Muze su jedna od najuzbudljivijih i najprovokativnijih knjiga o nastanku, razvoju i “suštini” umjetnosti. Otvarajući je esejom Zašto postoji više umjetnosti, a ne samo jedna?, Nancy se hvata u koštac s kompliciranim estetičkim problemom mnoštva izvora, točnije, mnoštvenosti kao izvora umjetnosti. Pluralnost iskona umjetnosti ne može se ni izbrojati, ni podvesti pod neko određujuće načelo. Ako postoji kakva transcendentalnost povezana s umjetnošću, onda je ona, prema Nancyu, imanentna beskonačnosti materijalnog i osjetilnog svijeta. Pogrešno je tvrditi da je umjetnost idealizirani ili apstraktni prikaz istine svijeta. Ona prije svega ima snagu svjedočenja svijeta, otvaranja svijeta u njegovoj jedinstvenoj mnoštvenosti ili mnogostrukom jedinstvu. Pišući vrlo precizno, s istančanim osjećajem za jezik kojim oblikuje misao, Nancy u raspravu najprije upleće Hegela, da bi na koncu riječ dao Tomi Akvinskome. U umjetnosti nikada nije riječ o prezentiranju neke ideje, nego o njezinu nestajanju, prolaženju, u najboljem slučaju o prezentiranju traga njezine trajne odsutnosti. Završavajući knjigu esejom o umjetničkom daru, Nancy raspravu približava vrućim problemima naše suvremenosti: odnosu umjetnosti i ekonomije, umjetnosti i originalnosti te prije svega darovitosti i posjedovanja. 

Nancyev opus obilježava zanimanje za mnoge raznorodne fenomene i probleme poput identiteta, prostornosti, tijela, etike, suverenosti, politike, zajednice, estetike, kulture, filma i književnosti. Osim Muza i Razdjelovljene zajednice napisao je više desetaka filozofskih eseja, rasprava i knjiga, između ostalih i O singularnom pluralnom bitku, Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Noli me tangere, Temelj slike, Slušanje.

Knjigu Muze s francuskoga je prevela Vanda Mikšić. 

Izvor: Meandar