Filozofski teatar je kulturni i diskurzivni program koji su 2014. godine osnovali tadašnja intendantica zagrebačkog HNK Dubravka Vrgoč i filozof Srećko Horvat. Program se osam godina odvijao u HNK Zagreb, a koncipiran je kao razgovor između domaćina Srećka Horvata i gošće ili gosta – uglednih književnika i glumica, filozofkinja i glazbenika, ekonomista, pa i Nobelovaca.

Adania Shibli palestinska je spisateljica i esejistica. Dvostruka je dobitnica nagrade Qattan Young Writer’s Award‑Palestine za roman Dodir iz 2001. Njezin posljednji roman Sporedan detalj bio je u užem izboru za National Book Award 2020., te u širem izboru za Međunarodnog Bookera 2021. Upravo za taj roman Shibli je na Frankfkurtskom sajmu knjiga trebala biti dodijeljena nagrada LiBeraturpreis za 2023., no dodjela je naprasno prekinuta od strane organizatora. Shibli se, osim pisanjem, bavi akademskim istraživanjem i podučavanjem.

Informacije o ulaznicama i ostale detalje možete pronaći ovdje.

Iz perspektive uloge Ministarstva kulture, dugotrajna kriza u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, koja nažalost broji i jednu ljudsku žrtvu, obilježena je deprimirajuće standardnim reakcijama kada je riječ o aktualnoj ministrici: relativiziranjem izuzetno ozbiljnih kritika rada uprave na čelu s intendanticom Dubravkom Vrgoč. Podsjetimo, teško stanje u zagrebačkom HNK-u doseglo je vrhunac na najtragičniji mogući način 5. prosinca prošle godine, kada je objavljeno da je od posljedica zaraze koronavirusom, vjerojatno tijekom rada u Kazalištu, preminuo član Zbora HNK, tenor Ante Topić. Svega nekoliko tjedana ranije u javnost su počele izlaziti informacije o vrlo neodgovornom odnosu uprave prema pojavi virusa u Kazalištu. Naime, nakon što je jedan od statista u izvedbi opere Seviljski brijač informirao upravu da je COVID-pozitivan, Vrgoč je prema informacijama prenesenima u medijima tek privatno obavijestila dvoje djelatnika, dok ostatku sudionika – njih tridesetak – nije javljeno ništa. Zbog ovakvih propusta vezanih za poštivanje mjera i zaštitu radnica od epidemije, tajnik Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi Domagoj Rebić podnio je tada kaznenu prijavu protiv Vrgoč, a nedugo potom Teatar.hr je objavio i dokumente koji ukazuju na to da je uprava od zaposlenica tražila da antedatiraju bolovanje na način da prikažu da su bile u samoizolaciji u periodu u kojem su radile, nesvjesne da je rukovodećima poznato da se virus počinje širiti Kazalištem. U javnom sukobu između uprave i dijela zaposlenika koji je uslijedio počeli smo doznavati niz zabrinjavajućih detalja. Primjerice, sindikalni povjerenik zbora Opere HNK u Zagrebu Mario Bokun u svojoj reakciji na Vrgočino gostovanje na televiziji N1 naveo je niz propusta u odnosu prema pandemiji i propisanim mjerama, uključujući i tvrdnju da ni prostori za probe ni garderobe nisu bili dezinficirani sve do pojave informacija o zaraženima.

Dosljedna svojoj brizi za najranjivije pripadnice kulturnog sektora, ministrica Obuljen Koržinek je učinila jedino što bi svaka prava državnica mogla učiniti – stala na stranu moćnijih. “Ovo je jedna jako tužna situacija i tragični odlazak i smrt jednog pjevača iz zbora se na jedan vrlo ružan način zloupotrebljava”, izjavila je tako za N1, ocjenjujući pritom podizanje kaznene prijave protiv Vrgoč kao “neshvatljivo” i odbijajući razmotriti bilo kakvu mogućnost da su ozbiljne sumnje u pogledu intendantičinog upravljanja pandemijskom opasnošću opravdane. Da ministrica najbolje zna na čiju stranu treba stati pokazalo je i pismo sindikalnih povjerenika u Radničkom vijeću HNK Zagreb, poslano osnivačima i članovima Kazališnoga vijeća početkom siječnja ove godine, u kojem stoji da je “izjašnjavanje provedeno od 22. prosinca do 11. siječnja pokazalo da 294 od 422 zaposlenika, odnosno 69,67 posto, podržava zahtjev za smjenom. Devet zaposlenika izjasnilo se protiv, a nije ih se izjasnilo 119.” Dakle, svega 2 % sudionika u sindikalnoj anketi, koja je obuhvatila većinu od 500-tinjak zaposlenih u Kazalištu, izričito se usprotivilo intendantičinoj smjeni, što znači da je sukob na liniji uprava-zaposlenici u potpunosti prešao granicu održivosti.

Ta činjenica sama je po sebi dovoljna da se svaka inicijativa zaposlenika HNK Zagreb tretira s maksimalnom pažnjom i ozbiljnošću. No ne i ministrici Obuljen Koržinek, koja pokazuje konzistentnu sklonost da ignorira i relativizira zahtjeve radnica i radnika u kulturi, osobito onih najugroženijih. Tako je krajem ožujka povodom najavljenog prosvjeda zaposlenika ispred zgrade Kazališta izjavila kao je riječ o “neprimjerenom pritisku” te da se “problemi HNK trebaju rješavati unutar kazališta i u dijalogu s osnivačima, a ne kroz prosvjede i medijske istupe”. Da ministrica docira radnicima u kulturi kako da se izbore za sigurne radne uvjete i bolji položaj nedopustivo je samo po sebi, no Obuljen Koržinek je odlučila začiniti svoje komentare jedinstvenim cinizmom izjavivši kako očekuje “potrebnu razinu odgovornosti, posebno zaposlenika javnih kulturnih institucija koji, za razliku od samostalnih umjetnika, imaju sigurne prihode”. Dakle, ista osoba koja direktno produbljuje prekarizaciju rada u nezavisnoj kulturi i koja je samostalne umjetnike kažnjavala zbog manjih prihoda kada je donosila mjere pomoći kulturnom sektoru, odjednom njihov težak položaj koristi u svrhu spina protiv radnika HNK Zagreb.

Povod za ovaj ministričin dribling iščekivanje je rezultata rada Povjerenstva koje je imenovala s ciljem “sagledavanja cjelokupne situacije u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu”. Njegov konkretan zadatak bio je obaviti niz razgovora s upravom i zaposlenicima te temeljem stečenih uvida donijeti preporuke za rješavanje navedenih problema. U srijedu, 14. travnja Ministarstvo kulture i medija konačno je objavilo Izvještaj o završetku rada ad-hoc Povjerenstva HNK u Zagrebu, u kojem smo doznali da su ga činili Marija Sekelez, Andreja Jeličić i Berislav Šipuš. Kao tema razgovora dogovoreno je “razmatranje repertoarne politike i umjetničkih dosega u mandatu aktualne uprave te uvid u moguće komunikacijske poteškoće na relaciji uprava – zaposlenici, moguće prigovore i prijedloge za bolji pristup radu na umjetničkim projektima te moguće načine rješavanja prijepora i problema”.

Već ovakav izbor naglasaka djeluje tendenciozno. S jedne strane dakle razgovor o “umjetničkim dosezima” – potpuno nepotreban jer su suština problema radni uvjeti u Kazalištu – s druge eufemističke “moguće komunikacijske poteškoće”, kao da zadnjih pet mjeseci u HNK-u ne vlada krajnje zaoštrena kriza, vjerojatno uzrokovana opasnim nemarom prema epidemiološkoj situaciji. Međutim, budući da su u trenutku pisanja Izvještaja u tijeku bili policijski izvidi vezano za provedbu protuepidemijskih mjera u Kazalištu, Povjerenstvo se najvažnije teme nije direktno dotaklo, što znači da je središnji uzrok krize u njegovom radu bio adresiran tek usputno.

No to ne znači da Izvještaj nije rječit po pitanju problema u HNK, kako onih kojih se direktno dotiče, tako i onih koje suptilno interpretira u korist ministričine pozicije. Ključni su u tom pogledu oni njegovi dijelovi koji se tiču komunikacije s ansamblom Opere, budući da iz njegovih redova dolazi glavni otpor upravi. Tako pod sekcijom koja se tiče spomenutih “mogućih komunikacijskih poteškoća” doznajemo da su predstavnici Radničkog vijeća do kraja ustrajali na zahtjevu da u razgovorima s Povjerenstvom sudjeluju samo oni i predsjednik Sindikata djelatnika u kulturi. Zanimljivo, u Izvještaju se navodi da je “očito” da se “članovima ansambla koji su bili spremni doći na razgovor u Ministarstvo prijetilo”, zbog čega je ministrica Obuljen Koržinek odustala od “pozivanja drugih predstavnika ansambla”. Riječ je o izuzetno ozbiljnoj tvrdi, koja uključuje i potencijalnu krivičnu odgovornost, pa zabrinjava nedostatak njezinog pojašnjenja – temeljem čega je “očito” da su se prijetnje dogodile, kakve, komu, i što je Povjerenstvo učinilo s tom spoznajom? Odgovore na ta pitanja nažalost ne dobivamo, ali zato doznajemo da su “dobar uvid u stanje ansambla i osobni kontakti člana Povjerenstva profesora Šipuša osigurali da uvid u rad opernog ansambla bude cjelovit”. Radi se međutim o informaciji koja je potencijalno problematična. Prvo, temeljem čega je Berislav Šipuš koristio svoje osobne kontakte ako je mandat Povjerenstva isključivo taj da razgovara s odabranim predstavnicima ansambala? Kako su prikupljane informacije od tih osobnih kontakata – kao dio službene procedure, uključujući razgovor sa svim dionicima procesa, ili privatnim kanalima? I konačno, ako je Berislav Šipuš osobno blizak nekoj od skupina unutar Opere, je li on osoba koja može nepristrano sudjelovati u evaluaciji stanja u tom ansamblu?

To dakako ne možemo definitivno zaključiti, ali činjenica jest da je sadržaj Izvještaja pristran, odnosno jasno kritičan prema sindikalnim predstavnicima i predstavnicima Opere u Radničkom vijeću, njihovom načinu komunikacije i zahtjevima. Dok s jedne strane kod uprave “postoji otvorenost i spremnost na angažman i dijalog”, dok “u Baletu postoji otvorenost da se uz bolju komunikaciju problemi počnu rješavati”, s druge su kritičari uprave poput sindikalnih predstavnika “zatvoreni”, njihova komunikacija je “potpuno neprimjerena” te sadrži “ultimativne, pa i prijeteće poruke”, a podizanje spomenute kaznene prijave tendenciozno je stavljeno u kontekst maltretiranja uprave i Ministarstva kulture i medija prijavama i dopisima. Potonji se manevar čini posebno neprimjerenim, osobito uzmemo li u obzir da se Povjerenstvo izuzelo od bavljena temom poštivanja protuepidemijskih mjera: podsjećamo, postoji niz indicija da je uprava HNK Zagreb neodgovorno tretirala epidemiološku situaciju, a jedan zaposlenik je od posljedica zaraze koronavirusom i preminuo, uz osnovanu sumnju da se zarazio upravo u Kazalištu. Definitivnih odgovora još nemamo, ali ovakav odnos Povjerenstva prema ovoliko ozbiljnoj temi baca izuzetno loše svjetlo na namjere Ministarstva kada je riječ o krizi u našoj najvećoj kazališnoj instituciji.

Još je jedan izuzetno zanimljiv i zabrinjavajući detalj u Izvještaju vezan uz poštivanje mjera. Iako one dakle nisu dio mandata Povjerenstva, u njemu se ističe kako je Ministarstvo kulture i medija “na raspolaganje stavilo podatke o poštivanju epidemioloških mjera kao i podatke o kršenju mjera od strane dijela zaposlenika”. U prijevodu, Ministarstvo kulture i medija, zaduženo za brigu o radnicama i radnicima u kulturi, sudjelovalo je u prokazivanju zaposlenika HNK, s očitim ciljem da se relativizira odgovornost uprave. U Izvještaju dalje stoji da je otvoreno “i pitanje mogućnosti nastavka rada ukoliko pojedini umjetnici nastave izbjegavati testiranja te je izražena sumnja da će se u dijelu ansambala moći nastaviti rad ukoliko se nastavi s opstrukcijom rada usklađenog s epidemiološkim mjerama”. Čini se, ukratko, da je Povjerenstvu ograničenje djelokruga predstavljalo manji problem kada je trebalo biti kritičan prema ponašanju zaposlenika u kontekstu poštivanja mjera.

S obzirom na sve navedeno, zaključci Povjerenstva potpuno su očekivani: razrješenje uprave odbacuje se kao mogućnost, a ključne riječi su “dijalog” i “komunikacija”. Dakako, stanje u HNK Zagreb evidentno je kompleksno i rješavat će se na nekoliko razina – uključujući potencijalno i kaznenopravnu. Premda s definitivnim zaključcima treba biti oprezan, osobito zato što je i jedan život dio zabrinjavajuće bilance ove krize, ono što jest jasno je pozicioniranje institucija, prije svega Ministarstva kulture i medija. A svojim podcjenjivanjem zaposlenika HNK Zagreb sukobljenih s intendanticom Vrgoč, otvorenim svrstavanjem na stranu uprave, ono još jednom potvrđuje da su radnice i radnici u kulturi na kraju liste prioriteta ministrice Nine Obuljen Koržinek.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura solidarnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Program nove sezone Filozofskog teatra – multidisciplinarnog diskurzivnog programa koji je posljednjih godina ugostio Thomasa Pikettyja, Vanessu Redgrave, Terryja Eagletona, Margarethe von Trotta, Juliju Kristevu – predstavili su njegov urednik i voditelj Srećko Horvat i Dubravka Vrgoč, intendantica HNK u Zagrebu. 

Prvo od potvrđenih gostovanja održat će se 30. listopada, kada u Zagreb stiže Tariq Ali, i time vraća dug za nastup otkazan krajem prošle godine, s time da će ovoga puta biti izveden i njegov dramski tekst Nove avanture Don Quijotea u produkciji HNK-a i režiji Paola Tišljarića.  

U narednim mjesecima, s datumima koji tek trebaju biti potvrđeni, očekuju nas gostovanja uglednih poljskih sociologa Zygmunta Baumana i Aleksandre Jasińske Kanie, a potom i razgovor Franca Berardija Bifa s Bobbyjem Gillespiem, vođom škotske rock-grupe Primal Scream, a koji onedavno stvara upravo pod utjecajem tog talijanskog filozofa. Svijet teško da se može snaći bez ekonomije pa se stoga očekuje da će gostovanje bivšeg grčkog ministra financija Janisa Varufakisa izazvati poseban interes publike, ističu iz Filozofskog teatra.

Prigoda je iskorištena i za predstavljanje posebnog izdanja HNK-a, knjige Alaina Badioua Rapsodija za teatar, kao i za najavu dugoočekivane izvedbe Antigone Slavoja Žižeka, koja će u režiji Angele Richter biti izvedena sljedeće godine.

“U sveopćoj atmosferi raspada svih društvenih vrijednosti, od jačanja nacionalizma diljem Europe sve do Donalda Trumpa, upravo bi Filozofski teatar – kroz spoj radikalne ekonomije, filozofije, a ovaj put i rocka – trebao ponuditi nove alternative i pogled na svijet koji nam nerijetko nedostaje ovdje u Hrvatskoj”, izjavio je Srećko Horvat.

Kein Licht je koprodukcija za koju je libreto, prema vlastitom dramskom tekstu, napisala austrijska književnica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost Elfriede Jelinek, glazbu potpisuje suvremeni francuski kompozitor Phillippe Manoury, čiji rad obilježava utjecaj Pierrea Bouleza, Karlheinza Stockhausena i Iannisa Xenakisa, a režiju njemački kazališni redatelj Nicolas Stemann. Produkciju potpisuju Hrvatsko narodno kazalištu u Zagrebu, Opera Comique iz Pariza, Les Théâtres de la Ville de Luxembourg i Münchner Kammerspiele te festival Ruhrtriennale i ansambl Lucilin iz Luksemburga (Luksemburg).

“Riječ je o projektu”, ističe se, “koji kroz globalnu i metaforičku refleksiju propituje našu individualnu i kolektivnu odgovornost vezanu uz ekološke i političke probleme. Opera propituje  i neke od opsesivnih tema današnjice kao što je odnos čovjeka prema suvremenoj tehnologiji i to na primjeru razarajućeg djelovanja nuklearne energije”. 

U konkurenciji za ovogodišnju nagradu našlo se više od 30 projekata, o kojima su kao članovi žirija odlučivali John Allison, urednik časopisa Opera Magazine, Pierre Audi, ravnatelj Nizozemske nacionalne opere, Kjell Englund, ravnatelj i umjetnički direktor švedske opere Norrlands Operan, Nicholas Payne, ravnatelj udruženja Opera Europa, Peter Spuhler, ravnatelj Državnog kazališta Karlsruhe iz Njemačke i John Matabosch, umjetnički direktor Kraljevskog kazališta u Madridu. 

“Iznimna mi je čast da smo u velikoj konkurenciji, u kojoj su bile neke od slavnih europskih kazališnih kuća, osvojili prestižnu europsku nagradu za operu koju ćemo realizirati sljedeće godine u koprodukciji s pariškom Operom Comique. Posebno mi se čini uzbudljivim suradnja s velikim europskim i svjetskim umjetnicima kao što su nobelovka Elfride Jelinek i jedan od najatraktivnijih njemačkih redatelja Nicolas Stehmann. Ovo je svakako značajno priznanje Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu za njegovu europsku orijentaciju u promicanju suvremenog stvaralaštva, ali i priznanje značajno za cjelokupnu hrvatsku kulturu”, rekla je Dubravka Vrgoč, intendantica zagrebačkoga HNK.

FEDORA – europska udruga ljubitelja opere i baleta neprofitna je organizacija koja za cilj ima promicati operu i balet prikupljanjem sredstava za nova ostvarenja i koprodukcijske projekte između opernih kuća, festivala i umjetnika, a nagradu dodjeljuje na najbolju novu europsku autorsku operu. Članovi FEDORE prestižne su operne kuće, festivali, baletne skupine i glazbene udruge iz 14 europskih zemalja, među ostalima i britanski Royal Opera House, francuski Festival d’Aix-en-Provence i Kazalište Magdeburg.

Nagrađeno djelo, opera Kein Licht, bit će praizvedeno u rujnu 2017. na festivalu Ruhrtriennale u Njemačkoj, a potom izvedena u Parizu, Zagrebu i Luxemburgu. 

“Dame i gospodo, danas je rođena velika glumica, Laert ima kćer“, glasovita je rečenica koju je 30. siječnja 1937. izgovorio legendarni Laurence Olivier u stanci izvedbe Hamleta u londonskom kazalištu Old Vic, najavivši rođenje kćeri svoga kolege Michaela Redgravea, koji je te večeri igrao Laerta, i njegove supruge Rachel Kempson. Nakon prve uspješne sezone, Filozofski teatar u nedjelju, 18. listopada u 19.30, otvara novu sezonu upravo s Vanessom Redgrave. Arthur Miller i Tennessee Williams prozvali su je “najvećom živućom glumicom“, a do današnjeg dana Vanessa Redgrave ostaje jedinom britanskom glumicom koja je osvojila Oscara, Emmy, Tonyja, Oliviera, Cannes i Golden Globe. Časopis The Stage uvrstio ju je 2010. na deveto mjesto liste najvećih glumica svih vremena. Odigrala je više od trideset uloga na West Endu i Broadwayu, od kojih su najpoznatije one u predstavama Godina magičnog razmišljanja, Dugo putovanje u noć, Vozeći gospođicu Daisy.

Uz bogatu kazališnu karijeru, glumila je u više od osamdeset filmovima, šest puta je nominirana za Oscara, te je dobila Oscara za najbolju sporednu ulogu u filmu Julia (Fred Zinnemann, 1977.). Filmovi u kojima je glumila, poput Isadore (Karel Reisz, 1968.) i Blow-up (Michelangelo Antonioni, 1966.), spadaju u klasike filmske povijesti. Osim po glumi, Vanessa Redgrave poznata je i po svome aktivističkom radu koji seže od prosvjeda protiv rata u Vijetnamu, preko borbe za Palestinu, pa sve do posjećivanja Sarajeva tijekom okupacije; bila je i ostala veliki kritičar “rata protiv terora”, te nikada nije posustala u borbi za ljudska prava. Kada su nedavno izbili prosvjedi u Bosni i Hercegovini, nekoliko je puta posjetila i podržala tuzlanske radnike.

Zbog svoga aktivističkog angažmana često je gubila uloge i zatvarala su joj se mnoga vrata, ali od aktivizma — što će biti i jedna od glavnih tema večernjega razgovora i druženja s Vanessom Redgrave u zagrebačkome Hrvatskom narodnom kazalištu — nikada nije odustala.

Dana 15. studenoga 2014. s gostovanjem Julije Kristeve počeo je dugo očekivani ciklus Filozofskog teatra kojemu je, po riječima intendantice HNK u Zagrebu Dubravke Vrgoč, cilj prije svega privući mlađu publiku, a ujedno i otvoriti Hrvatsko narodno kazalište javnim debatama i kritičkom promišljanju današnjice. Objašnjavajući vezu između filozofije i kazališta, Srećko Horvat, urednik i voditelj Filozofskog teatra, kaže da je “veza između filozofije i kazališta uvijek bila jača od veze između filozofije i bilo kojeg drugog medija”.

Cijena ulaznica za gostovanje Vanesse Redgrave je 70 kuna za parket i lože, 50 kuna za balkon, a popust za studente iznosi 50 posto. Izravan prijenos predavanja je na Trećem programu HRT-a. 

Ovaj projekt, kako je istaknula Dubravka Vrgoč, ravnateljica ZeKaeM-a u odlasku, nastavak je rada na aktivnom uključivanju mladih na kazališnu scenu i u kazališni život što je ključno za opstanak ove umjetnosti u sve turbulentnijim i krizom pritisnutim vremenima. To je i razlog zbog kojeg je Saša Božić za izvođače predstave angažirao mlade, netom završene glumce sa zagrebačke ADU, i pridružio ih novom autorskom imenu dramatičarske scene. 

Predstava, poetskog diskursa koji, prema Božićevoj interpretaciji, slijedi Ivšićeve preokupacije, rijedak je primjer tog stila u suvremenoj domaćoj produkciji, a usredotočen je na stvarnost iz koje gradi karikaturu, grotesku. Jezičnoj poetičnosti Božić pridružuje novu glumačku tehnologiju proširenu na polje već gotovo zaboravljene klaunerije koju kroz ovaj rad redefinira i oživljuje iz postdramske perspektive. Predstava tako, prema Božićevim riječima, “akumulira različite pokretne dispozitive, propitujući kojim sve vještinama glumac danas mora raspolagati i na što sve mora biti spreman kako bi se snašao i opstao u tržišnim uvjetima” otvarajući tako i političku dimenziju same predstave. 

Tekst u kojem autorica progovara o obitelji kao čestici društva i tome kako nas ekstremne situacije potiču unutar te zajednice na ovisnosti jednih o drugima, izvode Dado Ćosić (otac), Nataša Kopeč (majka), Milica Manojlović (kći), te Filip Vidović u alternaciji s Romanom Nikolićem (sin). Scenografiju i kostimografiju potpisuje Zdravka Ivandija Krigin, glazbu Damir Šimunović, pokret Petra Hraščanec, svjetlo Milan Kovačević, a ton Tomica Kraljić. Premijera predstave Spremni zakazana je za 24. svibnja u 20 sati, a raspored ostalih izvedbi nalazi se ovdje. 

Nakon godinu dana institucionalne “igre prijestolja” između Ministarstva kulture i Grada Zagreba, na čelo Hrvatskog narodnog kazališta dolazi Dubravka Vrgoč, dosadašnja ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih. 

Izmijenjeni Zakon o kazalištima kaže kako intendanta HNK u Zagrebu imenuje Vlada na zajednički prijedlog ministra kulture i zagrebačkog gradonačelnika, a da se, kojim slučajem, Bandić i Zlatar Violić nisu dogovorili, ministrica bi bez suglasnosti gradonačenikova ureda slala svoj prijedlog Vladi. No, izgleda da su uvrede i podmetanja iza nas, a budućnost “naše najvažnije i financijski najmoćnije kazališne kuće” sigurna. 

U ovome vrhunskome medijskome spektaklu, sve se prelomilo na bivšem vodstvu, odnosno Ani Lederer, kojoj ministrica kulture nije željela povjeriti još jedan, treći uzastopni mandat. Riječima ministrice, Ana Lederer “u dosadašnja dva nije niti počela rješavati niti jedan od ključnih problema HNK: pitanje druge scene, pitanje uposlenosti umjetnika i međunarodno pozicioniranje naše najvažnije i financijski najmoćnije kazališne kuće”, a gradonačelnik Bandić – odlučan zagovaratelj inovativnih kulturnih politika kakav već jest – čvrsto je držao svoju poziciju, koja god da ona u tom trenutku bila.

Moglo bi se dodati da su problemi HNK-a kao javnog kazališta mnogo dublji od farse kojoj smo svjedočili jer, budimo realni, izuzev daška devetnaestostoljetnog glamura – za koji je dovoljna i sama zgrada, bez ljudi, programa i politike – javnost od njega i nema baš previše koristi. No to sad više i nije toliko važno, važno je da imamo novo vodstvo s novim idejama i čeličnom voljom. Sada će sve biti bolje. 

Dubravka Vrgoč – uz koju su kandidati za intendanta bili i trenutna v.d. intendantice HNK Sanja Ivić te Veseljko Barešić iz kazališta Komedija – na dužnost će stupiti “kada zaprimi Odluku Vlade RH o imenovanju, nakon čega će sklopiti ugovor o radu te obaviti primopredaju s v.d. intendanta”.

Ministarstvo kulture u suradnji s Europskom komisijom 7. svibnja u Mimari organiziralo je konferenciju na temu novog programa Europske unije – Kreativna Europa i Europske prijestolnice kulture. Cilj je konferencije bio upoznati kulturnu javnost s novim programom Europske unije za kulturni, kreativni i audiovizualni sektor pod nazivom Kreativna Europa koji će od 1. siječnja 2014. naslijediti trenutni program Kultura 2007–2013.

Novi program, njegove ciljeve te informacije o pravilima, uvjetima i načinima prijave za titulu Europske prijestolnice kulture predstavila je Ann Branch iz Europske komisije. Uz informacije o novom programu, Ann Branch otvorila je i panel o novom cilju programa Kreativna Europa: razvoju publike (audience development). Na panelu o “novim rješenjima starih pitanja” sudjelovali su Sanda Božić kao predstavnica Hrvatskog društva skladatelja, Emina Višnić kao ravnateljica Zagrebačkog centra za nezavisnu kuturu i mlade POGON, Dubravka Vrgoč, ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih te Sergej Pristaš iz izvedbenog kolektiva BADco.

Kreativna Europa promatra “razvoj publike” kroz promociju i razmjenu znanja i iskustava te podupiranje projekata koji promiču mobilnost umjetnika, istaknula je Ann Branch. Njene su osnovne dimenzije kulturna, društvena i ekonomska, a sve zaključke Europske komisije o ovom novom cilju programa moguće je pronaći u izvješću konferencije održane u listopadu 2012.

Dubravka Vrgoč iznijela je podatak o trenutnom stanju posjećenosti predstava u hrvatskim kazalištima koja je veća no ikada, za razliku od opadajućeg trenda u primjerice Francuskoj i Španjolskoj. Sergej Pristaš iskustvo izvedbenog kolektiva BADco. predstavio je kao stvaranje uvjeta za umjetnički rad u kojima razvoj publike kao takav dolazi tek poslije, nakon ostvarenja mogućnosti produkcije umjetničkog rada. Emina Višnić kao važne preduvjete istaknula je prostor za koji se publika veže (kao ZKM ili Pogon, a kojim primjerice BADco. ne raspolaže) te vrijeme potrebno da se građani razviju u stalnu publiku. Na tragu Emine Višnić koja je spomenula kulturnu animaciju kao donedavnu istoznačnicu “novog” pojma razvoja publike, Sanda Božić istaknula je Muzički Bijenale i ansambl Cantus kao primjere razvoja publike kojim se Hrvatsko društvo skladatelja odavno bavi.

Rasprava je povedena oko europskih fondova za kulturne projekte, a koji najčešće ostaju jedini način financiranja domaćih umjetničkih produkcija. Sergej Pristaš postavio je pitanje o mogućnosti stimulacije suradnji odozdo te istaknuo kao problem cjelokupnog programa Kreativna Europa manjak poticanja umjetničke produkcije, a višak fokusa na publiku, tržište i popularizaciju kulture. Zaključio je da je potrebno odustati od ideje “izvlačenja novaca” iz Europske Unije te se koncentrirati na ponudu specifičnoga znanja Europi, i to ne nacionalnog već problemskoga znanja. Dubravka Vrgoč to je potvrdila ističući da bez strukturalnih promjena u financiranju institucija ni ne možemo razvijati publiku, a Emina Višnić istaknula je nedostatak postojanja kulturne strategije na nacionalnoj i lokalnoj razini, nazvavši kulturne politike politikama kratkoga vijeka. Potrebno je osmisliti domaću kulturnu strategiju prije nego što se obvežemo onim europskim jer, kako je na kraju panela istaknula Emina Višnić, ni Europa nije više ono što nam se obećavalo.

Izvor: ZKM