Ovaj film otkriva jedan potresan trenutak povijesti 20. stoljeća istrgnut iz strahota Drugog svjetskog rata te donosi na filmu još nezabilježenu priču o izgubljenom djetinjstvu, priču o skupini djece koja su preživjela jedan od talijanskih koncentracijskih logora, a u koje su odvođeni stanovnici slovenskih i hrvatskih sela. Između proljeća 1942. pa sve do rujna 1943. u Gonarsu u Udinskoj provinciji bio je aktivan jedan od tih logora. Danas su betonski zahodi u polju kukuruza jedini vidljivi trag tog logora. Impresije događanja dokumentirane su crtežima djece i slikara koji su bili zatvoreni. Sedamdeset godina nakon tog strašnog događaja, dirljive priče svjedoka vraćaju sjećanja na proživljene patnje, gubitak identiteta i ljudskog dostojanstva. Ujedno, ovo je priča o hrabrim pojedincima koji su pronašli snage okrenuti novu stranicu u svojim životima.

Talijanski redatelj Dorino Minigutti od 1988. godine režirao je i producirao veliki broj dokumentarnih i obrazovnih filmova, a o radu na filmu ističe: “Volim pričati priče koje su mi na neki način bliske, koje se nastavljaju na teme koje sam ostvario u svome radu. Moja pažnja prema djeci svijeta, značaj sjećanja i kako se ono tokom vremena mijenja, dovelo me je do Gonarsa. Želio sam otkriti što se krije iza dječjih crteža koji govore o patnji, ali isto tako o snovima i nadi. Što je ostalo od tih sjećanja i što su danas naslijedili unuci te djece.”

Direktor fotografije filma Iza žice je Bruno Beltramini, montažer Sanjin Stanić, a producenti Irena Marković, Dorino Minigutti i Aleš Doktorič.