Moj prostor autanja se sastoji od devet radionica i jednog naknadnog susreta praćenja za zatvorenu grupu ljudi koji će se održati uživo u Zagrebu. Kroz ciklus će se raditi na ciljevima povezanima s autanjem koje polaznice i polaznici sami postave, razvijat će se vlastite vještine autanja i širiti vlastiti osobni prostor autanja. Učit će se kako biti otvoreniji vezano za svoj LGBT identitet i kako se baviti vlastitim mislima, osjećajima i ponašanjima povezanima s autanjem, kao i kako rješavati probleme, izlagati se u situacijama autanja, testirati svoja uvjerenja i biti asertivniji.

Više informacija i raspored radionica možete pronaći ovdje, a za prijavu je potrebno ispuniti online obrazac do 22. siječnja.

Iz najave: “Od 18 sati za vas sve zajedno pripremamo prvi zagrebački LGBTIQ+ Swap Party, a od 22 sata se u Attacku počinjemo razgibavati uz mračne, ali zaigrane zvukove DJ-ica Tahikardija, Tobishiba i Doxy, koje su se ovom prilikom okupile u glazbeni program Femme Sound. Pored općenitog cilja promocije i izgradnje zajednice oko kulture ponovne upotrebe, specifični cilj ovog puta je, u duhu ekofeminizma i solidarnosti, stvaranje sigurnijeg prostora, razbijanje binarnosti i stereotipa, povećanje vidljivosti ženskog/queer umjetničkog glazbenog i modnog izričaja te osnaživanje veza između okolišnog i LGBTIQ+ aktivizma, kao i nezavisne kulturne i aktivističke scene.

Budući da smatramo kako su društvena, ekonomska i okolišna (klimatska) pravda neodvojive, želja nam je objediniti te principe te ih u praksi predstaviti kroz ovaj događaj. Naime, neki od mnogobrojnih problema s kojima se susreće LGBTIQ+ zajednica su stres zbog rodne binarnosti prilikom kupovine odjeće, obuće i modnih dodataka, ali i siromaštvo, kao posljedice sustavne opresije i diskriminacije koje onemogućavaju.
Razmjena u tom kontekstu istovremeno pomaže okolišu, sprječavajući, nepotrebnu kupovinu, konzumeristička ponašanja i nastanak otpada, a ujedno i LGBTIQ+ zajednici smanjuje životne troškove i zadovoljava potrebe za izgradnju stila u kojem se osobe osjećaju ugodno. Posebno događanje samo za LGBTIQ+ zajednicu svakako povećava šanse da se što više ljudi uključi te bude u prilici razmijeniti i neke specifične stvari koje trans osobe trebaju, a cjenovno su nepristupačne, poput perika ili bindera.

Femme sound program, odnosno drugi najdraži nam party, ne moramo dodatno objašnjavati: želimo događaj na kojem ćemo se umrežavati i povezivati u neformalnom kontekstu, u prostoru slobodnom od toksičnog maskuliniteta u kojem se žene i rodno marginalizirane osobe osjećaju sigurno i ugodno.”

Prema dostupnim istraživanjima, provedenima na europskoj i svjetskoj razini, gotovo je dvije trećine mladih ljudi pogođeno poteškoćama u osobnom psihičkom stanju i osobnom razvoju. Izolacija, visoki stupanj nesigurnosti, nezaposlenost, nezadovoljstvo promjenama na poslu ili obrazovanju, opći osjećaj egzistencijalne anksioznosti, tek su neki od faktora koji su pridonijeli povećanju stopa mentalnih poremećaja. Podaci također redovito potvrđuju kako je pandemija postala katalizator za podležeće strukturne probleme i nejednakosti, što znači da su ranjive skupine pogođene u posebnoj mjeri.

Veliko istraživanje o utjecaju pandemije na hrvatski obrazovni sustav, koje je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu na uzorku od 27 tisuća učenika srednjih i osnovnih škola, također je potvrdilo značajne posljedice po mentalno zdravlje mladih. Primjerice, više od polovice učenika završnih razreda srednjih škola smatra da je pandemija negativno utjecala na njihovo psihičko stanje. Stručne osobe zaposlene u školama – pedagozi, psiholozi, socijalni pedagozi – svjedočile su povećanoj učestalosti simptoma mentalnih poremećaja u usporedbi s pretpandemijskim razdobljem. Gotovo ih je 90 posto primijetilo veću incidenciju simptoma anksioznosti, a 78 posto stručnog osoblja opazilo je povećane stope depresije. Značajan broj je pak prepoznao porast fobija i straha, kao i učestalije provale bijesa.

Unatoč tome što psiholozi, terapeuti i psihijatri govore o paralelnoj pandemiji, tema mentalnog zdravlja mladih rijetko zauzima značajnije mjesto u javnom prostoru, a gotovo nikad u kontekstu javnog zdravstva. Percepcija brige o mentalnom zdravlju zapravo je još uvijek poprilično obilježena određenom stigmom prema kojoj se poremećaji shvaćaju kao karakterne mane pojedinaca. Zbog toga je u prosincu Mreža mladih Hrvatske organizirala dvije tribine na temu mentalnog zdravlja mladih. Prva tribina pod naslovom Osnaži se iznutra – brini za svoje mentalno zdravlje problematizirala je načine na koje mladi pristupaju vlastitom psihičkoj dobrobiti pokušavajući pridonijeti osvještavanju i detabuizaciji teme, dok se druga tribina doticala specifičnih problema brige o mentalnom zdravlju LGBTIQ osoba.

Psihoterapeutkinja s višegodišnjem iskustvom u terapeutskom radu s mladim osobama, Ivana Grabar, u svojem je izlaganju na tribini Osnaži se iznutra ukratko predstavila psihološke probleme s kojima joj pacijenti najčešće dolaze. Budući da je kompleksnost odrastanja i sazrijevanja velika, kao što je i društvena nesigurnost koja prati taj period, ona stvara plodno tlo za razvoj raznih psiholoških smetnji. Razdoblje od petnaeste do tridesetpete godine prožeto je nebrojenim nepoznanicama – kako se upisati u srednju školu, nastaviti školovanje ili se zaposliti odmah nakon srednje, koji fakultet odabrati, treba li se voditi financijskim ili osobnim interesima, dolazak u novi grad itd. Stoga nije iznenađujuće da je upravo anksioznost jedan od najčešćih psihičkih problema.

Mladi se također nalaze u životnom razdoblju tijekom kojeg stupaju u prve seksualne odnose i romantične veze, kao što doživljavaju i prve krize u tim odnosima, prijateljske svađe, prekide veza i sl. Međutim, budući da se o takvim stvarima izuzetno malo govori u sklopu školskog kurikuluma, a većina ih ne traži stručnu pomoć,  obrasce za rješavanje problema u bliskim društvenim odnosima još uvijek pretežito pronalaze u primjerima ponašanja koja primijete u okviru obitelji, što se u najmanju ruku pokazuje kao nedostatno. Pritom je Grabar naglasila da nije rijetkost da mladi uopće nisu svjesni koliko ih muči odnos s roditeljima i obitelji.

Grabar je također podcrtala kako su mlade osobe – unatoč tome što je tema mentalnog zdravlja institucionalno zapostavljena – itekako spremne prihvatiti psihološku pomoć, kao i primijeniti ono što im se tijekom terapije savjetuje. Međutim, mnogi nisu svjesni i informirani kome se uopće mogu obratiti te je pitanje postoje li dovoljni institucionalni kapaciteti da se zbrine sve kojima je pomoć potrebna. Mentalno zdravlje također dobrim dijelom ovisi o kvaliteti socijalnih mreža potpore poput prijatelja i obitelji – suicidalnost je posebno učestala kod osoba s niskom razinom društvene uključenosti – ali te mreže nisu dovoljne kod težih oboljenja.

Ostalo dvoje panelista, psiholog Sandro Kraljević i pedagoginja Maja Delač, predstavili su dva alata za osvještavanje potrebe za brigom o mentalnom zdravlju. Edukativne kartice koje su osmislile zaposlenice Centra za mladež iz Zaprešića predstavila je Delač, a Kraljević je predstavio Naomi, aplikaciju koja funkcionira kao svojevrstan virtualni asistent koji korisnicima pomaže u vođenju brige o psihološkom stanju. Iako su potencijalno korisna, važno je napomenuti da su rješenja koja se oslanjaju na gejmifikaciju izuzetno ograničena i ne mogu biti zamjena za terapiju i smislene sistemske politike koje mentalno zdravlje shvaćaju kao nezanemariv dio javnog zdravstva.

Upravo je druga tribina Mreže mladih, ona o mentalnom zdravlju mladih LGBTIQ osoba, ukazala na blisku povezanost zdravlja i društvene marginalizacije ranjivih skupina – i time podsjetila da je pitanje mentalnog zdravlja itekako društvena stvar. Matea Popov sudjelovala je na tribini kao predstavnica udruge Dugine obitelji, te također ima iskustvo rada u savjetovalištu i pružanju psihološke pomoći LGBTIQ osobama. Budući da ovakvih tema u javnom prostoru manjka, Popov je napomenula da se o psihičkom stanju mladih LGBTIQ osoba u Hrvatskoj ne zna mnogo toga – izuzetno je malo dostupnih istraživanja te se ona uglavnom bave iskustvom diskriminacije. Jedino što preostaje jest osloniti se na intuitivne i anegdotalne uvide, kao i istraživanja iz zemalja poput SAD–a, koja se zatim prevode u hrvatski kontekst.

Popov je ustvrdila da su prema određenim procjenama mlade LGBTIQ osobe dva i pol puta sklonije razviti poremećaje poput anksioznosti, depresije, ovisnosti i suicidalnosti. Važno je pritom imati na umu da postoje i velike razlike unutar same LGBTIQ populacije – riječ je o izuzetno heterogenoj društvenoj skupini čiji se pripadnici suočavaju s različitim formama opresije – pa je spomenuta incidencija kod trans osoba i do deset puta veća. Kao i u slučaju opće populacije, velik utjecaj na rizik razvoja poteškoća vrše faktori poput materijalnog stanja i kvalitete socijalnih mreža podrške – u prvom redu obitelji, zatim i ostalih bliskih osoba, kao i šire javnosti.

Mladim LGBTIQ osobama jedan od najznačajnijih izvora anksioznosti predstavlja autanje najbližim ljudima, a posebno briga oko autanja u obiteljskom krugu. Nerijetko se događa da od trenutka kada LGBTIQ osobe otkriju vlastiti identitet pa do trenutka autanja u krugu obitelji prođe sedam do deset godina. Mnogima se teško suočiti s činjenicom da možda nikad neće doći do razine odnosa koji priželjkuju s bliskim osobama – stoga je Popov napomenula da je važno odrediti granicu i oblik odnosa na koji su spremni pristati.

U nastavku tribine mladi je dramaturg Espi Tomičić podijelio vlastito iskustvo tranzicije, kao i glavne sistemske prepreke koje utječu na psihičko stanje trans osoba. Kao najveći problem istaknuo je nedostupnost zdravstvene skrbi. Nije rijetkost da se trans osobe ni ne mogu posvetiti brizi za mentalno zdravlje jer ih preokupira nedostatak osnovnih potrepština poput hormona ili osiguravanja sredstava za potrebne medicinske postupke. Zbog izuzetno prekarne materijalne situacije mnoge se trans osobe suočavaju i s ograničenom mogućnošću uzimanja hormona. Produbljivanju lošeg materijalnog stanja pridonose i institucije koje otežavaju stvari poput prilagodbe osobnih dokumenata. Odluku za odobrenje promjene oznake spola donosi Nacionalno zdravstveno vijeće, a ona se ponekad čeka i do dvije godine što trans osobama efektivno onemogućuje zapošljavanje, jer u tom periodu bez ispravnih dokumenata.

Cijeli taj splet socioekonomskih i institucionalnih okolnosti ostavlja značajne psihičke tragove, kako je Tomičić ispričao: “Moje iskustvo je da sam prije tranzicije imao konstantne napadaje panike, anksioznosti i anksiozno-depresivni poremećaj. Zapravo sam se tek nakon tranzicije – kad se više nisam morao baviti svojim fizičkim obilježjima i time ‘prolazim’ li kao muškarac ili ne – počeo baviti svojim mentalnim zdravljem.”

Važnost materijalnih mogućnosti potvrdila je i psihologinja i savjetovateljica Senka Sekulić Rebić istaknuvši kako se u svojem radu često susreće s mladim osobama koji se suočavaju sa strahom gubitka prihoda ili izbacivanja iz doma. To je posebno čest slučaj s mladima u ranoj punoljetnosti koji imaju potrebu za emancipacijom, ali nemaju snažnu mrežu potpore pa su ovisni o obitelji koja ih ponekad ne prihvaća. Sekulić Rebić je također istaknula kako kod gotovo svih klijenata primjećuje postojanje neke traume, što upućuje na važnost obučavanja psihologa za rad s LGBTIQ osoba. Međutim, kod nekih terapeuta izostaje čak i bazična osjetljivost, što može dovesti do daljnje traumatizacije.

Važnost osposobljavanja i obrazovanja psihologinja i terapeutkinja za rad s LGBTIQ osobama također je nužna kako bi se izbjegla potreba prevođenja iskustva u cisheteroseksualne termine. “Heteronormativnost je posvuda”, podcrtala je Sekulić Rebić, “terapeuti i terapeutkinje trebale bi shvatiti da rade s osobama kojima će vjerojatno trebati bitno više da artikuliraju vlastite potrebe jer nisu bili podržani od okoline na načine koji bi im pomogli u shvaćanju vlastitog identiteta. Ono što nedostaje u školama ili na fakultetima je govor da postoji nešto drugo osim strejt veza. Mladi uopće nemaju ideju da nelagoda koja proizlazi iz prvih romantičnih veza može značiti da se za njih ne radi o hetero priči. Neki to shvate odmah, ali nekima treba nešto više vremena. Kad bi postojala podrška u sustavu na način da se mladima otvori širi prostor za otkrivanje identiteta, smanjila bi se razina neprihvaćanja samih sebe.”

Problemi predstavljeni na objema tribinama ukazuju na to da je široka javna rasprava o mentalnom zdravlju prijeko potrebna – pogotovo kad se uzme u obzir da tema u javnost dospijeva gotovo isključivo kroz sporadične poruke o potrebi za individualnom brigom i samoosnaživanjem. Mentalno zdravlje ovisi o sistematičnom pristupu u okviri javnog zdravstva, ono treba biti dostupno i priuštivo, a za to je u prvom redu potrebno graditi snažan sustav.

Tekst je nastao u sklopu projekta I to je pitanje kulture? koji provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK. 

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.

Od 10.30 do 13 sati u Hrvatskom saboru u dvorani Ivana Mažuranića organiziran je okrugli stol o pravima djece u duginim obiteljima. Tematiziranje duginih obitelji (LGBTIQ+ roditelja te njihove djece) često se usmjerava na različite rasprave o pravima LGBTIQ+ osoba, kvalitetnom roditeljstvu, različitim obiteljskim modelima, pitanjima vrijednosti i tradicije. Okrugli stol Prava djece u duginim obiteljima je facilitirana rasprava različitih stručnjaka koja se fokusira upravo na temu pozicije i prava djeteta u duginim obiteljima. 

Zbog reguliranog ulaska u Hrvatski sabor potrebna je prijava na e-mail najkasnije do 16. svibnja u 17 sati.

U popodnevnim satima u dvorani Mueller kina Europa, u suradnji sa Subversive Film Festivalom održava se društveni program.

Od 16 do 18 sati živa knjižnica Savezništva za solidarnost neće imati samo naslove o LGBTI* temama kao što su dugine obitelji ili rodni identitet, nego i druge knjige s naslovima o temama kao što su migranti, nacionalne manjine i drugi LGBTI saveznici i saveznice, u skladu s ovogodišnjom temom. 

Borba za ravnopravnost nije samo borba LGBTI* osoba, nego mnogih drugih manjina i ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije prilika je da ojačamo savezništva s drugim ugroženim skupinama, te podsjetnik na potrebu solidarnosti unutar manjinskih zajednica, budući da prava jedne skupine ne mogu biti čvrsto osigurana ako nisu osigurana i prava drugih ranjivih skupina.

U 18 sati prikazuje se film Last Chance (Une dernière chance). Dokumentarni film režisera Paul-Émile d’Entremonta prati priče pet LGBT osoba koji traže pravo na azil u Kanadi kako bi izbjegli progon ili homofobno nasilje u svojim domovinama.

Svibanjski program otvara britanski umjetnik Jeremy Goldstein sa svojim “kazalištem zajednice” koje se bavi temom slobode govora i osobnim osnaživanjem. U njegovoj predstavi sudjeluje i deset osoba iz Hrvatske koje će s Jeremyjem tijekom njegove rezidencije u Zagrebu razviti kratki tekst ili priču posebno za ovu izvedbu. Na festivalu gostuje i poznata slovenska skupina Via Negativa s izvedbom Stotinu zdravica nastalom u suradnji s poljskom umjetnicom Anitom Wach, a posebno na ovoj izvedbi nazdravlja se Josipu Brozu Titu. Američki trans umjetnik Kris Grey donosi izvedbu Prekarnost kojom upućuje publiku u teme i neravnopravnosti s kojima se susreću trans osobe. Gostovanje ovog umjetnika organizirano je u suradnji s riječkim festivalom Smoqua. 

Od festivalskih zanimljivosti vrijedi naglasiti i pionirski program Bajke u dragu u okviru kojeg domaća skupina House of Flamingo djeci čita queer bajke i slikovnicu Dugine obitelji. Na programu su i plesne predstave Sujate Goel iz Indije, Maayan Danoch i Özlema Alkisa iz Njemačke, Joshue Serafina s Filipina, te grupe umjetnica (Rahel Barra, Ida Daniel, Ana Dubljević, Frida Laux i Zrinka Užbinec) koje se bave temama intime, gay identiteta, ženske pornografije i odnosa tradicije i suvremenosti.

Ulaz na programe Queer Zagreb Sezone je slobodan, a više o samim izvedbama i raspored potražite na stranici organizatora. 

Iako su bili upoznati s nedostatkom ovakvih sadržaja u Hrvatskoj, odjek u medijima i višestruko premašen cilj skupljenih sredstava na kraju je najviše iznenadio izdavače i autore slikovnice. No interes javnosti ne treba čuditi s obzirom na to da je upravo dječja literatura medij kojim se najlakše prenose nove i radikalne društvene ideje. Zbog velike brzine učenja i podložnosti utjecajima, znanje koje kroz zabavne sadržaje ili svakodnevne situacije usvoje u najranijoj životnoj dobi uvelike će odrediti njihove buduće stavove i uvjerenja. Zato je vrlo važno sadržaje namijenjene djeci prilagoditi njihovim obrazovnim potrebama. Umjesto toga, dječji zabavni sadržaji vrlo često reproduciraju rodne stereotipe ili normaliziraju rasizam i imperijalizam.

Literatura za djecu kroz povijest se također koristila kako bi se mladima približile progresivne socijalne i političke ideje. Kimberly Reynolds tako piše da je socijalno i estetski radikalna dječja literatura objavljena između dva svjetska rata u Velikoj Britaniji utjecala na stvaranje progresivnog, egalitarnog i modernog društva. Oslanjajući se na najnovije ideje iz područja znanosti, politike, ekonomije, pedagogije, socijalnih politika i književnosti, kao i visoke i primijenjene kulture, njihovi su autori poticali mlade čitatelje na promišljanje svijeta oko sebe, kako ljudi žive, komuniciraju i kako se organiziraju. Knjige koje govore protiv rata, knjige o modernoj arhitekturi i dizajnu, o klasi, nezaposlenosti, zdravlju i seksualnoj edukaciji bile su među tadašnjim objavljenim radovima, a trebale su utjecati na rušenje različitih stereotipa o rodu, siromaštvu, nacionalnosti, ali i djetinjstvu. Sličan primjer je poslijeratna Amerika, kada je niz progresivnih autora na udaru antikomunističke histerije počeo objavljivati dječju literaturu. Generacija odrasla na toj literaturi kasnije je predvodila prosvjede protiv rata u Vijetnamu, podupirala građanska prava Afroamerikanaca i zahtijevala jednaka rodna prava.

Slikovnice i ostala dječja literatura ostaju omiljen obrazovni alat kojim se djeci različite dobi na jednostavan i kreativan način nastoje približiti razne socijalne teme, a od nedavno ova praksa ponovno je popularizirana i kod nas. Centar za Mirovne studije 2015. godine izdao je slikovnicu Šarene priče namijenjenu odgojno-obrazovnim ustanovama koje kroz nju mogu promovirati interkulturalno učenje. Slikovnicu su ilustrirali studenti Akademije primijenjenih umjetnosti, a sadrži priče i bajke iz rodnih zemalja i krajeva iz kojih su u Hrvatsku došli izbjeglice i tražitelji azila. Cilj slikovnice bio je prenijeti pozitivne priče iz dalekih zemalja i približiti ih djeci (kao i odraslima)  i pokazati da nisu puno drugačije od naših priča.

Iste godine, u okviru Mirovnih studija, neformalnog obrazovnog programa CMS-a nastala je slikovnica Kućica u Ježevu. Napisana na temelju popularne dječje slikovnice Branka Ćopića, priča prati putovanje izbjeglice Ježurke Ježića u potrazi za sigurnošću, na kojem, uz brojne druge poteškoće, biva zadržan u Prihvatnom centru za strance Ježevo. Ova slikovnica šalje poruku solidarnosti i podrške svima u potrazi za srećom u vrijeme rastućih prisilnih migracija i izbjeglištva, a ovdašnjoj djeci objašnjava tko su to izbjeglice i zašto su morali napustiti svoje domove.

Prije no što je slikovnica Dugine obitelji izazvala pravu malu senzaciju, udruga RODA – Roditelji u akciji izdala je slikovnicu Naše obitelji koja govori o različitim tipovima obitelji koje postoje u svakom, tako i u hrvatskom društvu. Među njima su jednoroditeljske, posvojiteljske, obitelji osoba s invaliditetom kao i obitelji istospolnih zajednica. Daniel Martinović, koordinator Duginih obitelji kaže kako se istospolne obitelji spominju u svega par slikovnica no slikovnica koja bi govorila samo o duginim obiteljima na hrvatskom jeziku još uvijek nije postojala kad su početkom 2017. godine napravili malu analizu dječje literature. “Nakon što je 2014. godine donesen Zakon o životnom partnerstvu unutar naše grupe dogodio se jedan mali ‘baby boom’, među lezbijskim parovima koje se najčešće odlučuju na osnivanje obitelji inseminacijom. Slikovnica za predškolsku dob učinila nam se zbog toga kao logičan korak, a dodatna vrijednost slikovnice je ta što pomoću nje možemo približiti priču o duginim obiteljima i različitostima u našem društvu svima koji to žele, te olakšati svim drugim roditeljima razgovor s djecom o lgbt temama”, kaže Martinović.

Veliki interes za slikovnicom Martinović objašnjava činjenicom da jednostavno nema dovoljno slikovnica na hrvatskom tržištu koje bi govorile o različitostima, o temama koje su danas stvarnost našeg društva, poput obiteljskog života lgbt osoba. “Komentari zainteresiranih su se uglavnom odnosili na to kako u većini slikovnica danas i dalje prevladavaju stereotipi o raznim temama koje te slikovnice obrađuju, te da im je ovo nešto novo i zanimljivo, što prikazuje realnu temu na jako jednostavan način”, ističe. U sklopu crowdfunding kampanje, zbog brojnih upita iz inozemstva također su prikupljena sredstva za prijevod slikovnice na engleski jezik, što pokazuje da i na stranim tržištima još uvijek ima prostora za nova izdanja. “Nakon što bi čuli da radimo na slikovnici, kolege iz duginih obitelji u drugim zemljama Europe također su izrazili interes za slikovnicom, i prijevod barem digitalnog izdanja činio nam se kao nešto što bi trebali napraviti i za osobe izvan Hrvatske. No interes nas je na kraju opet iznenadio, definitivno ćemo tiskati verziju na engleskom jeziku, dok verzije na raznim drugim jezicima planiramo postaviti na našu internet stranicu. Pripremili smo prijevode na francuskom, talijanskom, španjolskom, ali javljaju nam se prevoditelji koji nude besplatan prijevod, tako da ćemo imati i slikovnicu na turskom, mađarskom, portugalskom i nadamo se još puno drugih jezika”, zaključuje Martinović te dodaje kako planiraju tražiti i druge izvore financiranja kako za ovu tako i za buduće slikovnice, ali htjeli bi da one uvijek budu besplatne i dostupne svim osobama koje ih žele, pa ih za sada ne namjeravaju plasirati u slobodnu prodaju.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dugine obitelji su mlada udruga koja okuplja LGBTIQ parove i pojedince/ke koji/e su roditelji ili planiraju postati roditelji. S vama će podijeliti svoja iskustva, popričati o LGBTIQ roditeljstvu u Hrvatskoj, izazovima i radostima, zatvorenim vratima i otškrinutim prozorima. 

Radi zaštite privatnosti, medijima NIJE dozvoljen ulaz na okrugli stol, kao ni slikanje sudionika/ica. Za sve izjave potrebno je kontaktirati Antoniju, voditeljicu društvenog tima LORI ili doći 15-20 minuta prije događaja, gdje će osim predstavnice LORI i predstavnici udruge Dugine obitelji moći dati izjavu.