Radnja filma prati povlačenje snaga SAD-a iz Afganistana, u trenutku kada talibani ulaze u američku bazu Kabulu, odnosno Hollywoodgate. “Tamo pronalaze dio sofisticiranog američkog oružja, vrijednog preko 7 milijardi dolara, koje je ostalo u zemlji. Bez presedana i odvažan, Hollywoodgate Ibrahima Nash’ata provodi godinu dana u Afganistanu prateći talibane dok preuzimaju američko oružje – i pretvaraju se iz fundamentalističke milicije u teško naoružani vojni režim. Jeziv i važan prikaz onoga što se danas događa u Afganistanu”, stoji u popratnom tekstu.

Repriza projekcije održat će se u petak, 13. rujna s početkom u 19 sati.

Ulaznica košta 3 eura, a može se kupiti na blagajni kina ili preko poveznice.

Više detalja o filmu možete pronaći ovdje.

“Tijekom razgovora s čovjekom izvan kadra koji s njim radi intervju, neimenovani i pogrešnim procjenama sklon kolekcionar umjetnina svog sugovornika i gledatelje upoznaje sa slikarskim opusom Frédérica Tonnerrea, ne osobito uspješnog francuskog slikara iz 19. stoljeća. I kolekcionar i njegov sugovornik motivirani su željom za rješenjem zagonetke nestalog sedmog Tonnerreova platna. Kolekcionar drži da Tonnerreove slike predstavljaju ključ za otkrivanje veće zagonetke, zacijelo povezane s nekim povijesnim skandalom. Da bi se zagonetka odgonetnula, potrebno je pronaći sedmu sliku, prema kolekcionaru presudnu. No dok on vjeruje da ta slika postoji i da je ukradena, njegov sugovornik smatra da ona nikad nije ni postojala. Žanrovski se krećući područjem detektivskog trilera s narativnim okvirom lažnog dokumentarca, Rúiz je zajedno s piscem i suscenaristom Pierrom Klossowskim kreirao svojevrsnu meditaciju o različitim oblicima stvarnosti i njezine interpretacije, stoji u najavi pseudodokumentarca.

Snajka: Dnevnik očekivanja je participativno-opservacijski dokumentarac o hrvatsko-romskom paru, Tei i Mirsadu, njihovoj kćerki Fridi i pokušaju zajedničkog života, razapetog između pritisaka obitelji i kompromisa na koje su oboje spremni pristati. “Iako su protagonisti dokumentarca Snajka heteroseksualni cis-rodni par, veza Tee i Mirsada, bijele Hrvatice i Roma s Kosova, u hrvatskom rasističkom i ksenofobnom društvu svakako je queer – u smislu iščašenosti, nastranosti, čudnovatosti, i neprihvaćenosti – svega onoga što je tisućljetna popudbina neheteroseksualnih partnerstava”, o filmu piše Mima Simić.

Nekontrolirana turistifikacija gradova štetno utječe na kvalitetu života, ugrožava pravo na stanovanje i podređuje javni prostor privatnim interesima. Posljedično, ne ulaže se u infrastrukturu koja bi poboljšala uvjete života za one koji u gradu doista stanuju, već se kozmetički uređuju tek oni dijelovi gradskog tkiva koji će se prezentirati privremenim posjetiteljima i podrediti njihovoj platežnoj moći. U ovakvoj situaciji, briga za pitanja koja se tiču javnog i zajedničkog dobra nerijetko se, i sve više, prelama upravo preko leđa samih građana i građanki. 

Izložba Na brdu_Skice za izmještanje, nedavno otvorena u zagrebačkoj BAZI u sklopu Vox Feminae festivala, otvara upravo pitanja posljedica turistifikacije i nefunkcionalnih gradskih resursa u Dubrovniku, i to na specifičnom primjeru skloništa za pse za koje u tom gradu ne postoji dostatno ili održivo rješenje. Audio-vizualni postav rezultat je suradnje dviju umjetnica, Karle Crnčević i Lucije Bužančić, a riječ je o zajedničkom odgovoru na slučaj azila za pse na brdu Žarkovica iznad Dubrovnika. Iako umjetnice navedenim problemima pristupaju polazeći iz dva različita medija i dviju autorskih pozicija, ujedinjuje ih zajednički problem. Dokumentarni snimci Karle Crnčević koji prikazuju život skloništa na Žarkovici isprepliću se s kadrovima gradskih ulica prenapučenih turistima. Njihovu dinamiku razbijaju ilustracije nastale kao likovni odgovor na snimljeni materijal, a one prikazuju detalje života azila, kao i njegovu prostornu mapu i kronologiju. 

No-kill azilom na Žarkovici upravlja Društvo za zaštitu životinja Dubrovnik koji vodi građanka Sandra Sambrailo, uz pomoć volontera i ilegalno, u iznimno lošim uvjetima. Počevši od 2003. godine kad je azil krenuo s radom, različite garniture gradske vlasti za ‘slučaj Žarkovica’ opetovano se obećavaju pobrinuti i otvoriti službeni gradski azil, no zakonsku dužnost da osiguraju zbrinjavanje napuštenih pasa na svom području još nisu ispunile. Grad koji živi od turizma napuštene pse izmješta na svoje rubove i skriva od pogleda, a priča o skloništu Žarkovica tako postaje priča o kroničnoj nebrizi, sustavnom problemu i neodgovornosti lokalnih vlasti. Pribrojimo li tomu još i podatak da je sama lokacija skloništa vrijedna upravo iz vizure turizma jer uživa izniman pogled na grad, jasno je da se radi o bolnom mjestu na više razina. “Ovo je politička priča i ovo je duga borba, mjesto otpora i solidarnosti; o onom što želimo da se vidi i onome što skrivamo, o odnosu prema Drugom i dvostrukim mjerilima. Dok se hvalimo brojem noćenja i brojem prodanih ulaznica na dubrovačke zidine, nemamo azil za napuštene životinje koji bi po zakonu morali imati”, objašnjavaju umjetnice. 

Ovaj dokumentarac bavi se nadilaženjem rodnih stereotipa i kategorizacija, te ruši rodne konstrukcije omogućivši osobnostima i emocijama da se izraze. Kroz seriju razgovora, koje prate umjetnički performansi, dokumentirane su osobne priče, koje iskustva odbacivanja i diskriminacije stavljaju u širi politički i religijski kontekst. Redateljica je odabrala crno-bijelu tehniku snimanja intervjua kako bi naglasila činjenicu da društvo sagledava rod kao dihotomnu kategoriju, zbog čega sve što ne ulazi u muški ili ženski pretinac postaje neprihvatljivo.

Ovim filmom Vox Feminae i Dokukino Croatia žele podržati zagrebačku i splitsku Povorku ponosa i sve LGBTQ osobe, a pogotovo transrodnu zajednicu koja u Hrvatskoj tek počinje raditi na afirmaciji svojih prava. S istim ciljem će 14. lipnja nakon projekcije filma Identities biti predstavljena prva hrvatska udruga za zaštitu i promicanje prava transrodnih i transseksualnih osoba Trans Aid Hrvatska.

Moj bosonogi prijatelj prikazan na svim većim svjetskim festivalima poput HotDocsa, IDFA-e i One Worlda, napokon dolazi i na platna hrvatskih kina. Turneja započinje u Dokukinu Croatia. Desetogodišnje prijateljstvo korejskog redatelja Lee Seong-gyoua i indijskog vozača rikše Shalima rezultiralo je intimnim scenama koje bi teško napisali i bolji scenaristi igranih filmova. Redatelj nas vodi zagušenim ulicama Kalkute i to doslovce Shallimovim koracima, jednog od 10.000 vozača rikša koji bosonogi vuku svoj živi teret indijskim megalopolisom sa željom da zarade za bolji život. Shalim ima i san – kupiti motoriziranu rikšu kako bi više zarađivao i na koncu kupio kuću. No, stvarnost je surova pa je zbog bolesti u obitelji osuđen na besparicu. Priča puna neočekivanih obrata odvest će vas mnogo dalje od plošnog prikaza siromaštva kakve viđamo u drugim dokumentarcima. Iako im prijeti zakonska zabrana rada, Shalim i njegovi kolege čine sve kako bi uštedjeli rupiju više i osigurali si koliko toliko bolji život u nemilosrdnim uvjetima prenapučenog grada. 

Dokumentarac Draquila- Italija drhti, poznate talijanske komičarke Sabine Guzzanti može se jednostavno opisati s tri pojma – propaganda, impotencija građana i jedna prirodna katastrofa. Ovaj intrigantni dokumentarac propituje kako je Berlusconi iskoristio prirodnu nepogodu, veliki potres u gradiću L’Aquila, za svoje osobne, profitom vođene interese, potpuno preskočivši potrebe građana, koje je mjesecima držao u kampovima bez prava pristupa ograđenom gradu. Sve to isprepleteno je u odgovoru na pitanje zašto je ugušena talijanska demokracija.

Filmovi su na rasporedu od 24. do 27. srpnja. Više informacija potražite ovdje.