Otvorenje izložbe zakazano je za četvrtak, 28. svibnja s početkom u 20, a isti dan u 19 sati održat će se razgovor s umjetnikom koji će moderirati Tereza Teklić. Ovom prilikom, Marušić Klif će predstaviti višekanalnu video instalaciju koja je sastavljena od 48 crno-bijelih CRT ekrana preuzetih iz starih sustava video portafona.

“Instalacija funkcionira kao složeni sustav video matrice u kojem svaki ekran prima zaseban vizualni signal – prijenos uživo s kamera, sadržaj generiran video sintesajzerom ili unaprijed pripremljene višekanalne sekvence. Sustav omogućuje sinkronizirane promjene slike na svim monitorima, stvarajući dinamične koreografije vizualnog toka u kojima sadržaj kruži, premješta se, raspada i ponovno uspostavlja kroz mrežu uređaja.

Klif pritom u fokus postavlja i sam proces nastanka rada. Umjesto skrivanja neizvjesnosti, tehničkih prilagodbi i pogrešaka koje prate produkciju, instalacija ih uključuje kao sastavni dio umjetničkog procesa, otvarajući prostor za promišljanje odnosa između sustava, improvizacije i značenja koje nastaje tijekom rada”, istaknuto je u najavnom tekstu.

Ivan Marušić Klif jedan je od istaknutijih autora hrvatske eksperimentalne i medijske umjetničke scene. Diplomirao je 1994. na School of Audio Engineering u Amsterdamu, a u svom se radu bavi izradom kinetičkih, svjetlosnih i video instalacija, te povremeno performansom. Izlagao je i nastupao u Europi, Aziji i SAD-u te je dobitnik više relevantnih priznanja.

Program kroz grupnu izložbu međunarodnih autora u Galeriji Filodrammatica i popratne razgovore u velikoj dvorani Filodrammatice istražuje stanje “algoritamskog transa” oblikovanog umjetnom inteligencijom. Izložba se može posjetiti do 14. svibnja, a popratni razgovori s umjetnicima_ama i kustosicom održat će se u petak, 24. travnja. Publika će na otvorenju moći sudjelovati u performansu All Inclusive AI Hell Cruise kolektiva Malpractice.

“Široka upotreba velikih AI modela pridonijela je nastanku novih estetika, u kojima visoki realizam koegzistira s ponavljanjem, klišejima i semantičkim obrascima proizašlima iz golemih online arhiva. Istodobno, industrija umjetne inteligencije – premda obećava gospodarski rast – pojačava uvjete nesigurnosti, omogućujući masovnu cirkulaciju fabriciranog sadržaja i pridonoseći onome što se može opisati kao režim opće konfuzije.

Izložba okuplja umjetnike i praktičare koji ove transformacije promatraju kroz spekulativne i kritičke pristupe. Njihovi radovi propituju prirodu umjetne inteligencije, njezine ideološke temelje te njezinu ulogu u preoblikovanju percepcije, vjerovanja i kolektivne imaginacije”, stoji u najavi.

U izložbi sudjeluju Zach Blas, Silvia Dal Dosso, te kolektivi Malpractice i Most Dismal Swamp.

Više o programu, sudionicima i radovima pronađite na ovoj poveznici.

Upravo to stanje postaje ishodišna točka 21. izdanja riječke manifestacije Moje, tvoje, naše, koju organizira Drugo more, ove godine u suradnji s kustoskom platformom Re:humanism. Od 23. travnja do 14. svibnja u Galeriji Filodrammatica na Korzu postavljena je skupna izložba Svijet u bunilu koju potpisuje upravo Cotimbo, a prate je razgovori s umjetnicima 24. travnja u velikoj dvorani Filodrammatice. Sva četiri prikazana rada polaze od istog pitanja koje Cotimbo postavlja u koncepciji izložbe: Što algoritamska kultura radi s našom percepcijom, vjerovanjem i kolektivnom imaginacijom?

Nije riječ samo o esteskom problemu – AI industrija, unatoč obećanjima o golemim ekonomskim koristima, sve otvorenije služi i kao alat ideološke manipulacije, pojačavanja podjela i proizvodnje konfuzije, a negdje već i kao sustav za navođenje vojnih dronova. Sintetički sadržaj odavno je postao oružje pa dok s jedne strane, primjerice, tražimo alate za provjeru istinitosti, s druge se prepuštamo tokovima teorija zavjere i apsurdnih narativa. Algoritamski trans, rekla bi Cotimbo.

Radovi koje predstavlja na rječkoj izložbi hvataju se u koštac s pitanjima tko upravlja tim narativima i možemo li i kako izaći iz algoritamskog transa. U trilogiji videoeseja The Future Is Weird AF Silvia Dal Dosso koristi sintetički rekonstruirani glas Adama Curtisa, britanskog dokumentarista poznatog po esejističkim filmovima o medijima i moći. Curtisov glas komentira eru post-post-post-istine: krajolik kojim lutaju virtualni influenceri, slavne ličnosti uskrsle iz mrtvih i milijarderi koji se povlače u podzemne bunkere. Jedini AI alat u radu je taj rekonstruirani glas; sve ostalo rezultat je, kako autorica kaže, ljudske opsesije – pokušaja da se kroz montažu pronađe smisao u bujici slika i zvuka.

Osjećaj kulturne vrtoglavice materijalizira se u radu The Bastard Fields kolektiva Most Dismal Swamp, koji ga opisuju kao “degenerativni, grozničavi san koji izranja iz kaotičnog svijeta urušenih modela stvarnosti”. Močvara se ovdje pojavljuje kao metafora kolapsa: liminalni prostor u kojem se psihička kriza i digitalni ekscesi ne daju razlučiti.

Zach Blas u instalaciji IUDICIUM pristupa umjetnoj inteligenciji kroz apokaliptičnu optiku. Monumentalna digitalna projekcija inspirirana Michelangelovim Posljednjim sudom i zagonetnom kutijom iz horor filma Hellraiser Clivea Barkera razotkriva kvazireligijske ideologije Silicijske doline. U njima algoritam preuzima ulogu božanskog suca koji svodi ljudski život na podatke i predikciju. Blas pokazuje kako AI nije samo tehnološki alat već i ideološki projekt, prožet eshatološkim fantazijama o tome tko će biti spašen, a tko osuđen.

Neočekivano terapeutski obrat nudi kolektiv Malpractice. Njihov AI Fatigue Rehab Agent konverzacijski je bot zamišljen kao ventil za burnout od generativne umjetne inteligencije – sustav koji polazi od pretpostavke da smo već iscrpljeni i ispituje kako se s tim nosimo. Ono što zvuči kao terapija kroz izlaganje, u praksi, kako sami autori kažu, često djeluje kao gaslighting. Instalacija bilježi razgovore posjetitelja izložbe i iz njih generira slike, postavljajući pitanje koje je sve teže izbjeći: od čega smo zapravo umorni?

Svijet u bunilu ne nudi odgovore, ali nas potiče da ih tražimo. U trenutku kada su granice između stvarnog i sintetičkog, informacije i manipulacije gotovo nevidljive, izložba funkcionira kao svojevrsni dijagnostički alat – ne za stanje u kojem se nalazi tehnologija, nego mi sami.

Kako stoji u najavi, “indijska umjetnost često prenosi elemente prošlosti u sadašnjost, pri čemu raniji načini percepcije i stvaranja ostaju aktivni i relevantni. Polazeći od realizma uvedenog tijekom kolonijalnog razdoblja pa sve do suvremenih eksperimentalnih praksi, Jain će predstaviti ključne razvojne smjerove u važnim umjetničkim središtima poput Santinikatana, Barode i Bombaja. Govorit će i o različitim utjecajima – regionalnim, duhovnim i političkim – koji oblikuju produkciju i razumijevanje umjetnosti u Indiji.

Smješten u širi globalni kontekst, razgovor će obuhvatiti i moguće poveznice s Hrvatskom, kao kulturnim prostorom obilježenim slojevitim povijestima i identitetima u razvoju. Umjesto iscrpnog pregleda indijske umjetnosti, program potiče promišljanje o tome što danas znači biti ‘suvremen’ – ne nužno kao raskid s tradicijom, nego kao trajan dijalog s njom”.

Arjun Shivaji Jain studirao je program Art & Science na koledžu Central Saint Martins u Londonu. Osnivač je Red Housea, nezavisnog kulturnog centra u New Delhiju, koji od 2022. godine organizira predavanja, izložbe, radionice i studijska putovanja. U svom radu bavi se temama zanatstva, kulturnog života te uloge estetike i odgovornosti u javnom prostoru. Predavanja je održao u Ujedinjenom Kraljevstvu i Indiji, a izlagao je u Delhiju i Londonu.

Više detalja pronađite ovdje.

Nika Rukavina u svom radu nastoji ukazati na društvene nepravde kroz participativne umjetničke prakse usmjerene na osnaživanje žena i otvaranje prostora za suočavanje s traumama kroz umjetnost. Naslov izložbe, Knjiga nevidljivih utjecaja, proizlazi iz istoimenog umjetničkog projekta u kojem Rukavina putem rasprava na Facebooku prikuplja izjave koje su žene iz zemalja bivše Jugoslavije slušale tijekom života.

Riječima Nike Rukavine: “Ono što nam se govori kroz život, osobito dok smo djeca, snažno oblikuje način na koji vidimo sebe, utječe na naše samopouzdanje i na način na koji se odnosimo prema svijetu oko nas”. Izraz Šta si toliko emotivna prema kojem je naslovljen performans dolazi uz umjetničina djetinjstva, a kao “simbol boli koju joj je nanijela, umjetnica tu rečenicu kleše u kamenu ploču koju po završetku performansa razbija, čime se simbolično oslobađa od traume”, piše u najavi.

Na riječkoj se izložbi ova dva rada spajaju u jedinstvenu instalaciju. Uz video dokumentaciju prethodnih izvedbi performansa Šta si toliko emotivna, posjetitelji_ce će moći listati Knjigu nevidljivih utjecaja i u nju dodavati vlastite rečenice, te ih ispisati na tanjur i potom ga razbiti.

Nika Rukavina je suvremena umjetnica iz Rijeke. Diplomirala je kiparstvo na Accademia di Belle Arti u Veneciji. Članica je HZSU-a, a poznata je po svom interdisciplinarnom pristupu koji obuhvaća performans, instalaciju, video i skulpturu. Njezin rad istražuje teme sustavne diskriminacije, rodnih uloga i psiholoških učinaka društvenih normi.

Izložba se može posjetiti do 10. travnja, a više detalja pronađite ovdje.

Nakon uvoda suorganizatora, Ozrena Pupovca, Omar i Farraj iznijeli su osobna svjedočanstva, te predstavili situaciju na okupiranoj Zapadnoj obali i otvorili raspravu o mogućnostima i ograničenjima palestinskog otpora. Po završetku njihova izlaganja, u razgovoru im se pridružuju književnica i politologinja Saša Savanović te teoretičar i prevoditelj Stipe Ćurković.

Snimio: Dubravko Matanić
Uredila: Sara Gurdulić

Kako piše u najavi, “prema podacima UN-a, prošle je godine zabilježen rekordan broj napada izraelskih doseljenika na Palestince na Zapadnoj obali, s preko 1800 dokumentiranih nasilnih incidenata. Već u prvim danima godine, izraelska vojska izvršila je raciju na Sveučilištu Birzeit na okupiranoj Zapadnoj obali, ozlijedivši pritom jedanaest palestinskih studenata. I dok se svjetska pažnja sve više usmjerava na druge žarišne točke geopolitičkih apetita, Palestina se sve više gubi iz fokusa.”

Omar i Farraj na Sveučilištu Birzeit rade kao profesori, a u Hrvatsku dolaze po prvi put. Dan nakon gostovanja u ljubljanskom Cankarjevom domu, gdje sudjeluju u programu Kritični kabaret pod vodstvom filozofa Srećka Horvata, u Rijeci će iznijeti osobna svjedočanstva, predstaviti situaciju u okupiranoj Zapadnoj obali te otvoriti prostor za raspravu o mogućnostima i ograničenjima palestinskog otpora.

Nakon uvodnih izlaganja, u razgovoru će im se pridružiti književnica i politologinja Saša Savanović te teoretičar i prevoditelj Stipe Ćurković.

Abdaljawad Omar je palestinski pisac i filozof iz Ramale u Palestini. Radi kao asistent/vanredni profesor na Odjelu za filozofiju i kulturne studije Sveučilišta Birzeit, gdje predaje i provodi istraživanja o političkoj teoriji, dekolonijalnoj misli i intelektualnoj povijesti palestinskog otpora. Omar redovito objavljuje eseje i članke doprinosi međunarodnim raspravama o kolonijalizmu, otporu i bliskoistočnoj politici.

Basil Farraj je ravnatelj Instituta za međunarodne studije Ibrahim Abu Lughod i docent na Odjelu za filozofiju i kulturne studije Sveučilišta Birzeit. Basilovo istraživanje bavi se presjecima sjećanja, otpora i umjetnosti kod zatvorenika i drugih koji su žrtve nasilja. Basil je provodio istraživanja u nekoliko zemalja, uključujući Čile, Kolumbiju i Palestinu.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

“U suvremenim filozofskim i sociološkim raspravama prevladava stav da tehnologija nije neutralna, jer je oblikovana ekonomskim interesima, političkim odlukama i društvenim vrijednostima. Upravo od takvih polazišta kreću autori izložbe, intermedijski umjetnici Sara Bezovšek i Dorijan Šiško, razotkrivajući kako suvremene digitalne infrastrukture ne samo da posreduju stvarnost, nego i aktivno proizvode naše percepcije, vjerovanja i očekivanja.

Njihov zajednički rad Black Box, oblikovan kao videoigra, polazišna je točka riječke izložbe. Igra uvodi posjetitelje u svijet algoritama i sustava preporuka, otkrivajući kako online platforme oblikuju i usmjeravaju sadržaj koji vidimo. Kretanjem kroz taj digitalni labirint postaje jasno kako se političke ideje i stavovi na internetu često pretvaraju u prepoznatljive estetske identitete – formirane kroz memove, filtrirane informacije i neprestano kombiniranje sadržaja. Rad tako pokazuje na koji način online kultura sudjeluje u oblikovanju naših svjetonazora, prikazujući identitet kao nešto promjenjivo, sastavljeno i podložno algoritamskim pravilima”, stoji u najavi.

“Pitanje izbora i usmjeravanja nastavlja se u Šiškovu samostalnom radu The Core, koji fokus prebacuje s identiteta na budućnost”, dok “Bezovšekin film www.s-n-d.si ova pitanja širi na razinu kolektivne mašte i osjećaja globalne krize” kroz kolaž online materijala, memova, GIF-ova i motiva iz filmova katastrofe, piše u tekstu najave.

Sara Bezovšek je vizualna umjetnica koja djeluje na području internetske umjetnosti, eksperimentalnog filma i grafičkog dizajna. Njezinu umjetničku praksu obilježava reaproprijacija internetskih i pop-kulturnih materijala. Koristeći gust vizualni jezik referenci, oslanja se na kolektivnu maštu i konstruira angažirane narative koji su istodobno kritika i slavljenje izrazito zasićenih internetskih medijskih krajolika kojima svakodnevno navigiramo.

Dorijan Šiško je intermedijski umjetnik i grafički dizajner čija se praksa proteže kroz područja videoigara, eksperimentalnih sučelja, prostornih instalacija, 3D grafike i digitalne umjetnosti. U svom radu istražuje spekulativne, post-digitalne, post-internet, eksperimentalne i kritičke aspekte umjetnosti i dizajna.

Više o izložbi i predstavljenim radovima doznajte ovdje.

Kao pionirka glitch art umjetnosti i jedna od najznačajnijih teoretičarki pokreta, Rosa Menkman je u knjizi Network Notebook #04: The Glitch Moment(um) iz 2011. godine predložila da se taj pravac odredi kao poseban žanr u suvremenoj umjetnosti. Izlagala je na brojnim izložbama diljem svijeta, a radovi joj se nalaze u kolekciji Stedilijk muzeja u Amsterdamu i The Art Insitute of Chicago.

Naslanjajući se na poznatu sliku Paula Kleea Angelus Novus (Novi anđeo) iz 1920. godine, te na filozofsku interpretaciju Waltera Benjamina koji to djelo opisuje kao sliku “Anđela povijesti”, na riječkoj izložbi istražuje što se događa sa slikama u suvremenom digitalnom okruženju, kada se one neprestano kopiraju, obrađuju, fragmentiraju i premještaju kroz razne platforme i algoritme.

S naglaskom na teme tehnološkog zastarijevanja, algoritamskog upravljanja i promjena tehnoloških standarda, Menkman kroz predstavljene video radove i prostornu instalaciju propituje što se događa sa slikom kada ona više nije stabilna, jasna ni autonomna, već tehnički ograničena, algoritamski upravljana i politički uvjetovana.

Izložba se otvara u četvrtak, 15. siječnja u 20 sati. Prije otvorenja, umjetnica će u velikoj dvorani Filodrammatice u 19 sati održati kratku prezentaciju svog rada i odgovarati na pitanja publike.

Uz besplatan ulaz, izložbu je moguće posjetiti do 5. veljače, radnim danima od 11 do 13 i od 17 do 20 sati, te subotom od 17 do 20 sati.

Više informacija pronađite ovdje.

U predgovoru je pojašnjeno kako su automate “mehanički i digitalni sustavi koji oponašaju pokret, ponašanje ili misao. Kao surogati, oni preuzimaju fragmente ljudske radnje i pretvaraju ih u algoritam, u ritam koji se ponavlja, u radnju koja se odvija sama od sebe. U tom ponavljanju otvara se prostor između funkcije i fikcije: stroj koji izvršava ono što mu je upisano, ali istodobno proizvodi iluziju volje.”

Izložba istražuje “jesmo li izgubili dio spontanosti i nespretnosti u suvremenom svijetu automatizacije? Ili smo je preoblikovali? Nostalgija ovdje ne funkcionira samo kao sentimentalni dodatak, nego kao ‘okidač’ da se zapitamo kako su rastući kompleksni automatizirani sustavi u koje smo danas uronjeni narušili naš osjećaj za vrijeme, predvidivost ili spontanost”, zaključuju organizatori.

Svoje radove izložit će Igor Brkić, Paula Bučar, Davor Cihlar, Zvonimir Domazet, Ronald Galić, Deborah Hustić, Sandra Maglov, Goran Mahovlić, Fran Masnjak, Mario Pavlić, Damir Prizmić i Aleksandar Vojnić.

Više informacija pronađite ovdje.