Serija fotografija potaknuta je sjećanjem na razdoblje u kojem je umjetničin otac bolovao od shizofrenije. Rekreirajući njegove vizualne halucinacije fotografijom stvara novo okružje u koje postavlja svoje dvije sestre i sebe kako bi prikazala utjecaj bolesti na pojedinca, ali i na odnose unutar obitelji. Fotoaparat koristi kao terapeutsko sredstvo pomoću kojeg reinterpretira prošlost te preispituje vlastiti identitet.

Glorija Lizde rođena je 1991. u Splitu. Završila je preddiplomski studij filma i videa pri Umjetničkoj akademiji u Splitu te diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U svom fotografskom radu bavi se temama obiteljskih odnosa, sjećanja i identiteta. Ostvarila je dvije samostalne izložbe te sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika te dobitnica Dekaničine nagrade za rad na seriji fotografija F20.5.

Izložba ostaje otvorena do 9. rujna 2018.

“(…) U psihologiji 20. stoljeća težište je na podjeli osobnosti i njezinom funkcioniranju na svjesnom i nesvjesnom nivou, kao i njihovom isprepletanju koje utječe na trenutačnu manifestaciju osobnosti. Kroz prizmu Freudove i Jungove teorije ličnosti ovaj rad istražuje i prikazuje kompleksnost bića u njegovom postojanju, u njegovu odnosu sa samim sobom i s onim što ga okružuje.

Instalacija je dobila naziv po kultnom ekspresionističkom filmu Fritza Langa  Metropolis iz 1927., u kojemu Medijator (Superego/nesvjesno-ideali) otkriva da grad (Ego/svjesno), funkcionira i postoji zahvaljujući nevidljivim potlačenim radnicima u podzemlju (Id/nesvjesno-nagoni).”

U petak, 8. lipnja 2018. u 18 sati, u Domu HDLU održava se razgovor sa slovenskom istraživačicom i povjesničarkom umjetnosti Beti Žerovc. Razgovor je dio diskurzivnog programa ovogodišnjeg Salona mladih – Panoptikon, a vodi ga kustosica Salona  Mirna Rul.

Razgovarat će se o pitanju klase i socijalne mobilnosti u umjetničkom sektoru u Europi, radničkim pravima umjetnika i (ne)mogućnostima samoorganiziranja umjetnika, apolitičnosti mladih umjetnika, ulogama strukovnih organizacija u kontekstu institucionalne kontrole, gubljenju kritičke pozicije uslijed imperativa za umrežavanjem, umjetničkim rezidencijama kao suvremenom ekvivalentu srednjovjekovnim vjerskim hodočaščima, o izložbi suvremene umjetnosti  kao mediju, te o promjeni uloge umjetničkih institucija.

Beti Žerovac slovenska je teoretičarka i povjesničarka umjetnosti. Predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti ljubljanskog Filozofskog fakulteta. Područje njenog interesa su vizualne umjetnosti i svijet umjetnosti od sredine 19. stoljeća naovamo, s fokusom na njihovoj ulozi u društvu. Tijekom posljednjih petnaestak  godina, njen se interes usmjerio na fenomen kustosa suvremene umjetnosti, izložbe suvremene umjetnosti kao medija i promjenu uloge umjetničkih institucija.

Višemjesečna serija izložbi Janje moje malo (Sve što vidimo moglo bi biti i drugačije) temeljenih na kolekciji Kontakt i posvećenih Mladenu Stilinoviću, završava se posljednjom, šestom epizodom sastavljenom od tri grupne izložbe u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika (HDLU), stanu Softić i Galeriji Nova. U utorak, 11. travnja, od 19 do 21 sat otvaraju se izložbe Tine Gverović i Siniše Ilića Kolaž s autoputa u stanu Softić te Borisa Cvjetanovića, Milice Tomić i Želimira Žilnika u Galeriji Nova. U srijedu, 12. travnja u 19 sati otvara se velika grupna izložba u HDLU-u uz performanse umjetnika Tima Etchellsa, Sanje Iveković, Borisa Ondreička, Jána Zavarskog, Vita Havraneka i Slavena Tolja. Kustosice projekta su Što, kako i za koga/WHW u suradnji s Kathrin Rhomberg, a izložbe su otvorene do 6. svibnja.

Posljednja etapa projekta ne pokušava razriješiti ili dati odgovore na pitanja postavljena u prethodnim epizodama pa će stoga na pročelju, iznad ulaza u zgradu HDLU-a, posjetitelje na dan otvorenja, u srijedu 12. travnja, pozdraviti rad Upitnik kulturna situacija (U.F.O.) austrijskog umjetnika Júliusa Kollera, objavljujući otvorenost izložbe za različite interpretacije dok će rad Kolači Mladena Stilinovića pozivati na posjet galerijama na katu. Mnogi radovi izloženi u prethodnim epizodama, poput skulptura češke umjetnice Márije Bartuszove ili plave linije ukrajinskog umjetnika Edwarda Krasińskog, biti će ponovo izloženi, ali u drukčijim konstelacijama. Za vrijeme otvorenja, u različitim dijelovima HDLU-a održat će se performansi umjetnika Tima Etchellsa, Sanje Iveković, Borisa Ondreička, Jána Zavarskog, Vita Havraneka i Slavena Tolja. Izložbene strukture u HDLU-u osmislio je umjetnik David Maljković u suradnji s arhitekticom Anom Bakić. Na izložbi otvorenoj do 6. svibnja biti će predstavljeni radovi šezdesetak umjetnika i umjetničkih kolektiva.

U stanu Softić, ovogodišnja predstavnica Hrvatske na venecijanskom Bijenalu Tina Gverović i beogradski umjetnik Siniša Ilić predstavljaju site-specific rad Kolaž s autoceste kojim preobličuju prostorne odnose stana te stvaraju okolinu koja osporava ideju pripadanja ili nepripadanja određenom mjestu, kulturi, narodu. Prošlost koja se nominalno projicirala u bolju budućnost, a koja je završila ratom biti će predstavljena u Galeriji Nova kroz radove beogradske umjetnice Milice Tomić, zagrebačkog fotografa Borisa Cvjetanovića i novosadskog redatelja Želimira Žilnika. 

Izložba bilježi način na koji su se potisnuti ekonomski sukobi, pogoršani globalnom krizom i industrijskim trendovima 1970-ih i 1980-ih pretočili u nasilnu identitetsku politiku i oružani sukob u Jugoslaviji tijekom 1990-ih. 

Gost ovogodišnjeg CRŠ-a bit će C.B. Cebulski, urednik u Marvelu i jedan od najpoznatijih lovaca na talente u industriji stripa, kojem će svi crtači, tušeri i koloristi moći predstaviti svoje (najbolje) radove i dobiti pokoji dobar savjet, a tko zna, možda i krenuti stopama sjajnih hrvatskih umjetnika poput Esada Ribića, Dalibora Talajića i Gorana Parlova koji su već ostavili traga u Marvelu. Svi posjetitelji moći će se diviti i tuđem talentu kroz dva postava – izložbu originalnih radova maestra Galliena Ferrija, vizualnog oca Zagora i Made in Cro, izložbu recentnih radova hrvatskih strip autora koji rade za najveće svjetske strip izdavače poput Marvela, Dark Horsea, DC-a i Delcourta.

Cijelo vrijeme trajanja festivala u galeriji Bačva odvijat će se sajam stripova na kojem će izdavači predstaviti najnovija izdanja, a u sklopu festivala održat će se i dva natječaja. Za buduće zvijezde hrvatskog stripa, do 15 godina starosti, i ove je godine organiziran natječaj Mladi lav. Tema je Fatamorgana, a nagrade će se na Festivalu dodijeliti u dvije dobne kategorije: do 10 godina starosti i od 11 do 15 godina starosti. Za najmlađe posjetitelje organizirana je i B.net škola crtanja stripa koja će se održavati u nekoliko termina sva tri dana festivala.

Svi hrvatski superjunaci moći će napokon pokazati svoje prave boje (a možda i spasiti svijet!) u sklopu Cosplay natječaja. Utjelovljenje omiljenog lika iz stripova, filmova ili igara donosi najboljima i vrijedne nagrade. Tročlani žiri na licu mjesta ocjenjivat će originalnost, kreativnost, izvedbu i detaljnost izrade kostima, a nagrade su sljedeće: 1000 kuna za prvo mjesto, 700 kuna u stripovima za drugo i 500 kuna u stripovima za treće mjesto, a od ove godine uvodi se i četvrta – nagrada iznenađenja.

Ulaz na sve programe u sklopu 17. CRŠ-a je besplatan. Više informacija dostupno je na službenoj stranici festivala.

Izlažu Ana Elizabet, Sandra Fockenberger, Paul Horn, Hund&Horn, Ursula Hübner, Alfred Lenz i Moritz Muhrhofer.

Izložba pokazuje radove koji se bave problemima s kojima se ljudi svakodnevno konfrontiraju. Pri tome se manje radi o “borbi za preživljavanje” ili o velikim pitanjima, koja sebi postavljamo tijekom života, a više se radi o zbroju svih malih događaja ili poteškoća koje, iz dana u dan, pokušavamo riješiti, kao kako ću se uspjeti dignuti iz kreveta, zašto zapinje kvačilo, kako ću iznijeti smeće bez da se vreća pokida?

Ovi poslovi se mogu odvijati na individualnoj razini, i stvari i ljude vidimo u situacijama koji su sve osim savršenoga. Ili objekti i osobe, koji su u to upleteni, kao da slijede neku nenapisanu zapovijed ili dinamiku bez izvana vidljive obveze ili nužnosti za to. Ti poslovi se na izložbi mogu materijalizirati u pravcu da proizvodi tvrtki ili trgovina koje su snažno potresene gospodarskim lomovima pronalaze korisnika. Pokazuje se da su pokušaji improviziranih međurješenja i neuspjeha ponekad ljudskiji i više obogaćuju od savršene rutine.

Izložba je otvorena do 26. siječnja.

Salon mladih gotovo svakim svojim izdanjem pokušava pronaći način da se ukine, promijeni ili redefinira. Od beskompromisnosti izbora, stranih gostiju, otvorenih ateljea, autorske izložbe, preko revolucije do tržišta, svaka od ovih metoda već je itekako uspješno oprobana, pokazujući svoje izrazite prednosti, kao i nedostatke. Namjera ovogodišnjeg Salona je upravo vratiti se oprobanim pokušajima prijašnjih kustosa i umjetnika, stvoriti kontinuitet i ponovno upotrijebiti metode koje su se pokazale uspješnima.

“Postoji li uopće mogućnost institucionalne pobune umjetnika?” Ovo se pitanje pitanje proteže u pozadini svake od ovih izložbi, a ono predstavlja okosnicu ovogodišnjeg programa naslova Korekcije, koji će se održavati u radnome prostoru oformljenom na prvome katu Galerije Prsten kroz razgovore, radionice, projekcije te putem otvorenih ureda Kustoske platforme i Paralelnog Salona. Sudionice projekta Praktikum Kustoske platforme će pratiti, kritizirati i razlagati postav i odabir, razgovarati s umjetnicima koji izlažu, koji ne izlažu i koji to niti ne žele, snimati intervjue, pisati tekstove, analizirati prethodne Salone, pregledavati prijave i raditi na zajedničkom projektu definiranja kakav Salon jest i kakav je mogao biti te na koncu dati prijedlog budućih izdanja Salona.

U programu Korekcija gostovat će i nekoliko uglednih gošća iz inozemstva, od kojih posebno valja spomenuti poljsku kustosicu Joannu Warsza, utemeljiteljicu nezavisne platforme Laura Palmer Foundation, čije djelovanje obuhvaća konceptualne izložbe, performanse i interaktivna događanja s ciljem propitivanja umjetničkih, kustoskih i aktivističkih praksi. Iz Pariza stiže Annabelle Diot, s iznimnim iskustvom na brojnim međunarodnim projektima u privatnom i javnom sektoru koji se bave implementacijom različitih pristupa u upravljanju i razvijanju kulturnog naslijeđa, te pozicioniranju i brandingu kulturnih institucija. U Zagreb još dolaze i Emily Butler kustosica Whitechapel Gallery iz Londona te kustos galerije Trafó iz Budimpešte Áron Fenyvesi.

Salon mladih, kao i njegov prethodnik Salon odbijenih, osnovali su umjetnici kojima je bio otežavan ulazak u institucije. Oni su bitan dio ovih pregovora i pozvani su da sudjeluju u svakom od ovih procesa: komentiranju postava, predlaganju Paralelnog salona i suradnji u stvaranju koncepcija budućih izložbi, ali također da i sami budu otvoreni prema mogućnosti kritike i dopuste evaluaciju vlastitih radova i prijava. Ovaj Salon smatra da odbijenih nema te je programom Korekcija otvoren svima.

Umjetnici koji su izabrani da svoja djela izlažu na 31. Salonu mladih su: Jelena Azinović, Vanja Babić, Jelena Dabić, Sebastijan Dračić, Dalia Finek, Martina Grlić, Luka Hrgović i Duje Medić, Vida Guzmić, Nina Kurtela, Ivan Latin, Hana Miletić, OKO, Pavle Pavlović, Petar Popijač, Ivan Prerad, Dina Rončević, Igor Ruf, Damir Sobota, Lana Stojićević, Stipan Tadić, Vanja Trobić i Damir Žižić. Kustos izložbe je Vladimir Čajkovac.

Izvor: HDLU

Uz švicarski dizajnerski dvojac međunarodni ocjenjivački sud, kojeg su činili Niklaus Troxler, Rick Poynor, Barbara deWilde i Boris Ljubičić, dijelili su još dva priznanja. Tako je nagrada Zgraf 1 pripala slovenskom autoru Radovanu Jenku za vizualno oblikovanje Malog festivala kazališta u Dubrovniku, dok je Zgraf 2 pripao hrvatskom dizajneru Ivanu Antunoviću za rad Ljudi koje možda poznaješ, napravljen na ovogodišnju temu trijenala Danas je jučer bila budućnost.

Radu Plaža ruskog autora Yurija Gulitova dodijeljena je Nagrada za iznimna postignuća međunarodnog vijeća udruženja grafičkog dizajna. Nagradu Zgraf welcome za dizajnere do 26 godina osvojili su hrvatski dizajneri Hrvoje Živčić i Dario Dević za seriju plakata Devet modela. U kategoriji tiskanih sredstava počasne diplome dobili su finski autor Kari Piippo za rad U čast Tapani Aartomaa 1934–2009, rumunjska dizajnerica Lavinia Veres za promotivni plakat muzeja Typopassage u Temišvaru, Vanja Cuculić za plakat Gavelline predstave Dundo Maroje te izraelski dizajneri Guy Saggee i Yotam Hadar za kazališni projekt Theaterstunde. Diplome su dobili još američki autori Paula Scher i Andrew Freeman za rad Murali za Queens Metropolitan Campus u kategoriji Signalistika, Ira Payer, Maša Poljanec, Andro Giunio za novi vizualni identitet Tvornice kulture, novozelandska dizajnerica Catherine Griffiths za tipografsko-zvučnu instalaciju AEIOU te brazilski autor Kiko Farkas za omote nekoliko zbirki poezije i uredništvo slovenskog studentskog mjesečnika Tribuna. Nagradu Međunarodnog udruženja likovnih kritičara, koju dodjeljuje žiri imenovan od hrvatske podružnice tog udruženja, osvojili su Juri Armanda i Karl Geisler za tipografsku intervenciju u novoj zgradi hitne pomoći HitnA-Z.

Glavna izložba, koja u Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika ostaje otvorena do 5. travnja, obuhvaća recentne radove grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija te odabrane radove napravljene na središnju temu Zgrafa. Kako je kazala izvršna direktorica izložbe Egle Volšten, ovom izložbom pokazuje se kako je dizajn “važan alat za društvene i političke poruke, a ne tek šarmantno sredstvo uvjeravanja”.