Program Ilustratorski dijalog spaja po dvoje ilustratora koji se nikad dotad nisu upoznali niti radili zajedno, a koji zatim tijekom godine dana razvijaju novi zajednički projekt nastao iz njihove korespondencije i razmjene ideja. Osim na izložbi, novi radovi ilustratorice Irene Gajić (Beograd), i multidisciplinarne umjetnice Dunje Janković (Barcelona) okupljeni su i u publikaciji koja će biti dostupna na otvorenju.

Riječima organizatora programa i kustosa Marka Goluba: “Novi dijalog, između Lošinjanke sa španjolskom adresom Dunje Janković i Beograđanke Irene Gajić, već je u osnovnim postavkama potpuno drukčiji od svojih prethodnika – to je prvi ilustratorski dijalog u kojem tekst, eksplicirana priča, pripovijedanje u bilo kakvom formiranom smislu potpuno izostaje.”

Izložba ostaje otvorena do 27. lipnja, a više informacija potražite ovdje.

Strip se objavljuje povodom retrospektive Vjenceslava Richtera u MSU-u i donosi vizualne i tekstualne interpretacije izdvojenih djela iz Richterova opusa, polemika vezanih uz grupu EXAT 51 i teorijskih promišljanja arhitekture i vizualnosti općenito. Stripovska se naracija u pojedinim fragmentima odvija kroz dijalog i igru dvoje avatara, a moguće ju je nastaviti i na mrežnom sučelju. Oblikovan u duhu kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, Richterova igra u crtežu i tekstu polazi od Vjenceslava Richtera kao ključne osobe sistemskog i spontanog mišljenja i djelovanja.

O Richterovoj igri, ali i stripu kao mogućem mediju povijesti umjetnosti i muzejske medijacije govorit će autorica Dunja Janković, urednice Vesna Meštrić i Jasna Jakšić, a razgovor će moderirati voditelj strip tribine u klubu Booksa Matko Vladanović.

Dunja Janković je interdisciplinarna umjetnica koja u svojem radu koristi kolaž, instalacije, stripove, apstraktno pripovijedanje, glazbu i video. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i na School of Visual Arts u New Yorku. Izlagala je u raznim državama i radovi su joj objavljeni u brojnim stranim časopisima. Osnovala je eksperimentalni umjetnički projekt Škver u Malom Lošinju i suorganizirala festival eksperimentalnog stripa i narativnih umjetnosti THE PROJECTS u Portlandu gdje je i poučavala eksperimentalni strip pri Independent Publishing Resource Centeru. Živi i radi u Barceloni i Lošinju.

Sjetimo se samo nezaboravnog lika Kate u Trojici u mraku i Sedmoj žrtvi, vestern remek-djelima Andrije Maurovića i Krešimira Kovačića – vjerojatno je riječ o prvoj pravoj heroini hrvatskog (i jugoslavenskog) stripa. Spomenimo i Koraljku, središnji ženski lik poslijeratnog serijala Neven, Koraljka i Bobo Rudija Aljinovića i Žarka Bekera, ali i smionu diverzanticu Munju iz serijala Partizani Julesa Radilovića i Đorđa Lebovića. Rane heroine poslijeratnih stripova za djecu i omladinu mjestimice su još uvijek bile opterećene patrijarhalnim normama ponašanja, te katkad portretirane jednodimenzionalno, no svejedno su se isticale preuzimanjem inicijative, nepristajanjem na drugi plan i preuzimanjem bitnih uloga u strip-pričama. No, negdje od Osmoškolaca Ivice Bednjanca i njihovih predvodnica Jasne i Nine, žene u hrvatskom stripu postaju protagonistice u punom smislu riječi – premda i dalje izvršavaju socijalne role koje se od njih očekuju, čine to na vlastiti originalan način, često relativizirajući predrasude muških likova. Otud je kasnije trebalo samo načiniti skok do heroina koje su prema sebi samima razvijale sasvim kompleksan odnos, poput Plamene iz serijala Svebor i Plamena Darka Macana, Gorana Sudžuke i Matije Pisačića, Martine i Monike iz Gluhih lasta Štefa Bartolića, a dakako i prije svega Zlatke Krešimira Zimonića, jedne od najneobičnijih i najslojevitijih ženskih ličnosti stvorenih u stripu uopće.

Prema dosad rečenom čini se da su za rodno liberalni karakter ovdašnjih stripova donedavno bili zaduženi isključivo muškarci! Brzoplet zaključak bio bi takav, no naravno, stvari nisu baš tako jednoznačne. Mnogo prije novijeg “buma” ženskog stripa u regiji postojale su itekako zrele autorice i umjetnice koje i dan-danas djeluju, a počele su se afirmirati na alternativnoj strip sceni još osamdesetih godina, primjerice Magda Dulčić i Helena Klakočar, koje će početkom dvijetisućitih biti u postavi jedne od prvih strip-grupa u kojima su žene bile podjednako zastupljene kao i muškarci – Divljeg Oka. Štoviše, Helena Klakočar je 1999. na jednom od najvećih svjetskih strip festivala u francuskom gradu Angoulemeu osvojila nagradu Alpha-Art za najbolji inozemni crtani roman na tamnošnjem tržištu, za svoj strip Passage en douce, što ostaje jedan od najvećih individualnih uspjeha nekog hrvatskog autora/ice u Europi. Dakle, domaće autorice u inozemstvu su se afirmirale gotovo simultano s autorima, kolektivno krajem devedesetih godina.

Pojavljivanje grupe Divlje Oko (u međuvremenu raspuštene) na domaćoj strip-sceni koincidiralo je s okupljanjem danas globalno prepoznatih Komikaza, jedne od središnjih regionalnih umjetničkih pojava u 21. stoljeću, koju u medijima posvećenima nezavisnoj kulturi i civilnom društvu zaista ne treba posebno predstavljati. Ovom prilikom dovoljno je reći kako je neformalni strip-kolektiv predvođen Ivanom Armanini, osnivačicom te glavnom organizatoricom i agitanticom, izvršio ključnu ulogu u povezivanju različitih mlađih strip-autorica dotad samotno raštrkanih za vlastitim crtaćim stolovima. Neke od nekadašnjih članica Divljeg Oka, Dunja Janković i posebno Irena Jukić Pranjić, također su izvršile golem organizacijski posao u različitim formatima, na temelju čega je danas u regiji zastupljenost žena u stripu postala maltene samorazumljiva, kakva i treba biti. Prepoznavanje prilično brojnih i generacijski raznovrsnih autorica iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije kao relativno kohezivne skupine krenulo je zasigurno s objavljivanjem pozamašne monografije Ženski strip na Balkanu urednice Irene Jukić Pranjić (Fibra, 2010.), kojoj je prethodio, a djelomično ju i potaknuo tematski broj časopisa za strip Kvadrat, u kojem je urednik Vjekoslav Đaniš također okupio mnoge autorice ubrzo zastupljene u monografiji. Ipak, karakteristično je da su mlađe od tih autorica dotad već imale višegodišnje iskustvo objavljivanja u digitalnim i tiskanim izdanjima Komikaza, kao i predstavljanja na različitim izložbama i festivalima kojih je iz godine u godinu sve više. K tome, budući da je 13. broj tiskanog strip-magazina Komikaza nominiran za prestižnu nagradu za najbolji “Alternativni strip” na ovogodišnjem Angoulemeu, što je važno priznanje i svim autoricama koje su tamo objavile stripove, čini se da je sazrijelo vrijeme za svojevrsnu retrospektivu.

Kolektivna retrospektiva najzanimljivijih stripova koje je u novije vrijeme heterogena grupa autorica iz regije i Europe objavila na stranicama Komikaza organizirana je u formi putujuće izložbe Femicomix, čija je prva postava bio festival Crack u Rimu, a druga je radni prostor Zadruge Praksa u Puli, u trajanju od 15. do 23. kolovoza. Treća postaja izložbe bit će Kino Šiška u Ljubljani, gdje će ona najduže i trajati, od 29. rujna do 19. listopada. Autorice koje izlažu su čitateljima Komikaza već dobro poznata imena, dok će radove nekih od njih posjetitelji namjernici sada možda napokon otkriti. One su Amanda Baeza (Portugal), Bojana Bogovac (Crna Gora), Nele Broenner (Njemačka), Nina Bunjevac (Kanada), Petra Brnardić, Petra Balekić, Ena Jurov, Dunja Janković, Ivana Pipal, Lina Rica (Hrvatska), Amandine Meyer (Francuska), Neja Tomšič, Petra Varl (Slovenija), Katie Woznicki (SAD/Srbija), Agneizska Piksa (Poljska), Anna Ehrlemark (Švedska) i Ivana Armanini (Hrvatska/Slovenija). Njihove strip-table na izložbi su prezentirane u obliku plakata velikih dimenzija, pri čemu su neke autorice zastupljene s nekoliko stripova, dok su plakati s tablama također otisnuti u izvrsno opremljenoj mapi A3 formata, u biti pratećoj publikaciji izložbe gdje je objavljen i uvodni tekst Asje Bakić.

Promatrajući stripove svih sedamnaest autorica, lako je zaključiti da im je zajedničko tek ponešto – činjenica da su sve žene i da sve žele stvarati stripove u kojima računaju na angažirane čitatelje spremne na aktivno sudjelovanje u izgradnji naracije, što njihovim stripovima uglavnom oduzima, uvjetno rečeno, komercijalni karakter. Ipak, tržišna isplativost je u suvremenom stripu vrlo relativna kategorija, a kako je riječ o iznimno demokratskom i inkluzivnom mediju izražavanja, nije ni čudo da autori sami pronalaze načine da svojim stripovima dopru du zainteresirane publike. Također, ta publika nije tako mala kao što se na prvi pogled čini! Dapače, ona je svjetonazorom bliska autorima/icama i s njima postupno stvara aktivnu i otvorenu zajednicu stripoljubaca.

Stoga su stripovi koji se mogu vidjeti na izložbi Femicomix izazovni na različite načine, bilo da plijene originalnim grafičkim stilom i nesvakidašnjim, nadrealnim motivima, bilo da zadržavaju pažnju promatrača maštovitim pripovjednim postupcima koji ne mare za standardne strip-konvencije. Primjerice, za autoricu poput Dunje Janković nije nimalo neuobičajeno komunicirati potpuno apstraktnim jezikom kojim se prenose određena raspoloženja i ugođaji, kao što joj nije strano ni sličnim postupkom parodirati i rastakati neke postojeće stripove, ogolivši njihov jezik na proste faktore i stvarajući tako vlastite autentične cjeline. S druge strane, neki su stripovi iznimno verbalni, poput ostvarenja Ene Jurov i Nine Bunjevac, ali opet na različite načine. Nina Bunjevac u svom prepoznatljivom, minucioznom ilustratorskom stilu stvara vlastitu satiričku varijantu noir žanra, politizirajući rodne odnose u temeljima kriminalističkih priča. Njezin plastični, zasićeni grafički izraz sižeima i likovima pruža veliku uvjerljivost – marginalci globalne pop-kulture pretvaraju se u simbole neravnopravnih i problematičnih društvenih odnosa. Stripovi Ene Jurov intimniji su u uobičajenom smislu riječi. Ona izvrće naglavce koncept jednog od tipičnih proizvoda turističke industrije – razglednice, transformirajući njezin unificirani modus komunikacije u sasvim drugačiji oblik pospremanja sjećanja. Na taj način različita mjesta u kojima je Ena Jurov nekoliko godina živjela i radila postaju dio njezine posve originalne topografije sjećanja, o kojoj pripovijeda šarmantno i inteligentno. Ukratko, već iz ovih nekoliko primjera vidljivo je koliko umjetnice njeguju samostalne i distinktivne autorske osobnosti, dok je ono što ih ujedinjuje visoka, beskompromisna razina stvaralačke ambicije.

Uistinu, stripovi koje su ove žene stvorile u posljednje vrijeme odličan su argument u prilog tezi da je taj medij sposoban u sebe upiti nebrojene mogućnosti izražavanja, kao što nema tema koje se u stripu ne bi mogle obraditi. Iako među autoricama postoje zajednički nazivnici, njihovo povezivanje po rodnom ključu više je iskaz socijalne inkluzivnosti stripa negoli izraz neke dosljedne univerzalne estetike. Međutim, takvo je određivanje svejedno važno jer upućuje na nezanemarivu političnost devete umjetnosti, koja u doba interneta postaje sve relevantnija. Kada se jednog dana budemo osvrtali unazad u nekoj budućoj povijesti stripa u regiji, moći ćemo reći da su ove autorice u tom procesu odigrale važnu pionirsku ulogu.

Dunja Janković diplomirala slikarstvo na ALU Zagreb, a magistrirala na School of Visual Arts u New Yorku. Od 2003. sudjeluje u radu strip kolektiva Komikaze, s kojim izlaže i gostuje na raznim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Iako najčešće radi u mediju stripa, bavi se i muzikom, videom, dizajnom i raznim interdisciplinranim kombinacijama. Idejna je  začetnica i voditeljica ŠKVER art projekta u Malom Lošinju, jedna od organizatorica internacionalnog strip festivala The Projects te predavačica na Independent Publishing Resource Center u Portlandu. 

Izložba će biti otvorena u galeriji Greta od 25. do 31. svibnja.

Među mnogobrojnim sudionicima najavljeni su Dunja Janković, Igor Hofbauer i Miron Milić iz Hrvatske, Goran Dačev iz Makedonije, Mathieu Desjardins i Renard IV iz Francuske, Anna Ehrlemark, Mattias Elftrop i Heidi Somero iz Švedske, grupa Grejpfrut, Ekološko društvo Porevit i klub Menza pri Koritu iz Slovenije, grupe Studiostrip, Mubareć i Karkatag iz Beograda, Miroslav Lazendić iz Subotice, Aleksandar Zograf i drugi.

Novo doba publici će predstaviti i izložbu zagrebačke grupe ZZOT u Centru za kulturnu dekontaminaciju (CZKD), realiziranu u suradnji s Metaklinikom iz Beograda. Grupa ZZOT obilježila je alternativni i avangardni strip 80-ih godina 20. stoljeća, a izlaganjem njihovih radova festival želi ukazati na postojanje izvjesnog kontinuiteta tendencija i senzibiliteta nezavisnog stripa. Radove će predstaviti Helena Klakočar, Kruno Mavar, Miljenko Sekulić i Ana Janjatović-Zorica.

Na petom izdanju festivala, “godinama generisana, regionalno i međunarodno umrežena, nepatvorena Dimenzija ludilo slobodno će se baškariti po odabranim lokacijama u Beogradu i Pančevu i pokazivati tendencije na međunarodnoj sceni nezavisnog, alternativnog i avangardnog stripa te srodnih mu i bliskih umetničkih grana”, najavljuju organizatori festivala Turbo Comix (Turbo Strip). Kao i svaki put do sada, svi su programi slobodni i besplatni.

Program festivala započinje 29. rujna u 18 sati u CZKD-u, a više potražite na službenim stranicama.

M.M. / Novo doba

Undervolt & co je distribucijska i kuratorska organizacija osnovana nedavno od strane samih video umjetnika Yoshishide Sodeokae, Johnny Woodsa i Nicholas O’Briena, koji djeluju na području novog eksperimentalnog videa i animacije. Kao video label, Undervolt & Co okuplja i pomaže distribuciji radova nekim od najintrigantnijih imena na novijoj svjetskoj sceni u domeni eksperimentalnog videa i progresivne kompjuterske animacije, kao što su Cristopher Cichocki, Extreme Animals, Brenna Murphy, MSHR, Sabrina Ratte, Peter Burr i mnogi drugi.

Filmski i video program sastoji se od sljedećih radova: Micro Kinetic Vane Gaćine, Devil’s Reign Yoshihidea Sodeoka, Aurae Sabrine Ratte, Push Buttons, Jennifer Juniper Stratford, Am I Evil Extreme Animalsa, Breakaway Johnnya Woodsa, Security Through Obscurity A. Billa Millera, The Harm of Coming Into Existence Giselle Zatonyl, Happiness is a Warm Kitten Cristophera Cichockija, Fake Trap Petera Burra, Welcome Home Jimmy Joea Rochea te SN-01-004 Spectral Neta.

Projekcije će biti održane u četvrtak 29. svibnja, s početkom u 20 sati u MM centru. 

Festival i ove godine organizira Turbo Comix (Turbo Strip) koji će ugostiti stripaše i vizualne umjetnike iz Bugarske, Francuske, Portugala, SAD-a, Hrvatske, Srbije i Belgije. Iz bogatog programa organizatori su izdvojili samostalnu izložbu Dunje Janković kojom će festival biti i otvoren te izložbu mlade nade bugarske scene Borisa Pramatarova, eksperimentalnu glazbenu večer ostvarenu u suradnji s beogradsko-belgijskom izdavačkom kućom No Basement Is Deep Enough, gostovanje portugalske ekipe Oficina Arara/Buraco, izložbu veterana francuske underground scene Jean Jacquesa Tachdjiana i njegove izdavačke kuće La Chienne, otvorenu radionicu video manipulacije u organizaciji Izvanrednog Boba Miloševića, uz gostovanje Line Rice i FŠK-a iz Ljubljane, radionicu pokretljivih skulptura i instalacija od metala kolektiva Karkatag te veliki sajam stripova i umjetničkih tvorevina u prostoru Inex Filma.

U sklopu festivala bit će predstavljen i katalog s radovima ovogodišnjih sudionika Novog doba. Program festivala potražite na službenim stranicama. 

PN / Novo doba 

Osim domaćih umjetnika, u projektu će sudjelovati i gosti iz Srbije, Slovenije, Njemačke, Grčke, Švedske, Poljske, Francuske, Portugala i SAD-a. Program festivala predstavit će novu produkciju rubnih umjetničkih polja poput stripa, nezavisne ilustracije, animacije, eksperimentalnog videa i glazbe te neistraženih prostora različitih medijskih kombinacija. Odabranim umjetnicima zajedničko je stalno preispitivanje medija, interdisciplinarnost te progresivnost u razmišljanju o svom radu, a spaja ih želja za radom u improviziranim uvjetima te naglasak na stvaranju radi stvaranja. 

Malološinjski škver, rijetki industrijski prostor u Hrvatskoj koji je još uvijek u funkciji, za vrijeme trajanja Škvera postat će platforma za umjetničke akcije i reakcije, ogromni otvoreni kolaboratorij gdje se umjetnici susreću, inspiriraju i prožimaju. U duhu pravog brodogradilišta, umjetnici s različitih scena, koristit će raznovrsne “alate” medija kojima se bave te će tjedan dana surađivati na projektima, izgrađujući nove “brodove komunikacije”.

Organizatori projekta ističu kako se u projektu osim među umjetnicima, može primijetiti i zanimljiva interakcija i komunikacija između umjetnika i radnika, umjetnosti i industrije, dva društvena pola koje dijele istu trenutnu sudbinu hrvatske stvarnosti, društvenu marginalizaciju. “Svojim nastupanjem u javnim prostorima, eksperimentalna umjetnost postaje neposredna igra, jednako pristupačna i otvorena svima, od samih umjetnika preko radnika do posjetitelja i namjernika, otvoreno komunicirajući na svim nivoima i s odmakom od bilo kakvog elitizma”. Škver projekt je specifičan po tome što se zbiva izvan većih hrvatskih gradova, na otoku, u netipičnom industrijskom okruženju brodogradilišta koje je još uvijek aktivno. 

Kao najava projekta, 3. lipnja u zagrebačkoj galeriji Greta bit će predstavljeni neki od ovogodišnjih gostiju – sitotisak kolektiv iz Portugala Oficina ARARA, FIJUK MREŽA (nezavisni izdavači stripa i muzike), festival eksperimentalne animacije DMTV, multimedijski duo MSHR iz Portlanda te multimedijska umjetnica Vana Gaćina. Gost Škvera, multimedijski umjetnik Peter Burr iz New Yorka, 13. je svibnja u riječkom klubu Život izveo svoj interaktivni performans Special Effect. 

Program ovogodišnjeg Škvera uskoro će biti objavljen na službenim stranicama. 

Škver / PN

Publici će se ovaj put predstaviti: Analog: Dafne Berc & Luciano Basauri, arhitekti koji stoje iza projekata kao što su Sava svima! i Zagrebački urbani mobilijarij; Dana Budisavljević, redateljica dokumentarnih filmova i dobitnica nagrade publike na ovogodišnjem ZagrebDoxu; Dunja Janković, višestruko nagrađivana autorica nezavisnog stripa i jedina Hrvatica s diplomom devete umjetnosti; Galerija Greta, zagrebačka galerija s ponešto drugačijim galerijskim konceptom; Goran Ferčec, pisac i dramaturg, jedan od pokretača Dramaturškog kolektiva za afirmaciju suvremenog dramskog teksta mladih i neafirmiranih autora; Igor Kuduz, priznati vizualni umjetnik i grafički dizajner koji u svom umjetničkom radu većinom koristi fotografiju i video; Ivor Martinić, mladi književnik, dobitnik nagrade Marin Držić, čija je jedna od drama postavljena i u Londonu;  Koraljka Vlajo, kustosica Muzeja za umjetnost i obrt; Marijan Crtalić, vizualni umjetnik poznat po provokativnim video radovima i performansima, Romina Mejak, mlada oblikovateljica nakita; te Sindikat biciklista. Voditelji programa su glumci ansambla ZeKaeMa, Nina Violić i Vedran Živolić.

PechaKucha Night Zagreb organiziraju Lana Cavar, 3LHD, Komakino i Rasadnik Bruketa&Žinić. Projekt su podržali Zagrebačko kazalište mladih, AVC Zagreb te Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Ulaz je slobodan i moguć već od 20 sati, dok je početak sat kasnije a nakon prezentacija slijedi tulum uz glazbenu podlogu DMSR DJs Labosh & Qwerty.

Izvor: Komikaze / Igor Hofbauer, Nail Story