Inicijativa za donošenje novog zakona potekla iz Ministarstva kulture na čelu s ministricom iz kvote Levice Aste Vrečko. Manje-više tehnička preinaka zakona trebala je osigurati standardizaciju kriterija dodjele dodataka na mirovinu zaslužnim umjetnicima, što zakon iz 1974. godine nije predvidio. Dosad je kriterij za dodjelu dodataka ovisio o osobnim ili društvenima vezama umjetnika i onih koji o tome odlučuju, a budućnosti je to trebalo ovisiti o ostvarenim priznanjima.

Janšina je stranka u kampanju protiv ovog zakona krenula još u veljači. U javni prostor plasirali su tezu da će on omogućiti pogodovanje umjetnicima bliskim koaliciji Gibanje Svoboda-Socialni demokrati-Levica, koja je, predvođena premijerom Robertom Golobom, na vlasti od 2022. godine. Teza je popraćena jumbo-plakatima koji prikazuju međunarodno prepoznatu umjetnicu Maju Smrekar kako doji psa u performansu Ecce Canis iz 2013. godine. U njemu je Smrekar propitivala odnos između ljudi i životinja kroz biopolitičku perspektivu, a ovaj kontekst je u kampanji potpuno izostavljen.

Umjetnica je, dakle, izložena linču čak 12 godina nakon što je njezin performans prvotno izveden, što je učinjeno u cilju diskreditiranja vladajuće koalicije uoči parlamentarnih izbora predviđenih za 2026. godinu. Plakatima su također prekršena autorska prava fotografa Manuela Vasona, što je rezultiralo tužbama umjetnice i Levice protiv SDS-a.

Ne bismo li razjasnili što se zapravo dogodilo, obratili smo se dvjema slovenskim radnicama u kulturi – voditeljici organizacije civilnog društva Društvo Asociacija Poloni Torkar i književnici Anji Zag Golob. Budući da se Torkar bavi kulturnim politikama, razgovor s njom fokusirali smo na taj aspekt, dok smo Zag Golob zamolili da slučaj komentira iz perspektive umjetnice.

Torkar je objasnila da su po starom zakonu zaslužni umjetnici mogli steći posebne mirovine, a po novom, koji je predložila vlada, bi to bili dodaci mirovinama. Do prijedloga novog zakona došlo je jer stari nije imao jasnih kriterija po kojima se dodjeljuju posebne mirovine.

“U tom je smislu novi zakon bio sasvim tehničko rješenje. No budući da ga je vlada predložila u drugoj polovini svog mandata, i s obzirom na to da je do parlamentarnih izbora ostala još samo godina dana, opozicija je iskoristila situaciju i politizirala jedno sasvim tehničko pitanje. Stav opozicije bio je da će vlada dodijeliti velike, povlaštene mirovine eliti i pojedincima iz umjetničke sfere. Kako velik broj umirovljenika u Sloveniji živi s niskim mirovinama, ta je podvala djelovala. Aktualna vlast nije uspjela obrazložiti ljudima da će po novom zakonu, koji uvodi jasne kriterije – nagrade koje trebaju primiti umjetnici kako bi ostvarili pravo na ovaj dodatak – dodatke primiti čak i manje ljudi i da to neće više biti političko nego sasvim tehničko pitanje”, objašnjava Torkar.

Ističe da je Društvo Asociacija odlučilo aktivno sudjelovati u kampanji jer smatraju da velik broj umirovljenika, među njima i umjetnici, živi u teškim uvjetima. “Smatrali smo da netko mora govoriti o pitanju socijalnih prava prekarnih radnika i umirovljenika iz sfere umjetnosti i kulture. Naglasili smo i svoju zadršku prema mirovinskoj reformi koju vlada predložila te je potom ušla u parlamentarnu proceduru. Po našem mišljenju, novi zakon, koji je srušen na referendumu bio bi pozitivna promjena u kontekstu depolitizacije dodjela ovih dodatka, ali istovremeno smatramo da će za puno umjetnika koji žive i rade u prekarnim uvjetima ovi dodaci ostati nedostupni”, nastavila je Torkar.

Zakon se, kao što smo istaknuli, nije mijenjao od 1974. godine. Torkar smo pitali zašto je Janšinoj stranci bilo toliko stalo da sve ostane isto: “Što se tiče umjetnika i kulturnjaka, zakon se zaista nije mijenjao od 1974. godine. Po ovom zakonu posebne je mirovine mogla dodijeliti svaka vlast na prijedlog ministara kulture. To se i događalo do 2009. godine kada je Revizijski sud dao ocjenu da zakon nije transparentan te da ne osigurava uvjete za jednako postupanje prema osobama koje se nalaze u istoj situaciji. Dodjele mirovina su se od 2009. godine smanjile i neki su umjetnici pravdu za ovu mirovinu tražili na sudu. Nijednoj vlasti dosad nije bilo stalo do promjene zakona jer je po starom zakonu dodjela bila sasvim političko pitanje. Ironija je, da se u momentu kad se uvelo tehničko rješenje s transparentnim kriterijima to pitanje opet politiziralo.”

Zag Golob smo pak pitali kako se osjećala kada je shvatila da je novi zakon odbačen na referendumu: “Bila sam na predstavi i u pauzi sam pogledala stranicu Državne izborne komisije na mobitelu. U tom sam momentu do bola razumjela što je dobri stari Kurt Schwitters mislio kada je rekao da koincidencije ne postoje – naime, predstava koju sam gledala zove se U agoniji.” Pitali smo je i kako komentira to da Janša i njegova stranka određenu umjetnost vide kao “degeneriranu”, odnosno na način na koji su je tridesetih godina gledali nacisti.

“Janez Janša o umjetnosti nema pojma, a i ne zanima ga, jer je njemu i njegovoj stranci umjetnost bila i jest samo oružje, samo jedna od stvari na putu ka vlasti, i kao takva apsolutno nebitna. Ta Blut-und-boden retorika itekako je opasna, otrovna i krajnje suluda, ali to njima nije ni bitno – bitna je jedino vlast. Na mjestu umjetnosti moglo bi biti i nešto drugo – cilj je dočepati se vlasti i na tom putu ništa nije sveto. U početku slovenske državnosti književnost je desnici još predstavljala nešto vrijedno, no to se u međuvremenu sasvim razrijedilo. Stoga su uzeli jedan rubni prijedlog popravka zakona, koji je Ministarstvo kulture moralo napraviti jer ga ka tome uputio i Revizijski sud. Od njega su napravili prvorazrednu populističku Kulturkampf predstavu za svoje biračko tijelo i time započeli svoju predizbornu kampanju, a troškove referenduma snosi, naravno, državni proračun.

U tome im je dosta pomogla i vladajuća koalicija, koja je pozivala građane da bojkotiraju referendum, što se, naravno, pokazalo kao pucanj u vlastito koljeno. To baš i nije način da se pobijedi, pogotovo kad se zalažeš za demokraciju. Koalicija je zbunila vlastito biračko tijelo, a ništa nije postigla, pa je desnica mogla mogla lakše doći do pobjede”, nastavila je Zag Golob.

Književnicu smo također pitali što misli koliko smo kao civilizacija daleko od historijskog fašizma: “Mislim da smo tamo. Kad se sustav obrazovanja raspada pred našim očima, kad ljudi imaju državu a nemaju pojma o aktivnom građanstvu, umjetnost im se čini daleka i nerazumljiva, nešto što ih se ne tiče. Populizam, pogotovo desni populizam, tu može procvjetati punom snagom. I već to radi. Kad Kinezi (apokrifno, op. a) neprijateljima žele da žive u ‘zanimljivim vremenima’, eto, to je ono na što misle – naše vrijeme”, zaključila je Zag Golob.

Konačno, Torkar se osvrnula na političke posljedice koje bi rezultat referenduma mogao imati za Golobovu vladu. “Koliko će uspješno proveden referendum utjecati na ostatak mandata koalicije je teško procijeniti. Prijedlog ovakvog zakona u zadnjoj etapi mandata bio je amaterski potez za koji će aktualna vlast sigurno platiti cijenu. Koja je to točno cijena pokazat će nadolazeći parlamentarni izbori.”

Ovaj napad na umjetnike i kulturu zdesna dio je šireg obrasca kojem smo nedavno imali prilike svjedočiti i u Hrvatskoj. U jeku predizborne kampanje pod povećalom su se našli samostalni umjetnici, a pritisci na javno financiranje kulture gotovo su neprestani. Obrazac naprosto pokazuje da su naši političari u toku s globalnim trendovima – suvremena umjetnost tek je prva od žrtava u neumornom maršu desnice od Argentine do Hrvatske.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Rezultati izvješća bit će anonimizirani, osim ako ne želite da budu javno dostupni, u kojem slučaju možete odabrati neanonimno sudjelovanje. Rezultati studije bit će objavljeni u sourcebooku pod naslovom Kako surađivati, zajedno kreirati i razmjenjivati programe?.

“Studija ima dva cilja. Željeli bismo saznati što ste naučili tijekom realizacije ovih projekata, kako bi nam to znanje pomoglo da osiguramo što veću uspješnost budućih suradnji u civilnom sektoru. Također bismo željeli iskoristiti ovo znanje za zagovaranje stabilnije i kontinuirane financijske potpore za programe suradnje i razmjene u Jugoistočnoj Europi – od Europske unije, nacionalnih država te međunarodnih i lokalnih zaklada. Što iskrenije i preciznije odgovorite, to će vaša pomoć biti veća”, poručuju iz Kooperative.

Za sudjelovanje u upitniku koristite poveznicu na obrazac.

Ova je studija dio projekta Regionalni laboratorij: novi kulturni prostori i mreže kao pokretači inovativnog i održivog razvoja regionalne suradnje odozdo prema gore, sufinanciranog od strane Europske unije. Projekt provodi konzorcij koji čini nekoliko partnera iz šest zemalja Jugoistočne Europe predvođen Kooperativom – Regionalna platforma za kulturu, te projektnim partnerima Anibar iz Kosova, Društvo Asociacija iz Slovenije, Asocijacija NKSS iz Srbije, Jadro Asocijacija / Jadro Association iz Sjeverne Makedonije, Operacija grad iz Hrvatske, te OKC Abrašević iz BiH

Tema premreženosti kulture i zdravlja, skrbi i društvene dobrobiti bila je u fokusu tradicionalnog godišnjeg skupa Beyond the Obvious mreže Culture Action Europe koja okuplja preko 190 organizacija i pojedinaca koji djeluju u području umjetnosti i kulture, s ciljem promocije društvene uloge i značaja kulture te zagovaranja boljih kulturnih politika na razini Europske unije. Ovogodišnja konferencija održana je pod naslovom Handle with Care – Culture for Social Well-being, od 7. do 10. lipnja u grčkoj Eleuzini, u zajedničkoj organizaciji Culture Action Europe, Europske prijestolnice kulture Eleusis 2023 i projekta CultureForHealth.

“Višestruke krize s kojima se naša društva danas suočavaju, uključujući klimatsku krizu, socijalne nepravde, ratove, pandemiju, ekonomske i političke preokrete u Europi i izvan nje, zahtijevaju hitan odgovor kulture: odgovor koji je ukorijenjen u brizi za planet, zajednice i pojedince”, navodi se u pozivu na skup koji ima za cilj “kolektivno istražiti značaj skrbi kao etičke i političke obveze za naša društva i ulogu koju u tome mogu imati kultura i kulturni radnici_e”. Konferencija se pritom posebno fokusira na projekt CultureForHealth koja istražuje i promiče vezu između kulture i zdravlja te ističe doprinos kulture u poboljšanju blagostanja i zdravlja pojedinaca i zajednica.

Riječ je o projektu koji u sklopu pripremne akcije “Bottom-up Policy Development for Culture & Wellbeing in the EU” koji uz mrežu Culture Action Europe provode Trans Europe Halles, Central Denmark Region, The Northern Dimension Partnership on Culture (NDPC), Centrul Cultural iz Cluja i slovensko Društvo Asociacija, a cilj mu je pružiti znanstvenu osnovu i praktične smjernice za primjenu kulturnih intervencija u kontekstu zdravlja i dobrobiti.

Kroz brojne studije, istraživanja i projekte, CultureForHealth prikuplja i analizira dokaze o pozitivnim utjecajima umjetnosti i kulture na fizičku, mentalnu, emocionalnu i socijalnu dobrobit pojedinaca, ali i širih zajednica. Projekt također promiče razmjenu dobre prakse i potiče suradnju između kulturnog i zdravstvenog sektora kako bi se kultura integrirala u zdravstvene politike i razvili inovativni programi koji umjetnost i kulturu koriste kao resurse za promicanje zdravlja, prevenciju bolesti i poboljšanje kvalitete života.

U tom smislu CultureForHealth je u studenom 2022. objavio i opsežan izvještaj koji predstavlja sveobuhvatnu kompilaciju nalaza iz više od 300 znanstvenih studija i preko 500 projekata koji istražuju ulogu umjetnosti i kulture u promicanju zdravlja i blagostanja. U izvještaju se naglašavaju pozitivni učinci umjetnosti i kulture na mentalno zdravlje, uključujući pomoć u smanjenju stresa, tjeskobe i depresije. Izvješće također ističe ulogu umjetnosti u poboljšanju kognitivnih sposobnosti, poput kreativnosti, rješavanja problema i kritičkog razmišljanja. 

Osim individualne dobrobiti, CultureForHealth ističe socijalne benefite kulturnog angažmana. Prikazuje kako sudjelovanje u umjetničkim i kulturnim aktivnostima potiče izgradnji društvenih veza i zajednica, što je ključno za opće blagostanje. “Iako izostaju sveobuhvatna istraživanja o utjecaju na makrorazini, iz studija koje postoje možemo zaključiti da gradovi koji imaju razrađenu kulturnu strategiju te bogatu kulturnu infrastrukturu i ponudu mogu pružiti bolju skrb i blagostanje građanima koji žive u toj zajednici”, zaključila je na predstavljanju izvještaja Rariţa Zbranca iz Kulturnog centra Cluj. 

Uz pregled primjera koji u praksi demonstriraju značaj umjetnosti i kulture za zdravlje pojedinaca i širih zajednica te sveobuhvatan pregled znanstvenih studija koje podupiru ovu ideju, izvješće CultureForHealth donosi i niz smjernica za donositelje odluka o tome kako se umjetnost i kultura mogu učinkovito koristiti za poboljšanje zdravstvenih ishoda i općeg blagostanja. Policy preporuke temelje se na “kružnom odnosu” između kulture, zdravlja i ekonomije blagostanja u kojem dobrobit građana pokreće ekonomski prosperitet, stabilnost i otpornost, što zauzvrat omogućuje održavanje ulaganja u kulturne intervencije koje, zatvarajući krug, podupiru zdravlje i dobrobit.

Iako ovakav koncept doprinosi prepoznavanju društvene važnosti kulturne i umjetničke produkcije i nudi sustav za podršku njihovoj održivosti, u isto vrijeme otvara prostor kritici koja već duže vrijeme lebdi nad europskim kulturnim politikama. Agenda u kojoj se umjetnost i kultura sve više promatraju isključivo u kontekstu njihova društvenog utjecaja i transformativnog potencijala postaje standard po kojem se evaluiraju sve kulturne i umjetničke aktivnosti, što vodi do njihove posvemašnje instrumentalizacije. Politički instrumenti trebaju poticati kulturne prakse koje imaju pozitivne društvene efekte, no ne i prebacivati odgovornost za dobrobit pojedinaca i zajednica na kulturni sektor. Iako svakako može pridonijeti učinkovitijim i sveobuhvatnijim odgovorima na aktualne globalne izazove, o čemu svjedoče i nalazi projekta CultureForHealth, kultura nije i ne bi trebala biti lijek za sve. 

Tekst je nastao u suradnji s Kooperativom – Regionalnom platformom za kulturu u sklopu projekta REG.LAB. Potpora Europske komisije proizvodnji ovog teksta ne predstavlja potporu sadržaju koji odražava samo stavove autora i Komisija ne može biti odgovorna za uporabu sadržanih informacija. Projekt je podržala Kreativna Europa: potprogram – EACEA Projekti kulturne suradnje u zemljama Zapadnog Balkana, 39/2019 “Strengthening cultural, cooperation with and competitiveness of cultural and creative industries in the Western Balkans”. Poziv je u potpunosti financiran kroz program “Instrument pretpristupne pomoći” (IPA II).

Prijaviti se mogu nevladine organizacije iz područja nezavisne kulture, umjetnosti ili kreativnih industrija koje imaju službeno sjedište u jednoj od sljedećih zemalja: Albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Sloveniji. Mentorski programi počet će u travnju i završiti najkasnije u listopadu 2023 godine.

Mentorski program dio je projekta Reg Lab, sufinanciranog od strane Europske unije. Projekt se nadovezuje na postojeća iskustva i suradnje te dalje razvija regionalnu i europsku razmjenu, stvarajući dinamičnu shemu umjetničke razmjene između kulturnih centara, stvarajući znanje temeljeno na dokazima o novim participativnim modelima djelovanja, izgrađujući kapacitete i vještine umjetnica_ka te kulturnih radnika i radnica za regionalno i međunarodno djelovanje, kao i podizanje vidljivosti regionalne suradnje na lokalnoj i europskoj razini. Projekt provodi konzorcij sastavljen od partnerskih organizacija iz šest zemalja Jugoistočne Europe: Anibar s Kosova, Društvo Asociacija iz Slovenije, NKSS iz Srbije, Udruga Jadro iz Sjeverne Makedonije, Operacija grad iz Hrvatske i OKC Abrašević iz BiH.

Sve informacije o načinu prijave, kriterijima i mentorima možete pronaći ovdje.

Poziv je otvoren do 1. ožujka.

Pojam nezavisne kulture najčešće povezujemo s onim oblicima kulturnog djelovanja koje se odvija izvan institucija, stasajući u okviru trećeg ili civilnog sektora. Iako je izvaninstitucionalnost važna karakteristika nezavisne kulture, njezin odnos prema institucijama čini izuzetno važan segment zalaganja njezinih aktera, a upravo je formiranje otvorenijih institucija utemeljenih na principima sudjelovanja građana i uključivanja kulturne i šire zajednice jedan od važnih smjerova organiziranja nezavisne scene na našim prostorima. Ovakvim preklapanjima institucionalnog i izvaninstitucionalnog djelovanja u kulturi, a u svjetlu nedavnih političkih zbivanja u regiji, bavila se tribina Institucionalni okviri za razvoj nezavisne kulture, održana u Ljubljani u organizaciji dviju mreža koje okupljaju udruge u kulturi – regionalne platforme Kooperativa i slovenskog Društva Asociacija. Na tribini su govorili Mirela Travar iz Operacije Grad (Zagreb), Vullnet Sanaja iz kosovskog Anibara (Peja), bivša predsjednica Asociacije Jadranka Plut i Mateja Demšič iz Odjela za kulturu Grada Ljubljane, dok je razgovor moderirao Metod Zupan s Radija Študent. Tribina je oslikala sličnosti i razlike u položaju i boljkama s kojima se susreću nezavisnokulturni akteri u svojim političkim okruženjima u regiji.

Kao država koja je neovisnost proglasila 2008., Kosovo nije imalo kulturnu legislativu ni politiku, a novostečenu samostalnost države, kao i drugdje u regiji, pratila je intenzivna privatizacija. “Organizacije nezavisne kulture ujedinile su se u zaštiti zajedničkih dobara i javnosti resursa”, objasnio je Sanaja. “Pokušavajući stvoriti mjesto za sebe, okrenule su se ponovnom prisvajanju prostora za javnost”.  Za razliku od Hrvatske gdje se borba za prostore prije svega vodila oko bivših tvornica (kao što je zagrebačko Jedinstvo) ili nekadašnje vojne infrastrukture (poput pulskog Rojca), u Kosovu su one mahom već bile privatizirane, pa su se zalaganja nezavisne scene fokusirala na prostore javnih kina kojima je prijetila prodaja. 

Festivali, prvenstveno oni filmski poput Anibara i Dokufesta, svoje su aktivnosti organizirali na privremenim lokacijama, realizirajući kulturne programe kao “poligone ponovnog prisvajanja prostora za javnost”, kazao je Sanaja. Važan primjer takvog prisvajanja predstavlja borba za bivše gradsko kino u Prizrenu, čija je prodaja nakon zalaganja kulturne zajednice ujedinjene u Inicijativu za zaštitu kina Lumbardhi uspješno zaustavljena, a prostorom od 2014. godine upravlja Zaklada koju čine akteri nezavisne kulture. Nakon prizrenskog, upitnom se pokazala i sudbina kina Jusuf Gërvalla, jedinog takvog prostora u gradu Peji, no organizacije nezavisne kulture još su jednom uspješno zaustavile privatizacijski proces, a zgradom danas upravlja Anibar i ona do daljnjega ostaje namijenjena kulturnim sadržajima za javnost. 

Kroz sustavno zalaganje za to da infrastruktura pod prijetnjom privatizacije ostane na raspolaganju građanima_kama s jedne strane, a s druge činjenicom da je glavni proizvođač kulturnog sadržaja u državi, nezavisna scena je na Kosovu osigurala podršku šire javnosti. Organizacije u kulturi, zaključio je Sanaja, uspješno su se etablirale kao “ozbiljni igrači” čije je djelovanje važno za zajednicu i kojima pripada mjesto za stolom u razgovoru o raspolaganju infrastrukturom i formiranju kulturnih politika. 

Ipak, da mjesto za stolom nikad nije do kraja izboreno ni sigurno, zorno pokazuje situacija u kojoj se posljednje dvije godine nalazi nezavisna kulturna scena u Sloveniji, opisana na stranicama ovog portala kao “sveobuhvatni desant na kulturu”. Podsjetimo, u Sloveniji ranjavanje kulturnog sektora, odnosno onog njegovog dijela u čijem fokusu nije očuvanje baštine ni promocija jednodimenzionalnih nacionalističkih narativa, traje od početka pandemije koji se preklopio s formiranjem još uvijek aktualne Vlade. Tamošnje se udruge u kulturi zajedno s ostatkom civilnog i medijskim sektorom suočavaju se sa žestokim i surovim nasrtajima vladajućih. Pisali smo o pokušaju evikcije Metelkove 6, zgrade u kojoj posljednja dva desetljeća djeluje niz organizacija nezavisne kulturne scene, a čija sudbina do danas ostaje krajnje neizvjesna. Destrukcija kulturne scene, kako nezavisne, tako i institucionalne, nastavila se uz poseban interes vladajućih za kadroviranje kroz seriju smjena ravnatelja_ica kulturnih institucija. Niz oštrih rezova u financiranju suvremene kulture i umjetnosti proširen je početkom ove godine ukidanjem državnog financiranja nizu relevantnih organizacija u području izvedbenih umjetnosti među kojim su Maska, Mesto žensk, Emanat, Delak, Nomad Dance Academy Slovenija i Gledališče Glej. 

Ovim primjerima, koje je nazvala tek “vrhom sante leda”, Plut je pridružila i podatak o značajno povećanom iznosu koje je Ministarstvo odlučilo izdvojiti za kulturu u ovoj godini (238 milijuna eura). Unatoč značajnom povećanju sveukupnog izdvajanja za kulturu, iznos je za kategoriju Promicanje kulturnog stvaralaštva, presudnu za financiranje udruga u kulturi smanjen je u rebalansu proračuna za 2022. godinu za gotovo polovicu – sa 6 i pol milijuna na manje od 3 i pol milijuna eura. Nasuprot nimalo suptilnoj destrukciji i rezovima usmjerenih području nezavisne kulture, vladajući su čak 14 milijuna eura izdvojili za osnivanje novog Muzeja neovisnosti Slovenije, uz potpuno isključivanje glasova struke iz procesa odvagivanja potrebe za takvom ustanovom. Ovaj Muzej je Plut izdvojila kao ilustrativni primjer manjka dijaloga s Ministarstva s vlastitim sektorom, a indikativan se čini i što se tiče vrste kulture kakvu oštre škare vladajućih žele krojiti.  

Potpuno dokidanje dijaloga kao presudan problem je istaknula i predstavnica lokalne vlasti, voditeljica ljubljanskog Odjela za kulturu Mateja Demšič, ustvrdivši kako je odlučivanje o kulturnoj politici u Sloveniji do tolike mjere centralizirano da nema dijaloga ni između državne i lokalne razine. Kao primjer je istaknula strateški osmogodišnji dokument na nacionalnoj razini koji je nedavno izradilo Ministarstvo, napisan bez uključivanja kulturne zajednice. Dokument je, njenim riječima, predmoderan – favoritizira institucije i dovodi nezavisni dio sektora u poziciju ovisnosti o njima. Raznovrsna i živa nezavisna kultura, zaključila je Demšič, “ranjena je u tolikoj mjeri da će oporavak biti dug i bolan”. Mirela Travar iz Operacije Grad zaključno je povezala slovensku situaciju s onom u kojoj su se zatekli hrvatski akteri nezavisne kulture 2016. godine, koja se također može opisati kroz prizmu izostanka svakog dijaloga. Ipak, naglasila je, u demokratskom društvu nedostatak dijaloga uopće ne bi trebao biti tema, dijalog bi trebao biti preduvjet i baza, a participacija građana u donošenju odluka cilj kojemu se stremi. Nepostojanje takve baze u kulturi ukazuje na ozbiljnu ugrozu demokratskih principa u čitavom društvu, ustvrdila je. 

Obračun s nezavisnom kulturom u Sloveniji, dio kojeg su i napadi na Metelkovu i Tovarnu Rog, kao i izbacivanje Radija Študent iz javnog financiranja medija od posebnog značaja, nastavlja se jednako bespoštedno. Premda je predviđeni ukupni iznos za kulturu u rebalansu proračuna za 2022. godinu uvećan za 8 392 137 eura, pa sada iznosi solidnih 238 017 979 eura, struktura rebalansa razotkriva bitno zlokobniju sliku: stavke ključne za financiranje nezavisne kulture drastično su srezane.

Na tu je činjenicu ovih dana upozorilo ljubljansko Društvo Asociacija, koje u svojem priopćenju ističe da je iznos stavke “Poticanje kulturnog stvaralaštva” u rebalansu smanjen s originalno planiranih 6 446 728 na 3 633 399 eura – dakle, gotovo pa dvostruko. Iz Asociacije poručuju kako bi najavljena promjena značila “pad na jednu od najnižih razina financiranja u zadnjih dvadeset godina”, koji bi nedvojbeno produbio ugroženost nezavisnokulturnog sektora. Ovakav plan smatraju nastavkom “neprihvatljivog odnosa aktualne vlade prema nevladinom sektoru u kulturi, odnosa koji je potpuno suprotan europskim vrijednostima i tendencijama jačanja nevladinog sektora, kao i nacionalnoj strategiji za njegov razvoj”.

Pored poticanja kulturnog stvaralaštva, Asociacija osuđuje i značajne rezove na stavkama izdavaštva (673 102 eura manje) i kulturnog amaterizma (738 792 eura manje), također važnim izvornima financiranja nezavisne kulture. Zanimljivo je u tom kontekstu istaknuti da perspektiva ukupnog izdvajanja za kulturu na nacionalnoj razini izgleda odlično – kako prenosi Radiotelevizija Slovenija, na nedavnoj sjednici parlamentarnog odbora za kulturu, sekretarka Ignacija Fridl Jarc najavila je za 2023. godinu proračun od rekordnih 244 milijuna eura.

No premda je povećanje sredstava preduvjet za zaštitu kulturnog sektora, najnoviji primjer iz Slovenije pokazuje da je ono samo po sebi ograničenog značaja ako nije praćeno promišljenom i uključivom kulturnom politikom koja će voditi o svim elementima sustava, osobito onima koji djeluju izvan tržišta i donekle sigurnog institucionalnog utočišta.

U ponedjeljak, 19. listopada 2020. na adresu Metelkova broj 6 gdje je smješten jedan od najznačajnijih prostora alternativne kulture u ovom dijelu Europe, stiglo je pismo upravitelja zgrade, slovenskog Ministarstva kulture. U njemu se predlaže sporazumni raskid ugovora o najmu, a nevladinim organizacijama koje djeluju u Autonomnom kulturnom centru Metelkova mesto nalaže napuštanje objekta do 31. siječnja 2021. Stvarnu želju za dogovorom Ministarstvo ne pokazuje, budući da se korisnicima u nastavku dopisa prijeti sudskom deložacijom ako do traženog roka ne isele s lokacije, a da pritom prethodno nije bilo nikakvog pokušaja uspostavljanja dijaloga niti su im ponuđeni zamjenski prostor za rad.

Zahtjev za raskidom ugovora stigao je nenajavljen i to paralelno s proglašenjem epidemije i uvođenjem policijskog sata, a ministarstvo ga objašnjava navodom da prostore u Metelkovoj, nakon obnove, u budućnosti namjerava koristiti za vlastite potrebe. Njihovi sadašnji korisnici slažu se u ocjeni da je sanacija objekata nužna, no napominju kako slovenski proračun ne predviđa sredstva za takvu obnovu sve do 2023. godine, pa stoga naprasni zahtjev za iseljenjem nezavisnih kulturnih organizacija iz jedine zgrade koju im je ministarstvo namijenilo, posebno u jeku nezapamćene zdravstvene i prateće ekonomske krize, nema nikakvo uporište u navedenoj argumentaciji. 

Stvarne razloge deložacije nevladine organizacije, potpisnice otvorenog pisma, vide u obračunu vladajuće desne koalicije s civilnim društvom i nezavisnom kulturom, s ciljem ušutkavanja kritičkih glasova u slovenskom javnom prostoru. “Aktualna vlada, a posebno njena najveća stranka, SDS Janeza Janše, nikada nije skrivala ove namjere”, tvrde. Recept je već poznat: na organizacije civilnog društva primjenjuju se zakonska i financijska ograničenja, dokidaju im se potpore i prostori za rad te u svakom smislu onemogućuje njihovo normalno funkcioniranje. Restriktivne mjere i neprijateljsku retoriku institucija u pravilu prati i salva napada u desnim medijima. Nakon nedavne prosvjedne akcije na kojoj su ispred slovenskog Ministarstva kulture postavljeni uredski stolovi s priloženim ostavkama, zaliveni crvenom bojom, ministar Vasko Simoniti ustvrdio je da mu prosvjednici prijete smrću, a poslušni mediji priču su začinili i neizbježnim uhljebskim atributima. “Teći će krv, upozoravaju nevladine organizacije, paraziti koji dugi niz godina nisu plaćali stanarinu, ali su iz državne blagajne dobili milijune!”, jedan je u nizu poznatih refrena koji dolazi s desnice. 

“Suočeni smo s vrlo arogantnim ponašanjem Ministarstva kulture, ministra Simonitija i nekolicine dužnosnika koji dulje vrijeme djeluju protiv kritičkih nevladinih organizacija. Korištenje prosvjedne akcije za spin-off priče i plasiranje tvrdnje da im prosvjednici prijete smrću tipična je strategija našeg premijera Janeza Janše, koji transparente s natpisima ‘smrt janšizmu’ čita kao prijetnju vlastitom životu. Metež oko ovoga ne pomaže Metelkovoj, ali mi ‘u kući’ smo uspjeli održati dobru međusobnu komunikaciju i zajedno planiramo svoje daljnje akcije”, kaže nam Pia Brezavišček iz ljubljanske Maske, jedne od 18 organizacija koje trenutno djeluju u Autonomnom kulturnom centru. Kolektivi koji ga danas nastanjuju nasljednici su pokreta civilnog društva koji se osamdesetih borio za demokratizaciju i demilitarizaciju društva. Ključni simbolični trenutak tih napora događa se 1993. kada kulturni radnici, umjetnici i aktivisti zauzimaju nekadašnji zapovjedni stožer Jugoslavenske narodne armije u Metelkovoj i pretvaraju ga u otvoreni prostor utemeljen na principima različitosti, solidarnosti, dijaloga i kritičkog razmišljanja. “Iako se premijer svojedobno smatrao mirovnim aktivistom, njegova vlada pokušava izbrisati ove vrijednosti i ovu povijest”, poručuju potpisnici otvorenog pisma koji nemaju namjeru popustiti pritiscima vlasti. 

Recept je, kažemo, dobro poznat i prokušan – usavršio ga je Orbán, u poljskoj kopirao Kaczyński, a i mi smo ga iskusili za kratkog, ali efektnog mandata ministra Zlatka Hasanbegovića. No, paralele između slovenskog i domaćeg scenarija tu ne staju. U komentarima kulturnih rubrika i portala ovih se dana povlačila izravna veza s Kinom Europa čiji su projektori ugašeni prije godinu i pol dana pod krinkom renovacije, za koju u trenutku zatvaranja također nisu postojala predviđena proračunska sredstva niti plan obnove. Blizak slučaj je i onaj Autonomnog kulturnog centra Medika, smještenog u kompleksu bivše tvornice lijekova, koji je, kao i većina starijih građevina u centru grada, pretrpio znatna oštećenja u potresu, da bi potom već dotrajalu i oštećenu infrastrukturu dodatno ugrozile ljetošnje poplave. Vlasnik prostora, Grad Zagreb, stvar je očito odlučio prepustiti vremenu jer se na zahtjeve vodstva Medike za hitnom sanacijom prostora sustavno oglušuje, a ugovor o najmu koji je AKC potpisao 2009. istekao je 2011. godine i nakon toga nije obnavljan. Neće ni biti, pojašnjavaju iz Medike, “sve dok prostor ne zadovoljava minimalne uvjete protupožarne sigurnosti, koje pak u ovom slučaju može osigurati samo sam vlasnik – Grad”. 

Dok se korisnici Medike tako vrte u začaranom krugu, ljubljanska je gradska uprava nešto djelotvornija. Tako je prošle godine prodan gradski udio zgrade u Kersnikovoj ulici, poznatoj po kultnom klubu K4, u kojoj je djelovalo još desetak udruga iz polja nezavisne kulture. Obavijest o prodaji korisnici prostora dobili su početkom srpnja, da bi do kraja kolovoza zgrada već bila u vlasništvu poduzetnika koji na toj lokaciji, po svemu sudeći, planira graditi hotel. Izbačene organizacije ipak su uspjele dobiti zamjenske prostore u Šiški, za razliku od korisnika Metelkove koje ministarstvo izbacuje na ulicu. Dok je u potonjem slučaju riječ o očitom ideološkom obračunu, problem s prostorima za kulturu koje su u vlasništvu Grada Ljubljane direktnije je materijalne prirode. Deložaciju kulture iz gradskih prostora Tadej Meserko iz Asociacije tumači kao posljedicu rasta cijena nekretnina. “Naš gradonačelnik je biznismen koji u ovoj situaciji pokušava istržiti čim više, čime potiče ubrzanu gentrifikaciju grada. Za njega je to samo bussines, drugih ideoloških razloga ni nema”, kaže. 

Iz ove perspektive vijest o zahtjevu za iseljenjem nezavisnih kulturnih organizacija iz bivše vojarne u Metelkovoj posebno rezonira u trenutku kada se ponovno pokreće priča oko bloka Badel u Zagrebu. Prostor napuštene tvornice čija se revitalizacija planira po istom modelu kakav se pokušao progurati s propalim “zagrebačkim Manhattanom”, ujedno je i mjesto na kojem je 2005. godine desetodnevni festival Operacija: grad okupio većinu zagrebačke i hrvatske civilne i umjetničke scene. Ta se manifestacija iz današnje perspektive doživljava kao presudan moment njezina okupljanja, ali i početka sustavnih napora da se prostori nekadašnje industrijske i vojne namjene transformiraju u centre društvenosti i kulture. Što će od društva i kulture u gradu ostati nastave li se vrijedni prostorni resursi promatrati tek kao parcele na kojima se treba ostvariti profit ili popuniti budžetske rupe, nije teško predvidjeti. Utoliko obrana Metelkove nije važna ne samo za slovensku, već umnogome i za širu nezavisno-kulturnu scenu ovih prostora. Ona nije samo operativni i proizvodni prostor nevladinih organizacija već je i pokazni primjer snage kolektivnog djelovanja i živući spomenik suvremene kulture čiju borbu za opstanak bez zadrške treba podržati.