Zaklada Erste osnovana je 2003. godine kako bi doprinijela društvenom razvoju Austrije te regija Centralne i Jugoistočne Europe. U namjeri da okupi različite pojedince i grupe koji će razmjenjivati znanja i informacije o dramatičnim transformacijama posljednjih dvadeset turbulentnih godina Zaklada svoj interes usmjerava prema podršci i razvoju društvene participacije i civilnog društva. No, kao i svaka druga zaklada koja stimulira, podržava i pomaže humanitarne, obrazovne, kulturne i druge društvene inicijative, tako i ova ima svoje prioritete koji ulaze u njeno specifično područje interesa. Tako je Zaklada Erste svoja tri ključna strateška programska usmjerenja postavila na društveni razvoj, kulturu i Europu. Dakako, navedena područja su dovoljno široka i sveobuhvatna da potencijalnim korisnicima potpora ne govore mnogo, pa je jedan od načina praćenja interesa Zaklade Erste razmatranje programa i projekata koje su podržali u posljednjih osam godina. Želimo li pobliže i preciznije ispitati stremljenja ove Zaklade, najefikasnijim se čini pažnju usredotočiti prema Nagradi za društvenu integraciju, jer je riječ o precizno razrađenom projektu koji se razvija iz godine u godinu.  

Zaklada Erste je Nagradu za društvenu integraciju pokrenula u okviru svoga Programa Socijalnih pitanja s ciljem oblikovanja društva koje će omogućiti ravnopravno sudjelovanje svih pojedinaca te ujedno promovirati solidarnost i jednake mogućnosti, ali i podići svijest o važnosti preuzimanja odgovornosti. Nagrada odaje priznanje i promovira organizacije i projekte usmjerene prema uključivanju marginaliziranih pojedinaca i grupa čiji je položaj u društvu nepovoljan. Ove je godine, 20. lipnja, Zaklada treći put dodijelila Nagradu za društvenu integraciju. Nakon što su prva dva ciklusa bila koncipirana na godišnjoj razini, Zaklada je odlučila Nagradi dati bijenalni karakter kako bi imala dovoljno vremena za aktivnosti koje u okviru ovoga projekta provodi u direktnoj komunikaciji s pobjednicima organizirajući različite tipove edukacijskih programa (podizanje kapaciteta organizacija, medijski treninzi i sl). Na natječaj su se mogli prijaviti neprofitne organizacije, javne ustanove, organizacije civilnoga društva, privatne inicijative, religijske zajednice i mediji. Nagrada je prvi puta dodijeljena 2007. godine, a od tada je povećan broj zemalja u kojima se nagrada dodjeljuje, kao i broj prijavljenih projekata, ali i sredstva koja Zaklada ulaže u ovaj projekt. Tako je prve godine Nagrada, pokrenuta kao pilot projekt, uključila svega četiri zemlje – Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu te Srbiju, da bi ove godine u natjecanju sudjelovalo čak dvanaest zemalja – proširila se i na Češku, Mađarsku, Makedoniju, Moldaviju, Crnu Goru, Rumunjsku, Kosovo i Slovačku. Na raspisani natječaj za Nagradu u 2011. prijavljeno je 1850 projekata, od kojih su stručnjaci iz svih zemalja uključenih u natjecanje u uži krug odabrali 132 projekata, među kojima i 12 projekata iz Hrvatske, pri čemu su prva i treća nagrada dodijeljene upravo hrvatskim organizacijama. Pored Autonomne ženske kuće Zagreb koja je osvojila prvu nagradu u iznosu od 40 tisuća eura za projekt Sklonište i savjetovalište za žene i djecu žrtve nasilja, treću nagradu u iznosu od 25 tisuća eura osvojio je projekt Ruže sv. Franje – prihvatilište za beskućnike u Rijeci Franjevačkog svjetovnog reda Mjesno bratstvo Trsat iz Rijeke. Pored prve tri nagrade, dodijeljena su i posebna priznanja za još 28 projekata u iznosu po 16 tisuća eura za svaku organizaciju, među kojima je i projekt ronjenja za ljude s posebnim potrebama Ronilačkog kluba GeRonimo iz Zagreba. Također je dodijeljeno i šest posebnih nagrada (svaka u iznosu od 15 tisuća eura) – od toga su dvije dodijeljene odlukom žirija, dvije glasanjem 132 organizacije koje su ušle u uži krug (jedna od njih je Udruga za kreativni razvoj Merlin iz Pule), dok su dvije nagrade dodijeljene na temelju glasova zaposlenika Erste Grupe. Sveukupna financijska podrška koja je uložena u ovom trećem ciklusu Nagrade za društvenu integraciju Zaklade Erste iznosi 613 tisuća eura. Pobjednike je odabrao međunarodni stručni žiri sastavljen od 18 priznatih stručnjaka, a iz Hrvatske je kao članica žirija sudjelovala Andrea Feldman.

 

Svečana dodjela Nagrade za društvenu integraciju održana je u Studiju Barrandov u Pragu koji je bio ovogodišnji grad domaćin. Pored svečane dodjele nagrada Zaklada Erste je organizirala i jednodnevnu konferenciju za 650 sudionika u namjeri da se organizacije koje se bave različitim tipovima društvene integracije međusobno upoznaju i razmjene svoja znanja i iskustva. No, konferencija je također omogućila i samoj Zakladi da dođe u kontakt s brojnim organizacijama koje djeluju u ovom polju. U direktnoj komunikaciji s brojnim predstavnicima okupljenih organizacija Zaklada je bolje upoznala njihove probleme na temelju čega će biti u mogućnosti kreirati buduće aktivnosti. Naime, kako je na jednom od održanih panela u sklopu ove konferencije istaknuo Dejan Petrović, projektni menadžer Nagrade za društvenu integraciju, Zaklada Erste ne želi svoju podršku organizacijama svesti samo na dodjeljivanje novčanih nagrada, već dati podršku sve većem broju organizacija u njihovoj borbi da kreiraju društvo jednako za sve pojedince. Tome je jedna od sudionica konferencije nadodala i važnu ulogu koju Zaklada može imati u povezivanju organizacija ne samo s drugim sličnim grupama, već i s drugim zakladama, biznismenima i kompanijama među kojima treba podizati svijest o važnosti odgovornog poslovanja i pružanja podrške raznovrsnim i sve mnogobrojnijim inicijativama koje nastoje osigurati društvenu integraciju pojedinaca čiji je položaj u suvremenom društvu nepovoljan, a za koje državne institucije nemaju sluha. Takva afirmacija i ohrabrivanje organizacija civilnoga društva da nastave s radom u sferi društvene integracije iznimno je važan aspekt ove Nagrade. 

Međutim, Nagrada za društvenu integraciju je jedna od rijetkih koja dodjeljuje financijsku potporu za već realizirane projekte, što ovu Nagradu čini posebno važnom i specifičnom. Naime, upravo novčana nagrada organizacijama civilnoga društva omogućava dobivanje sredstava koja mogu iskoristiti u svrhe koje uopće nisu propisane od strane Zaklade i koje će omogućiti daljnji kontinuiran i produktivan rad organizacija. Naime, traženje različitih izvora financijske podrške neizbježan je i nezaobilazan dio svakodnevnog rada organizacija civilnoga društva koje uključuje njihovo prilagođavanje prioritetima i kriterijima koje različiti financijski izvori (lokalni, nacionalni i/ili međunarodni) postavljaju pred njih i zbog kojih danas većina organizacija civilnoga društva djeluje prema poslovnim modelima. Stoga ne treba čuditi da je Geert Lovnik još 1997. godine primjetio da organizacijski model NGO-a u zapadnoeuropskim zemljama funkcionira prema zakonitostima menadžmenta, društvenih kodova i medijskih strategija koje su uvezene iz Sjedinjenih Američkih Država, a koje su se u posljednjih desetak godina itekako počele širiti i prema zemljama iza nekadašnje Željezne zavjese. Iz tih razloga organizacije civilnoga društva svoju odgovornost moraju ostvariti na dvije razine: s jedne strane ona mora biti usmjerena prema društvu, a s druge prema subjektima financiranja. Stoga je iskorak bilo koje fondacije/zaklade prema izgradnji okvira koji će nagraditi dosadašnji rad i djelovanje organizacija civilnoga društva snažan, ozbiljan i vrijedan mehanizam podrške koji može doprinijeti afirmaciji daljnjeg razvoja organizacija, a onda i društva u cjelini. Upravo ove aspekte ističu ne samo djelatnici Zaklade Erste (više u intervjuu s Dejanom Petrovićem) i članovi žirija (vidi razgovor s Andreom Feldman), nego i sami korisnici, odnosno organizacije koje se natječu za Nagradu (više u razgovoru s Nevom Tölle iz Autonomne ženske kuće Zagreb, Moranom Komljenović iz Fade Ina, i Srđanom Cvijetić iz Art radionice Lazareti).