Velika svjetska zvijezda među animatorima i ljubiteljima animacije tijekom 1960-ih i 1970-ih bio je redatelj Donyo Donev, čije ime je i dan danas sinonim za bugarsku animaciju. Istražujući zašto su ukinuta predavanja animatora Antona Trayanova na akademiji koja su uvijek bila popunjena, zašto su ”uklonili” profesora koji je studentima bio dobar duh, redateljice otkrivaju pravu kreativnu snagu koja leži iza čari filmova Donya Doneva – sjajna posvećenost i inovativna animacija Strica Tonija koja se uvijek držala u strogo kontroliranim okvirima od strane bugarske tajne policije s kojom su surađivali i Donev i drugi stariji članovi studija… 

Kontroverzni odnosi unutar komunističke Bugarske, državna kontrola i korupcija u svijetu kreativne suradnje i preuzimanje zasluga prikazano je preko dragog i simpatičnog lika i djela Strica Tonija.

Film je imao svjetsku premijeru na Sarajevo Filmestivalu 2014. i potom osvojio brojne svjetske festivale. 

Projekt je 2010. godine započela vizualna umjetnica Andreja Kulunčić s ciljem mapiranja i poticanja kreativnih strategija i platformi za artikulaciju društvenih problema te pružanja podrške u traženju rješenja na mikro i makro razinama.

Uz radionice, predavanja i projekcije središnji element projekta je prostorna i prenosiva instalacija koja funkcionira kao alat početnice zajedničkog djelovanja. Sadrži pojmovnik direktne demokracije, sindikalizma, feminizma, teologije oslobođenja, prava na grad, održivog življenja i aktivističke umjetnosti. Uključuje zbirku angažiranog video-materijala te arhivu dosadašnjih radničkih borbi. Paralelno s izloženim pokretnim elementima u prostoru postoji i na internetu.

Početnica je po inicijalnom predstavljanju u Zagrebu, u produkciji kolektiva WHW, ove godine gostovala u Čakovcu, Slavonskom Brodu i Dubrovniku, a u Zadar ju dovodi platforma Okret potpora.

Projekt će biti predstavljen 5. lipnja u 19 sati u prostoru centra ACME (N. Matafara 2) predavanjem Kako se organizirati na direktnodemokratski način i projekcijom filma Što je meni naša borba dala?. Gošće su Dijana Ćurković i Bruna Nedoklan, koautorice početnice direktne demokracije.

U srijedu, 10. lipnja, održat će se Radionica direktne demokracije za srednjoškolce. Voditelj je Zdravko Popović iz grupe Direktna demokracija u školi. 

Početnica će u Zadru ostati na raspolaganju korisnicima do 30. lipnja.

Zajedno s galopirajućim razvojem potrošačkog društva od 50-ih godina prošlog stoljeća do danas, ovaj je koncept procvjetao prateći glad i zavedenost masovnih potrošača za novijim, bržim, boljim, ljepšim proizvodima. Tržište blista, zadužujemo se da bismo jedan proizvod zamijenili drugim, a otpad novog doba se gomila na ilegalnim odlagalištima Trećeg svijeta. Može li uopće suvremena ekonomija opstati bez planiranog zastarijevanja?”, stoji u najavi projekcije.

Projekcija će biti održana u zadarskom klubu Acme u srijedu, 25. ožujka, s početkom u 19 sati.

U vremenu u kojem fosilna goriva pripadaju prošlosti, hrvatska Vlada planira bušenje u cijelom Jadranu.

BBC-ev dokumentarac Profit, zagađenje, obmana – BP i crna mrlja pogledajte u klubu ACME (N. Mafatare 2), 18. veljače u 18 sati.

Ulaz je slobodan.

Film Utopija redatelja i novinara Johna Pilgera istražuje proteklih 30 godina života u zajednicama Aboridžina gdje obitelji žive u kolibama od azbesta, u neljudskim higijenskim uvjetima i siromaštvu, umirući od bolesti za koje je odavno pronađen lijek. Australska stvarnost su i multinacionalne korporacije koje crpe milijarde profita eksploatacijom plina, nikla, zlata, željeznih ruda i nafte s tzv. Terra Nullius ili Ničije zemlje, dok 80% djece koja žive na tom području ostaju bez sluha zbog obične upale uha. 

Nedavni prosvjed bio je komemoracija Aboridžinima koji su poginuli tijekom bjelačke kolonizacije, desecima tisuća djece tzv. Otete generacije koja su prisilno i po slovu zakona odvedena od svojih roditelja te umrlima u zatočeništvu. Bio bi to tek dio potisnute povijesti i potresne sadašnjosti Australije koju Pilger otkriva, tražeći suočavanje s istinom i rješavanje problema koji se stoljećima prešućuju i kriju od javnosti. 

Utopija je objavljena 2013. godine. Redatelj ju naziva “najvećom prljavom tajnom Australije”. Projekciju 4. veljače s početkom u 18 sati, pogledajte u klubu ACME, a ulaz je slobodan. 

Umjetnici predstavljeni na izložbi su Etienne Saglio, Cie 14:20, Kalle Hakkarainen, Claudio Stellato, Anne Juren, Michael Carbonaro, Kurt Demey, Mozes i drugi, a odabrali su ih kustosi Ivan Kralj i Antonia Kuzmanić. 

Izložba je dio festivala Zadar snova, a projekt Nova magija interdisciplinarnog je i edukativnog karaktera – osmišljen s ciljem upoznavanja šire publike s novomagijskim umjetnicima koji koristeći kreativni potencijal starih iluzionističkih tehnika te uz upotrebu novih tehnologija i dramaturgije posljednje desetljeće stvaraju novi izvedbeni žanr u suvremenoj cirkuskoj umjetnosti. Projekt provodi splitska izvedbena kompanija ROOM 100 s Malom performerskom scenom (ZG), Zadrom snova (ZD) i udrugom Škatula (RI) te u suradnji s mrežom Clubture. 

Začuđujuće, ali Brazil je kao portugalska kolonija primio deset puta više afričkih robova od broja onih koji su transportirani u Sjevernu Ameriku. Njihova svjedočanstva razotkrivaju mračnu prošlost Brazila, njihov život u nemogućim uvjetima na zabačenim plantažama ili pak u utočištima prenapučenih gradova kao idealnim staništima za smrtonosne bolesti. 

Najveći broj Afrikanaca preživio bi samo sedam godina u tom “Novom svijetu”. Neki su ipak nekako opstali da bi afro-evropskom fuzijom stvorili novu kulturu. Ta nova narodnost preplavljuje kao što i objašnjava brazilski način života. 

Ovaj nevjerovatan film kojeg je režirao Phil Grabsky, ispričat će priču o tih kako je procijenjeno 4 milijuna ljudi, na čijoj je krvi, znoju i suzama izgrađen Brazil. Bez njih nijedan današnji uspjeh i privlačnost ne bi postojali. 

Brazil: Neugodna povijest na programu je Ekologije u sridu, 18. lipnja u klubu Acme (N. Matafare 2) u 21 sat. Ulaz je slobodan.

“Svjetska rudoeksploatatorska mafija i njeni raznovrsni lokalni elementi podvrgavaju Armeniju eko-kolonizaciji. Armenska vlada, rudarske kompanije i banke koje te projekte kontinuirano financiraju tvrde kako profitom dobivenim od rudarenja razvijaju Armeniju. Rudnici u “nezavisnoj” Armeniji eksploatiraju se preko dvadeset godina, kako to da prosječni Armenac još uvijek čeka “razvijenu” zemlju o kojoj govore. Kako objasniti masovne emigracije iz zemlje koja bilježi rast i razvoj? Je li Armenija uistinu sigurna zemlja ukoliko su njena granična područja potpuno opustjela? Može li Armenja preživjeti sa slomljenom kičmom?”, najav je filma u produkciji Pan-Armenian Environmental Front i Armenian Renaissance – Los Angeles Chapter team. 

Armeniji lome kičmu pogledajte u klubu ACME, 11. lipnja u 21 sat. Ulaz na projekciju je slobodan. 

Iskopavanje i sagorijevanje ugljena nalazi se u epicentru američke borbe za postizanjem ravnoteže između energetskih potreba i brige za okoliš. Nigdje ta zabrinutost nije izražena kao u Coal River dolini u Zapadnoj Virginiji, gdje mala i strastvena grupa sasvim običnih građana pokušava zaustaviti multimilijunske Big Coal korporacije poput Massey Energy u uništavalačkom pohodu na planinski masiv. 

Građani tvrde da plan miniranja vrha planine radi rudarenja ugljena iz njene unutrašnjosti ozbiljno ugrožava zrak i vodu, direktan je uzrok smrti njihovih susjeda te širi zagađenje prema ostalim državama. Međutim, usprkos dokazima za ove tvrdnje korporacije Big Coal svakodnevno ponavljaju postupke miniranja. Ogromne zarade koje ostvaruju omogućuju im izuzetno jak utjecaj na lobiste i stranačke dužnosnike iz obje stranke, a posljedično time i izmjene zakona o zaštiti okoliša, izbjegavanje sudskih postupaka te ukidanje 40.000 radnih mjesta, dok paralelno traje kampanja uvjeravanja kako su oni najbolji prijatelj rudara.

Film Billa Haneya The Last Mountain na programu je Ekologije u sridu, 4. lipnja u klubu Acme, u 21 sat. Film je premjerno prikazan na Sundance festivalu 2011. godine, traje 95 minuta i na engleskom je jeziku. Ulaz je slobodan.

Turizam je postao toliko dominantan te guši običan, svakodnevni život u srcu grada. Područje stare Barcelone riskira postati monokultura, gdje se istiskuju lokalne trgovine i građani koji ih koriste, kako bi se oslobodio prostor za još više turističkih sadržaja. Gaudijev park Guell, inače dar građanima Barcelone, prošle je godine počeo naplaćivati ulaz po cijeni od 8 eura. Do jučer javni prostor danas je ograđen, a ova dramatična odluka vlasti razljutila je mještane i potvrdila osjećaj da njihov rodni grad nestaje. Potaknute su brojne rasprave i polemike kako o kvaliteti života građana, tako i o upitnom iskustvu za posjetitelje. Život u gradu koji ih na prvom mjestu i privlači, pretvorio se u sporo koračanje u hordama, nepodnošljivu buku, metež fast food lokala i suvenirnica.

Bye bye Barcelona nije protiv turizma, ali je ozbiljna kritika gradskim vlastima čija politika prijeti potpunoj transformaciji grada, tako i raseljavanju njegovih građana. Film razotkriva negativne učinke prekomjerne koncentracije turista na gospodarski sektor, zajednicu i gradski javni prostor. Progovarajući o problemima mještana i suživotu sa stalno pristižućim gostima primjer je i opomena bilo kojem turističkom gradu.

Program Ekologije u sridu pogledajte u srijedu, 28. svibnja u 21 sat u centru Acme. Film je s engleskim titlom, ulaz je slobodan.