Zoom festival u organizaciji riječke udruge Drugo more od 30. kolovoza do 4. rujna predstavio je svoje prvo izdanje. Bez namjere da postavi svoj program u medijski fokus, te skandalom zadobije mnogim kulturnim manifestacijama toliko žuđenu pažnju, ipak je privukao reflektore javnosti na svoju scenu. Osmišljen kao manifestacija izvedbene umjetnosti koja svake godine u fokus uzima jednog umjetnika ili grupu te predstavlja seriju radova riječkoj publici kako bi joj omogućio da stekne obuhvatniji uvid u stvaralaštvo potpisnika, ove se godine posvetio djelu Janeza Janše. Riječanin Emil Hrvatin, u slovenskim dokumentima danas postoji samo pod jmenom Janez Janša koje je preuzeo prije tri godine.

Zoom je u svoj program uvrstio tri rada ovog uvaženog umjetnika koji je svojim djelima privukao pažnju mnogih teoretičara izvedbenih i likovnih umjetnosti. Tijekom ovogodišnjeg Zooma u središte javne pažnje lansirao ga je riječki umjetnik i branitelj Krešimir Mustać podizanjem tužbe protiv organizatora festivala Drugog mora, MMSU-a kao institucije u kojoj je rad predstavljen te samog umjetnika. Radi se, naime, o segmentu rada pod naslovom Življenje (v nastajanju) / Život (u nastajanju), koji je sačinjen od niza pisanih, foto i video uputa, prema kojima gledatelji djeluju te samim time postaju i glumci stvarajući performans. Jedna od uputa, među njih pedesetak koje pozivaju gledatelje da izraze različite emocije iz različitih aspekata života, glasila je “Sram vas je vašeg naroda. Uzmite škare i razrežite zastavu. Komade ostavite na podu”, na što se publika i odazvala, a zastava je završila u komadićima.

Iako je, prema nekim navodima svjedoka, Mustać i sam sudjelovao u rezanju zastave, dan kasnije podigao je kaznenu prijavu pokušavši je opisati kao umjetnički čin, te slučaj raspuhao do puno ozbiljnijih razmjera uznemirujući brojne duhove. Policija je reagirala posjetom MMSU-u, odnošenjem dijelova zastave te privođenjem Janeza Janše i Davora Miškovića, glavnog i odgovornog u udruzi Drugo more.

Na ovakav tretman umjetnika i umjetničkih djela od strane tijela sigurnosti odlučili su se oglasiti predstavnici struke. Stoga je u subotu, 4. rujna, u prostorima kluba Molekula održana press konferencija na kojoj su podršku umjetniku i Drugom moru izrazili predstavnici međunarodne organizacije PSi – Performance Studies international, najznačajnije svjetske organizacije akademskih stručnjaka posvećenih istraživanju izvedbenih umjetnosti, a koji se nalaze u Rijeci povodom drugog dijela konferencije PSi#15 održane u lipnju 2009. u Zagrebu. Na konferenciji je tako ispred ovog udruženja nastupio Ed Scheer izražavajući podršku Janzeu Janši te naglasio kako je umjetničkoj tradiciji svojstveno propitivanje simbola i značenja slika.

Elvio Baccarini, professor na odsjeku filozofije Fillozofskog fakulteta u Rijeci, nadovezao se na podršku predstavnika PSi-ja te dodao kako svaka zajednica koja se smatra otvorenom mora podržavati i njegovati slobodu umjetnosti koja mora biti apsolutna te naglasio da je “došlo do brkanja u ovim raspravama. Niti jedno propitivanje simbola ne može biti granica za slobodu umjetničkog djela. Svijest o razlikovanju djelovanja prema živim bićima i djelovanja prema simbolima razlikuje slobodarske od fundamentalističkih zajednica, te slobodarsku od fundamentalističke kulture.”

Goran Sergej Pristaš, profesor na odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, istaknuo je kako je javna vrijednost umjetnosti propitivanje umjetničkog polja, propitivanja stvarnosti u kojoj živimo, a da je ovaj čin pokazao gubitak kompasa u institucijonalnim funkcijama. Naglasio je kako je kazneno djelo izuzimanje umjetničkog djela iz okvira institucije koja je namijenjena osiguravanju okvira za umjetničko djelovanje, a za potrebe utvrđivanja kaznene odgovornosti, te da bi takav čin – krađa umjetničkog djela iz umjetničke institucije – bio nedopustiv u bilo kojoj zemlji koja cijeni i razumije slobodu umjetničkog izražavanja. “Vrijednost ovog djela, ne ulazeći u njegove estetske vrijednosti, umjetničku kvalitetu, jest upravo u tome što nam je pokazalo u kakvom svijetu živimo. A živimo u stvarnosti u kojoj su institucionalne funkcije u javnom polju potpuno pomiješane. Imamo s jedne strane policiju i politiku koje se bave interpretacijom umjetničkih djela, a s druge strane medije koji se bave proganjanjem.” izjavio je Pristaš te nastavio povlačeći paralelu s političarem i sportašem Mirkom Cro Copom Filipovićem kojeg policija neće privesti zbog fizičkog sukoba u ringu, no za isti čin u Saboru njezina bi obaveza bila djelovati suprotno. “U ovom polju u kojem mi djelujemo kao umjetnici i akademici imamo institucije u kojima država garantira sigurnost javnog govora, a policija bi trebala štititi od vanjske ugroze te slobode, a ne se baviti interpretacijama koje bi trebali činiti stručni ljudi u medijima, stručni ljudi koji djeluju u onom polju u kojem se komunicira umjetničko djelo i njegova javna vrijednost. Te institucije postoje zato da se ta rasprava vodi upravo unutar tih institucija, a ne drugih državnih institucija.” Pritom je skrnavljenje nacionalnog simbola doveo u pitanje navodeći primjere izlaganje zastave na mjestima na kojima su srušeni kulturni spomenici u Zagrebu na Cvjetnom trgu “gdje netko svoje kriminalno djelo pokušava zamaskirati zastavom” te upotrebe zastave u okruženju fašističkih obilježja. Zaključio je još jednom ističući kako je “ovo djelo doseglo svoj bitan i važan javni učinak i pokazalo nam u kakvoj stvarnosti živimo”.