U popratnom tekstu, autorica Dora Lučić navodi da je umjetnica u svom radu “inspirirana Gilliamovim distopijskim ambijentima”, te da u radu Tunel, rupa, cijev polazi iz prakse “svakodnevne arheologije”, gdje istražuje “fragmente stvarnosti koji izranjaju na površinu kada im pristupimo znatiželjom, intuicijom i osjetilnom pažnjom”. Instalacija od ventilacijskih cijevi se tako “transformira u metafore paralelnih svjetova”, gdje objekti nisu samo materija, već čine dio “nevidljivih mreža koje određuju kako prostor, tako i tijelo”.

Ružica Dobranić (1989.) u svom umjetničkom radu kreće od sjećanja i priča koje ne slijede linearan tijek, već stvaraju različite oblike, labirinte i strukture. Kroz crtež, objekte, prostorne instalacije i ambijente istražuje teme skrivenog i potisnutog. Uz samostalni umjetnički rad, bavi se ilustracijom, scenografijom i pedagoškim radom.

Facio je ostavila neizbrisiv trag kroz brojne knjige, antologijske publikacije te portrete političara i pisaca, koji su danas dio kolektivne memorije. Od šezdesetih godina prošlog stoljeća posvećeno je radila na promociji latinoameričke fotografije u svijetu, s posebnim naglaskom na argentinske autore. Ipak, njezina najvrijednija ostavština su fotografije Argentine koja više ne postoji. Fascinirana temama identiteta kroz prizmu kulture i politike, koristila je fotografiju kao alat za dokumentiranje i kritičko promišljanje društva, posebno u kontekstu ljudskih prava i kolektivnog sjećanja.

Sara Facio osnovala je izdavačku kuću La Azotea, posvećenu izdavanju fotoknjiga, kroz koju su izdane autorske knjige Buenos Aires Buenos Aires i Humanitario, u suradnji s fotografkinjom Aliciom D’Amico i književnikom Juliom Cortázarom. U vrijeme diktatorskih vlada i političke cenzure, autori su stvorili ove intermedijalne projekte kako bi ukazali na društvene probleme i ponudili pozitivnu promjenu. U knjizi Buenos Aires Buenos Aires koristili su konture grada kao scenu za portretiranje stanovnika, dok su fotoknjigom Humanitario zavirili iza vrata gradske psihijatrijske bolnice. Sara Facio dala je jedinstven, ženski pogled na umjetničku scenu u vremenu kada je argentinska fotografija bila duboko patrijarhalna i isključiva. Time je zadužila povijest umjetnosti i kulturu Argentine, ostavljajući naslijeđe koje i danas inspirira.

Više o predavanju pročitajte na portalu Suvremena hrvatska fotografija.