoeksploatatorska mafija i njeni raznovrsni lokalni elementi podvrgavaju Armeniju eko-kolonizaciji. Armenska vlada, rudarske kompanije i banke koje te projekte kontinuirano financiraju tvrde kako profitom dobivenim od rudarenja razvijaju Armeniju. Rudnici u “nezavisnoj” Armeniji eksploatiraju se preko dvadeset godina, kako to da prosječni Armenac još uvijek čeka “razvijenu” zemlju o kojoj govore. Kako objasniti masovne emigracije iz zemlje koja bilježi rast i razvoj? Je li Armenija uistinu sigurna zemlja ukoliko su njena granična područja potpuno opustjela? Može li Armenja preživjeti sa slomljenom kičmom?”, najav je filma u produkciji Pan-Armenian Environmental Front i Armenian Renaissance – Los Angeles Chapter team. 

Armeniji lome kičmu pogledajte u klubu ACME, 11. lipnja u 21 sat. Ulaz na projekciju je slobodan. 

Iskopavanje i sagorijevanje ugljena nalazi se u epicentru američke borbe za postizanjem ravnoteže između energetskih potreba i brige za okoliš. Nigdje ta zabrinutost nije izražena kao u Coal River dolini u Zapadnoj Virginiji, gdje mala i strastvena grupa sasvim običnih građana pokušava zaustaviti multimilijunske Big Coal korporacije poput Massey Energy u uništavalačkom pohodu na planinski masiv. 

Građani tvrde da plan miniranja vrha planine radi rudarenja ugljena iz njene unutrašnjosti ozbiljno ugrožava zrak i vodu, direktan je uzrok smrti njihovih susjeda te širi zagađenje prema ostalim državama. Međutim, usprkos dokazima za ove tvrdnje korporacije Big Coal svakodnevno ponavljaju postupke miniranja. Ogromne zarade koje ostvaruju omogućuju im izuzetno jak utjecaj na lobiste i stranačke dužnosnike iz obje stranke, a posljedično time i izmjene zakona o zaštiti okoliša, izbjegavanje sudskih postupaka te ukidanje 40.000 radnih mjesta, dok paralelno traje kampanja uvjeravanja kako su oni najbolji prijatelj rudara.

Film Billa Haneya The Last Mountain na programu je Ekologije u sridu, 4. lipnja u klubu Acme, u 21 sat. Film je premjerno prikazan na Sundance festivalu 2011. godine, traje 95 minuta i na engleskom je jeziku. Ulaz je slobodan.

Turizam je postao toliko dominantan te guši običan, svakodnevni život u srcu grada. Područje stare Barcelone riskira postati monokultura, gdje se istiskuju lokalne trgovine i građani koji ih koriste, kako bi se oslobodio prostor za još više turističkih sadržaja. Gaudijev park Guell, inače dar građanima Barcelone, prošle je godine počeo naplaćivati ulaz po cijeni od 8 eura. Do jučer javni prostor danas je ograđen, a ova dramatična odluka vlasti razljutila je mještane i potvrdila osjećaj da njihov rodni grad nestaje. Potaknute su brojne rasprave i polemike kako o kvaliteti života građana, tako i o upitnom iskustvu za posjetitelje. Život u gradu koji ih na prvom mjestu i privlači, pretvorio se u sporo koračanje u hordama, nepodnošljivu buku, metež fast food lokala i suvenirnica.

Bye bye Barcelona nije protiv turizma, ali je ozbiljna kritika gradskim vlastima čija politika prijeti potpunoj transformaciji grada, tako i raseljavanju njegovih građana. Film razotkriva negativne učinke prekomjerne koncentracije turista na gospodarski sektor, zajednicu i gradski javni prostor. Progovarajući o problemima mještana i suživotu sa stalno pristižućim gostima primjer je i opomena bilo kojem turističkom gradu.

Program Ekologije u sridu pogledajte u srijedu, 28. svibnja u 21 sat u centru Acme. Film je s engleskim titlom, ulaz je slobodan.

“Ono što je zajedničko golf terenima i shopping centrima planiranim na javnom dobru je zarada. Zajednički interes zaštite prirodnih resursa i okoliša, problematika širenja gradova, upravljanja javnim prostorima unutar gradova ustupa mjesto partikularnim ciljevima lokalnih i državnih političara te investitora koje se predstavlja kao velike spasitelje proračuna. Za kratkoročnu injekciju profita spremni smo autoceste dati u koncesiju te ponuditi stotine hektara zemlje u zakup na 30, 50 i više godina. Apartmanizacija priobalnog i poljoprivrednog zemljišta te privatizacija i komercijalizacija javnog prostora ne prolaze neopaženo. Što biva u mladoj demokraciji kada građani dignu glas protiv neodrživih rješenja?”, stoji u najavi događanja.

Film je nastao u sklopu projekta Prostorna pravda koji provode Zelena Istra, Srđ je naš, Pravo na grad, Kinookus, Ekološka udruga Krka Knin i Filmaktiv. Režiju i montažu u ime Filmaktiva potpisuju Marta Batinić i Sanja Kapidžić.

Film će biti prikazan u klubu Acme u srijedu 19. ožujka, u 20 sati. Ulaz je slobodan. 

Završavajući studij Mike je ustanovio da tadašnja arhitektura, namjesto kvalitetnog usmjeravanja ljudi, nema nikakve veze s prirodom a još manje s čovjekom. U vremenima ekološke nestabilnosti, globalnog zagrijavanja i prijetećih prirodnih katastrofa, njegova vizija postaje osigurati ljudima način življenja u kojem se mogu brinuti sami za sebe.  

Eksperimentalna gradnja počinje u pustinjama Novog Mexica prije 35 godina. Daleko od električnih vodova, bez odvodnje i vodoopskrbe, skupih tehnologija i ulaganja, nastaje prvi samoodrživ dom, prototip Earthship kuće. Materijal za gradnju ono je što društvo odbacuje, stare gume, limenke, boce, dakle smeće. U narednim godinama, okružen ekipom ljudi koja mu vjeruje i pomaže, Mike gradi prve samodostatne zajednice. Domovi koji nastaju imaju vlastite izvore napajanja, grijanja, vodu, recikliraju otpad, uzgajaju hranu. Ljudi koji u njima žive ne plaćaju račune, nema hipoteka, ni potrebe za supermarketom. Daleko od frustracije i birokracije, ovi su ljudi zaista slobodni.

Što se onda može dogoditi pojedincu čija su vizija domovi koji nastaju u potpunoj eko-harmoniji, prijatelji su čovjeka i prirode, pružaju vam sve što vam treba? Sukob s vlastima, tužbe i oduzimanje radne dozvole.

Upoznajte Michaela Reynoldsa, odmetnutog američkog arhitekta. Upoznajte i njegovu desetljeće dugu pravnu bitku za održivom stambenom gradnjom, za donošenje zakona koji će omogućiti istraživanje. 

Michael Reynolds je junak 21. stoljeća, njegov je san promijeniti svijet. A svijet izgleda želi promjenu tek nakon što se katastrofa dogodi. 

Dokumentarni film Garbage Warrior redatelja Olivera Hodgea na programu je Ekologije u sridu u srijedu, 12. ožujka, u klubu Acme (N. Matafare 2), s početkom u 20 sati. Film je s hrvatskim titlom, ulaz je slobodan. 

Teška oko milijardu dolara godišnje zarade, rudarska industrija u Kanadi treći je najveći proizvođač uranija na svijetu. Jedna od prvotnih potreba bilo je nuklearno naoružavanje. Iskopan i obrađen uranij iz Kanade i Konga prodavan je SAD-u; posljedice su nezapamćeno razaranje gradova Hiroshime i Nagasaki oružjem za masovno uništenje. Danas se uranij koristi za “mirovne operacije”, proizvodnju električne energije. S preko 20% ukupne svjetske proizvodnje, kanadska je industrija u porastu, a odgovornost za ekološku katastrofu i nepravdu učinjenu kanadskim indijancima nitko ne preuzima. Iskapanje uranija za sobom ostavlja strahovite dugoročne posljedice. Zbog visoke toksičnosti i radijacije ugrožen je cijeli hranidbeni lanac, izvore pitke vode čovjek ne smije koristiti. Kao i u Japanu, kanadska nesreća odražava se na novorođenoj djeci. Dio toksičnog otpada zbrinut je u kontejnerima što ga čini sigurnim, brani se industrija, no sigurnost vrijedi samo za našu generaciju, ne i za one nakon nas. Iako se sve zna, vlada ne poduzima ništa. Industrijskog zagađenja ima za sljedećih 200 tisuća godina.

Dokumentarni film Uranij redatelja Magnusa Isacssona pogledajte u srijedu, 26. veljače, u klubu Acme s početkom u 20 sati. Ulaz je slobodan.