U četvrtak, 4. veljače u 9.30 pred zgradom Vlade RH, inicijativa kulturnjaci2016 održala je press konferenciju povodom predaje peticije za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Novinarima su se obratili istaknuti kulturni radnici i umjetnici koji se protive novoj paradigmi koju, kako svojim prethodno iznesenim stavovima i ideološkim pozicijama koje zastupa, tako i prvim potezima, najavljuje ministar Hasanbegović. 

Novinarima se obratila glumica Urša Raukar ističući kako “Hasanbegović nema nikakvog iskustva u vođenju bilo kakve kulturne institucije, ne poznaje mehanizme lokalne ni međunarodne suradnje niti iskorištavanja evropskih fondova, ne poznaje vrlo kompliciran i suptilan sustav kulturnih institucija i svih segmenata kulturne proizvodnje. No, iznad svega Zlatko Hasanbeogović je svojim mnogobrojnim izjavama svjedočio i svjedoči o svojim ekstremističkim ideološkim stajalištima koja su u suprotnosti sa temeljnim odredbama Ustava RH i prema tome je neprihvatljiv da vodi bilo koje ministarstvo, a kamoli ministarstvo kulture. Ideologija koja negira antifašizam je loša ideologija, zla ideologija, i ne želimo da takva ideologija vodi ministarstvo kulture jer je ona u suprotnosti sa svim elementarnim civilizacijskim i demokratskim postignućima, ideologija koje se odrekao cijeli demokratski kulturni svijet”, napomenula je Raukar.  

Novinarima se obratila i operna pjevačica Dunja Vejzović ističući kako svoj potpis na peticiji vidi kao moralnu obavezu “ne samo kao djelatnika kulture već kao građanke Republike Hrvatske. Ovim se očitujem na nešto što me jako iziritiralo i uznemirilo otkako je naša nova vlada konstituirana i imenovala svoje ministre. Taj osjećaj je pojačao nelagodu koju sam imala još od referenduma o braku, ne zbog rezultata, već zbog agresivnog načina s kojim je klerikalno dominirana grupa promovirala svoje interese. Grupa koja izrabljuje vjeru naroda i koristi ju za svoje interese koji su nazadni i protiv slobode pojedinca. Do tog trenutka nisam smatrala tu grupu opasnom za budućnost demokratske Hrvatske, u ovom trenutku sada vidim jasno da tadašnja bojazan poprima oblike straha. Lista izdajnika, hm, to me podsjeća ne samo na nacional-socijalizam nego i na neki loši film o srednjem vijeku. Mi umjetnici moramo biti senzibilni na pitanja slobode i moramo imati ministra koji nam tu slobodu garantira. Netko tko antifašizam osuđuje kao nešto prevaziđeno, taj prihvaća fašizam, a fašizam ne dozvoljava slobodu mišljenja. Zar je netko tko ima svoje mišljenje izdajnik? Ministar kulture mora biti otvoren prema svijetu, tolerantan i ne smije biti ekstremistički usmjeren. I još na kraju, ako ste mog mišljenja, nemojte sjediti kod kuće i kukati. Sada je vrijeme i još nije kasno”, rekla je Vejzović u svom obraćanju javnosti.  

Pisac i urednik Dražen Katunarić smatra kako je vlada najavljivala da će postaviti na tako osjetljivo mjesto jednu stručnu osobu, no da se tu stvar izjalovila. “Postavila je osobu koja je polarizirala hrvatsku javnost, hrvatske kulturnjake i napravila je neku vrstu partijske diferencijacije između onih koji su poštena inteligencija i onih koji su nepodobni i to je osoba koja već u prvim koracima sprovodi neku vrstu kulturne revolucije. Mislim da je svaki demokrat antifašist, ali nije svaki antifašist demokrat. Gospodin Hasanbegović nije ni demokrat ni antifašist, a uz to je i nekompetentna osoba”, zaključuje Katunarić.

Tihomir Milovac u svom je obraćanju istaknuo kako je kao povjesničar umjetnosti imao izrazitu potrebu reagirati na izjave i ponašanje gospodina Hasanbegovića, njegove izjave prije preuzimanja mandata, a i za tijekom posljednjih desetak dana otkako je ministar kulture. “Gospodin Hasanbegović kao povjesničar ne daje nam pouzdanje da će posao ministra kulture obaviti dobro. Njegova izjava da Hrvatska treba odrediti nultu točku otkud kreće nova paradigma, a to je ’90. godina prošlog stoljeća kad se Hrvatska osamostaljuje, pokazuje da on ne razumije područje kulture, a kultura je kontinuitet. Bila ona dobra ili loša, ona je uvijek prisutna i ne možemo je izdvojiti. Ono što on zagovara je izdvajanje dijelova kulture koji odgovaraju toj novoj paradigmi. To završava obično loše, povijest nas je o tome naučila, 1930-ih godina, govorim iz područja vizualnih umjetnosti, nacisti su napravili nešto što je ostalo zabilježeno kao neopisiva greška i jedna velika potvrda avangardnoj umjetnosti. Izdvojili su ono što nije bilo u suglasju s nacističkom politikom, zvali su to entartete kunst – izopačena umjetnost – bojim se da ovakvi stavovi koje pokazuje ministar Hasanbegović ide prema tome. Da li ćemo mi u budućnosti izdvojiti Ivana Picelja, grupu Exat 51, Sanju Iveković ili nekoga tko je ostvario svoje ponajbolje rezultate upravo prije ’90-e godine i koji su hrvatsku umjetnost podigli na svjetske razine, da li ćemo ih od sada nadalje brisati, da li će nam gospodin Hasanbegović dati gumice kojima ćemo brisati povijesna razdoblja? Ja se bojim da to neće ići i mi ćemo se tome ozbiljno i žestoko suprotstaviti”, napominje Milovac. 

Zbog spriječenosti, na press konferenciji nije mogla sudjelovati Naima Balić, dugogodišnja djelatnica ministarstva kulture u području međunarodne suradnje i kulturne politike, a njezinu izjavu koju prenosimo u cijelosti, pročitao je glumac Adrian Pezdirc: “Od 1981. do 2004. radila sam u Ministarstvu kulture RH uz ministre/ice: prof. Božidara Gagru, akademika Milivoja Solara, akademika Vlatka Pavletića, akad. glumca Zlatka Viteza, dr. Vesnu Girardi Jurkić, mr. Božu Biškupića i dr. Antuna Vujića, prepoznatih osoba iz kulturnog, umjetničkog i javnog života. Svi su oni dolaskom na taj odgovoran položaj neko vrijeme proveli upoznavajući se s radom svog prethodnika i nikome od njih nije bio prvi potez razrješenje nekog odbora ili vijeća. Novoimenovanom ministru dr. Hasanbegoviću to je bio prvi potez. On očito dolazi s unaprijed određenom misijom – zabranama, ukidanjima vijeća, odbora savjetodavnih tijela Ministarstva, prijetnjama organizacijama civilnog društva, nezavisnoj kulturi… a uz sve to još relativizira antifašizam, što je za mene apsolutno neprihvatljivo. Želim nastaviti živjeti među ljudima različitog podrijetla, vjere, nacije u kojem će se i dalje nastaviti razvijati demokratsko društvo temeljeno na zasadama modernog antifašizma, koje će štititi prava manjina, drugačijost u različitosti, a to je bogatstvo društva, pravo na slobodu govora, za sve ono što stoji u Ustavu RH i što smo potpisali u dokumentima kada smo postali članicom EU”.

Na samom kraju press konferencije, okupljenima se obratio dramaturg i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti Sergej Pristaš upozoravajući kako je hrvatska kultura kultura raznolikosti te kako joj “ne treba jedna nacionalna paradigma koja će pod jednom kapom postrojiti sve što se u hrvatskoj kulturi događa, a i isključiti veliki dio toga. U hrvatskoj kulturi mora biti mjesta i za Anju Šovagović i za Olivera Frljića, jednake prilike i jednake uvjete moraju imati i Histrioni i Montažstroj. U hrvatskoj kulturi trenutno se četiri grada natječu za prijestolnicu kulture. Istupi ministra kulture, njegova retorika, ozbiljno ugrožavaju njihove prilike da to i ostvare. Ono što mi tražimo je ministar kulture koji je pročitao barem povelje UNESCO-a, temeljne političke strategije u Evropi, sve one koje su i do sada pisane u Hrvatskoj, koji poznaje kulturu, koji poznaje kulturnu scenu i koji nema namjeru nikoga isključiti. Ako ministar kulture i premijer misle da će na ovaj način zaustaviti jedan dio kulturne produkcije u Hrvatskoj, varaju se. Mi ćemo se u sljedeće četiri godine baviti još i više kulturom, a prije svega onda njima, ako to traže”, zaključio je na kraju.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Medijski je svijet postao zaseban svijet, sa svojim kodovima, slikama, jezikom i istinom te proizvodi pa prodaje vlastitu stvarnost, papir i pokretne slike, kao što druge industrije proizvode tekstil, vijke ili kreme za sunčanje. Informacija nije više slobodna i kritička nego pronosi jednu ideju, istinu, svjetonazor u oksimoronskom spoju jednoumnog pluralizma. Umjesto dokaza vjerodostojnosti, današnji mediji pokazuju očigledni deficit demokracije srazmjeran velikom stupnju ovisnosti o “gazdama”, financijskim grupama koji i nemaju baš puno veze sa svijetom novinstva.

Zbornik tekstova Carstvo medija – kojega je uredio Dražen Katunarić, a izdaje Litteris – postavlja ozbiljna pitanja o funkcioniranju medija i njihovim totalitarističkim pretenzijama. Zamišljen je hrestomastijski, kao nezabilazna cjelina za onog tko se želi baviti promišljanjem medija. Stoga se u knjizi krenulo od prvog amblematičnog teoretičara medija Marshala McLuhana (čije su dvije izreke o globalnom selu i Mediju kao poruci postali sastavni dio opće kulture) i referentnim tekstovima u kojima su najavljene sve kulturne mutacije koje će pretrpjeti mediji od konca sedamdesetih godina do današnjih dana kad se izvorni smisao ideje slobode tiska i medija kao temelja demokracije pomalo izgubio. 

Većina zastupljenih autora i teoretičara istaknuti su intelektualci: esejisti, pisci, filozofi, sociolozi, novinari, publicisti koji nerijetko s različitih pozicija pristupaju problematici medija.

Izvor: Moderna Vremena Info

“Ovo nije knjiga o posljednjim ‘stvarima’. Još je manje njezina usmjerenost spram pitanja o kraju čovjeka u post-humanome stanju ‘stvar’ apokaliptičke ugođenosti duha vremena. Svaki govor o kraju i krajevima, kako je to izrijekom u svojim promišljanjima o povijesti zapadnjačke metafizike kao logocentrizma i onto-eshato-teologije nastojao izvesti Derrida, već je uvijek zatvoren unutar jedne sheme mišljenja koja počiva na ideji početka i kraja same ideje u njezinoj mogućnosti, zbilji i nužnosti”, stoji u predgovoru knjige. 

Žarko Paić rođen je 16. listopada 1958. godine u Kutini. Docent je na Studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje sociologiju kulture, teorije mode, semiotiku i vizualne komunikacije. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirao iz filozofije na istom fakultetu, a doktorirao iz sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Glavni je urednik časopisa za teoriju, kulturu i vizualne umjetnosti Tvrđa i zamjenik glavnog urednika časopisa Europski glasnik. Suorganizator je s Centrom za vizualne studije iz Zagreba međunarodnog interdisciplinarnog simpozija iz vizualne kulture i umjetnosti (“Visual Construction of Culture”, Zagreb, October, 2007). Osim filozofijskih, sociologijskih i studija iz područja teorije umjetnosti i estetike, objavljuje i književne eseje. Autor je i dviju zbirki poezije (Aura i Opako ljeto). Dobitnik je međunarodne autorske nagrade za literaturu austrijske zaklade Kulturkontakt iz Beča za 2008. godinu.